Povežite se s nama

HOTNEWS

Kako nas prošlost definira i zašto je sada vrijeme za akciju?

Činjenica je da su nas situacije koje smo sami stvarali, ali i one u kojima smo sudjelovali, izgradili ljudima kakvi smo sada.

Objavljeno

na

O ovome bi mogli pisati danima opisujući i vlastita i tuđa iskustva, ali činjenica je da nema veće istine od ove. Baš iz tog razloga u našem narodu se na ovu temu pojavilo puno poštapalica. Ja ću nabrojati neke, a vi me slobodno ispravite ili nadopunite.

„Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju.“

„Svaka rit dođe na šekret.“ – pardon maj frenč, ali ima ih još.

„Svaka cica dođe na kolica.“ – opet taj frenč, ali slikovito je.

Sigurna sam da ćete se i vi sjetiti još poneke, pa izvolite.

A zašto je ovo važno?

Pa zbog sadašnjosti. Zbog onoga što radimo sada, jer jednog dana i to će biti prošlost. Na žalost, ili na sreću, ili bolje da ne znamo da postoji, ali navodno vremeplov još uvijek nije izumljen. Dakle, nema šanse da vratimo vrijeme unazad i ispravimo pogreške. Iako su nas te pogreške, bile one namjerne ili nenamjerne izgradile u osobe koje smo danas, sami nosimo taj križ. Ppostoje ljudi koji su baš zbog tih pogrešaka na neki način stradali. Nije nužno da smo im nešto fizički učinili. Možda je naša boja glasa ili pogled u datom trenutku nekome tko je tada trebao samo zagrljaj, bilo dovoljno da odustane od nečeg većeg i važnijeg što je tada želio napraviti.

Sjetite se samo reakcija svojih roditelja kad ste im rekli da ste dobili lošu ocjenu ili da ste zaspali na prvi sat nastave ili na trening. Sjećate se tih pogleda punih razočarenja? A zapravo, riječ je samo o jednoj slaboj ocjeni i o jednom produženom snu koji je vjerojatno bio toliko lijep da vaše tijelo nije htjelo da ta vrsta ugode prekine. Kakve pak to veze ima s osobom koja sam ja danas?

Osobno i danas kad moja majka digne obrvu, meni se noge odrežu. Da. Moja mama. Žena, majka, kraljica koju volim najviše na svijetu i danas tim svojim pogledom dirigira moje reakcije na situacije o kojima ju informiram. I zato, ne zna baš sve. I bolje. Jer što ne znaš, ne boli.

Osobno sam odgajana da ne činim drugim što ne želim da se čini meni, ali život nije baš bio fer cijelim putem i u previše prilika sam bila primorana skrenuti s pravog puta. Vjerujem da ste se i vi nebrojeno puta našli u prilici da napravite nešto što recimo nije dobro za ljude oko vas ili jednu specifičnu osobu, ali je za vas u tom trenutku izgledalo kao najbolja opcija. Ponavljam, najbolja opcija – za vas.

Foto: Pixabay – Pixel 2013

Možda ću lakše objasniti na sljedećoj priči.

Srednja škola. Nova okolina. Ne poznajem nikoga. U trećem razredu sam prebačena u novu školu zato što nisam bila „po volji“ jednom profesoru koji me prva dva razreda uporno pokušao srušiti ne bi li mi dokazao da „Svevišnji zna za 5, on (profesor) zna za 4, a mi jadnici znamo za 3, 2 i 1“. Kreten. Da, dobro ste pročitali. Kreten. Nisam mu to tada rekla, jer nisam tako odgojena, ali danas bi me čuo. Sreća njegova da u vrijeme kad je on predavao djeca nisu imala „muda“ ili „neodgoj“ kakav imaju danas. Ali o njima ćemo nekom drugom prilikom.

Dakle, srednja škola, pubertet prelazi u adolescenciju, nesigurnost i loše slika o samoj sebi udaraju svom snagom, a ja moram steći nova poznanstva s pričom o prelasku u novu školu koju su ubrzo svi saznali.

I što se dogodi?

Naravno, nanjuše me važne cure iz razreda. One najvažnije za kojima su svi dečki okretali glavu i sve djevojke su se htjele družiti s njima. One koje su se oblačile kao pop zvijezde iz obožavanog časopisa „Bravo“ ili rijetko gledanog MTV-a, jer pobogu, jedan je TV u kući i sigurno se na njemu ne vrti MTV.

I na što su se nakačile? Pa naravno, na „novu curu koju su izbacili iz škole“ (njihova slatka interpretacija), ili vam ga – mene.

Zapazile su da mi je kosa preduga i da su vrhovi ispucani. Da, samo „seljače“ nose dugu kosu.

Da imam jedne traperice i da su stoput pokrpane, ali ja ih i dalje uporno svako večer perem i sušim na radijatoru ili s fenom da ne bi u školi bila u hlačama na kojima strše koljena.

Da za užinu jedem sendvič koji donesem od kuće jer nemam novaca za kantinu. Iskreno, mamini sendviči su bili puno ukusniji od smeća koje se već tada nudilo u školskim kantinama.

Da idem sama kući iako sam živjela blizu škole. Sigurno zato što se nitko sa mnom ne želi biti viđen.

Sve to što su one govorile u svojim malim grupicama, uspješno su pustile kao pouzdanu informaciju svim klincima u školi.

Foto: pexels-rodnae-productions

Jedan dan u naš razred došla je nova djevojka. Ubrzo su fokus prebacile na nju, jer o meni nisu imale više što izmisliti. Da vam budem iskrena, bilo mi je drago da su se okomile na nekog drugog, ali ova djevojka nije bila spremna ne reagirati na takve priče. Prošla je tešku ratnu priču i ovakve „gluposti“ bile su joj dječja igra. Jedan dan na hodniku, usred velikog odmora, dok smo svaka jele svoju užinu ne obraćajući pažnju na ljude oko sebe, prekipjelo joj je. Ustala je, stala nasred hodnika i na sav glas rekla: „Oni koji prste upiru u druge, ne žele da se njih gleda. Pogledajte malo bolje kokoške koje loše pričaju o meni sada i ne brinite i o vama su pričale.“ Nastao je muk. Ona je znakovito pogledala u smjeru tih djevojaka, kiselo se osmjehnula i vratila se na stepenicu na kojoj smo zajedno jele svoju užinu. Pojela je sendvič do kraja, okrenula se prema meni i rekla: „Idemo Nena, ne mogu ja stalno tuđe bitke voditi.“ Imala je 16 godina tada.

Danas, ta djevojka je žena koja se bori za prava zlostavljanih žena. Ona je već tada, vjerojatno zbog teškog ratnog puta koji je prošla i svih loših iskustava koja je imala kroz život, odredila sama sebi da će braniti žene. Počela je na teži način, braneći sebe i mene od djevojaka. Kad žena ženu napadne, tada najgore sile vladaju.

Ono što je važno napomenuti jest da je ta djevojka, danas divna i jaka žena, već tada organizirala pomoć izbjeglicama, kako u hrani i odjeći, pokojim praktičnim informacijama pa čak i dajući instrukcije djeci. I mene je vodila sa sobom. Tada sam od nje naučila da se svako dobro dobrim vraća, i zato već od tada živim tako da uvijek postoji način da se učini dobro, pa iako i ukazivanjem na problem. Ja osobno ne bi imala muda prozvati kokoške tako, ali ona jest. I iako mi je kasnije rekla da joj je bilo žao što je morala to napraviti, ali neki ljudi ne znaju drugačije nego da budu prozvani.

Foto: Pixabay – marusya

Da, bile smo mlade, zbunjene, ratni adolescenti. I većina nas se danas bavi nekim humantiranim radom. Neki tajno, neki javno. Nije ni važno zna li se, važno je da se pomogne. Neki od nas su pak posrnuli jer nisu uz sebe imali osobu koja bi im pružila ruku kad im je trebala. Činjenica je da su nas situacije koje smo sami stvarali, ali i one u kojima smo sudjelovali, izgradili ljudima kakvi smo sada.

Znam da na živce idem ljudima oko sebe kad govorim: „Živim danas jer nemam garanciju za sutra.“ ili „Stvaraj uspomene. Trebat će ti kad ostaneš sam i kad mozak počne izvoditi trikove s tvojim razumom.“

Živeći tako, pazi da nikog ne povrijediš putem.

Toliko od mene danas.

Voli vas vaša Nena.

HOTNEWS

Uskoro kreće isplata uskrsnica, goričkim umirovljenicima i do 110 eura

Uskrsnicu će dobiti umirovljenici koji imaju mirovinu do 380 eura.

Objavljeno

na

Jednu od najvećih uskrsnica u Hrvatskoj dobit će upravo gorički umirovljenici. Riječ je o iznosu od 110 eura, a bit će isplaćen onima koji imaju mirovinu do 200 eura. Inače, uskrsnicu će dobiti umirovljenici koji imaju mirovinu do 380 eura, računajući tuzemnu i inozemnu mirovinu ukupno te korisnici nacionalne naknade za starije osobe.

– Ne razmišljamo o tome da najviše izdvajamo, nego nam je žao što nismo obuhvatili još uvijek one umirovljenike koji imaju iznad 380 eura, svakako i oni zaslužuju uskrsnicu i na tome ćemo raditi – komentirao je za RTL Danas gradonačelnik Krešimir Ačkar.

Mjerilo za isplatu uskrsnice umirovljenicima predstavlja iznos u stavci ″mirovina″, bez dodataka. Novčanu pomoć od 55 eura dobit će oni s primanjima do 300 eura, a 40 oni koji imaju mirovinu od do 380 eura.

Oni koji nisu u gradskoj Evidenciji umirovljenika za ostvarivanje prava na isplatu, do 15 travanja, moraju podnijeti obrazac i priložiti dokaz o prebivalištu, visini mirovine, kopiju dokumenta iz kojeg je vidljiv OIB korisnika te dokaz o priznavanju prava na nacionalnu naknadu za starije osobe. Isplate uskrsnica bit će u poslovnicama FINA-e od 15. ožujka do 5. travnja. Više o isplati uskrsnica pročitajte ovdje. 

Spomenimo kako će umirovljenici u Rijeci dobiti 30 eura, u Zagrebu 50, a Osijeku do 70 eura.

Ilustracija: pexels-anny-pappa

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ivan Mišerić Pevi živa je legenda i ikona velikogoričke nogometne povijesti

Za istim stolom okupilo se zanimljivo društvo negdašnjih igrača i članova Uprave Radnika.

Objavljeno

na

Objavio/la

U jednom turopoljskom lokalu za istim stolom okupilo se zanimljivo društvo. Nekadašnji Radnikovci iz Velike Gorice legendarni Ivan Mišerić Pevi, Ranko Dobrić, Ivica Mikulčić, Mile Danilović, Vlado Mirenić, Rajko Paviša, Dubravko Hrkovac, prijatelj kluba Anđelko Lažnjak. Komentirali su i evocirali mnoge uspomene iz života nogometnog kluba koji je bio ponos tog dijela lijepe naše. Vjerodostojan svjedok svega izrečenog bio je iskusni Ivan Mišerić Pevi, autor monografije o Radniku za razdoblje od 1945. do 2009. godine. Jer, svaki značajniji nogometaš iz Velike Gorice (i)li Turopolja, ostavio je tradicionalno trag i u klubu iz Velike Gorice, a onda ga je i Pevi spomenuo u monografiji od više od 400 stranica, dimenzija 30X20, tvrdo ukoričena, a na sjajnom kvalitetnom papiru s mnogo prekrasnih fotografija.

Ivanu Mišeriću je na spomenutom druženju išla velika zahvala za dopuštenje korištenja njegove super vrijedne knjige za poneke medijske objave, pa i u Sportskim novostima te Cityportalu, a onda smo iskoristili prigodu te potražili argumente i činjenice zašto je Ivan Mišerić tako cijenjena živa legenda Radnika i Velikogoričkog nogometa.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

Upornost se isplatila i Pevi je na kraju pristao na razgovor za SN i Cityportal.

– Rođen sam 10. lipnja 1945. godine, a mjesto rođenja je Pleso, uz zagrebačku zračnu luku. Od rane mladosti zavolio sam sport pa onda i nogomet i logično da sam mnogo toga posvetio NK Radniku, a radio u Velikoj Gorici i kao nastavnik tjelesnog odgoja. Startao sam kao junior 1961. godine i najprije igrao na poziciji centarfora ili centarhalfa. Za prvu momčad debitirao sam 1963. godine kao desni bek ali godinu kasnije igrom slučaja postao vratar i tako se afirmirao pa 1968. branio i boje amaterske selekcije Zagreba koja je tradicionalno igrala kontra Beograda – uvodno je otkrio Mišerić,  a Radnik nikad nije napustio.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

– Kao trener vodio sam juniorsku pa onda i seniorske momčadi Radnika u Kolarevoj ulici. Ubrzo sam izabran za tajnika Zajednice sportskih udruga Velika Gorica te postao i član Uprave Radnika. Dvadesetak godina radio sam i kao zaposlenik Zagrebačkog sportskog saveza – ističe Mišerić, tada već afirmiran u društvenom životu Velike Gorice. Ima velike zasluge za izgradnju novog stadiona potrebnog i za Univerzijadu 1987. godine na kojoj je bio glavni operativac natjecanja, te nastavio.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

– Za predsjednika Radnika, izabran sam 80-ih i na toj funkciji bio sam prilikom ulaska kluba u 1.HNL 1992. godine što je i najveći uspjeh u povijesti kluba. Rado se prisjetim i ranijih natjecanja pa tako i uspješnih kvalifikacije za ondašnju Regionalnu ligu kad je Radnik 1981. godine bio sveukupno 13:0 bolji od Moslavine iz Kutine i Ivančice iz Zlatar Bistrice, a dobro pamtim i kvalifikacija za Međurepubličku ligu-zapad gdje je Radnik 1988. opet bio bolji od Junaka iz Sinja i Karlovca pa je potom igrao u društvu Maribora, Zagreba, Kopra, Splita, Zadra, Jedinstva Bihać, Prijedora, Izole, Orijenta, Varteksa, Jugokeramike (Inker) Zaprešić.. – priča Pevi.

Spomenuo je Pevi i 1991. godinu jer Radnik zbog čudnih kriterija tada nije uvršten u 1. HNL. Radnik se pod Mišerićevim vodstvom godinu kasnije ipak domogao elitnog razreda, a u razigravanju bio je bolji od Pazinka (0:1 i 3:0) koja je potom također ipak uvrštena u Prvu ligu.

– Ponosni smo činjenicom da su boje Radnika tada branili praktički samo domaći dečki iz Velike Gorice i mjesta širom Turopolja, a trener je bio Ivica Poljak i pomoćnik Ivica Senzen (vidi fotografiju momčadi, trenera i predsjednika), a za razvoj spomenutih zaslužni su i mnogi treneri iz Radnikovog pogona, ali i Dinama Zagreb s kojim je odlučno funkcionirala naša suradnja – dodaje.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

– Pojačanja iz Zagreba bili su tek Knapić i Hrvoje Bišćan, brat Igora. Zbog svega toga je i bila velika posjeta stadionu pa se kontra Hajduka okupilo oko 7 tisuća gledatelja. Ponosan sam i na podatak da su u Radniku ponikli, igrali pa postali reprezentativci Hrvatske Dubravko Pavličić, Andrej Panadić, Željko Župetić, Tomislav Butina, Mario Cvitanović i Ante Budimir -posebno je naglasio Pevi.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

Mišerić je bio i sudionik u Domovinskom ratu kao prvoborac u 153. brigadi HV 1991/1992., kasnije predsjednik Udruge pripadnika 153. brigade HV obnašajući tu dužnost 16 godina od osnivanja, a sada je njen počasni predsjednik. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata 1990-92. Primio je i nagrade za životno djelo Grada Velika Gorica i Zajednice sportskih udruga Velika Gorica.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

Ivan Mišerić Pevi napisao je i monografiju o svojem rodnom Plesu, katalog-knjigu o Spomen parku 153. brigade HV-a i posebno vrijednu monografiju o NK Radniku koju je još moguće nabaviti kod autora. Pevi je bio i jedan od inicijatora postavljanja spomen obilježja Radniku u Kolarevoj ulici ili bolje reći danas parku Franjo Tuđman u centru Velike Gorice gdje je bilo staro igralište prije preseljenja na današnji stadion.

Sve gore spomenuto govori zašto je Ivan Mišerić Pevi prava živuća, vjerojatno najveća, legenda negdašnjeg Radnika iz Velike Gorice i zaslužuje da se to javno kaže.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Glazbeno iznenađenje na Dori: Martin Kosovec premijerno će izvesti svoju pjesmu

Pjesma nosi naziv ‘Maštarija’ za koju tekst potpisuje Martinova mentorica Vanna.

Objavljeno

na

‘Maštarija’ naziv je pjesme koju će na velikoj pozornici ovogodišnjeg izdanja Dore, premijerno na HRT-u predstaviti mladi maturant Zrakoplovno-tehničke škole Rudolf Perešin, inače ovogodišnji pobjednik The Voice Hrvatska, Martin Kosovec.

Martin je svojim izvedbama, ali i šarmom, osvojio srca publike, a vjerujemo da će njegov talent doći do izražaja u i prvijencu kojeg će izvesti u petak 23. veljače, u finalnoj emisiji ovogodišnjeg izbora za pjesmu Eurovizije, obavijestili su iz HRT-a.

Pjesma je nastala u suradnji s Martinovom mentoricom Vannom koja potpisuje tekst, a objavljuje ju s Universal Music Hrvatska. Iza glazbe stoji Predrag Martinjak Peggy, mix i mastering radio je Miroslav Lesić Lesique.

Inače, gledatelje Dore i ove godine očekuju dvije polufinalne večeri, u četvrtak i petak, a najbolja od najboljih birat će se između 12 izvedbi. Osam najboljih čut ćemo u nedjelju 25. veljače kada ćemo doznati i tko će nas predstavljati na ovogodišnjem Eurosongu u Švedskoj.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Obustavljena potraga za Martom iz Velike Mlake, pronađena je

Marta se udaljila od kuće 18. veljače.

Objavljeno

na

Pronađena je Marta Perišić iz Velike Mlake, potvrdili su nam to iz goričke policije. Naime, nestanak 22-godišnje sugrađanke prijavljen je policiji u nedjelju 18. veljače, a kako su naveli u nacionalnoj evidenciji nestalih osoba udaljila se s adrese u Ulici Svete Barbare. Danas je obavijest o nestanku obrisana iz registra.

Vijest o njezinom nestanku velikom brzinom proširila se medijima i društvenim mrežama, a putem kojih je i majka Branka tažila pomoć i informacije o nestaloj djevojci. A u Velikoj Gorici na nekim su lokacijama postavljeni i plakati s njenim podacima i informacijama o nestanku. Policija je obustavila potragu.

Srećom, priča je dobila sretan završetak.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Nakon više od jednog desetljeća asfaltirana Ulica Seljine brigade u Starom Čiču

Bila im je to dugogodišnja želja koja se sada ostvarila.

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon gotovo 17 godina čekanja, konačno je asfaltirana Ulica Seljine brigade u Starom Čiču.

– Dugo očekivani je to projekt za mještane ovog naselja, a pogotovo za sedam domaćinstava koji žive u ovom odvojku. Ono što nam je još želja, a to je nogostup uz glavnu prometnicu kroz naselje – rekao je predsjednik MO Staro Čiče Marijan Plodinec te zahvalio gradonačelniku Krešimiru Ačkaru na suradnji, a koji je bio u obilasku ovog mjesnog odbora

Inače, vrijednost radova je 64.300 eura, a potpredsjednik Vid Vučak naglasio je kako Staro Čiče postaje sve poželjnije mjesto za život.

– Upravo zahvaljujući ovim infrastrukturnim projektima kao i ozelenjivanju, radimo na tome da imamo dječja igrališta. Život je sve ljepši ovdje i hvala gradonačelniku na potpori i nadamo se dobroj suradnji i dalje – dodao je Vučak.

20.02.2024. – Asfaltirana ulica Seljine brigade u Starom Čiču – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo je kako je ovaj mjesni odbor primjer entuzijazma i lokalpatriotizma.

– Nikada se nije ovoliko radilo u Starom Čiču otkada se radi unazad tri godine. Ova ulica je možda najbolji primjer toga. Veliki prioritet je kroz projektnu dokumentaciju napraviti nogostup kroz glavnu ulicu kako bi sigurnost pješaka bila na prvom mjestu. Ove godine rješavamo dokumentaciju, a iduće bi trebalo krenuti u realizaciju – dodao je gradonačelnik Ačkar i osvrnuo se na projekt Aglomeracije.

– Radovi koji izvedeni na dionicama ove ceste nisu kvalitetno izvedeni, žao mi je zbog toga. Ono što mi tu možemo učiniti je aktivirati garanciju i tražiti da se uklone nedostaci jer nećemo preuzeti radove dok svi mjesni odbori, gdje se radio projekt, ne potpišu da su sve nepravilnosti otklonjene – naglasio je prvi čovjek grada.

20.02.2024. – Asfaltirana ulica Seljine brigade u Starom Čiču – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Nastavite čitati

Reporter 433 - 21.12.2023.

Facebook

Izdvojeno