Kao i sve u životu, povjerenje ima rok trajanja. Znamo svi kako ga je teško steći, ali na žalost znamo i kako ga je lako izgubiti.
Neću vas danas zamarati sa svojih standardnih tisuću riječi, jer je ovo zadnja kolumna koju vam pišem na ovom portalu, a hoćemo li se ponovo čitati ovdje, nije samo moja odluka.
Voljela bi vas i ovaj put podsjetiti da vjerujete prvo sebi i mislite prvo na sebe, a tek onda na sve ostale. Zašto je to važno? Pa zapravo se odgovor sam od sebe nameće. Ako ujutro u ogledalu možete bez problema pogledati osobu koja vas gleda, znajući da ćete se i taj dan potruditi da vi budete sretni, ali ne pri tome biti sebični i samodopadni, onda je sigurno da će i ljudi u vašoj okolini uživati u vašem prisustvu i željeti da se i oni tako osjećaju.
Hm…možda i neće jer će biti zavidni, ali ne zaboravite, ono što šaljete u svemir vraća vam se višestruko.
Dakle, ako volite, volite svim srcem i to će vam se vratiti.
Ako stvarate, stvarajte svom snagom i to će vam se isplatiti.
Ako nešto morate reći, recite iz srca, bez zadrške jer to je prava istina. Istina će vam pokazati odgovor.
Ima rečenica koje je teško izgovoriti, ali kad ih izgovorite, kamen koji vam padne sa srca nagrada je za hrabrost koju ste sakupili izgovorivši tu rečenicu.
Ima jedna riječ koju ja nisam dovoljno koristila i zbog nje se danas nalazim u situaciji u kojoj jesam. Ali srećom evo za 4 dana navršavam 47 godina pa se nadam da će pamet iz dupeta doći do glave. Ta riječ je – NE.
Teško ju je izreći kad smo posloženi tako da je to nepristojno, neprimjereno i da moramo biti dostupni svima i uvijek. E pa NE moramo.
Jedino što MORAMO jest iskoristiti onu crticu između godine rođenja i godine smrti tako da jednog dana kad nas ne bude, ljudi s osmjehom na licu prepričavaju anegdote o nama. MORAMO ostaviti dobru vibru za sobom, ali moramo misliti i na sebe. Nismo svi zabavljači i nismo svi bića koja vole biti u centru pažnje. Ja osobno jesam klaun i volim se smijati uglavnom na vlastiti račun. Ali, poznajem ljude da kojima jednostavno mogu samo biti. Sjediti i gledati neki film ili buljiti u pučinu na moru, i pri tome se osjećati dobro.
Nismo svi isti, ali jedni bez drugih ne možemo. Društvena smo bića i jedni drugima smo potrebni.
Iako smo na početku rekli da povjerenje ima rok trajanja, budite vi ti koji postavljaju dugačke rokove. Ne dozvolite ljudima da se razočaraju u vama. Budite tu jedni za druge. Razgovarajte, smijete se, budite si podrška.
I na kraju, maknite se od mobitela i buljenja u ekrane jer dobar razgovor s osobom koja možda nema puno poznanika i prijatelja kao vi, može tu osobu izvući iz depresije i spasiti joj život. Depresija nije tema o kojoj želim pisati, niti želim završiti naše druženje na ovaj način, ali brinite se jedni za druge, jer jednog dana, možda će baš vama poziv na kavu biti slamka za koju ćete se uhvatiti.
Da, tužna sam.
Previše se toga ružnoga dešava oko nas i teško je pronaći nešto što bi nas globalno nasmijalo i dalo nadu da će sutra biti bolje, ali sam činjenica da će to sutra možda doći, trebala bi biti dovoljna.
Kako bi moj dragi kolega Branimir meni rekao svaki put kad me uhvati ovakav bluz: „Neno, jel’ bi ti malo u kurac otišla?“
E pa odoh.
Voli vas do nekog drugog pisanja vaša Nevena.