CityLIGHTS
Šef goričke policije: To što sada pričamo ne znači da vam vani neću napisati kaznu
Cityportal napravio je intervju s prvim goričkim policajcem. S načelnikom Policijske postaje Velika Gorica Kristijanom Sušom porazgovarali smo o sigurnosnoj situaciji u gradu, suradnji s građanima, izazovima s kojima se susreo u Velikoj Gorici, a otkrio nam je i slučaj koji ga je obilježio za cijeli život.
Kakva je sigurnosna situacija na velikogoričkom području?
”Opće stanje sigurnosti u Velikoj Gorici je dobro. Evidentiran je manji broj kaznenih djela, ali imamo blagi porast prekršaja. U 2016. zabilježili smo 868 prekršaja, što predstavlja porast od 5,2 posto u odnosu na 2015. godinu. Najzastupljeniji su prekršaji protiv javnog reda i mira, odnosno galama i vika te opijanje na javnim mjestima. Pojačali smo i rad s maloljetnicima tijekom zadnje dvije godine, što je u konačnici rezultiralo time da u ovoj godini nemamo zabilježenih prekršaja ove vrste među maloljetničkom populacijom. Istaknuo bih i STOP program u koji smo se uključili, a koji je polučio odlične rezultate. Njime smo izbjegli represivno postupanje prema djeci, koja su počinila manje prekršaje. Dali smo im priliku da shvate konsekvence njihovih postupaka te da se na primjeren način oduže zajednici. Najvažnije je da smo time izbjegli stigmatizaciju mladih ljudi na početku njihovih života.”
Koja su najčešća kaznena djela s kojima se susrećete?
”To su kaznena djela iz djelokruga rada Službe općeg kriminaliteta, odnosno provale, krađe, razbojništva i druga slična kaznena djela iz domene imovinskih delikata. Najčešće je riječ o provalama u kuće, vikendice i stanove. No, moram istaknuti da smo postigli zavidne rezultate u razrješavanju takvih slučajeva. U prosincu prošle godine riješili smo 53 posto, u studenom 42,50 posto slučajeva, a postotak razriješenosti na godišnjoj razini kreće se između 55 i 60 posto.”
Kakvu suradnju imate s građanima?
”Odlično surađujemo s našim sugrađanima. Međutim, imamo jedan drugi problem. Građani nam pomognu doći do počinitelja, ali ne žele svjedočiti protiv njega. Imali smo slučaj građana koji je vidio počinitelja kaznenog djela, pokazao nam ga, ali nije htio ići dalje od toga. Znači, mi imamo počinitelja i znamo da je počinio nedjelo, ali bez suradnje svjedoka ne možemo mu dokazati kazneno djelo.”
Znači svima nam nedostaje građanske hrabrosti?
”Ja mislim da to nije pitanje hrabrosti, već građanske dužnosti. Ako ja živim u nekoj sredini, onda moram osjećati obvezu da svojim postupcima doprinesem povećanju sigurnosti u njoj. Mi nismo svemogući i naš posao jako ovisi o suradnji s građanima. Bez njihove pomoći ne možemo puno napraviti.”
10.02.2017. – Velika Gorica – Intervju s načelnikom Kristijanom Sušom. Anes Šuvalić/Cityportal.hr
Koji je najveći izazov s kojim ste se suočili preuzimajući funkciju načelnika Policijske postaje Velika Gorica?
”Mijenjati neka nepisana pravila u ovom gradu. Ovo je mala sredina i ljudi su navikli živjeti po nekim svojim pravilima. Teško je nekome objasniti da je Grad odredio da se u nekim dijelovima parkiranje naplaćuje i da se ne može parkirati na obližnjoj pješačkoj stazi, kako bi izbjegao plaćanje parkiranja. Iako na pješačkoj stazi ima mjesta za parkiranje vozila, ona je namijenjena za promet pješaka. Kad zbog toga dobije kaznu, onda mu je kriva policija. Teško je promijeniti svijest građana, jer ovo je mala sredina i svi se međusobno znaju. Svi su si kumovi, prijatelji i rodbina. Naš posao je da pomognemo građanima i budemo njihov servis, a ne da hodamo i šutke promatramo nepravilnosti.”
Kako se nosite s pritiscima sa stane?
”Lijepo. Nemam kumova i prijatelja. Posao je posao.”
Po gradu kruži priča da su se neki pokušali vaditi iz nezgodnih situacija pozivajući se na kumstvo i prijateljstvo s vama, ali da su od vas uvijek dobili košaricu.
”To su sve više manje poznanici, kojima je građanska dužnost poštivati zakone ove države, kao što je i meni. Samo treba vremena da to shvate. A što se tiče mojih kumova, svi žive u Dubravi. Biti policajac nije samo posao, to je i poziv te način života. Toga se pridržavam već 22 godine. To što sada pričamo ne znači da vam vani neću napisati kaznu.”
Koji je najgori slučaj s kojim ste se susreli u svojoj karijeri?
”Bilo je dosta traumatičnih slučajeva, ali najteži mi se dogodio na početku karijere. Na dužnosti nam je ranjen kolega. To je za sve nas bio težak dan, jer u to vrijeme policija bila jedna obitelj. Ubrzo je ranjen i drugi kolega, a sve se to događalo u Zagrebu. Daleko od bojišnice. Tada sam shvatio postoji velika mogućnost da odem na posao i da se više ne vratim. To je životna lutrija s kojom se policajci moraju naučiti nositi.”
Postoje naši sugrađani koji imaju odbojnost prema policiji. Kakva su vaša iskustva s njima?
”Policiju čovjek ne može voljeti ili ne voljeti. Policija je tu da radi svoj posao, kao i djelatnica na šalteru u banci. Mi smo servis građana i cilj nam je da građane imaju pozitivno mišljenje o nama. Naravno, ima ljudi koji su doživjeli i negativna iskustva s policijskim službenicima. Tu je važno da građani ne ulaze u bilo kakvu vrstu sukoba s policajcima, već svoje primjedbe prijave nadležnim policijskim službama. One su zadužene za utvrđivanje zakonitosti, odnosno taktike postupanja policijskog službenika. Ako se utvrde propusti, postoje i sankcije koje će se poduzeti protiv njega. Nije dobro da se temelju takvih slučajeva stvara negativna slika o policiji. Nama je najveće zadovoljstvo kada nekome uspijemo pomoći. Ja sam u ove 22 godine dobio pregršt pohvala, ali sve su bezvrijedne u odnosu na osjećaj kada nekome spasiš život, imovinu ili mu pomogneš u teškoj situaciji.”
Policijska postaja Velika Gorica pokriva područje od 600 kvadratnih kilometara. U njezinoj zoni odgovornosti nalazi se Grad Velika Gorica i općine Pokupsko, Kravarsko i Orle. Kada je izgrađena 1974. godine, PP Velika Gorica bila je zadužena za sigurnost 8 tisuća stanovnika, a sada se taj broj udeseterostručio. Novom sistematizacijom radnih mjesta trebao bi se povećati broj policijskih službenika.
CityLIGHTS
Andrejeva božićna čarolija – iz Ščitarjeva do kuće Djeda Božićnjaka!
Obitelj Gričar donosi zimsku bajku Arktičkog kruga
(Foto: Privatni album obitelji Gričar)
U periodu godine kada su noći duge, dani kratki, a hladnoća nas drži u zagrijanim domovima, božićno vrijeme svakako je jedno od najtoplijih u godini. Kršćanski blagdan slavlja rođenja “malogaBoga” tijekom stoljeća je poprimio zapadnjačku tradiciju, a dobroćudni djed duge bijele brade i crvenog odijela s vrećom poklona na leđima – svima se uvukao pod kožu.
U potrazi za zimskom avanturom i domom “pravog” Djeda Božićnjaka bila je obitelj Gričar iz Ščitarjeva, a vrlo lako su turopoljsku blagu zimu zamijenili s Laponijom – domovinom omiljenog božićnog lika i temperaturama 40 stupnjeva ispod nule.
Podijelili su svoje dojmove i razuvjerili nas da krajnji sjever i nije tako nedostižan, da Rovaniemi, glavni grad finske Laponije, skriva nevjerojatne atrakcije, ali i da hladni Arktički krug nije tako nemilosrdan i grub.
Iako to nije putovanje s etiketom “čas posla”, izravni charter let avionom iz Zagreba traje samo 3 i pol sata. Gričari su imali opciju presjedanja u Frankfurtu, pa je put bio nešto duži. No, nakon slijetanja na snježno-bijelu pistu – samo se treba dobro “zabundati”…
-Dojam tamo je jako poseban, priroda je predivna, sve je puno tiše i puno mirnije nego kod nas. Jako je hladno, ali ugodno hladno, većinom po danu je -25, iako dana baš nema dugo, većinom su noći, a noći su jako duge. Najhladniji dan koji smo tamo doživjeli imao je temperaturu zraka -39! Ali, snijeg i hladnoća uopće ne smetaju zato što su baš dio tog posebnog ugođaja. U biti svi tamo dolaze radi sela Djeda Božićnjaka i naravno, da vide “onog pravog” – kaže Andrej i priznaje kako mu je to bila velika želja još dok je bio mali.
-Ispunio sam si želju iako sam već prešao četrdesetu, a htio sam taj doživljaj priuštiti i svom sinu. Za njega je to bilo fenomenalno, a supruga je rekla da je to jedno od najboljih putovanja ikad, iako često putujemo na daleka putovanja, dva do tri puta godišnje. Njoj je to bilo baš onako wow i jedva čeka da se ponovno vratimo tamo, jer nismo uspjeli sve vidjeti. No, ono što smo vidjeli je fascinantno – Pošta Djeda Božićnjaka pred kojom su kolone do 50 metara, jer svi žele poslati razglednice svojim obiteljima, i to s posebnim pečatom od djeda. Iako pošta putuje na odredište od 2 do 3 tjedna, isplati se čekati kod pretinaca od svih država svijeta, pa tako i naše države, s natpisom Kroatija – prisjetio se Andrej.
Jedna od prepoznatljivih fenomena je polarna svjetlost, no kako nam je ispričao naš putoholičar, to je škakljiva stvar – treba ju uloviti!
-Dva puta smo je ganjali, nažalost nismo uspjeli vidjeti pravu polarnu svjetlost. Vidjeli smo nešto u obrisima, a fotografiju za uspomenu je slikao naš vodič dan prije nego što smo mi došli. Baš je bilo tmurno vrijeme i nažalost ne vidi se uvijek. To je jedan od razloga zašto bi se vratili opet. Možda uspijemo u trećem mjesecu kada ćemo ići u Reykjavik na Islandu, no Laponija nam je i dalje zemlja u koju bi se vratili. Ne samo zbog toga. Recimo, stanovnici Laponije Sammi su jako ljubazan narod, i ovako na cesti pozdravljaju, kao što se nekoć kod nas pozdravljalo, a i stvarno drže do čistoće i reda. Ceste se čiste i po noći i nema alkohola iza 10 sati, pogotovo ne u dućanu – ispričao je Andrej, a ono što ih je još fasciniralo je vožnja Haskijima.
-To je bilo mrak, meni je to bio najbolji dio! Imate raznih izleta, pa recimo možete birati vožnju sa sobovima, a mi smo imali laponsku utrku. Vozili smo naizmjence supruga i ja, a bilo je jako hladno, to je bio taj dan od –39 stupnjeva kada nam se i kosa smrzla. Bez obzira na toplu odjeću, grijače na rukama i nogama, stvarno je bilo jako hladno, priča Andrej i dodaje kako mrak pada jako rano, pa je noćna vožnja bila fenomenalna jer to dosad nisu imali priliku raditi u životu.
-Upravljaš saonicama koje vuče 5 do 7 haskija kojima ti upravljaš i imaš jednu oprugu za kočenje prije svakog zavoja! Ali nismo mi jedini na ruti, tako da treba držati razmak…Poslije toga smo se ugrijali uz vrući čaj, domaći kuhani rum i domaće slastice u iglu-kući. No, ipak, priča nam dalje Andrej, piće broj jedan je – Glogi.
-To je njihovo tradicionalno piće, porijeklom je u originalu iz Švedske i prodaje se na svakom ćošku. Jako je fin, a većinom je to crveno kuhano vino sa zvjezdicama i klinčićima, a dječja verzija je kuhani sok od jabuke s klinčićem i šećerom, i to je, priznaje Andrej, odlično za ugrijati se na 20 ili 30 stupnjeva u minusu.
Ali, glava atrakcija ipak je Djedica.
Iako je najpoznatiji zimi, Djed Božićnjak je u svom domu dostupan tijekom cijele godine, tako da je ovo putovanje na popisu svakog putoholičara “koji drži do sebe”. Jer, posjet pravom selu Djeda Božićnjaka, na čijem se ulazu čeka u dugačkom redu, čak više od sat i pol, nitko ne želi propustiti – svi žele sliku s Djedicom.
-Cijelo selo je stvarno mrak, svaka kućica nešto novo krije, poput kuće Djeda Mraza i kuće Bake Mraz, sve je puno ljudi i djece koja se igraju na svakom koraku. A također je i jako puno restorana s vrhunskom tradicionalnom hranom. Mi smo, uz prethodnu rezervaciju tjedan dana unaprijed, naručili soba u umaku sa pire krumpirom. Fenomenalno sporo kuhano meso kroz 12 sati i kod njih je to kao nama teletina – završio je priču ovaj svjetski putnik iz našeg susjedstva.
Putopis s potpisom obitelji Gričar odlična je ideja za putovanje, posebno sada, kada je u zraku božićna čarolija.
Inače, obitelj Gričar iz Ščitarjeva je već vidjela pola svijeta. Andrej je inače zapovjednik na velikoj super jahti koja plovi po cijelom svijetu, tako da ga u komadu nema doma 6 do 7 mjeseci. No, kad je “van dužnosti” ili uhvati malo lufta putuje sa suprugom Josipom i sinom Ianom. Tako da su bili na Karibima, Africi, Grčkoj, Turskoj, Španjolskoj, Kubi, Tajlandu, Kambođi, Dubaiju…U biti svaki slobodan trenutak idu na put.
(Razgovarala: Gianna Kotroman)
CityLIGHTS
Baka Mraz je brža – razveselila klince poklonima i čarobnim prahom protiv zaborava!
Uvertira u čarobnu noć u Donjem Podotočju sa suprugom Djeda Božićnjaka
Da je božićna čarolija stvarna i da živi u svakome tko istinski vjeruje – dokazala je šarmantna Baka Mraz koja je punom škrinjom poklona darivala mališane u Donjem Podotočju.
Da bi doček desne ruke Djeda Mraza bio na nivou, Mjesni odbor i složni stanovnici ovog naselja velikogoričke okolice imali su ulogu vilenjaka, tako da su bez imalo frke ukrasili Društveni dom dekoracijama nalik pravoj božićnoj bajci.
A bajke i priče donijela je Mrazica velikog srca koja je dječicu čarolijom pripovijedanja naučila kako se ispravno odnositi prema božićnoj jelki, kojoj u prolazu treba pomaziti grančice.
– Klinci ovdje su predobri bili, vrlo suradljivi, što je uvijek i cilj kad im ispričam priču u kojoj oni mogu interaktivno sudjelovati, tako da i sami imaju osjećaj kao da su jedan važan dio i glavni likovi te priče, što ubiti i djeca jesu. Volim doći kao iznenađenje prije djeda Mraza, volim kad mi djeca vjeruju, kad ih iznenadim, razveselim, a ponekad mi toliko vjeruju da mi svaštoa znaju ispričati, razne tajne koje ih muče i mislim da je u ovo blagdansko vrijeme vjerovati u nešto, u čuda, imati maštu na volji – jedna važna stvar za djecu i posebno me veseli što im to mogu pružiti. – ispričala je Maja Trupčević iz Ščiratjeva alias Baka Mraz, inače odgojiteljica u dječjem vrtiću.
Baka Mraz, baš kao i Djed Božićnjak ovih dana su „prebukirani“, dolazi razveseliti mališane u Velikom polju, Zagrebu, u goričkom Božičnom selu, u goričkim vrtićima, Orlima…a sa sobom nosi i čarobni prah protiv zaborava – svega istinski vrijednog ovih blagdana.
-Osjetite taj blagdanski duh, vratite se nekim vrijednostima, dajte od sebe ono najosnovnije što možete, a to je razveselite nekog, zagrlite, mislite na njega, uložite svoje vrijeme i trud. To je ono što je neprocjenjivo i to ne možemo kupiti. Nematerijalne stvari su sigurno najveće bogatstvo – poručila je Baka Mraz.
Pokloni „na veresiju“ koje je pripremio Mjesni odbor Donje Podotočje, jer još nije božićno jutro, u rukama klinaca su zapravo garancija da će ostati dobra dječica.
Poseban trenutak nakon druženja bilo je i paljenje posljednje, četvrte adventske svijeće koju je magičnim svjetlom upalila Baka Mraz.
(Foto i razgovor: Gianna Kotroman)
Grad Velika Gorica ove godine slavi svoju veliku obljetnicu 30 godina od osnutka Grada, a vrhunac proslave je večerašnji veliki koncertom na otvorenom, na Trgu Stjepana Radića.
Jedna od najdugovječnijih i najpopularnijih pop-grupa – Magazin, čiji je nastup najavljen od 20 sati, imala je više pjevačica kroz svoju povijest, a neke od najpoznatijih su Majda Šoletić, Lidija Horvat-Dunjko, Ljiljana Nikolovska, Danijela Martinović, Maja Blagdan, Jelena Rozga i Andrea Šušnjara, a najnoviji glavni vokal grupe je 23-godišnja Splićanka Lorena Bućan.
Od bezvremenskih hitova poput “Put Putujem,” “Kokolo,” i “Piši mi”, Magazin će sve okupljene podsjetiti i na novija izdanja kao i novi singl Kao žena ženi koji su izbacili u studenom.
Koncert je poklon Grada Velikogoričankama i Velikogoričanima te njihovim gostima, u povodu Dana Grada.
Ženska ekipa Šahovskog kluba Polet iz Buševca osvojila je prvo mjesto na ekipnom prvenstvu Hrvatske, koje je odigrano u Velom Lošinju od 14. do 23. studenoga 2025. godine. Podsjećamo, šahistice Poleta su u srpnju 2025. godine osvojile i Kup Hrvatske te su tako dva najvrjednija trofeja u ženskom šahu Hrvatske završila u Buševcu.
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Polet je osvojio prvo mjesto s 15 meč bodova, druga je bila ekipa ŠK Draga iz Rijeke s 13 bodova, treći ŠK Amater iz Strizivojne s 12 bodova. Iako je Polet završio ligu s dva meč boda prednosti, prvak se ipak odlučivao u posljednjem kolu.
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Ena Cvitan. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mirjana Medić. Foto: K Polet
Polet je u prvom kolu igrao protiv prvog favorita prvenstva (prema ukupnom rejtingu igračica) ekipe Draga i pobijedio 2.5:1.5! Na prve tri ploče remizirale su Ena Cvitan, Mirjana Medić i Petra Kejžar, pobijedila je Mihaela Blažeka na četvrtoj ploči. Draga u 3. kolu pobjeđuje ekipu Amatera, a u 8. kolu Polet je igrao protiv Amatera i pobijedio 3:1. Ena Cvitan remizirala je na prvoj ploči s drugom nositeljicom Poljakinjom Cyfkom Karinom, a na drugoj ploči remizirala je i Medić, tako da su o ishodu susreta odlučivali mečevi na trećoj i četvrtoj ploči. Tereza Dejanović, najmlađa članica u Poletu, pobijedila je na četvrtoj ploči, a iza toga cijeli poen je osvojila i Petra Kejžar (nakon 5 sati igre) na trećoj ploči za veliku pobjedu – 3:1!
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Petra Kejžar. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mihaela Blažeka. Foto: K Polet
Polet je u zadnjem kolu igrao protiv ekipe Ravne Gore, s napomenom da je u ovoj ekipi na prvoj ploči igrala Rumunjka Irina Bulmaga, prema rejtingu najbolja igračica na prvenstvu. Cvitan je redukcijom materijala na prvoj ploči protiv Rumunjke izborila remi poziciju, a remizirala je i Medić na drugoj ploči. Nešto kasnije, na četvrtoj ploči pobjedu je izborila Blažeka za 2:1, a Kejžar je remizirala za ukupnu pobjedu 2.5:1.5. Ovaj rezultat je donio titulu prvakinja u Buševec!!
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Tereza Dejanović. Foto: K Polet
Pojedinačni učinak prvakinja: FM Ena Cvitan je na prvoj ploči osvojila 5,5 bodova iz 8 partija, WGM Mirjana Medić 3,5 boda, WFM Petra Kejžar je osvojila 6,5 bodova i dobila plaketu kao najbolja šahistica na trećoj ploči, a na 4. ploči izvrsno su igrale Mihaela Blažeka, koja je ostvarila 3 pobjede i jedan remi, a najmlađa Tereza Dejanović ostvarila je 4 pobjede u 4 meča!
Galerija fotografija
-
Vijestiprije 2 danaZadnja kupnja prije Božića – provjerili smo radno vrijeme trgovina
-
Zanimljivostiprije 4 danaVelika Gorica i Zagreb uskoro povezani brzom željeznicom do Zračne luke Franjo Tuđman
-
Sportprije 4 danaBravo za Turopoljsko srce! Najbolju ekipu ove je godine složio gazda Krmpa
-
Obrazovanjeprije 1 danFOTO Odigran Božićni malonogometni turnir Srednje strukovne škole