Povežite se s nama

Kolumna

“Nije mi ništa…” – najveća i najopasnija laž kod žena

Spisateljica i kolumnistica Nevena Skočić u ovotjednoj kolumni o demonima u glavama, sigurnom mjestu i travi koja diše…

Objavljeno

na

pexels oleksandr pidvalnyi 344102 scaled

Mogla bi ja ovu temu okrenut na zafrkanciju, a možda u jednom trenutku i budem, ali danas mi je nekako tužan dan, pa rekoh da izbacim iz sebe, a možda pomognem nekome.

Dakle, svi mi smo skloni donositi zaključke sa minimalnom količinom informacija.

Ako vidimo mladu majku, pomislimo da je promiskuitetna i da je roditelji nisu dobro odgojili. A ne razmišljamo da je možda silovana i ipak odlučila zadržati dijete jer se boji Boga.

Ako vidimo debelu osobu, pretpostavimo da je lijena i proždrljiva, a ne razmišljamo da možda ima problema sa štitnjačom ili čak, pazite sad ovo, da boluje od bolesti kojoj je nuspojava debljina. Ima i toga. Pokazat ću vam svoju dijagnozu ako želite.

Ako vidite osobu sa prljavim rukama punim žuljeva, u radnoj zamazanoj manduri kako stoji u redu u dućanu sa nelagodom jer svi bulje u njega, odmah smatrate da se nije dovoljno školovao da bi radio gospodski posao, pa sad nek kopa kanale, ko ga šiša. A ne razmišljate da je možda na pauzi doletio do dućana da trudnoj ženi ili bolesnom djetetu kupi nešto da pojedu i da je i njemu neugodno što tako izgleda, iako svojim radom zarađuje bolje od većine nas koji sjedimo u kancelarijama i pametujemo za tipkovnicama, dok on radi posao kojeg mi ne bi radili “ni mrtvi”.

I neka dobro živi, i neka ima, ruke mu se pozlatile.

Ako vidite osobu kako sjedi u parku i razgovara sama sa sobom, automatski pomislite da je ta osoba luda. Ne razmišljate da se možda priprema za razgovor za posao ili kako zaprositi ženu svog života ili kako reći bližnjima da boluje od neke bolesti.

pexels shvets production 7176325 scaled

Mogla bi nabrajati dovijeka zato što sam se i ja sama tako ponašala. Danas više to ne radim. A zašto? Evo priča.

Imala sam prijateljicu, zvat ćemo je Ira. Bila je mojih godina, imale smo iste interese i mnogo tema za razgovor. Bila je izuzetno vedrog duha i uvijek je imala nešto za komentirati, što je meni u ženskom društvu poželjna aktivnost. Ira je bila samohrana majka koja je često selila obzirom na sve manja primanja, ali i nemogućnost rada.

U svim našim druženjima nije mi rekla da boluje od depresije ili da sumnja da ju ima.

Pričale smo o njezinoj pobjedi nad rakom dojke i drugim “bubicama”, kako je ona zvala svoje bolesti, ali depresije se nikad nije dotakla. Nije znala kako jer pretpostavljam da nije ni znala da ju ima. Bila je čvrsta žena, majka, kraljica i psiha joj je morala biti čvrsta. Često mi je znala reći da ne može spavati i da ima potrebu pobjeći nekuda i biti sama sa sobom, zagrliti drvo i slušati travu kako diše. Nisam ju razumjela jer meni su ljudi tada bili važni. Jako važni i bilo mi je važno što misle o meni. Dok su me isti ti ljudi tapšali po ramenima zbog uspjeha, a zabijali mi nož u leđa čim bi im ih okrenula, Ira je pokazivala srednji prst svima i čuvala mi leđa. Ona je bila moj štit, ali ja nisam bila njen. Nisam ju čula.

I kad bi mi se učinilo da stvarno nije dobro pitala sam ju što joj je.

Odgovor je uvijek bio: Ma nije mi ništa.

I takav sam odgovor dobila svaki put kad bi ju pitala u čemu je problem i mogu li joj pomoći.

Nije mi ništa… I promijenila bi temu…

pexels kat smith 568025 scaled

Danas kad vrtim u glavi naše razgovore i pregledavam nepregledno more poruka koje smo razmijenile, osjećam se loše jer nisam prepoznala u njoj tog demona koji ju je gušio. Demona koji ju je natjerao da se jedan dan sa autom zabije u kamion na obilaznici. Gada koji je njezinu djecu napravio siročadi i koji je prekinuo sjaj jedne velika žene.

A zašto vam sve ovo pišem?

Danas sam u centru vidjela jednu ženu kako sjedi na klupi, gleda u pod i priča sama sa sobom. Mojih je godina, dakle, trebala bi se nalaziti u nekoj fazi u životu kad je većina stvari pod kontrolom. Nešto mi nije dalo mira, prišla sam joj i pitala smijem li sjesti pokraj nje. Samo je kimnula u znak odobravanja. Nešto je mumljala sebi u bradu i ja sam dobila poriv da je pitam: Jeste li dobro?

Pogledala me u čudu i rekla: Jesam. Nije mi ništa.

Ira mi se stvorila pred očima i morala sam postati onda dosadna babetina i izvući iz nje dio patnje. Ne, ne radim to inače, ali ovo je bilo za moju Iru. Kad već nju nisam mogla spasiti…

U tih sat vremena koliko smo provele zajedno, saznala sam da se gospođi vratio rak na jednjaku, da joj se sin ženi i da je snaha demon koji hoda, ali njezin sin jedinac je zaljubljen ko tele i ona ne žali utjecati na njegovu sreću. Muž joj prigovara na izgledu, jer je nekad bila komad i pol, a danas je siva od kemoterapije i svega što je prošla… Ima tu još toga, ali možda i bolje da ne znate…

I nakon što mi je ispričala svoju priču, odahnula je rekavši:

“Pa nije to tako strašno. Strašno zvuči u glavi, ali kad sam prevalila te demone iz glave preko jezika, nisu više toliko strašni. Sve je to rješivo, zar ne?”

Blenula sam ‘ko tele u šarena vrata jer već kod spomena raka, noge su mi se odrezale i nisam vidjela svjetlo na kraju tunela. A ova žena ga vidi.

Ustala je i zahvalila mi se na vremenu. Boja u obraze joj se vratila.

pexels vickie intili 5323336 scaled

A ja? Ja sam tih sat vremena koje smo provele zajedno samo slušala. Nisam komentirala, nego sam samo kimala glavom. I to je bilo dovoljno.
Dakle, ponekad je saslušati – dovoljno. Budite tu za svoje bližnje. Saslušajte. Neka znaju da vas uvijek mogu nazvati i izbaciti te demone. A ako vi imate demone, podijelite ih sa nekime. Kad pređu preko jezika, manji su.

Govorim vam ovo i zbog vaše djece. Pričajte sa njima. Nek se osjećaju sigurno u svojim domovima. Naučite kćeri da se uvijek mogu vratiti kući i nakon što se udaju. Stvorite im sigurno mjesto. To je najmanje što možemo učiniti da ih zaštitimo od ovog ogavnog svijeta i zločestih ljudi koji lajkovima i dislajkovima vladaju internetom i postavljaju krive norma ponašanja.

No, to je tema za neki drugi dan.

I da ne zaboravim… Tu sam… za prijatelje i obitelj 24/7.

I na svaki vaš: Nije mi ništa… Očekujte more pitanja…

Voli vas vaša Nevena

Kolumna

Ponos – ubojica svake nade…

Objavljeno

na

Objavio/la

pexels pavel danilyuk 7519010

Ponos – da vidimo što o tome kaže Wikipedija:

Ponos je emocija ili osjećaj velikoga zadovoljstva samim sobom, te poštovanje samog sebe u “cjelini”. Proizlazi iz (subjektivne) spoznaje, da se učinilo ili sudjelovalo u nečem posebnom ili pohvalnom. Poput nevolje, gađenja, straha, tuge, iznenađenja i zadovoljstva, ponos spada u osnovne emocije koje su prirođene i ne nastaju kroz odgoj.

Dakle, ukratko – sjebani smo prirodno. Nema pomoći. Ili možda ima?

Ajmo situacija:

Zaručeni mladi par koji živi zajedno više od 2 godine, imaju puno zajedničkih interesa i dobro funkcioniraju. Ona zbunjena jer je saznala da njezina pokojna majka zapravo nije voljela njezinog oca, nego je glumatala zbog djece, pa zato ni sama više ne vjeruje u instituciju braka.

On, povjerljiv dečko iz obitelji u kojima su forsirane „prave obiteljske vrijednosti“ tako što se znalo da je muško glava kuće i da se majku štuje, ali očeva je zadnja. Unatoč toga on nije control freak i vjeruje svojoj zaručnici u potpunosti.

Ona takva smotana odlazi na službeno putovanje, nalije se ko deva na nekom afterpartiju gdje ju zavede neki šarmantni dečko s kojim završi u klinču. Kad se probudi ujutro i shvati što je napravila, zove zaručnika i kaže mu što se desilo znajući da bi on to kad-tad saznao i ne želeći imati tajne pred njim. Zaručnik tom prilikom ništa ne odgovara i poklapa slušalicu. Prvim letom onda se vraća kući, on ju jedva pusti da uđe u stan i ona mu kaže: „Volim te i želim se udati za tebe. Ja bez tebe mogu, ali ne želim biti.“

pexels alena darmel 6643025

Foto: pexels-alena-darmel

I kaj on napravi?

Kaj biste vi napravili da ste na njegovom mjestu?

Ovaj nije ništa rekao nego joj je pokazao gdje su vrata i ona je otišla.

Zauvijek.

Nikad ju više nije nazvao.

Oženio je prvu koja je naletjela, skrkao joj 3 djece i nakon 7 godina braka su se razveli. Ta djeca danas žive na dvije adrese.

Ona se pak s druge strane nije udala, udomila je bezbroj mačaka i putuje svijetom. Izgubila je vjeru u brak, u ljude, a muški joj nisu napeti osim kad je frka pa si nađe nekog samo za sport i glazbu.

Ponos, jebeni ponos je sjebao oboje!

I ne samo njih, nego i tu njegovu suprugu i tu jadnu djecu. Jedino tko je na dobitku su mačke.

Hoćete me linčovati odmah ili sad?

Mislite da nisam u pravu?

Komentirajte pa ću vam dokazati da jesam. Ali, pročitajte moje obrazloženje do kraja pa onda nabrusite nokte.

pexels anastasiya lobanovskaya 792777 scaled

Foto: pexels-anastasiya-lobanovskaya

Ok. Imaš curu koja je izgubljena i daš joj povjerenje da ide sama na put gdje znaš da će biti likova koji će joj se uvaljivati jer je ženska fakat komad i pol. Bravo.

Onda ona takva smotana zabrije, napravi grešku i kaže ti. Halo čovječe, kaže ti jer ne želi imati tajne pred tobom. Dakle, napravi najveći grijeh koji u vezi možeš napraviti i ona ti prizna.

I kaj ti napraviš? Odhebeš ju. Ma bravo majstore! Nekog tko će ti priznati svoju grešku, nekog tko ti paše u svemu, nekog s kim živiš više od 2 godine, tog nekog ćeš maknuti iz svog života zbog jebenog ponosa?

I? Kaj ćeš onda? Razhebat druge živote. Ma bravo. Svaka ti čast.

pexels canan yasar 6196818

Foto: pexels-canan-yaşar

Ok, odgovorit ću i na to pitanje koje se samo po sebi nameće. Da je drugačija situacija, tj. da je on prevario nju, kako bi ona reagirala?

Dakle, on nikad ne bi priznao da ju je prevario jer muškima to nije opcija budući da znaju da bi tako pobudili sumnju za sva putovanja prije i poslije tog nemilog događaja. Tako da ona ne bi saznala od njega. Ako bi saznala od nekog trećeg, žena bi ga ili napala i naplatila prevaru poklonima, pažnjom i obećanjima ili bi mu jednostavno vratila istom mjerom. Bar ja bi. A vi ostale koje bi zbog ponosa razhebale vezu temeljenu na svemu ranije navedenom, želim ugodan samački život.

Zbog svega gore navedenog, molim ove što čačkaju po fondovima EU, da „izčačkaju“ neki budžet za istraživanje cjepiva protiv ponosa, jer čini mi se da nam to doista hitno treba želimo li održati veze/brakove i ine zajednice.

Vi naravno znate da je ovo pišem da vam dignem tlak prije jutarnje kave i možda razvučem osmjeh na licu prije posla, je l’ da?

Voli Vas Vaša N.

Nastavite čitati

HOTNEWS

On joj raspliće kosu, a drugi je čupa…

Nije važno jesi li 40+, 50+ ili 60+, svaka od nas poželi probati nešto drugačije u određenom razdoblju u životu…

Objavljeno

na

Objavio/la

pexels w r 1450155 scaled

I tako dođeš u neke godine u koje ti se nije ni dolazilo, ali došle su izuzetno brzo. Djeca su odrasla i ne trebaju te više, prijatelji se profiltrirali, suprug je odustao od tebe ili nije, ali neke stvari mu više nisu važne…

Došlo je vrijeme za tebe.

I tako provodiš dane razmišljajući o stvarima koje si u svojih 40 i kusur godina napravila, kao i o onima koje si željela napraviti, ali nisi iz ovih ili onih razloga. Suzdržavala si se mnogo, što zbog okvira u koje smo stavljeni, što zbog onog najglupljeg „što će ljudi reći?“, ali ponekad i zbog straha od nepoznatog.

pexels mikhail nilov 7530005

Foto: pexels-mikhail-nilov

I sad kad si došla u fazu “jebe mi se!“, misleći pri tome na razmišljanja drugih o tebi, dobila si „kahonas“ (aj neka korist od španjolskih sapunica) da probaš i ono čega si se nekad bojala. Ne nužno bojala, ali ti je bilo neugodno predložiti ili pitati, pa si se u jednom trenutku našla u rutini. Kako u svakodnevnom životu, tako i u seksualnom.

Uobičajena rutina predigre svela se na pitanje koje bi netko od vas postavio kad ste već oboje u krevetu u pidžamama: „Hoćemo?“, ili kod onih maštovitijih poljubac na vrat dok ti šapuće na uho to isto pitanje. Kod partnera koji se vole i koji to znaju pokazati, kod kojih nije navika samo mehaničko odrađivanje bračnih obveza, dolazi i do razmjenjivanja nježnosti, i pokazivanja ljubavi na taj način. Iako s godinama sve manje, ali navodno i to postoji. Slobodno se pohvalite ako ste u toj grupaciji.

Pixabay Rusel Clark

Foto: Pixabay – Rusel Clark

I sad, ti si imala takav brak i navikla si na nježno, puteno i mazno, ali ova s „kahonasima“ koja se probudila u tebi bi probala nešto drugačije, nešto divlje, energičnije, nešto novo i drugačije. Jer, kad pogledaš samu sebe u ogledalo i u njemu vidiš i nevinašce i „kučku“, tek tad si možeš zadovoljno namignuti i pobjednički krenuti u dan. Ne treba ti taj osjećaj? Ma daj, nemoj meni pričati jer sama takva, da si ne lažemo.

Dakle, rekla si da želiš nešto novo, drugačije, divlje?

Ne znam jesi li gledala novi film Emme Thompson koji je baš na ovu temu, ali svakako bi ti ga preporučila. Možda tad primijetiš da i ti imaš te „kahonase“ samo ih treba malo pogurati. Nije važno jesi li 40+, 50+ ili 60+, svaka od nas poželi probati nešto drugačije u određenom razdoblju u životu. Neke nisu toliko željene biti samouke, pa angažiraju profesionalca da ih tome poduči, kao naša Emma. Druge su pak „štreberice“ pa pohitaju proučavati sve što je dostupno on line i u praksi, i u toj utrci s vremenom koju trčiš sama za sebe spoznaješ da u svakoj od nas postoji ta „kučka“ koja je jedna od tri uloge koje žena oduvijek mora imati: Majka djeci, Masterchef u kuhinji i Kučka u krevetu. Jer, samo to se broji.

pexels edward eyer 4395196

Foto: pexels-edward-eyer

Uglavnom, u toj fazi ćeš probati sve što nisi probala do tada a dostupno ti je. Da, da…ne zovu se „cougar žene“ tako bez razloga. Te žene koliko privlače mlađe muškarce zbog iskustva kojim zrače, toliko plaše zrelije muškarce jer znaju da je druženje s njima igra koja može trajati danima i nitko ne zna kako će završiti.

Ne zaboravimo da će te tako nešto opaliti u godinama kad se pojavi menopauza. Aha, taj demon koji pretvara ženu u biće s tisuću lica, u ženu koja se od napaljene fontane užitka u sekundi može pretvoriti u mračnu silu koja jede sve što joj se nađe na putu. O njoj ćemo pisati neki drugi puta, ali ni u ovoj temi ne smije biti zaboravljena, jer hormoni su čudo.

I tako ti, draga moja prijateljice, od mazne ženice postaješ cougar babac koja se ne libi probati ništa. Koja zna više o seksualnim pomagalima nego Karapandža o začinima, koja ima volje istraživati više nego Indiana Jones, koja želi istraživati granice izdržljivosti više nego Ironman.

pexels dainis graveris 7108019

Foto: pexels-dainis-graveris

I kako ti se sviđa?

Jel’ onako kako si zamišljala da će biti? Nadam se da jest, jer svaka promjena je nužna kao lekcija, ako već ne kao nagrada.

Pišem ovo kao pismo prijateljici, jer u svakoj od vas leži jedna takva koju samo prijateljska ruka može namamiti da izađe.

Ne garantiram da je to siguran prostor, ali da ćeš ga istražiti prije ili poslije, to ti garantiram.

Voli te tvoja N.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Biti u pravu kad se raspravljaš sa ženom – probaj!

Dozvolite joj da vas vodi svojim sjećanjima. Tako ćete joj dati do znanja da ste voljni čuti i njezinu stranu priče, koja će svakako biti argumentirana.

Objavljeno

na

Objavio/la

pexels jopwell 2422280

Ako provjerimo značenje riječi „argument“ – to su rasprave koje dvije osobe dijele kako bi poduprle svoje stavove ili mišljenje.

Rekavši to, zamislite svađu sa svojom djevojkom ili ženom. Vidite li se negdje blizu ove definicije? Vidite li sebe kako iznosite svoje stavove i pobjeđujete? Teško…

Postoje osnovna pravila koja bi vam savjetovali u komunikaciji sa ženom:

1. Ne branite se

2. Ne raspravljajte se

3. Ne prekidajte raspravu

4. Nemojte se protiviti

Ako ipak smatrate da znate bolje, vjerujte mi da će baš izbjegavanje gornjih radnji nju samo natjerati da još više govori.

Bilo koja od ove četiri stvari natjerat će je da viče i kaže „HAAA“. I ne zaboravite, ona pamti više informacija od vas, pa će vas zbuniti. Znanstveno je dokazano da žene imaju bolje pamćenje. Zato se umom vraćaju u prošlost, gdje se nalazi skladište puno informacija/uspomena kojih se vi ne bi sjetili ni da vam život ovisi o tome.

Muškarci s druge strane nemaju mogućnost pamćenja velikog broja informacija. Čak i kad bi muškarci htjeli pohraniti veću količinu informacija stvarno ih nemaju gdje pohraniti. Baš zato muškarci uvijek govore „ajmo dalje“, jer nemaju gdje spremiti ono što dešava ako baš nije jako napeto i važno. Napominjemo, riječ je o pamćenju detalja i emocija.

pexels nina hill 9183263

Foto: pexels-nina-hill

Žena će zapamtiti sve! Sve što se dogodilo na vjenčanju, kako se osjećala, kako su se drugi ponašali, što je tko imao obučeno, kakvi su bili kolači, muzika, miris zraka u prostoriji…

Većina muškaraca se niti ne sjeća kako su se osjećali taj dan, a kamo li kako se tko ponašao i što je imao obučeno.

Jedino čega se sjećaju je novac koji su vidjeli kako se troši na svaki zalogaj, notu i balon koji je visio kao baš nužni ukras taj dan. O cvijeću i drugim detaljima da i ne govorimo. Dakle, to je sve što se muškarac sjeća od tog dana i ništa više.

Budući da muškarci nemaju ni toliko memorije kao žena, većini je jedini način za nastavak komunikacije – OK, idemo dalje.

Ono što bi vam mi preporučili je da pokušate sa svojim partnericama „prevrtjeti film“ i vratiti se u prošlost. Dozvolite joj da vas vodi svojim sjećanjima. Tako ćete joj dati do znanja da ste voljni čuti i njezinu stranu priče, koja će svakako biti argumentirana. Možda na tom putu sretnete i neko svoje sjećanje pa ga podijelite sa svojom partnericom. U svakom slučaju, ona je ta koja će vas voditi kroz uspomene i vjerujte nam, ona ih se živo sjeća. Samim time vaši argumenti padaju u vodu.

pexels rodnae productions 6669850

Foto: pexels-rodnae-productions

Međutim, slušate li pažljivo, prilikom trenutnog pomanjkanja koncentracije i vaša partnerica može pogriješiti. Ako ste dovoljno hrabri možete iskoristiti taj trenutak nepažnje i povući koji bod u svoju korist, ali vjerujte nam kad vam kažemo da će ona naći način da požalite na toj namjeri.

Izrazi koje također nije mudro izgovarati u raspravi su:

„Još nisi shvatila…“ – vratna žila će joj iskočiti prije nego li završite s izgovorom.

„Ne razumiješ…“ – o da, razumije i sad će vas natjerati da vidite u koliko detalja je to shvatila.

„Jel’ baš uvijek mora biti po tvome?“ – Ovo pitanje je poznato kao „harakiri pitanje“, jer živu glavu nećete izvući.

Ako želite u raspravi njezinu emociju „prešaltati“ u svoju korist, možete koristiti frazu kao:

“Dobro, što se dogodilo, kako sam te natjerao da se tako loše osjećaš?“

Ili

„Oprosti, stvarno nisam znao da se zbog toga tako osjećaš.”

I na kraju najjače oružje koje žena koristi su suze. Suze žene koju volite bole jače od bilo koje boli koju si svjesno čovjek može nanijeti jer nosi za sobom teret krivnje, koji se zadržava u osobi dugo vremena. Ta krivnja pretvara se u znak STOP prije početka bilo koje iduće rasprave.

I da, logično je da se više nećete htjeti raspravljati.

Zapravo, samo naivac bi se upustio u tako nešto nakon što ju je već jednom natjerao u suze. Naivac ili osoba koja ju ne voli.

Zato dragi naši muškarci, ženu ne možete pobijediti u svađi!

Kada žena govori, ono zapravo iznosi emociju, a ne činjenice.

Pixabay Claudio Scott

Foto: Pixabay – Claudio_Scott

Evo primjera.

Ona: “Znam da me ne voliš…” – iznosi emociju.

On: “Kako možeš reći da te ne volim? Ja koji sam ti kupio cipele, torbice, vratio sam se ranije sa puta/iz izlaska sa dečkima/posla? Toliko radim da bi priskrbio za našu obitelj i ti kažeš da te ne volim?” – nabrajanje činjenica.

Ona ovom izjavom zapravo ona ne misli doslovno da je ne volite, već govori da se ne osjeća voljeno. Dakle, žene koriste riječi kako bi izrazile osjećaje, a ne činjenice. Nije da ne znaju činjenice, ali nisu u razgovoru radi činjenica. One samo pokušavaju komunicirati kako se osjećaju. Stoga nemojte ući u tu zamku i pokušavati raspravljati s njima jer gubite vrijeme, nikada nećete pobijediti. Umjesto toga brzo pokušajte dešifrirati koji je osjećaj koji ona pokušava komunicirati. Jednom kada prepoznate način na koji ona osjeća i kako vam pokušava poručiti što biste trebali dati u tom trenu kao muškarac, a to je uvijek suosjećanje, podrška i ohrabrenje, tad ste na konju.

Dakle, ako ona kaže da ne osjeća ljubav, ono što trebate učiniti je reći “Dušo, znaš da te volim”. To je ono što ona želi, ona želi sigurnost. Ali, nažalost, većina muškaraca i dalje će raspravljati.

pexels yan miranda 4011770

Foto: pexels-yan-miranda

I na kraju, u komentarima nakon zadnje kolumne bio je komentar da nije muškarac jedini koji treba nešto napraviti da bi se stvari promijenile, da treba ponešto učiniti i žena, ali i svemir. Slažemo se.

Ali u ovom slučaju, svemir vam je dao jasnu uputu. Poslušajte ju.

Vole vas Nena&Chicha team.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ne želim biti posebna, nego posljednja

Vjerujte svojoj intuiciji i instinktima, jer oni su dar koji smo dobile s razlogom…

Objavljeno

na

Objavio/la

pexels andrea piacquadio 3756622

U trenutku kad na planeti ipak ima više muškaraca nego žena, čovjek bi pomislio da smo mi žene u boljoj situaciji od muškaraca, obzirom da nam statistike daju garanciju da ćemo ipak nekog pronaći. No da, i to se desi. Nađe svaki lonac poklopac, ali da li je taj poklopac dobar, to nas nauči iskustvo. I što kad shvatimo da taj lonac klopoće i da ne odgovara našim standardima? Onda krenemo dalje. Uglavnom, neki krenu dalje, a neki klopoću s tim loncem, jer krenuti u potragu za novim, težak je posao.

I tako nađete se u nekim ranim četrdesetima, isprobali ste poklopce koji su bili po vašim standardima, ali niste naišli na tog nekog. Sa svakim od njih vam je zapravo bilo lijepo. Osjećali ste se posebno, voljeno, lijepo, mirno, sigurno…i sve on gluposti koje nama zapravo trebaju da bi bile sretne, ali ni to nije bilo dovoljno. A zašto? Zato što niste dobili garanciju da baš taj tip koji vam čita misli, koji završava vašu rečenicu, koji vas češka baš kad vam najviše paše i digne vam tlak kad je to potrebno, ne razmišlja na način da bude tu zauvijek. A čemu to?

Pixabay JerzyGorecky

Foto: Pixabay – JerzyGorecky

Današnji način života, izloženost lažnim retuširanim fotkama koje vrište s naslovnica časopisa i portala koje vječno proučavamo, stvorilo je u nama kompleks manje vrijednosti. Stvorilo je u nama lažnu svijest da nismo savršene, jer pobogu celulita na sve strane, ne stanemo u trapke koje smo nosile u srednjoj školi, jer bore smijalice nisu simpatične… i još bezbroj gluposti kojima nas na dnevnoj bazi zatrpavaju. I tako, vjerujući tim iskrivljenim vrijednostima, utuvile smo si u glavu da za tog istog lika možda negdje postoji bolja.

Rečenice koje se bjesomučno roje u našim glavama:

„Ma sigurno ju je on već sreo, samo mi nije rekao, ili još nije shvatio koliko je ona bolja od mene.“

„Zašto mi govori da sam posebna, kad znam da nisam?“

„Zašto mi laže?“

„Hoću li ja ikada naći nekoga nakon koga više neću morati tražiti? Hoću. Ako ne prije onda u staračkom domu.“

I s takvim postavkama u glavi, normalno je da tog istog lika, koji ne razmišlja toliko daleko kao mi, dovedemo do ludila analizama i nepovjerenjem. To isto nepovjerenje pretvara se u ljubomoru, a svim znamo što ljubomora čini vezi. Krc.

pexels ric rodrigues 1278566

foto: pexels-ric-rodrigues

U trenutku kad u svojim glavama prepunim lažnih ideala ljepote, načina života i smjernica koje su radili ljudi koji vas uopće ne poznaju, osvijestite samu sebe, kad u ogledalu ugledate predivnu ženu koja zna što ne želi, koja zna biti sama sa sobom i dobro se zabaviti, e tad će i taj muškarac koji je u tom trenutku uz vas i ostati uz vas. Tada ćete oboje biti posljednji i samim time posebni.

Neke žene su možda imale sreću da nađu tog lika vrlo rano, druge su se pak prilagodile i tako zadržale nekog tko im je pasao. Nekima nije ni važno, samo da nisu same… A tu su i naše „želim biti posljednja“ žene, koje su umorne do traženja. Za razumjeti je sve grupe žena koje smo naveli, jer kao što sam rekla već milijun puta – nismo svi isti.

Pixabay DanaTentis

Foto:Pixabay – DanaTentis

Ono što bi ja ovim redcima voljela potaknuti u svakoj od vas jest da se okrenete malo više sebi i svojim osjećajima. Da vjerujete svojoj intuiciji i instinktima, jer oni su dar koji smo dobile s razlogom. Muškarci nemaju način rezoniranja kao mi i oni u trenutku kad ulaze u vezu s nama ne razmišljaju o idućoj i hoće li je biti, nego nastoje dobiti ono zbog čega u uopće ušli u vezu. Svaki ima neki drugi razlog, ali u konačnici taj razlog ste – VI. On je tada vas odabrao. Bez obzira tko je napravio prvi korak pri upoznavanju, predložio prelazak veze na viši nivo i slične stvari o kojima mi žene stalno razmišljamo. Oni su odabrali VAS. I vi ste odabrali njih.

pexels jonathan borba 2950331

Foto: pexels-jonathan-borba

Zamolit ću vas da svaki put kad vas um ponese u tu zonu analize i previše razmišljanja, pokušajte se sjetiti vašeg prvog susreta i razloga zašto ste danas uopće zajedno. Pokušajte uživati u sadašnjosti, prisjećati se lijepih uspomena, jer razmišljanjem o budućnosti vrlo lako možete probuditi demone koji čuče i vašoj glavi samo čekaju da vas vrate u onog glupo „nisam dovoljno dobra“ stanje uma. Odjebite to.

Ono što je sigurno jest da imamo sad ovaj trenutak. Iskoristite ga. Prestanite toliko razmišljati jer garanciju za sutra nemamo.

Kasno je, i nisam tamo gdje obično pišem…a muzika je dobra… i živim u ovom trenutku..

Živite i vi. Budite sebi prva i posljednja.

Voli vas vaša Nevena

Nastavite čitati

HOTNEWS

Muško ženska prijateljstva – kako da ne…

Prijateljstva su kao biljke. Treba ih njegovati i čuvati, bez obzira kako su započela i kako će završiti.

Objavljeno

na

Objavio/la

Pixabay StockSnap

Dakle, za ovu kolumnu sam se spremala od početka pisanja. Slušala sam priče, čitala članke, nagutala se knjiga, objavljivala ankete on-line, i znate što? Nisam ništa novo saznala.

Kategorije muško ženskih prijateljstva

Kad uopće želimo razgovarati o ovoj temi, mislim da je važno odrediti što za koga predstavlja pojam prijateljstva. Za mene osobno postoji više vrsta prijateljstava.

Prijateljstvo iz djetinjstva – najdugovječnija pojava u životu čovjeka. U mom slučaju to su ljudi koje ne viđam i ne čujem često, pa mi je svaki susret s njima povratak u te bezbrižne dane djetinjstva. Zanimljivo je da je veliki broj mojih prijatelja iz djetinjstva uspio u životu. To su ljudi na visokim pozicijama, ugledni akademski građani, uspješni poslovni ljudi i inovatori, ali ja se uz njih osjećam onako kako sam se osjećala kad smo zajedno išli u školu. Moja emocija prema njima nije se promijenila, i svakome od njih i danas imam muda stisnut čvrgu ili podsjetiti ga kako smo zvonili na sva zvona portafona u okolnim zgradama i bježali ‘ko ludi u nadi da nas nitko neće vidjeti. Moja prijateljstva iz djetinjstva obnovljena su tek pojavom društvenih mreža, jer sam odlaskom s kvarta izgubila kontakt s većinom ekipe. Zato, hvala društvenim mrežama. E sad, dečki s kojima sam se tada družila, danas ozbiljni muškarci, toliko su se promijenili, tako da nisam sigurna bi li s njima i danas zvonila po portafonima. Da, ja sam u stanju to napraviti i danas. Istina, bilo je tada nekih simpatija, ali i na njih sam naletjela u tom svijetu interneta. Sad sam zahvalna što sam preselila s kvarta, a vjerujem da su i oni, jer ovakvu pojavu kao ja, teško je pratiti.

Pixabay Bessi

Foto: Pixabay – Bessi

Prijateljstva s posla

Kao što već znate „Gdje kruha zarađujem, kur.a ne tražim“, tako da tu postoji potencijal za prijateljstvo. Iako, budimo realni sve su to veze zbog neke koristi. U svojih preko 27 godina staža, mogu reći da sam stekla možda 5 ljudi koje sam upoznala kroz posao i da ih mogu nazvati prijateljima. Ne znam jesu li to baš takva prijateljstva da bi u slučaju nužde dala svoj zdravi bubreg da im spasim život, a ja ću živjeti s ovim drugim koji na pola radi, ali riječ je o dobrim dečkima. Ponekad čak ta prijateljstva nazivamo „prijateljstvom s povlasticama“ zato što bi recimo ostala u uredu duže da odradim neki posao za njih, ili bi preko vikenda riješila nešto što inače ne rješavam. Isto tako znam da kad mene put nanese u njihov kraj, mogu računati na pomoć ako zapnem u bilo kakvoj situaciji. No, uglavnom nastojim sa svima imati takav odnos, jer sam jedna od onih budala koja želi svima ugoditi pa dođem doma ko’ preparirana mačka i nemam ni volje ni živaca za život koji me iza mojih plavih vrata očekuje. Pogrešno, znam. Dakle, ova vrsta prijateljstva je moguća. Bar u mom slučaju.

Prijateljstva iz susjedstva

Joj, komšiluk. To je lepeza priča o kojoj bi mogla danima pričati. Mi koji živimo u zgradama, koje su zapravo prave košnice i najgora odluka za život nekome kao ja, moramo izgraditi poseban sklop u glavi. On-off switch. To je ono što nam treba. U masi ljudi koji žive u tim svojim malim gajbicama nerijetko izroni neka zanimljiva faca s kojom možeš lijepo popričati, pa čak i popiti kavicu u lokalnom kafiću. Neupitno je da smo mi svi društvena bića i da se trebamo i moramo družiti, ali jednako tako je činjenica i da možemo birati s kime ćemo se družiti. I sad u tom filteru ljudi iskoči pokoji lik koji je zanimljiv. Na moju nesreću, takvi likovi nemaju vremena ni za svoje obaveze, a kamo li provoditi vrijeme na kavi kad ja nađem vremena. Dakle, košnica. Koma. Po iskustvima koja sam skupljala prije pisanja ove kolumne, ni u ovakvim prijateljstvima se ne razvijaju veze, što zbog blizine života (što ako se zeznu, pa će se morati gledati svaki dan i nakon prekida), što zbog Google baba koje vire iza zavjesa i samo čekaju da zakuhaju priču. Dakle, i ovo je nevino.

Slučajna prijateljstva

E to već može biti zabavno. Ova prijateljstva se sklapaju uglavnom susretima vezanim uz zajedničke interese. Već sama ta poveznica je dobra baza za nešto više od podjele zdravog bubrega u slučaju nužde. Dešava se svaki dan i svagdje. Pa čak i u javnom prijevozu prilikom borbe za slobodnu stolicu s koje je upravo ustao neki bahati školarac noseći pretešku torbu na leđima u kojoj su garant knjige od jučer a ne za današnju nastavu. I tako krene rasprava.

Dr.Prem .com

Foto: Dr.Prem.com

Ima još puno mogućnosti temeljem kojih bi ja mogla napraviti kategorizaciju.

Recimo – My friend is gay. Izvrsno. Tu znaš da ne postoji fizička privlačnost i da se s tobom druži samo zato što te voli kao osobu, a ne u nadi da će ti se kad-tad zavući negdje..jel. Osim, ako ti nisi ta zbog koje je postao gay, e onda jebiga, tu nemreš biti sigurna. Moje iskustvo – gey frendovi su zakon i mislim da bi svako trebao imati bar jednog. Ne zbog podrške gay populaciji, jer to je individualno i nije za raspravu u mom prisustvu budući da sam za ljubav uvijek, nego zbog njihovog kuta gledanja na muško ženske odnose. Možete puno naučiti.

Ima i opcija: Probali smo fizičku vezu, ali vidjeli smo da nam te ne ide, pa smo ostali samo prijatelji. Mislim da je ta opcija dosta depresivna i da ne može dugo trajati, osim ako jedna od strana ne želi potajno probati ponovno pa „održava mrtvaca na životu“, pri tome misleći da je mrtvac prijateljstvo, a ne muški ponos. Opet sam fina u izražaju. Sama sebe čudim.

Uglavnom, raskokodakala sam se oko teorije i djelomično oko prakse, ali kako se meni čini stvari zapravo ovako stoje.

Prijateljstva iz djetinjstva obično na kraju završavaju brakom. I to dobrim brakom! U međuvremenu obje strane isprobavaju veze s drugim ljudima, ali, ako je netko uz tebe od kad si lijepio šmrklje ispod stola na satu matematike u 1. razredu, bio uz tebe svaki put kad ti je srce slomljeno, slavio s tobom sve tvoje pobjede i napio se s tobom prilikom svakog poraza, e onda si glupa ako si se udala za nekog drugog. Ako ne prije, naći ćete se u staračkom domu i mene poslati u rodni kraj što sam bila u pravu.

Prijateljstva s posla – o da, dešavaju se i tu intimne i prave veze započete prijateljstvom. Nerijetko završe brakom, ali uglavnom jedno od njih promijeni posao jer shvati da nije dobro baš cijeli dan provesti s partnerom. Dosadi ti. Pa da – dosadi. Nemojte se čuditi i priznajte da je tako.

pexels edward eyer 4394970

Foto: pexels-edward-eyer

Prijateljstva iz susjedstva bi tu povezala s prijateljem iz djetinjstva. Jedino to sam čula kao opciju.

Slučajna prijateljstva, kao i sve do sada navedeno završi nerijetko vezom. Ako ni zbog čega, onda zbog puke znatiželje.

Ono što ne smije završiti intimnom vezom, po meni osobno, je ono prijateljstvo za koje si siguran da bi izgubio kad bi veza postala fizička. Znate onaj osjećaj kad sjedite na kavi s likom s kojim se možete nasmijati do suza, s kojim možete komentirati žene/frajere što prolaze, kojem možete poslati milijun „kinky“ poruka bez straha da će se naljutiti ili umisliti da ga „zavodite“? Ono kad ga vidiš i imaš spremna dva vica u rukavu čisto da mu popraviš dan, jer znaš da je i on spreman da vrati istom mjerom? Ono kad mu možeš tuliti na ramenu jer te dečko/muž ne razumije i on ga nazove „šupkom“ koji ne zna kakvu kraljicu ima, dok ti istovremeno on tuli jer njegova cura/žena traži od njega da pamti datume godišnjica, rođendana, prvog poljupca i ko zna kakve gluposti koje su nama ženama važne, a ti ju nazoveš „kokoškom“ i on je sretan? E takvog treba čuvati od fizičke veze i dolaziti na kavu s njim raščupana, masne kose, poderanih trenirki i stava „muški su papci“: Osigurajte se. Da ga ne prebaci na ono „držanje mrtvaca na životu“.

I na kraju, prijateljstva su kao biljke. Treba ih njegovati i čuvati, bez obzira kako su započela i kako će završiti. Svaki dan gledam kako prijateljstva nestaju kao dim pljuge koja izgori za manje od 10 minuta. Nije li tužno da nešto što gradite godinama, nestane kao dim te smrdljive stvari. NO, ako ćemo gledati

s druge strane, moje strane, svi smo mi tu da odradimo uloge u tim životima. Nakon toga ili odlazimo ili ostajemo. Ponekad smetamo, a ponekad ne. Ja osobno volim otići kad vidim da nemam više što korisno napraviti u nečijem životu.

Ovim putem pozdravljam sve koji su prošli kroz moje živote i zahvaljujem im na školama koje su me naučile.

Voli Vas Vaša Nena

Nastavite čitati

Reporter 419 - 22.09.2022.

Facebook

Izdvojeno