HOTNEWS

Upoznali smo se on-line, pa što!

U današnje vrijeme društveni život sveo se na komunikaciju putem društvenih mreža! Slažete li se?

Objavljeno

prije 7 mjeseci

17. kolovoza 2022.

Objavio/la

Nevena Skočić

Ovakvu rečenicu ćete rijetko kad čuti, osim od parova koji iz vlastitog iskustva zagovaraju on-line dating. Kako bi mogla napisati ove retke i sama sam odlučila otvoriti profil na jednoj on-line spajalici. Nije važno kojoj, jer sam ju obrisala.

Dakle, u današnje vrijeme kad ljudi rade i po 2 posla kako bi preživjeli, društveni život sveo se na komunikaciju putem društvenih mreža. Nećemo ni njih imenovati, jer za reklamu nismo plaćeni. Ali znate i sami i o čemu govorim. I situacija s pandemijom sigurno je pridonijela prebacivanju fokusa pri upoznavanju ljudi na Internet.

Koliko god praktično to moglo izgledati, jer mobitel na kojem je danas sve dostupno uvijek imamo pri ruci, toliko je to i prilika za svakakve pacijente da istresu svoje frustracije. Sjećate se pisali smo o scamerima koji naučenim vještinama zavođenja uspješno uzimaju ženama velika svote novaca, a to im omogućava anonimnost na internetu. On-line vi možete biti tko god poželite. Zabavno je kad vas za prijateljstvo ili praćenje zatraži recimo Ben Affleck u trenutku kad je oženio JLo ili Keanu Reeves s profila –„KReevesofficial“. Ima tu svega. Od prevaranata početnika, preko „vojnika“, „radnika na bušotinama“, „liječnika u mirovnim misijama“ i sličnih. Međutim nećemo o njima sada jer oni spadaju u neki drugi svijet i lako ih je prepoznati.

Foto: pexels-cottonbro

Ajmo mi o našim muškima na spajalicama. Iako sam mislila napraviti profil i kao muškarac, kako bi vidjela kako se žene ponašaju, odustala sam jer nisam htjela nekog povrijediti. Dakle, napravila sam profil sa svojim slikama i imenom nekog svog alter ega. Već samom objavom profila dobila sam veliku količinu lajkova i moram priznati da mi je to malo poigralo po egu (više od 100 kandidata pojavilo se jako brzo). Poslije sam shvatila da se svaki novi profil, smatra kao „novo meso“ i interes je neizbježan.

U 6 dana koliko sam provela na spajalici doživjela sam svakakva iskustva o kojima nemam dovoljno vremena razgovarati, ali izdvojit ćemo 3. Važno je znati da sam se ja svima predstavila kao osoba koja piše kolumnu o ovoj temi i nije na spajalici zbog traženja potencijalnog partnera, već da pokupim podatke koji mi trebaju. Na žalost, nije se to svim svidjelo. Ali vratimo se mi trojici mušketira.

Trenutno najpozitivnije mišljenje o muškom rodu na spajalici stvorio je jedan Damir. Ne znam da li mu je to pravo ime, ali nije ni važno. Lik je odmah napisao da je oženjen. Samim time dao je do znanja zašto je prisutan. Bar sam ja to tako shvatila. Moguće sam bila u krivu. Uglavnom lik se nikad nije našao s nikim sa spajalice a istu koristi samo kao prostor za komunikaciju s novim ljudima. Izuzetno je pristojan, načitan, zabavan i povrh svega čuva svoj identitet kako da radi u Pentagonu. Da tražim muškarca, on bi bio kandidat broj 1. Ali, ne tražim.

Prije njega upoznala sam Maria. On je cool lik koji me odmah upozorio na količinu ljudskog taloga koji se može pronaći on-line i da ne uzimam srcu sve što ljudi govore jer iza tipkovnica svi imaju moć. Mario je otišao na more i od tad se nismo čuli.

I da me on nije upozorio, ja bi svejedno naletjela na pacijenta koji se predstavio kao M47. Miro. Dakle taj je napadao iz svih oružja koje je imao na raspolaganju rekavši mi da se javio zato što je na profilu vidio sliku koktela, a i da mi kaže da je moja higijena tijela ogavna i da moram smršaviti tonu prije nego će mi ijedan muškarac pogledati. Jedino što sam ja njemu rekla bilo je da pišem kolumnu o on-line datingu, da sam prisutna tek par dana i da ne tražim vezu ni avanturu.

Foto: pexels-crypto-crow

Bilo je kao što sam rekla tu svega, ali ovu trojicu sam izabrala kako bi naglasila ono zbog čega sam odlučila napisati ove retke.

Dakle, od njih preko stotinu, samo jedan je ispao pravi šupak pa je time zaslužio mjesto u mojim pisanjima. I nije to baš neka zasluga, ali je potvrda da šupaka ima svugdje. Damir i Mario potvrda su da postoji još dobrih muškaraca, ali na žalost ni oni nemaju vremena obilaziti javna događanja gdje bi upoznali nekog tko bi ih privukao pogledom, izgledom i energijom, kako se to nekad radilo. A vjerujem da su se i umorili.

Ja sam se umorila u tih 6 dana. Zamislite koliko je profila tek pregledao netko tko je na spajalici godinu i više dana. Koliko se glupih razgovora taj netko naslušao dok je našao nekog s kim može razgovarati. Zamislite koliko puta je taj netko došao na dogovoreno mjesto za susret pa se druga strana nije pojavila ili se pojavila osoba koja se ne nalazi na slici. I sad, tako netko, nema više snage ni volje truditi se tražiti svoju bolju polovicu on-line. Nego, samo bude prisutan i nada se najboljem.

Foto: Pixabay – 99mimimi

Nije to problem samo kod nas, 40+ osoba. Taj problem imaju i mlađi. Ljudi koji moraju tek stvoriti obitelji. Ljudi koji će danas sutra stvarati nove generacije. Hoće li nas uopće biti za 50-ak godina? Ne znam. Ali znam da smo došli do točke postojanja kad je ljudima sve svejedno, kad postaju ravnodušni i prepuštaju se sudbini.

Nije to dobro ozračje za nikoga. I onda u trenucima nade potražite on-line nekoga i naletite na šupka Miru? Pa nije ni čudno da su žene depresivne, suicidalne i da ne vide smisla daljnjem postojanju. I samo da se osvrnem na prošlotjednu kolumnu. Tužna sam jako zbog komentara koje sam dobila privatnim porukama. Nisam znala da je toliko vas u depresiji jer to toliko dobro skrivate. Zato pozivam svaku od vas koja je u sebi nakupila ožiljke tuđih frustracija, neodgoja i narcisoidnosti, da stavite sebe na prvo mjesto i maknete od sebe sve što vam smeta. Isto vrijedi i za muškarce.

Ako volite sebe, voljet će vas i drugi.

Ako ponižavate sebe, ponižavat će vas i drugi.

Foto: pexels-josh-willink

I na kraju, ipak idem na kavu s jednim sa spajalice. Bio je dovoljno uporan, pristojan i čini mi se da ga poznam od nekud. A trebam s nekim od njih i prokomentirati ovu kolumnu, kad već profil više nemam. I neću ga više ni otvarati. Nije to za mene, ali ne znači da nije i za vas. Probajte, ali ne zaboravite da ga u svakom trenu možete obrisati.

Voli vas vaša Nevena.

Povezane teme:hotnews kolumna nevena skočić

HOTNEWS

FOTO Vidrica, Cvjetko, Iskra, Gofi i ekipa pozivaju u oazu za konje i ljude u Bukevju

U Konjičkom centru Miklin svoje vještine usavršava i konjica Turopoljskog banderija, koja će svoju promociju imati na Jurjevo.

Objavljeno

prije 14 sati

26. ožujka 2023.

Objavio/la

Goga Kiš

Na samo dvadesetak minuta vožnje od Velike Gorice u predivnoj prirodi turopoljske Posavine, smjestila se prava oaza za sve koji su željni predaha od poslovne gužve i gradskog asfalta, Konjički centar Miklin u Bukevju. Ili kako nam je jedna od naših sugovornica rekla – ‘Ovdje je najbolja psihofizička terapija!’.

Cvjetko, Iskra, Django, Vidrica, Roza, Gofi od milja zvani Deda, ukupno više od dvadesetak konja raznih pasmina, dočekat će vas na ovom ranču raspoloženi za druženje, a neki od njih su posebno darežljivi i s konjskim poljupcima u što smo se i osobno uvjerili. A na ranču u Bukevju očekuje vas prijateljska atmosfera, vrsni trener i poznavatelj konja, vlasnik Ivan Miklin Gliba i čak 85 kilometara jahaćih staza, kako za početnike tako i za iskusne jahače.

Foto: KC Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

Nakon gotovo tri desetljeća natjecanja u galopskom i kasačkom sportu u Hrvatskoj i inozemstvu, gdje je postizao vrhunske rezultate, a kako se još od svoje 11 godine svakodnevno bavi konjima ideja o ovakvom centru došla je prirodno.

Foto: Ivan Miklin Gliba i sin Toni, KC Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

Od 2008.godine u Bukevju marljivo razvija svoj konjički centar sa suprugom Petrom i petogodišnjim sinom Tonijem.

– Iz te ljubavi i dosadašnjeg iskustva stvorila se ova priča. Počeo sam s dva konja, još širimo kapacitete, a ovdje radimo baš sve – škole jahanja, za početnike, za iskusne, ujahivanje, usluge smještaja za konje, sve što treba. Ovdje je prekrasna priroda, općina Orle je stala iza nas i prepoznala projekt. Blizu smo gradu, ljudi još ne znaju za nas previše, ali nas sve više otkrivaju – rekao nam je Miklin.

Foto: Marija i Gofi, KC Miklin/G.Kiš, cityportal.hr

Marija Hosnik, farmaceutkinja iz Velike Gorice, s konjima se druži već dugi niz godina, godina, a njezin konj Gofi, od milja je nazvan Deda, jer broji čak 23 godine.

– On je pastuh vrlo stabilnog karaktera, divan, savršen za djecu i školice. S konjima se družim već 16 godina i koliko god stignem dolazim ovdje i uživam tu. Ovdje i kao jahač i kao osoba dobijete jedno veliko samopouzdanje i možete rasti u svakom smislu u jednom divnom prijateljstvu s ljudima i konjima – rekla nam je.

Na terenima konjičkog centra trenira i povijesna postrojbe Kravat pukovnija, a njen zapovjednik, Željko Matejčić Mata, ima samo riječi hvale za Ivana, koji je također član te povijesne postrojbe.

-Ivicu poznam od samih početaka Kravat pukovnije, imamo fantastičan i prijateljski i poslovni odnos, na ovom sam ranču sa svojim konjem Djangom šest godina, ovdje je prava radna atmosfera. Zajedno smo projahali kroz općinu Orle dvjestotinjak kilometara, izabrali i mapirali 85 kilometara u deset staza, sad čekamo da se to međunarodno certificira. Ima staza i za početnike i za iskusnije jahače.

Staze idu vode kroz šume,polja, uz rijeke Savu i Odru, prolaze i naseljenim mjestima.Ljudi mogu ovdje doći i uživati u prirodi, pomaziti konje, bez ikakvih obaveza, malo upoznati ovu drugu dimenziju- poručuje.

Foto: Željko Matejčić Mata i Ivan Miklin Gliba, KC Miklin/G.Kiš, cityportal.hr

Tu se trenira i konjica Turopoljskog banderija koja će svoju promociju imati na Jurjevo.

– Oduševio sam se tom idejom Jurja Odrčića da Turopoljski banderij ima i konjicu, krenuli smo u siječnju s momcima trenirati, još par sati ‘brušenja’ i očekujem da će tih šest jahača pokazati svoje vještine u parku dr.Franje Tuđmana – otkriva nam.

A na ovom ranču nisu bitne ni godine, ni iskustvo, kažu u centru, jer među ekipom ima kikića od pet godina, pa sve do onih koji su se u ‘zlatnim godinama’ odlučili na malo bolje upoznavanje s ovim plemenitim životinjama.

Foto: Dorotea i Roza, KC Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

Jedna od onih koja svaki slobodni trenutak provodi na ranču je i Dorota Pilj, pravnica koja se iz Zagreba doselila u Donju Lomnicu.

– Jahanjem se bavim samo rekreativno, a došla sam upravo ovdje, jer je Ivan izuzetno prijateljski raspoložen i sjajan trener. Tu se okupljaju ljudi koji vole druženje, konje, prirodu, neki imaju svoje konje, neki nemaju, ne jašu svi, neki se dođu samo podružiti i popiti kavu. Vlasnik je zbilja otvoren, može se probati jahati, sve se može dogovoriti. Od nedavno imam i svog konja, to je moja Roza, ona je rehabilitirani trkaći konj.

Boravak u ovoj prirodi i druženje s konjima ovdje..to je prava terapije psihička i fizička, dovoljno mi je da samo tu dođem, taj zrak, ne moram ni jahati, samo malo pobjeći od tih kompjutora, uživati, to je sasvim drugi svijet, divan odmak od posla i svega – otkriva nam Dorotea.