Sport
‘Ljudi nisu ni svjesni što će sve Velikoj Gorici donijeti izgradnja kampa HNS-a…’
Gostujući u emisiji “Prva liga” na City radiju, dopredsjednik HNS-a i predsjednik Gorice Nenad Črnko otkrio je kako je došlo do odluke o gradnji kampa u našem gradu, što nas još čeka, kad radovi kreću i što donosi budućnost…
Ne, nema u tome ništa bipolarno, ali u utorak prijepodne u studiju City radija, u emisiji “Prva liga”, pojavio se jedan čovjek u dvije uloge. Nenad Črnko u prvom je dijelu emisije nastupio kao predsjednik HNK Gorice, o čemu ste mogli čitati jučer, a onda se u nastavku pojavio u ulozi dopredsjednika HNS-a. I jednog od ključnih ljudi u projektu dovođenja kampa nacionalnog nogometnog saveza u naš grad.
Pričalo se o tome već godinama, tražila su se rješenja, povremeno i polagali kameni temeljci, no ništa se po tom pitanju nije događalo sve donedavno. I do odluke da se srce nacionalnog nogometa transplantira točno uz Aveniju Pape Ivana Pavla II., uz skretanje za Domovinski most…
– HNS je imao namjeru graditi kamp u Veslačkoj ulici u Zagrebu, no u finalima tih pregovora, nakon što smo shvatili da Grad Zagreb neće zatvoriti ono što smo imali dogovoreno, shvatio sam da je vrijeme da se krene u ovu misiju. Gledajući, naravno, interes hrvatskog nogometa, ali i gledajući prema našem kraju, prema svom gradu. Što je i logično – kaže Črnko, koji je imao ideju, poduzimao korake već neko vrijeme.
– Velika Gorica ima takav potencijal, kakvog mnogi dugo nisu bili ni svjesni, i baš zato smo gurali U-21 reprezentaciju ovdje, zato smo doveli A reprezentaciju… Svemu je tome cilj bio pokazati da je Velika Gorica idealan grad za takvo nešto. Nakon svih tih koraka u posljednje dvije godine, na kraju nije bilo ni teško uvjeriti sve ljude u HNS-u da je to pravo rješenje. Naravno, puno je tu pomoglo i aktivno uključivanje gradonačelnika Krešimira Ačkara, kojem i ovim putem zahvaljujem, jer sva potrebna dokumentacija promptno je osigurana. Jednako kao predsjednik HNS-a Marijan Kustić, koji je podržao ideju kampa u Velikoj Gorici i dao joj značajan vjetar u leđa, i gradonačelnik Ačkar sa svojim suradnicima i gradskim službama ima velike zasluge što kamp dolazi u naš grad – ističe Črnko.
A da doista i dolazi, da ova priča neće propasti onako kao što su propale mnoge prije nje, prvi čovjek HNK Gorice zna iz prve ruke. Dakle, aktualna situacija je ovakva…
– Za početak, na Izvršnom odboru HNS-a moramo i formalno potvrditi tu odluku, iako je po tom pitanju sve 100 posto usuglašeno i nema nikakvih problema. Međutim, postoji cijela procedura koja mora proći, budući da se tu radi o državnom zemljištu, da je potrebna prenamjena GUP-ova… Grad Velika Gorica svoj je dio posla napravio, a finalna odluka Gradskog vijeća očekuje se u svibnju. Zagrebačka županija također je odobrila izdavanje svih suglasnosti, a nakon toga ćemo mi na Izvršnom odboru HNS-a potvrditi odluku da idemo u gradnju kampa. Država će na temelju te odluke darovati zemljište i nakon toga ćemo zatražiti izdavanje građevinske dozvole. Očekujemo da do kraja svibnja ti koraci budu napravljeni i da građevinska dozvola, kao što je naš gradonačelnik i najavio, bude izdana do kolovoza. Odmah potom krenuli bi i radovi – upućuje nas Črnko u procedure, pa onda još prisnažuje:
– Da, vjerujem da bi kamioni i bageri mogli početi dolaziti već krajem ljeta. Nakon svih peripetija u prethodnih 10-15 godina, u ovom trenutku u HNS-u postoji čvrsta namjera i zatvoreno financiranje da taj kamp izgradimo!
U prijevodu, Velika Gorica polako ulazi u novu fazu svoga postojanja, jer benefiti i promjene koje će sa sobom donijeti ovaj projekt uistinu su značajni.
– Ovo je veliki dobitak za cijelu regiju, ne samo za Veliku Goricu, a ja sam siguran da većina ljudi u našem gradu u ovom trenutku nije ni svjesna što sve taj kamp u budućnosti donosi za naš grad – kazao je Črnko, pa je odmah i dobio traženo pitanje.
Dakle, što sve kamp u budućnosti donosi za naš grad?
– Za početak, krenimo od marketinškog, medijskog dijela, u kojem će se naš grad svrstati među “zvijezde”. Jer vrlo je značajno što će se u sljedećih 50 godina upravo ovdje, u našem gradu, razvijati neke nove zvijezde svjetskog nogometa, neki novi Modrići, Mandžukići… S druge strane, Velika Gorica će uvijek biti u fokusu, jer neće ta priča biti vezana samo uz A reprezentaciju. Ovdje će biti sjedište U-21 reprezentacije, a imat ćemo i mali stadion na kojem će ta selekcija moći igrati svoje kvalifikacijske, a A reprezentacija prijateljske utakmice – počeo je s nabrajanjem benefita dopredsjednik HNS-a.
– Sve to zajedno donosi nužnost izgradnje jednog velikog hotelskog kompleksa, koji će biti u stanju ispuniti potrebe HNS-a, ali i sve ostale. Takvi se kampovi koriste i za razne turnire, primjerice one između regija za omladinske kategorije, a to su događaji koji okupe i do tisuću mladih nogometaša na jednome mjestu. I ostali bi ovdje tjedan ili deset dana, s njima u pratnji bili bi i roditelji… A to znači da bismo u tim situacijama imali i po tri-četiri tisuće ljudi iz cijele Hrvatske u našem gradu. Svi oni koristit će i gospodarske i turističke resurse u Velikoj Gorici, a iz tih razloga mislim i da moramo rekonstruirati našu gradsku turističku zajednicu, učiniti da bude spremna da, uz sve druge benefite, i ona da svoj doprinos u cijeloj ovoj priči.
Uz turistički, lako bi se mogao dogoditi i gospodarski “boom”, jer tako govore iskustva iz inozemstva.
– Svima će biti u interesu biti blizu reprezentacije, blizu kampa. Hoće li to biti Fortenova Grupa, neka pivovara ili netko treći, manje je važno, ali interesa će sigurno biti. Kad samo pogledamo slučaj novog Wembleya… Neću uspoređivati, jer nije to usporedivo, ali dobar je pokazatelj. Kad su ga Englezi 2007. izgradili, bio je 40 kilometara od centra Londona i najviša kuća oko njega imala je dva kata. To vam je izgledalo otprilike kao Velika Mlaka. Danas je tamo stotinjak zgrada od 50 katova, velika skladišta, međunarodne tvrtke… Sve se okupilo oko centra engleske reprezentacije, a osobno očekujem da će se nešto slično u sljedećih desetak godina dogoditi i u Velikoj Gorici – gleda u budućnost Črnko.
Za početak, trebat će izgraditi i hotel u skladu s novim potrebama.
– Interesenata ima, no svi čekaju da se riješi potrebna procedura i da gradnja doista krene. Ono što je važno za nas, što je vrlo pametno odrađeno, Grad bi u vlasništvo trebao dobiti parcelu od 80.000 kvadrata odmah preko puta i to će biti gradski projekt, ne HNS-ov. Očekujemo da će neki od velikih hotelskih lanaca, Sheraton, Hilton ili netko treći, biti zainteresiran za gradnju i siguran sam da ćemo kroz sve to uspjeti spojiti sport i turizam u najboljem mogućem smislu.
Sudjelovao je Nenad Črnko i u izradi idejnim rješenja, i po tom pitanju je potpuno “unutra”.
– Uz mene i ostale ljude iz Saveza, u idejnom projektu velik doprinos dao je i naš Velikogoričanin Marko Stepanić, koji je od samog početka bio uključen u priču oko kampa kao savjetnik gradonačelnika Ačkara. Kamp će imati četiri terena, ali projektiran je tako da će se u njemu smjestiti kompletna logistika HNS-a, sve službe Saveza će se preseliti ovdje, sve osim ureda predsjednika, glavnog tajnika i odjela financija, iako nije isključeno ni njihovo prebacivanje u sljedećoj fazi. Ukratko, praktički 90 posto nogometnog saveza bit će ovdje, u našem gradu. Uz to, radimo i veliku trenažnu dvoranu i jedan teren s atletskom stazom, kako bi objedinili kompletan naš sport. U tom kampu moći će se pripremati i reprezentacije u dvoranskim sportovima, atletska reprezentacija… Ovo je u tom smislu korak prema ujedinjavanju više sportova u Hrvatskoj – otkrio je pojedinosti Črnko.
U prijevodu, Velika Gorica pretvorit će se u centar hrvatskog sporta, u dom svih najpopularnijih reprezentacija… A kamp će, kažu, nositi ime Miroslava Ćire Blaževića.
– Za sad su to samo medijska naklapanja, ali u trenutku kad dođemo do te faze, da se kampu daje ime, neću imati apsolutno ništa protiv – sa smiješkom kaže Črnko.
Naravno da smo morali u cijelu tu priču ubaciti i malo lokalnog, goričkog začina, pa smo ponudili rješenje koje i nekakav budući nacionalni stadion dovodi, recimo, na mjesto današnjeg Gradskog stadiona…
– Ne, nacionalni stadion u ovom trenutku za Hrvatsku nije opcija. I nikad neće biti. Mi smo zemlja koja mora davati reprezentaciju i Slavoniji, i Dalmaciji, i Istri, i sjevernom dijelu države… Mi u HNS-u na taj način i razmišljamo. I zato je krenula inicijativa da se državnim novcem pomaže i Splitu, i Zagrebu, i Rijeci, i Varaždinu, i Osijeku, i Puli, sa željom da se svi ti stadioni urede. Nama trebaju dva veća stadiona, s oko 30.000 gledatelja, u Zagrebu i Splitu, a za ostale sredine su dovoljno komforni i stadioni od desetak tisuća. Ako su ljudi pod krovom, ako imaju hospitality, ako imaju gdje s djecom, to će im biti sasvim dovoljno. U ovom trenutku sve to nemamo, a zato ljudi i manje dolaze na stadione – svjestan je Črnko, ne isključujući iz te priče, naravno, ni naš stadion.
– HNS-ovim kampom na ovoj poziciji i HNK Gorica će sigurno doći u situaciju da s nekim partnerskim novcem izgradi kamp u manjem obliku za svoje potrebe. Također, naš plan je u da gospodarskim širenjima idemo korak po korak, tribinu po tribinu, pa da na kraju zaokružimo jedan lijepi, mali, moderan stadion. Nekih sedam-osam tisuća ljudi pod krovom nama je uvrh glave! Ionako nam je, kad igramo najbolje, prosjek između dvije i tri… – zaključio je Nenad Črnko.
Nakon pauze od dva tjedna utakmicama 04. kola biti će nastavljena 5.Malonogometna liga VG Sjever na SRC Udarnik u Kurilovcu.
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 04.kola 5.MNL VG Sjever. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 04.kola 5.MNL VG Sjever. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Derbi 4. kola dva vodeća tima Šćitarjeva i Kurilovca je odmah na startu u 17 sati. Ishod ove utakmice mogao bi biti čak i odlučujući u utrci za konačnog pobjednika Lige.
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 04.kola 5.MNL VG Sjever
Organizatori obećavaju bogat program, ‘za velike i za male’, koji će započeti i prije prve utakmice.
Galerija fotografija
5.Malonogometna liga VG Sjever 2025., 04. kolo
Raspored 04. kola (Kurilovec, subota, 12.07.2025.): 17:00 Kurilovec – Šćitarjevo, 17:40 Petrovina – Kosnica, 18:20 Obrezina – Pleso, 19:00 Velika Mlaka – Mičevec, 19:40 Rakarje – Gradići.
Rezultati 03. kola (Obrezina, subota, 28.06.2025.): Mičevec – Obrezina 1:3 (Bedeković / S.Orešković 2, Leovac), Rakarje – Kurilovec 2:3 (Mikulin, Barišić / L.Klasnić 2, Trčak), Gradići – Velika Mlaka 0:5 (D.Banić 2, T.Beg, Cundeković, Lučić), Pleso – Petrovina 2:0 (Kovačić, Filep), Kosnica – Šćitarjevo 0:6 (Š.Matić 2, A.Smajić 2, M.Caganić 2).
Redoslijed: 1. Šćitarjevo 9 (3 3 0 0 14:1), 2. Kurilovec 9 (3 3 0 0 11:2), 3. Obrezina 6 (3 2 0 1 9:6), 4. Pleso 6 (3 2 0 1 4:7), 5. Velika Mlaka 4 (3 1 1 1 8:4), 6. Mičevec 3 (3 1 0 2 4:5), 7. Petrovina 3 (3 1 0 2 3:5), 8. Gradići 3 (3 1 0 2 5:9), 9. Rakarje 1 (3 0 1 2 4:7), 10. Kosnica 0 (3 0 0 3 0:16).
Sport
Mraclin pronašao rješenje: Biljana naslijedio bivši trener Turopoljca
Novi trener seniorske momčadi NK Mraclina je 46-godišnji Milan Marinić, koji je deset mjeseci svoje trenerske karijere već proveo u našim krajevima. Posljednji posao bio mu je u Kloštru
Nakon što je Marko Biljan odlučio prihvatiti poziv ŽNK Gorice i napustiti klupu NK Mraclina, bilo je jasno da će uprava kluba imati jako težak zadatak pronaći adekvatnu zamjenu. To se i potvrdilo u smislu trajanja cijelog procesa, jer tek smo desetog dana srpnja doznali ime Biljanova nasljednika.
“Milan Marinić novi je trener seniorske momčadi NK Mraclin. U svojoj karijeri vodio je Trešnjevku, Turopoljac, Špansko, Top i Kloštar. Vjerujemo u odličnu suradnju koja će nam i u novoj sezoni donijeti mnogo veselja i odličnih utakmica. Milane, dobrodošao!”, objavili su iz kluba.
Vodstvo kluba razgovaralo je u međuvremenu s nekoliko potencijalnih kandidata, zavrtjelo se tu i nekoliko imena s velikogoričkog područja, ali na kraju je izbor pao na čovjeka koji dolazi sa strane, ali zna gdje dolazi! Marinić je, naime, rođen u Sisku, nogometno odrastao u zagrebačkoj Trešnjevci, a kao trener u našem je kraju već radio, u Turopoljcu iz Kuča bio je u sezoni 2020./21. Iz turopoljskog nogometa nakon tih deset mjeseci otišao je zbog poziva iz NK Španskog, a sad se vraća kroz klupu Mraclina, kao iskusni 46-godišnjak.
Sportski direktor Luka Cvetnić pronašao je novog trenera u Milanu Mariniću… Foto: NK Mraclin
Marinić će se vrlo brzo uvjeriti da je došao u neobično dobro posložen “selski” klub, ali i da na raspolaganju ima vrlo zanimljiv kadar. Velikih promjena u svlačionici ne bi trebalo biti, svi najvažniji igrači sretni su i zadovoljni na Grabi, pa će Milan Marinić morati “samo” nastaviti ono što je Biljan započeo na klupi našeg jedinog predstavnika u petom rangu natjecanja.
Pripreme počinju 28. srpnja, odmor se polako bliži kraju, a za očekivati je i poneko osvježenje u igračkom kadru…
Sport
Vratio se Čabi! ‘Sretan sam što sam opet na meni dragome mjestu’
Marijan Čabraja vratio se u Goricu nakon četiri i pol godine. Od početka priprema je s momčadi, a sad je potpisao ugovor do ljeta 2027. godine
Kad je tog ljeta 2018. godine prvi put došao u naš klub, Marijan Čabraja bio je klinac na početku svog puta. Bilo mu je nepunih 20, imao je iza sebe Dinamovu školu, a ispred sebe priliku u Gorici. Priliku koju je zgrabio već tamo oko šestog ili sedmoga kola te prve prvoligaške sezone. Kako je upao u prvih 11, tako je Čabi u prvih 11 i ostao…
U sljedeće dvije godine s Goricom je vodio europske bitke, kroz 80 utakmica zabio tri gola i podijelio osam asistencija, da bi u zimu 2021., u paketu s Darijem Špikićem, preselio u Dinamo. Nogometni put vodio ga je potom preko mađarskog Ferencvarosa, slovenske Olimpije i škotskog Hiberniana sve do Rijeke, njegova posljednjega kluba prije povratka kući.
Sedam godina nakon što je prvi put došao, naime, Marijan Čabraja i drugi put je postao igrač Gorice.
– Sretan sam što sam se vratio na meni jako drago mjesto, u grad i klub u kojem sam proveo jako lijepe dane svoje karijere. Nadam se da ću ponovno pomoći Gorici da ostvari što bolje rezultate i vjerujem da nas čeka dobra sezona – rekao je Čabi.
Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
Netom prije toga potpisao je dvogodišnji ugovor, i to nakon što je u prvoj fazi priprema uvjerio stručni stožer da je na dovoljno dobroj razini, unatoč pauzi od natjecateljskog nogometa. Ozljede su u velikoj mjeri usmjerile karijeru danas 27-godišnjeg lijevog beka, ali u Goricu se vraća potpuno spreman i odlučan da pokaže koliko vrijedi.
Odabrao je dres s brojem 19, što znači da će nositi isti broj kao i u prvom goričkom mandatu, pa preostaje jedino poželjeti mu da bude i jednako uspješno. Za početak, trebat će se izboriti za svoju poziciju, jer četvrtak je bio dan lijevih bekova, u ranijem terminu potpisao je i Elvir Duraković…
Priča iz kvarta
‘Ja sam spartanac Ivan. Skačem preko vatre, ronim u ledu, pužem kroz blato…’
Velikogoričanin Ivan Zvonar jedan je od pionira utrka s preprekama, fizički i mentalno iznimno zahtjevnog sporta koji u Hrvatskoj tek stječe svoju popularnost. U našem jutarnjem programu predstavio je sebe i svoj sport…
Skakanje preko vatre, ronjenje u ledenoj vodi i penjanje preko žičanih ograda samo je dio jednog običnog radnog dana Ivana Zvonara. Velikogorički Spartanac, kako se ljudi iz njegovog sporta nazivaju, gostovao je kod naše Gianne Kotroman u jutarnjem programu City radija i pojasnio što se to krije pod engleskim nazivom OCR, odnosno “Obstacle Course Racing”.
– Najjednostavnije rečeno, to su utrke s preprekama, drukčijeg naziva za to nemamo. Radi se o kombinaciji trčanja na stazi, od 100 metara pa sve do 50+ kilometara. Trči se s prirodnim ili umjetnim preprekama, od bodljikavih žica, iskopanog rova s blatom, gdje moramo puzati i do dvjestotinjak metara, preko penjanja po konopcima visokim po deset metara, plivanja u hladnoj vodi… – uvodi nas u priču Ivan Zvonar pa nastavlja:
– Glavni šef Spartana odlučio je napraviti format od stotinu metara s deset prepreka, s čim će se ovaj sport pojaviti u Los Angelesu 2028. godine. To bi bilo nešto slično onome što smo kao klinci gledali u showu “Nindža ratnici”. Tko najbrže stigne do gumba, on je pobjednik…
Postoje tu razne discipline, od onih “početničkih” do doslovno elitnih.
– Glavne discipline su sprint od 10 kilometara, u srednjoj kategoriji se prelazi 15 kilometara s najmanje 25 prepreka, a u kategoriji “beast” staza je duga najmanje 21 kilometar i ima najmanje 30 prepreka. Uz sve to, postoji i “ultra”, utrka na 50 kilometara s više od 40 prepreka. To još nisam probao, prvo se pripremam za srednju kategoriju… – kaže Ivan.
Počeo se ovim sportom baviti 2015. godine.
– Trčim već više od 20 godina, član sam Maraton kluba Velika Gorica, a trčao sam i za reprezentaciju u planinskom trčanju. Puno sportova sam prošao u životu, ali još u osnovnoj školi shvatio sam da mi trčanje ide najbolje, jer tad sam već pobjeđivao na školskim natjecanjima. Kroz nogomet, tenis i stolni tenis skužio sam da sam za individualni sport, a ova priča krenula je prije desetak godina… Na YouTubeu sam naišao na jedan zanimljiv video, pogledao kako funkcionira taj Spartan i rekao sam sebi: Ajmo probati! Brzo sam se zaljubio u taj sport, budući da je dinamičan, a i poseban je osjećaj svaki put kad pređeš prepreku. Čovjek se osjeća snažno, motivirano, ispunjeno pozitivnom energijom – priča Ivan, koji je vrlo brzo postao i prilično uspješan.
– Neću nikad zaboraviti, u drugoj Spartan utrci u životu trčao sam s najboljim Spartancem Petrom Žiškom rame uz rame, a na kraju sam bio treći. Iznenadio sam i samog sebe, tako da mi je žao što nisam ponio hrvatsku zastavu… Bila mi je čast natjecati se s ljudima kojima sam se vidio, gledao ih na YouTubeu, pogotovo kad su mi na kraju i čestitati, stisnuli ruku. Nevjerojatan osjećaj – prepričava Ivan i dodaje:
– Bio sam treći u Europi u sprintu, na natjecanju u Mađarskoj 2018. godine, nakon čega sam imao malo dužu stanku zbog nekih ozljeda. Sad se vraćam, u lipnju sam bio na utrci “Mountain Madness” i osvojio prvo mjesto, na stazi od osam kilometara sa 20 dosta teških prepreka. Planiram se vratiti dosta jako, sljedeće godine čak bih volio biti i prvak Hrvatske.
Jedan uspješan Spartanac, kaže, mora biti nekoliko sportaša u jednom čovjeku.
– Treninzi imaju tri segmenta, snagu, kondiciju i funkcionalne treninge. Kombiniramo teretanu, cross fit, street workout, trčanje u najvećoj mjeri… Pazim i na prehranu, jer bez toga ne ide. Jedem steakove, malo finije meso, sve što mi treba za regeneraciju, jer ipak treniram šest puta tjedno. U dane kad se utrka približava, malo smanjim taj volumen treninga, malo više odmaram, što je također dio cijelog procesa, jer organizam se mora i osvježiti.
Kad je Ivan Zvonar krenuo ovim sportom, te 2015. godine, u Hrvatskoj je malo tko i znao za ovaj sport. A u susjednom Mađarskoj se na utrkama okupljalo i po 10.000 natjecatelja! Prvi klubovi kod nas počeli su se osnivati tek prošle godine…
– U početku, kad sam se tek počeo baviti time, nitko mi nije pomagao jer nitko nije do kraja ni razumio što je to točno. Ljudi su mi se čak smijali kad bih znao trčati, pa se spustiti u stav za sklek i nastaviti puzati, mislili su da sam malo ćaknut, ali sve je to dio treninga. Tek od prošle godine se osnivaju klubovi u Hrvatskoj, a postoji i poligon u Kerestincu koji puno pomaže kod treninga – govori Ivan.
Trenira sam, bez trenera, brdske uvjete simulira u našem kraju, u Vukomeričkim goricama, ali svaka je utrka novo iznenađenje.
– Utrke budu najčešće u ski resortima, gdje su elevacije baš jake, a staze su svjesno napravljene tako da budu teške, uz ponešto ekstremnih uvjeta. Evo, na Mostecu u Ljubljani bila je utrka pod nazivom “Legionar”, na mjestu gdje se skaču skijaški skokovi. Popeli smo se na vrh i rekli su nam da se moramo spustiti dolje što brže. Jurili smo i do 90 na sat nizbrdo, kroz svu tu travu, pa kroz blato, preko zidova od dva metra, s balvanima od 20 kilograma na leđima, vreća s pijeskom, penjanja na užad, ponekad i gimnastičke karike, preko koji se moraš kretati desetak metara, otprilike kao Tarzan po lijanama… – nabraja Ivan i dodaje:
– Tijekom utrke svaka se prepreka mora proći i to označiti zvoncem. Ako to ne napraviš, slijedi kazna od 30 marinaca, što te jako usporava. Sve se snima kamerom i ako se utvrdi da si ih napravio 29, diskvalificiran si. To je taj spartanski moto, nema odustajanja, nema uzmaka… Na svakoj utrci prvih kilometar ili dva idu lakše prepreke, a kako utrka odmiče, to su prepreke teže. Na kraju zna biti vatra ispred samog cilja, to zna lijepo izgledati na fotkama.
Najčešće je na fotkama bez majice, ali ne zato da bi pokazao mišićavi torzo.
– Kod prelaženja prepreka često pucaju majice i zato je preporuka da se trči bez majice. Zato su sve slike bez majice – sa smiješkom kaže Zvonar.
Gianna ga je u njihovu radijskom druženju prozvala i “gorički Indiana Jones”.
– Ajde, ima nekih poveznica, pogotovo kad gledamo prvi film, u kojem Indiana Jones traži sveti gral, tako to nekako izgleda i kod nas. Jako je dinamično i zanimljivo, toliko da moraš potpisati da svaku utrku trčiš na vlastitu odgovornost, ali lako se zaljubiti u ovaj sport. Svatko tko voli adrenalin, tko misli da je psihički dovoljno jak, neka ode na stranicu ocr.hr i priključi nam se – pozvao je Ivan.
Planovi za nastavak njegova spartanskog puta već postoje.
– Pripremam se za utrku u Austriji u rujnu, natjecanje je opet u planinama, na Alpama, bit će jako teško, ali tu ću vidjeti gdje sam. I na čemu moram dodatno raditi. Nakon toga slijedi utrka u Pescari, u Italiji, koja će biti u listopadu – završio je velikogorički Spartanac.
Sport
Duraković potpisao: ‘Hvala na povjerenju, bit ćemo dobri ove sezone!’
Elvir Duraković novi je igrač HNK Gorice. Stigao je iz Sarajeva, no posljednju polusezonu odradio je na posudbi u Šibeniku, koji je postao ozbiljno goričko crpilište u ovom prijelaznom roku
Krenuo je iz rodnog Bugojna, nogometni put gradio preko Tuzle i Konjica, pa preko Sarajeva došao do Šibenika u proljetnom dijelu prošle sezone, pa ovog ljeta završio u – Velikoj Gorici! Ukratko, tako nekako izgleda nogometni CV novog igrača HNK Gorice Elvira Durakovića.
– Želio bih zahvaliti stručnom stožeru i upravi kluba na ukazanom povjerenju. Gorica je stabilan, dobro organiziran klub i vjerujem da ćemo ove sezone ostvariti dobre rezultate u HNL-u. Ovim putem pozdravljam i sve navijače Gorice koji će nam, vjerujem, biti podrška tijekom cijele sezone – rekao je Duraković nakon što je potpisao ugovor do ljeta 2027. godine.
Duraković je već četvrti igrač koji je ovog ljeta stigao iz Šibenika, no zapravo dolazi iz Sarajeva, koje ga je posudilo Šibenčanima. Dakle, trener Mario Carević nije ga vodio, ali ga je zato dobro upoznao. I procijenio da najbolji lijevi bek Premijer lige BiH iz sezone 2022./23. može biti dobro rješenje za lijevi bok.
Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
U nastupima za Šibenik pokazao je vrlo zanimljive kvalitete, njegov centaršut ponekad radi razliku, prema naprijed je jako koristan, a to bi posebno moglo doći do izražaja u Carevićevih 3-4-2-1, gdje bi Duraković držao lijevu stranu. Mogao bi imati i ozbiljnu konkurenciju, budući da se očekuje i potpis Marijana Čabraja, ali neće Carevića od viška zaboljeti glava…
Durakovića bismo u neslužbenom debiju mogli vidjeti već u subotu od 10 sati, kad Gorica u Čatežu igra pripremnu utakmicu protiv Širokog Brijega, kojeg vode naši Dean Klafurić i Damir Milanović.
-
Sportprije 2 danaČrnko: Ilija Karamatić bit će stopostotni vlasnik kluba, stadion ostaje Gradu!
-
CityLIGHTSprije 4 danaEKSKLUZIVNA FOTO GALERIJA! Poznati redatelj odabrao Veliku Goricu za snimanje povijesnog spektakla!
-
Kulturaprije 4 danaIz “osmog marta” otišao u Pokupsko i stvorio svoju bajku o Turopolju
-
Sportprije 6 danaZbogom, dotrajali starče! Još samo jednom na ovom travnjaku…