Sport
Priča iz Švedske: Beskrajan dan ili dva, svježi tata, romobili i pogled s neba
Dva dana švedske avanture su iza nogometaša Gorice. Točno 45 i pol sati prošlo je između polaska s goričkog stadion i povratka na njega, a između toga smjestili su se dobra partija, naporno putovanje, puno novih iskustava i spoznaja koliko Gorica može…
Zora je svanula tek koji trenutak ranije, jedan topli ljetni utorak micao je krmelje s očiju, a na goričkom stadionu već je bilo živo. Igrači su kapali jedan po jedan, pa članovi uprave, ljudi iz kluba… Dogovor je bio da će put prema Švedskoj, za 1120 kilometara udaljeni Malmö, počne u 6.40 sati, kad je autobus s goričkom ekspedicijom i krenuo prema aerodromu. Cherif Ndiaye utrčao je u posljednji trenutak, motor busa već se grijao, a trener Jakirović mu je, onako usput, očitao bukvicu. Senegalac je, što će drugo, pognuo glavu i uletio u bus…
Dotad su već svi odradili ranojutarnje čestitanje, a čovjek s najvećim osmijehom u društvu bio je Aleksandar Jovičić. Stasiti stoper Gorice, 23-godišnjak iz Prijedora koji je u naš klub stigao prošlog ljeta iz Slaven Belupa. Jova je postao tata, njegova životna suputnica i imenjakinja Aleksandra rodila je malenu Teodoru, teško je pronaći ljepši povod za čestitanje…
– Sve je, hvala Bogu, prošlo super, cure su obje dobro – ponavljao je Jovičić.
Let je bio izravan, od Zagreba do Kopenhagena, pa onda preko mosta Öresund, najdužeg mosta na svijetu koji prelazi granicu, dolazak u Malmö. U hotel visoke kategorije, osiguran od agencije koja je i organizirala prijateljsku utakmicu švedskog velikana Malmöa i sve veće Gorice. Lopta je s centra kretala istoga dana u 19 sati, po dolasku u hotel preostalo je svega nekoliko sati za pripremu za utakmicu. Doputovala su 22 igrača, doputovala da zaigraju.
– Igrat će svi! Svatko će dobiti po 45 minuta, sve ću zamijeniti na poluvremenu. I ne bojim se nekakvog teškog poraza, bit će to ok – najavio je trener Jakir.
Popili su neki skupu švedsku hotelsku kavu, drugi prošetali gradom, treći krenuli tražiti bankomate i mijenjačnice, sve kako bi se ubilo vrijeme do ručka. Pravog skandinavskog, dovoljno neobičnog da se krenu stvarati upitnici iznad glava nekih od igrača, ali barem s mesnim okruglicama neusporedivo boljim od onih iz IKEA-e… I kolač od mrkve, desert koji na prvu možda zvuči kao gastronomski oksimoron, ali u stvarnosti je – prva liga. Baš kao i naša Gorica, koja je to i pokazala na terenu.
Sunce je pičilo punom snagom, temperatura u zraku puno je više nalikovala teškom Mediteranu nego europskom sjeveru, kad se krenulo prema stadionu. Swedbank Arena, zdanje na koje se može nagurati i 24.000 ljudi, nedaleko je od gradskog središta. Nema tu nekog luksuza i blještavila, ali sve djeluje nekako skladno, pitomo, uredno… Na zidovima fotografije cijelog niza generacija kluba koji se službeno zove Malmö FF, jer prvi od ukupno 20 naslova prvaka Švedske osvojili su još ratne 1944., a na hodnicima klupski djelatnici u punoj pripravnosti. Je, prijateljska je utakmica, ali oni su svi u odijelima, elegantni i profesionalni, uvijek pri ruci.
Kao što su pri ruci trebalo biti i nekima od njih. Najavljivač Nikolas zamolio je za pomoć s izgovaranjem imena igrača Gorice, jer zbunjeno je gledao u ono “Špičić”, “Ljubisavljević”, pa ono “Hrvoje” u imenu mladog Babeca… Ali brzo je i to nekako uspio savladati, uz objašnjenje:
– Zapravo jako volim ta vaša prezimena na -ić. Šogorica mi je, uostalom, Hrvatica, i ona mi je malo pomogla. Inače sam najavljivač i na rukometu, i tu sam se susretao s vašim imenima, zato mi je lakše poloviti sve ovo.
A kad je već spomenuo rukomet, nije moglo proći bez još i ovoga…
– Gdje je sad Ivano Balić, što radi? Obožavao sam ga kao igrača, taj je bio čudo!
Igrači su za to vrijeme šetali travnjakom Swedbank Arene, zelenom plohom koju bi najlakše bilo opisati kao – tepih. Šetajući se po takvom terenu, gledajući 24.000 svjetloplavih stolica posvuda oko sebe, to prekrasno nogometno ozračje, čovjeku dođe žao što nije nogometaš. I što će tih 90 minuta provesti gore na tribini s laptom umjesto dolje na terenu s loptom…
– Stadion je stvarno bombon, doslovno je užitak igrati ovdje – najbolje je dojam opisao trener Jakirović, dok su se nekoliko metara dalje za fotkanje namještali tata Jovičić i golman Kahlina, ovoga puta s kapetanskom vrpcom oko ruke.
A onda je krenuo i nogomet… Okupilo se nekih 700, možda 800 ljudi, ali bilo je i tu nekoliko zastava, navijača koji su mahali, pjevali, ljutili se na suca.
– Ove stolice na sjeveru tu su samo zbog europskih natjecanja, inače je to tribina stajanje, prava navijačka. U većini zemalja to je zabranjeno, ali ovdje nije. Ljudi cijelu utakmicu stoje, pjevaju, navijaju… Sjećam se da su igrači Celtica, kad su igrali ovdje, bili u šoku, govorili su da su mislili da će ih tu dočekati skandinavska, hladna atmosfera. Ali nije tako ni blizu, Malmö ima baš žestoke navijače. Ipak je tu i jako puno ljudi koji nisu originalni Šveđani… – govorio nam je kolega Josip, novinar švedskog Expressena zadužen za Malmö.
I on je jedan od tih koji nisu “pravi” Šveđani, jer tata mu je iz Jajca, a mama iz okolice Splita. Obožava Hrvatsku, žestoki je navijač Hajduka, ali život je ipak gore, u Švedskoj.
– Ne mogu ti, iskreno, reći što mi više odgovara. Najbolje bi bilo izmješati hrvatski i švedski mentalitet, ali ovako je ipak Švedska moj izbor za život. Mogućnosti su puno veće, treba ih samo iskoristiti. Evo, ja sam završio novinarstvo, a sad sam odlučio upisati i pravo. Želim se jednog dana baviti sportskim pravom, to u Švedskoj nije dovoljno razvijeno – ćaskali smo s Josipom dok je na terenu trajalo uvodno odmjeravanje snaga.
Samo pet dana poslije Malmö je čekao derbi prvenstva s AIK-om, bila je ovo generalna proba, a tako su se domaćini i ponašali. I igrači, ali i trener Uwe Rösler, Nijemac koji je najveći dio igračke karijere proveo u Manchester Cityju. U to vrijeme drugačijem nego danas, ali svejedno je riječ o velikom igračkom imenu.
– Znaš kako galami na njih! Nema kod njega opuštanja, pravi je Nijemac – opisivao nam je Josip trenera Röslera, a vrlo brzo u to smo se i sami uvjerili.
Skakao je, galamio, namještao svoje igrače kao figure, ali u tom uvodu ništa im nije polazilo za nogom. Gorica je, vjerojatno i iznenađujće po njih, bila odlična. Nagrada je stigla u 33. minuti, mali Spudić, klinac koji je lani igrao za Kurilovec, zavrtio je nesretnog lijevog beka i poslao bekamovski centaršut na čelo Lukasza Zwolinskog. Rösler je odmahnuo rukama, a gore na tribini Šveđani su se pogledavali međusobno, želeći valjda reći “što je sad ovo…”
Pokušavao je neuspješno domaćina pogurati i sudac, toliko da je na trenutke ispadao i smiješan. Kao, recimo, u posljednjim trenucima poluvremena, kad je Cherif pojurio s loptom prema golu jednako brzo kao istoga jutra prema ulaznim vratima autobusa, došao na 20-ak metara, da bi sudac – svirao kraj?! Sad su se pogledavali Goričani, sa smiješkom, želeći valjda reći “ajde, neka im bude…”
Šestorica igrača nedostajala su Gorici (Suk, Marina, Musa, Miya, Čabraja i Šroler), šestorica umjesto njih bili su igrači na probi (Slunjski, Babec, Gagulić, Spudić, Blagojević i Haman), a to se i vidjelo kad je Jakirović na poluvremenu stvarno ostavio u svlačionici svih 11 igrača iz početne postave. Napadao je Malmö u nastavku, stvarao šanse, promašivao, a onda u 73. minuti i zabio. Mali Krešo Krizmanić, 18-godišnjak koji je u drugom poluvremenu nosio kapetansku traku, nije uspio spriječiti centaršut domaće klupske legende Marcusa Rosenberga, nekad igrača Ajaxa i Werdera, a stanoviti Antonsson donio je “bod” Malmöu.
Više od toga nisu Šveđani mogli, Gorica je sačuvala 1-1 i nakon svega ostavila jako, jako dobar dojam. Zadovoljni su valjda bili i galebovi, njih desetak, možda i više, koji su tijekom cijele utakmice neumorno preletali iznad igrališta, na neobično maloj nadmorskoj visini, riskirajući da ih pogodi neki Lovrićev projektil, Kahlinino ispucavanje ili Maločin centaršut…
– Zadovoljan sam, moram biti. Bilo je lijepo vidjeti kako to izgleda na ovoj razini, sjajno je što smo pokazali da se čak i u ovom sastavu možemo nositi s jednom ozbiljnom europskom momčadi – komentirao je trener Jakirović.
Zadovoljno su glavom klimali i predsjednik Nenad Črnko, prvi čovjek klupske skupštine Renato Ivanuš, kao i prvi operativac Mindaugas Nikoličius.
– Bio sam već ovdje sa Žalgirisom, igrao kvalifikacije za Ligu prvaka, završilo je 0-0 na ovom stadionu. Četiri puta sam u Litvi doživio te europske kvalifikacije, znam kako to izgleda, zato toliko i želim to ponovno doživjeti s Goricom. Drago mi je što su sad i ljudi iz kluba vidjeli kakav je to osjećaj, iako je utakmica bila samo prijateljska. Kroz sve to vidiš države u koje inače možda nikad ne bi otišao, upoznaš druge kulture, običaje, posebnosti… – pričao je Niko, koji je u tom trenutku imao i jake argumente za ovo posljednje.
Bio je, naime, već prošao 21 sat, a od noći ni traga ni glasa! Dan je bio u punom jeku, kao da je rano poslijepodne, a ne već izmak dana. Potrajalo je to sve do hotela, pa onda i nakon večere… Tek tamo iza 23 sata konačno je počeo padati mrak, koji će nestati već tamo oko četiri ujutro, kad na svoje dolazi zora. Beskrajan dan? Da, takve su se konstrukcije vrtjele glavom dok sa sunčanim naočalama hodaš okolo u deset navečer…
Teško je bilo i zaspati u svemu tome, iako je dan trajao već oho-ho, jer teško je i organizmu shvatiti da je vrijeme za poći leći. Pa je logičnije bilo popeti se na vrh hotela, na 25. kat, i popiti pivo ili dva, za lakši san. Pogled koji puca je impresivan, cijeli grad je na dlanu, i to jako lijep grad.
Igrači su za to vrijeme lovili san, jer već u 10.30 sati idućeg dana trebalo je biti na treningu. Na jednom od dva pomoćna igrališta Malmöova stadiona igrači su odradili svoje, a za to vrijeme ostatak društva išao je provjeriti kako izgleda Malmö danju.
Slijedio je nakon treninga i ručak, pa kraći odmor, nakon kojeg je počeo još jedan beskrajan dan… Ovoga puta, doduše, iz sasvim drugih razloga. Trebalo je dočekati let kući, koji je na rasporedu bio tek u 21.50 sati. Nekoliko igrača uložilo je 20 eura u ubijanje vremena i unajmilo električne romobile.
– Pazite samo da netko ne ozljedi na tome… – povikao je netko dok su Maloča, Čović, Ćelić, Ljubisavljević i društvo krenuli u romobilski obilazak grada.
Društvene mreže bile su omiljena zabava ostalima, iako su neki vrijeme odlučili provesti i uz knjigu, odmarajući na stolu za masažu ili blejeći u prazno. Vrijeme je sporo prolazilo, a cijela stvar dodatno je dobila na dramatici kad je stigla vijest da let kasni?! Jedva su svi dočekali da se potrpaju u autobus i krenu prema aerodromu, umorni i sad već pomalo nervozni, a sve je otišlo na novu potenciju kad je let – opet odgođen! Tek debelo nakon ponoći konačno je poletio avion za Ljubljanu, u kojoj je čekao autobus… Da, baš beskrajan dan. Koji je konačno završio oko četiri ujutro, kad je švedska ekspedicija konačno stigla na svoj stadion.
– Dečki, vidimo se popodne na treningu – nemilosrdan je bio trener Jakirović, svjestan da vremena za gubljenje na pripremama nema.
Foto: David Jolić/cityportal.hr
I time je, eto, završilo prvo europsko gostovanje Gorice. Pokusno, recimo to tako, jer bit će možda u budućnosti i pravih, natjecateljskih utakmica poput ove… I avantura poput ove. Prilika da se vidi beskrajan dan, golman na romobilu i najbrži lift ikad, kolač od mrkve i mesne okruglice bolje nego one u IKEA-i. I da se igra nogomet.
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Odbojkaši Gorice su u utakmici 21. kola 2.Lige – Regija Sjever pobijedili rezultatom 3:0 susjede iz Kravarskog te su tako očekivano potvrdili svoje 4. mjesto na prvenstvenoj ljestvici.
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Natjecanje u sezoni 2023./2024. je završeno, još se imaju odigrati dvije odgođene utakmice: OK Sisak II – OK Kravarsko (12.kolo) i OK Medicinar Trnje II – OK Gorica (20.kolo). Ishodi ovih utakmica neće utjecati na konačni poredak na prvenstvenoj ljestvici.
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Galerija fotografija
2.liga – Regija Sjever – seniori 2023./2024., 21. kolo
OK Gorica – OK Kravarsko 3:0 (25:15, 25:21, 25:11)
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Utorak, 30.04.2024., 21 sat. Sutkinje: Ana Visković (Velika Gorica) i Katarina Mišetić (Zagreb). Zapisničarka: Mirna Molnar (Velika Gorica).
GORICA: Franko Katalenić, Gabrijel Kaurić, Juraj Baldaš, Patrik Vidaković, Matija Klasnić, Davor Sviličić, Luka Mačvanin, Bruno Silaj, Karlo Pejić (cap.), Mateo Sviličić, Dario Pavlešan, Bruno Slavica, Dominik Glavaš (L). Trener: -.
KRAVARSKO: Dino Komar (L), Filip Hajduk, Matija Kompes, Darko Dugonjić, David Juvan, Tomislav Vrbančić, David Posavec, Nikola Dolački (cap.), Petar Brnjilović, Marko Miković, Neno Hazer. Trener: Nikola Boić.
Redoslijed: 1. MOK Čazma 36 (20 18 2 56:18), 2. OK Daruvar 34 (20 17 3 56:14), 3. HAOK Mladost II 30 (20 15 5 49:24), 4. OK Gorica 26 (19 13 6 44:27), 5. OK Sheeft 24 (20 12 8 43:29), 6. OK Croatia 18 (20 9 11 40:39), 7. OK Rudar Mursko Središće 18 (20 9 11 34:38), 8. OK Medicinar Trnje II 13 (19 7 12 24:37), 9. OK Sisak II 10 (19 5 14 17:46), 10. OK Quirin Sisak 6 (20 3 17 14:52), 11. OK Kravarsko 0 (19 0 19 4:57).
Moja županija
‘Nema kluba kojem ne fali termina, zato stiže balon dvorana! A stiže i vrtićka olimpijada…’
Goran Kovačić, predsjednik Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice, najveće zajednice u županiji, u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije” govori o novim projektima, planovima i kompletnoj slici VG sporta
Najveći gradski sportski savez u županiji, onaj velikogorički, već dugi niz godina vodi jedan bivši košarkaš. Goran Kovačić nosio je dres Radnika u prvim godinama velikogoričke košarke, godinama je vodio klub, a kroz sve to profilirao se kao čovjek idealan za čelnu funkciju u velikogoričkom sportu.
– U kakvom je stanju velikogorički sport u ovom trenutku? Što se nas tiče, u jako dobrom! Možda nam seniorski rezultati u najpopularnijim momčadskim sportovima nisu na razini na kojoj su bili prije dvije ili tri godine, ali nije ni realno da budu. Mi i dalje imamo uspješne klubove, jer nogometaši su stabilni, rukometaši su se malo tražili, ali s novim trenerom su se i oni podigli, a i košarkaši su u vrhu Prve lige. Nije lako u kontinuitetu biti u vrhu u takvoj konkurenciji, treba biti realan, i zato kažem da imamo razloga biti zadovoljni. S druge strane, u pojedinačnim sportovima jako smo dobri, počevši od atletike, preko borilačkih sportova, pa se do badmintona – ističe Goran Kovačić te prebacuje fokus na onaj dio sportskog života grada koji je ipak za nijansu ili dvije važniji.
– Kad kažem da imamo razloga biti zadovoljni velikogoričkim sportom, u prvom redu mislim na činjenicu da mi imamo više od sedam tisuća registriranih sportaša u našim udrugama, odnosno klubovima. Od toga je njih 5300 mlađe od 18 godina, što je zapravo i ključ svega, razlog zašto mi radimo sve ovo što radimo. Toj djeci, jednako kao i vrhunskim sportašima, želimo omogućiti adekvatne uvjete za rad i napredak – ističe Kovačić.
U tom smislu posebno raduje najava gradnje, odnosno postavljanja nove dvorane. Velika Gorica nema dovoljno dvorana, klubovi se muče s terminima za treninge, a sve to izravno se oslikava i na rezultatima.
– Nema kluba iz kojeg nisu dolazili tu u Zajednicu i tražili više termina. Mi imamo 54 punopravne članice, koje dolaze iz 23 različita sporta, a ta se brojka stalno i povećava, a prostora za sve jednostavno nema, što je evidentan problem. I zato će nam jako puno značiti izgradnja “balon dvorane”, koja bi trebala biti završena do sredine sljedeće godine – najavio je Kovačić.
Goran Kovačić već dugi niz godina vodi velikogoričku Zajednicu sportskih udruga… Foto: Nikica Topić/cityportal.hr
Na terenu uz Gradsku sportsku dvorane, dakle, niknut će najmodernija verzija balona, ispod kojeg će se smjestiti tri poprečna igrališta za košarku, odnosno odbojku.
– Da, pod balonom će biti dvorana dugačka 70, a široka 35 metara. Visina će u najvišoj točki biti 11 metara, a u najnižoj pet. Na tu kvadraturu stane jedno rukometno igralište, ali i tri terena za košarku normalne veličine. Podloga će biti sportski pod najviše klase, certificiran od strane FIBA-e, IHF-a i svih drugih krovnih sportskih organizacija, tako da vjerujemo da će sportaši imati jako dobre uvjete za rad – zadovoljan je prvi čovjek velikogoričkog sporta.
Iako je u ovakvim situacijama uvijek nezahvalno govoriti o rokovima, balon bi treba u upotrebu krenuti na proljeće ili ljeto 2025. godine, a dvije godine poslije dobit ćemo još jednu veliku dvoranu.
– U projektu škole u Kurilovcu također je trodjela dvorana, gabarita sličnih kao pod balonom, tako da će i to puno značiti goričkim sportašima. Bit će tu i male tribine, moći će se igrati i natjecanja, no u prvom redu tu također pričamo o terminima za trening. Budući da je u planu jednosmjenska nastava, cijelo poslijepodne dvorana će biti na raspolaganju našim klubovima, odnosno sportašima – gleda unaprijed Kovačić.
U rubriku “pogled unaprijed” svakako spadaju i projekti koje velikogorička Zajednica provodi, a tiču se u prvom redu djece, već od vrtićke dobi.
– Imamo program “Odaberi sport”, manifestaciju na kojoj se početkom školske godine prezentiraju svi sportovi, pa djeca mogu lakše odabrati u koji će sport eventualno krenuti. Od ove godine prvi put imamo i stipendije za mlade sportaše, a uskoro ćemo krenuti i s Vrtićkom Olimpijadom – otkrio je Kovačić.
E, to bi moglo biti posebno zanimljivo, a dogodit će se vrlo brzo.
– Radi se o programu HOO-a, odražava se već dvadeseti put na razini cijele Hrvatske, a sudjelovati može svatko tko podnese zahtjev. Mi smo se od ove godine uključili, prošli na natječaju, po kojem će dio sredstava snositi HOO, a dio mi sami – započeo je ovaj dio priče Kovačić pa nastavio:
– U Dječjoj Olimpijadi sve je isto kao i u pravoj olimpijadi. U svakom vrtiću organizirat će svoja natjecanja, odabrati djecu koja će ih predstavljati, a to znači po 20 dječaka i djevojčica iz svakog od četiri velikogorička vrtića. Centralni događaj bit će 27. svibnja na glavnom terenu Gradskog stadiona, imat ćemo i mimohod, dizat ćemo olimpijsku zastavu, paliti olimpijsku baklju… Sve kao na olimpijskim igrama. Igrat će se mini nogomet, mini rukomet i atletika kroz trčanje, štafetu, bacanje loptica i skok u dalj. To bi moralo biti jako lijepo.
Sport
Proljeće pehova i nesreća: Teška ozljeda kapetanice kao nastavak ružnog niza
Nogometašice Gorice protiv Međimurje su ovog vikenda došle do prve proljetne prvenstvene pobjede (2-1), uzele tri važna boda, ali i ostale bez najbolje igračice Perice Cicijelj, kojoj su popucali ligamenti u laktu. A to je samo nastavak lošeg niza…
Dok sezone u gotovo svim nogometnim natjecanjima ulaze u svoju posljednju fazu, u životima nogometašica Gorice prava borba praktički tek počinje. Borba s protivnicama, ali u nešto manjoj mjeri, jer prava borba u ovoj se priči vodi s ozljedama, nesrećama i pehovima. Koji ne prestaju.
Prva je ovo prvoligaška sezona za naše nogometašice, sezona u kojoj su cure predvođene trenerom Stefanom Rajićem u prvoj polovici prvenstva bile najljepša priča hrvatskog ženskog nogometa. I tako bi možda i ostalo, jer potiho se pričalo i o borbi za ulazak među četiri najbolje ekipe u državi, ali zima je donijela početak velikih promjena planova.
– Lucija Vunić, naša juniorska reprezentativka, ozljedila je prednje križne ligamente koljena i za nju je sezona završila. Nakon nje isto se dogodilo i Niki Tokić, a Anu Pavičić napala je bakterija u koljenu zbog koje je dva mjeseca bila na štakama. Uz to, Lucija Borovec je odustala od nogometa zbog obaveza na fakultetu, a tu pričamo o četiri izuzetno bitne igračice, za koje nismo imali zamjenu. Nove igračice nismo dovodili, tako da smo kadar morali popunjavati našim kadetkinjama – nabraja nesreće i pehove Stefan Rajić, koji se i ovog vikenda primao za glavu od muke.
Na otvaranju Lige za ostanak, nakon što su takve oslabljene u prve četiri proljetne utakmice upisale tri poraza i remi s Agramom, Goričanke su dočekale čakovečko Međimurje. Kapetanica Perica Cicijelj, u novonastalim okolnostima daleko najbolja igračica Gorice, izborila je penal iz kojeg je Gorica povela u 40. minuti, a u 72. minuti sama je zabila za 2-0. A onda je stigao novi peh, novi težak udarac po goričke ambicije.
– U jednom duelu Perica Cicijelj pala je na lakat, izgledalo je jako ružno i bolno, a kasniji pregledi pokazali su da su popucali ligamenti u laktu. I sezona je i za nju gotova, a to nam je baš veliki hendikep, pogotovo s obzirom na sve što nam se ranije događalo – svjestan je trener Rajić.
O koliko je velikom i značajnom problemu riječ, najbolje će ilustrirati gostovanje u Zadru, kod Donata, u posljednjem kolu prvog dijela prvenstva vikend ranije. Gostovanje kod posljednje momčadi lige, koja je uzela samo jedan bod u prvih 13 utakmica, Gorica je morala odraditi bez lakše ozlijeđene Perice, a kao posljedica stigao je poraz 0-1. I borba za ostanak odjedanput je postala dramatična.
– Imamo deset bodova više od zadnjeg Donata, do kraja je još pet kola, i u tom smislu vjerujem da nećemo doći u opasnost da budemo zadnji i izravno ispadnemo iz lige. Međutim, važno bi bilo i izbjeći sedmo mjesto, koje vodi u dodatne kvalifikacije. Hoćemo li u tome uspjeti, tek ćemo vidjeti, jer u ovom trenutku znamo samo da će nam biti jako teško u ovom sastavu, bez pet toliko važnih igračica. Dat ćemo sve od sebe, napraviti sve što možemo i vjerujem da ćemo sačuvati status, makar kroz kvalifikacije – realan je i oprezan trener Rajić.
Bude li rasplet doista takav da Gorica mora u dodatne kvalifikacije, sezona će se maksimalno produžiti, sve tamo do kraja lipnja. Nakon što Liga za ostanak završi, Goričanke još čeka i polufinale kupa, što se u ovim okolnostima čini prilično beznadnim zadatkom, budući da ostatak društva čine prejaki Osijek, Dinamo i Split. Tek nakon što to završi, slijedit će okret prema eventualnim kvalifikacijama, u kojima Gorica, nadamo se, ipak neće biti.
A onda će se, ovisno o raspletu sezone, s obzirom kad i kako završi, graditi planovi za budućnost. U njima bi svakako trebalo biti ponekih pojačanja, ali još je važnije da pehovi i nesreće konačno prestanu. I da Gorica opet bude najljepša, a ne najnesretnija priča hrvatskog ženskog nogometa…
Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Utakmicama 18. kola nastavljeno je natjecanje veteranskih momčadi Lige veterana Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) 2023./2024. Derbi između VG Boys i Vatrogasca završen je rezultatom 5:3 u korist vodeće momčadi, a drugo poluvrijeme bilo je vrlo zanimljivo i rezultatski uzbudljivo.
Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Boys su s dva pogotka Tomislava Škrinjarića (5′, 33′) riješili prvi dio zasluženim vodstvom 2:0, a kada je Tin Marković u 46. povisio na 3:0 izgledalo je da je susret riješen. Međutim, ”vatrogasci” su u samo četiri minute preko Romana Grabovića (52′) i Antonia Jerbića (56′) smanjili na 3:2 i još su promašili zicer za izjednačenje!
Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Marković je iz kaznenog udarca (igranje rukom) podigao na 4:2 (62′), ali Aleksandar Badrić samo tri minute kasnije pogađa iz blizine za 4:3. Obrana Boysa izgledala je u tom dijelu susreta posve dezorijentirano. Ipak, Škrinjarić u 75. svojim trećim golom podiže na 5:3, i to se pokazalo, kao konačni ishod ove vrlo dobre utakmice.
Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sudio je Jurica Huzjak (Gustelnica).
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2023./2024., 18. kolo
Rezultati 18. kola (26/.29.04.2024.): Klas (Mičevec) – Hruševec (Donji Hruševec) 7:0, Lekenik – Gorica 2:1, VG Boys – Vatrogasac (Kobilić) 5:3, Mladost (Obrezina) – Dinamo (Novo Čiče) 2:1, Mlaka (Velika Mlaka) – Polet (Buševec) 3:1, Buna (Mala Buna) – Gradići 2:2, Lukavec slobodni.
Redoslijed: 1. VG Boys 46 (17 15 1 1 60:17), 2. Mlaka 39 (16 13 0 3 43:20), 3. Gorica 30 (17 9 3 5 31:21), 4. Vatrogasac 29 (17 8 5 4 47:32), 5. Mladost 27 (17 7 6 4 38:26), 6. Buna 22 (17 6 4 7 32:40), 7. Klas 21 (16 6 3 7 49:37), 8. Polet 18 (16 4 6 6 29:32), 9. Gradići 17 (16 5 2 9 24:46), 10. Lekenik 14 (16 3 5 8 23:33), 11. Dinamo 14 (16 3 5 8 26:39), 12. Lukavec 14 (16 3 5 8 19:42), 13. Hruševec 6 (17 1 3 13 22:59).
Sport
Na korak do ostvarenja sna: ‘Spuštamo dečke na zemlju, ništa i dalje nije gotovo…’
Pioniri Gorice dva kola prije kraja drže prvo mjesto, imaju četiri boda više od najbliže pratnje i u nedjelju u Solinu pobjedom mogu osigurati naslov prvaka Hrvatske. Međutim, o slavlju i dalje nitko ne razmišlja, jer posao još nije završen
Utorak je, prijepodnevni sati, četvrti je dan od pobjede protiv Varaždina, kad trener pionira HNK Gorice na pitanje “što se radi?” odgovara rečenicom koja će puno toga reći o cijeloj ovoj priči.
– Evo, taman gledam utakmicu protiv Varaždina, još jedanput analiziram sve što se događalo… – kaže Boris Trivunov, čovjek koji vodi jednu nedvojbeno posebnu generaciju.
I u tome je, između ostalog, tajna uspjeha. Gorica se u pionirima vrhunski ekipirala, domaćoj bazi pridodani su kvalitetni igrači sa strane, a svi oni dospjeli su u ruke treneru koji je posvećen, analitičan, predan i stručan. A kad se sve to spoji, postane moguće da dva kola prije kraja sezone Gorica drži prvo mjesto na tablici, ispred Lokomotive, Hajduka, Dinama, Osijeka…
– Remi Hajduka s Rudešom doveo nas je u situaciju da pobjedom u Solinu u sljedećem kolu možemo osigurati naslov prvaka, ali nitko od nas u klubu ni ne pomišlja da je bilo što gotovo. Ovi dečki nemaju nikakav pritisak sa strane, nitko im nikad nije nametao bilo kakav imperativ, pa to ne radimo ni u ovim trenucima. Međutim, pritisak definitivno postoji, jer oni ga nameću sami sebi, svjesni za što se bore, shvaćajući da imaju povijesnu priliku. Vidi se to i u nekim našim izvedbama u zadnjim kolima, ali dobro je što unatoč tome sve ide po plamnu – govori trener Trivunov.
Gorica je, lijepo to izgleda na tablici, dva kola prije kraja na 55 bodova, Lokomotiva ima 51, Dinamo je na 49, a Hajduk ima 48 i utakmicu manje.
– Mi ćemo i prije te naše utakmice u nedjelju protiv Solina znati gdje smo točno u odnosu na konkurenciju, budući da Hajduk u srijedu gostuje u Puli kod Istre, a u subotu ide u Sesvete. Lokomotiva u subotu gostuje u Rijeci, koja će biti naš protivnik u zadnjem kolu, u kojem “lokosi” dočekuju Dinamo. Ali sve je to manje važno u ovom trenutku, mi moramo gledati sebe, razmišljati o svojoj igri – logično rezonira trener, koji ima sve više posla i izvan terena.
– Puno razgovaramo, naravno da razgovaramo, jer treba ove dečke malo i spuštati na zemlju. Vidim da na trenutke misle da su nepobjedivi, da im nitko ništa ne može, i baš zato smo posebno oprezni. Moramo ostati mirni i pribrani do kraja, maksimalno se koncentrirati na prvu sljedeću utakmicu, ovu u Solinu.
Dobije li Gorica u Solinu, sve će biti riješeno, sve dvojbe će nestati, no neće biti nimalo lako doći do ta tri boda.
– Imamo dosta problema s ozljedama i kartonima, situacija u tom smislu nije idealna, budući da neće biti Čolića i Echouea, a pitanje je i dalje hoće li moći igrati Kelava, koji je propustio zadnje dvije utakmice. Bez obzira na to, moramo se “skupiti” i napraviti sve da uđemo u zadnje kolo kao sigurno prvi – poželio je trener Trivunov.
Lijepa, prekrasna priča o goričkim pionirima traje cijele ove sezone, odavno je to prestalo biti iznenađenje, a za čovjeka koji vodi ove klince sve ovo nije zvučalo kao iznenađenje ni uoči početka sezone.
– Uvijek dečkim uoči sezone dam malu anketu u kojoj želim vidjeti kako razmišljaju, koji su im ciljevi, ambicije, čemu se nadaju, u što vjeruju… I svi su uoči sezone pisali da bi bili zadovoljni da završe među prvih pet na tablici. Kad sam ih pitao zašto ne misle da možemo biti prvi, nije bilo nekog konkretnog odgovora, velikim dijelom i zato što u tim godinama nije lako vjerovati da ćeš biti bolji od klubova kao što su Dinamo, Hajduk, Osijek, Rijeka ili Lokomotiva – kaže Trivunov i nastavlja:
– Ja sam od početka vjerovao u ovu momčad zato što smo sa svim tim protivnicima igrali i prošle godine, zato što se sa svima njima ravnopravno nosili, a još smo i doveli Kelavu i Frigana, koji su reprezentativci i sigurno su nam donijeli dodatnu kvalitetu. Nisam vidio niti jedan razlog da ne budemo u borbi za prvo mjesto. Kad smo dominantno dobili Lokomotivu u prvom kolu, pa onda i Zadar doma, pa Slaven u gostima, kad smo remizirali s Hajdukom, dečki su shvatili koliko su dobri i kvalitetni, počeli su i oni vjerovati.
Ta vjera dovela je ovu sjajnu generaciju na korak do velikog uspjeha, ali stalno je važno ponavljati da i dalje posao nije dovršen.
– Dok god ne bude gotovo, mi igramo svoje, radimo kao što smo radili uoči svake utakmice. Isti je raspored treninga, isti termini, isti način rada. Kad i ako bude povoda za slavlje, znat ćemo kako se ponašati, znat ćemo feštati. Međutim, ponavljam još jednom, za sad o tome ne razmišljamo. Neće biti lako u Solinu, protivnik se bori za sebe, za izbjegavanje kvalifikacija za ostanak, ali naravno da ćemo mi ići na pobjedu. Kao što smo, uostalom, išli u svakoj utakmici ove sezone – zaključio je trener Boris, koji će zadnji trening prije utakmice s dečkima odraditi u subotu ujutro, nakon čega se kreće na put za Dalmaciju, drugi put ove sezone dan prije utakmice, u želji da se osiguraju svi preduvjeti za uspjeh.
Sve u svemu, užitak je pratiti ove klince, užitak je i ispisivati ovakve retke samo dva dana nakon tmurne nogometne nedjelje i razočaravajućeg nastupa seniora protiv Osijeka, a poseban užitak bit će proslaviti veliki uspjeh s ovim dečkima.
Kad i ako za to dođe vrijeme, naravno. Iako, kako god završilo, gorička nogometna budućnost obojana je ružičastima nijansama…
-
CityLIGHTSprije 1 danPrelet VBA Rafale iznad čitave Hrvatske povodom obljetnice Operacije Bljesak
-
Sportprije 5 danaFOTO Pioniri HNK Gorica na pragu osvajanja šampionske titule!
-
HOTNEWSprije 4 danaKuče: Pozvonili muškarcu na vrata, potom ga napali i ukrali mu novac
-
Kulturaprije 3 danaFOTO Održan koncert u čast hrvatskim braniteljima u novosagrađenoj crkvi u Kravarskom
