…danas si cvijet, sutra uvela ruža. Sjećate se toga iz spomenara koje smo nekad pisali?

Pisali smo mi svašta u tim spomenarima, a nismo ni sami znali kolika je sve to zapravo istina. Nismo znali zato što su nas odgajali da ne smijemo uzeti kad nam netko nešto nudi, jer to nije pristojno, jer što će susjedi reći, jer ćeš se udebljati od toliko slatkiša i puno drugih „zato“.

Tisuću zašto i tisuću zato smo imali u svojim glavama i vjerujem da smo zbog toga puno prilika propustili. Barem ja jesam. Iako da ih nisam propustila tada, pitanje je bi li danas bila ovo što jesam. Žena sa stavom, bez dlake na jeziku, žena koja voli ljude, životinje i prilike, koja vjeruje u čuda, koja nađe pozitivu u svemu.

Naučili su me tome svi oni koji su prošli kroz moj život – službeni ili neslužbeni, javni ili tajni, voljeni ili neshvaćeni. I na tome im ponovno – hvala. Ali, naučili su me i da kad dođeš u određene godine u životu, znaš što možeš, a što ne možeš, što smiješ, a što ne, ali i za što te živo boli ćošak kaj će netko reći. Ovo zadnje je najbolji dio priče i sve više ga koristim jer kad pređeš četrdesetu, neke stvari ti se ne mogu više dogoditi.

Foto: Pexels-matheus-bertelli

Evo recimo, ja se ne mogu udebljati od slatkiša, jer me želudac zaboli od njih i onda pomaže samo soda ili Peptoran, a i kud ću više kila od ovih koje imam. Dakle, to si neću priuštiti.

Što će susjedi reći, to me već odavno ne zanima, ali im nerijetko dam priliku da imaju o čemu pričati. Nek se hrane Google babe.

Dal’ je nešto pristojno ili ne, i to mi više nije briga jer kad vidim kakvi sve nastupi budu na raznim talent showićima u prime time, ja sam Majka Tereza. Dakle, brige nemam.

E sad ono – uzeti što mi netko nudi. Ta mi je trenutno najzanimljivija, da budemo iskreni jer eto ja tu imam feler koji se nadam da ću popraviti ovom kolumnom. Dakle, prvi put u životu sam se našla u prilici da nešto žicam kad sam željela objaviti svoju knjigu. Izmišljala sam načine i na kraju sam spala na žicanje. I bilo mi je jebeno neugodno. Tako neugodno da sam se osjećala dužnima svima onima koji su donirali sredstva za tu moju knjigu. I ne samo njima, nego i njihovim obiteljima, susjedima, kumovima i budućem potomstvu. Lele, budaletine. Vidite vi kako smo programirani? Barem ja… Roba s greškom. I što sam onda napravila? Pa zahvalila sam im svima u samoj knjizi stavivši njihova imena u veliko srce. Nekima to niš’ ne znači, nekima je drago, dok je trećima „lepo za videt“. I sad bi neki stariji od mene rekli: „Lijepo od tebe, ali nisi trebala. Nitko ti nije pomogao zato što si ga natjerala, nego zato što je osjetio potrebu da to napravi“. I ja se iskreno nadam da je tako. Osjećam da će mi se broj prijatelja na društvenim mrežama nakon ove kolumne znatno smanjiti (ha, ha, ha), ali ja ne odustajem od svojih snova. Preporučujem vama da isto postupite, jer ja sam jedina koja te snove sanjam i koja zna koliko mi to znači, isto kao i Vi za svoje. Svaki puta ću se za njih boriti i neće mi biti neugodno pitati. Nikoga ništa.

Foto: Pexels-andre-furtado

U zadnje vrijeme često čujem komentare u smislu: „Drago mi je da živiš svoj san i da ti se vrata otvaraju, te da pronalaziš svoj put.“ Čak sam čula i: „O da, ti si već s obje noge van prošlogodišnje svakodnevice. Ti si na novom putu i pitanje je vremena kad ćeš i sama to vidjeti.“

Ja to još uvijek ne vidim jer sam i dalje ovisna o nekim situacijama i odnosima, ali mogu vam reći da je jebeno dobar osjećaj napraviti nešto za sebe. Ja to sada radim svaki dan. Živim svaki dan za sebe, da meni bude dobro i da pri tome nikome ne naudim. Napokon sam sebi – prva!

Foto: Pexels-dziana-hasanbekava

Osobno vjerujem da u svakom od nas leži neko čudo, neka posebnost, ono nešto zbog čega smo rođeni. Bojim se samo da nemamo svi snagu zasjati kad nam se ukaže prilika zbog svih onih „zato“ iz djetinjstva. Ja osobno nisam znala da znam pisati dok nije krenulo ispucavanja s knjigom, pa kolumnama, pa blogom i portalima, iako sam znala da mi pisanje komentara, osvrta i statusa na društvenim mrežama čini zadovoljstvo.

Foto: Pexels-pixabay

Sve se događa s razlogom i u pravo vrijeme. Zato vam predlažem da zagrebete malo po površini i vidite što se skriva ispod. Nismo mi tu samo u prolazu, tu smo da ostavimo trag, iako samo jednom knjigom, humanitarnom akcijom, spašenom macom s ceste, liječenju alternativnim načinima, slikanjem… Svako od nas je dolaskom u ovaj život dobio dar kojeg sami trebamo otkriti. I ne bojte se pitati za pomoć. Što je najgore što vam se može dogoditi? Mogu vas odbiti i to je sve.

Al’ sam danas dubokoumna i mudra, pa to su čuda. To proljeće čini meni. Tjera mi prašinu s mozga i bistri oči. Sad se čuda događaj.u.. pripremite se!

Imam ideju već za drugu kolumnu, pa dok ne zbriše, šaljem pusu svima i odoh pisati još.

Do iduće srijede, kad me možda prehiti ponovno na muško ženske odnose, voli vas vaša Nevena.

Ovaj naslov odražava sve što su naše bake živjele. Ok, možda i nečije mame. U današnje doba, sve rjeđe ćete čuti takav stav. Ima tu više razloga i nisu svi proizašli iz iste emocije.

Ajmo priča zbog koje je danas ovo uopće tema…

Neku večer sam u lokalnom velikogoričkom kafiću susrela ženu koju nisam vidjela skoro dvije godine. Jako sam joj se razveselila, ’em što je ona oduvijek bila dobra i mirna duša, ’em što je izgledala fantastično. Primijetila sam na glas da je dotjerana, na što je ona tiho rekla: „Udala sam se danas pa evo s kumovima slavimo.“ Njih četvero sjedilo je za stolom do mog. Nisam ih ni primijetila dok ona nije ustala da me pozdravi. Toliko o energiji. No, nisu svi glasni i lajavi kao ja. A taj put sam bila izuzetno ljuta na rođenog brata kojeg sam nalupala iz huje po jakni zbog nekih glupih situacija koje su se dogodile. Da, nisam normalna, ali nije to ništa novo. Tko od vas jest normalan? I tko uopće određuje kriterije normale?

Foto: pexels-mukesh-mohanty

No, vratimo se mi na moju lijepu mladenku. Moja prva reakcija je kao uvijek bila sreća i čvrsti zagrljaj. Poželjela sam joj sve najbolje i naglasila da mi je važno i da se nadam da je ona sretna i voljena. Ona naime za sobom ima već jedan neuspješan brak, djecu koja oca ne viđaju baš često i na žalost nekoliko na baš lakih veza između ta dva braka. A ona je stvarno divna žena, majka, duša. Očito ju ta dobrota košta u životu.

Njezina reakcija na moju čestitku je bila rečenica koja mi je odrezala noge iznad koljena: „Ma ja sam to zbog njega pristala, jer njemu je to važno.“, pokazujući prstom na svog novog životnog suputnika, koji je budnim okom pratio naš razgovor.

Da. Noge su mi se odsjekle, lagano sam zateturala i spustila kraljevsko dupe na stolicu ne vjerujući da jedna žena uopće može pomisliti da se uda za nekoga samo zato što je tom za kojeg se udaje – to važno!

A gdje si ti sestro lijepa u toj priči?

Gdje je ona rečenica: „Ma Nena, on je divan, voli moju djecu, razumije me, uz njega se osjećam voljeno i sigurno!!!“

Gdje je ta rečenica, sestro draga????

Evo i sad sam se uzrujala dok se prisjetim tog susreta. Međutim tada nisam reagirala ovako jer to kao ne priliči ženi mojih godina, koja inače maltretira brata na javnom mjestu, ali nadam se da će ovu kolumnu pročitati i prepoznati se, jer ja jednostavno moram izreći sve ovo. Pa iako mi na lakat izašlo.

Naša mladenka i ovaj put je napravila istu pogrešku. Bože, nadam se da nisam u pravu.

Foto: pexels-jonathan-borba

Naime, postoji tip žena koje nisu svjesne svoje snage i vrijednosti, bez obzira na sve što su prošle u životu. One svoje ožiljke gledaju kao promašaje, kao oznake manje vrijednosti, kao mane. Te žene poznajem. Previše njih poznajem. I vi isto? Naravno. Puno ih je. I ja sam bila jedna od njih prvih 25 godina svog života. Ali onda sam se jedno jutro probudila, dogodio se klik i ja sam digla sidro i krenula preskakati zidove, tražiti otvorene prozore kad se vrata zatvore i vjerovati u sebe. Posrnula sam mnogo puta, ali uvijek sam se nekako vratila na pravi put.

Vjerovati u sebe – to nije lako. Uz sve što nam „norme“ nalažu, teško je pronaći balans u tom globalnom kaosu, ali moguće je. Moguće je naći balans za sebe. Nismo svi isti, zapravo ne postoje dva ista čovjeka na planeti, a opet se svi trudimo ukalupiti u neke okvire koje nam postavljaju. Nemojte to raditi. Volite sebe. Slušajte sebe. Stavite sebe na prvo mjesto.

Svjesna sam da u mladosti moramo učiniti svakakve gluposti ne bi li naučili kako boli kad se opečete, ili kako boli neuzvraćena ljubav ili kako boli kad stanete na put krivoj osobi. Osobna iskustva su najbolja škola, zar ne? I to bi recimo do neke tridesete godine već trebali naučiti, zar ne?

Na žalost nije tako kod svih. Nda, rekli smo…nismo svi isti…

Foto: pexels-andrea-piacquadio

Ono što mene rastužuje je klasifikacija žena koja se vrši temeljem odnosa kojeg imaju s muškarcem. Ja sam po pričama muškaraca, ali i nekih žena, tu klasifikaciju razbila na tri kategorije.

Kučka. To je u zadnje vrijeme najrasprostranjenija kategorija. To su navodno žene koje znaju koliko vrijede, znaju što žele i što ne žele, gaze preko „leševa“ ako treba da bi postigle svoj jasno zacrtani cilj. U stanju su razoriti nečiji sretan brak (Halooo, ako je sretan, kako ga netko može razoriti? Ali ok, o tome ćemo neki drugi put). Gledaju da je samo njima dobro, po bilo koju cijenu.

Prikrivena kučka. E ta je sve ono gore, ali ona to radi fino, taktično, s velikom mašnom i glumatajući da ima emociju za ljude, ali prodaje priču da ipak mora sebi biti prva. Praktična je, glasna, zna kako manipulirati ljudima da ugađaju njezinim prohtjevima, ali u svrhu pomoći a ne ucjene. Tu su mene gurnuli neki i hvala im. Pusa!

Prava žena. E to je ova kao što su bile naše bake. Mirna, tiha, domaćica, ugađa njemu u svemu, pati u tišini znajući da je on sve samo ne ono za što se prodaje, odgaja djecu s puno ljubavi, ne prigovara na glas i zato trune iznutra. Prisutna je svugdje, pomaže svima, nerijetko ipak dobro izgleda, ali ta bol koja raste u njoj na kraju ju zakopa živu.

Molim vas, ne budite „prave žene“. Ne trebate više biti takve. Dobile smo tu emancipaciju, iako sve mi se češće čini da nam je ona puno odnosa u obitelji i društvu narušila, no dobro.. Što je tu je. Prilagodimo se vremenima u kojima se nalazimo.

Hej vi, „prave žene“, molim vas, budite i vi malo kučke. Zbog sebe. Samo malo. Možda svaku drugu srijedu u mjesecu ili kad je pun mjesec, pa vam je to izgovor. Molim vas, mislite na sebe. Zamislite kako bi vaša djeca bila sretna da vas vide sretne i istinski zadovoljne sa sobom, pokazujući puni sjaj ženske snage koja leži u svakoj od nas. Vaša djeca bi htjela da ta srijeda ili puni mjesec budu svaki dan.

I nemojte mi reći da zbog djece ostajete u lošim brakovima i vezama, jer to su glupi izgovori.

Foto: pexels-emma-bauso

Jedan moj prijatelj nedavno mi je rekao i ja osobno mogu potvrditi da je bio u pravu: „Bolje dobar razvod nego loš brak!“ U toj rečenici je ključ sreće. Na vama je da otključate ili zaključate ta vrata.

No dobro, dosta sam pametovala za danas. Odoh vidjeti kako da mi i sutra bude fantastičan dan! Preporučujem ovu radnju od srca, jer garanciju pa ni za to sutra – nemate.

I da, volim vas. Fakat ne fejkam!

Do iduće srijede, voli vas vaša „prikrivena“ N.

Danas se svi furaju na istinu. Svi kao govore istinu jer ne žele koristiti mozak i razmišljati što su kome rekli. Ne žele lagati jer im je tako lakše. Otupili smo na tuđe osjećaje i mislimo sebično samo na sebe i svoje dupe.

I to je nešto s čim živimo i moramo se na to naviknuti.

Kad sam bila mlađa, nebrojeno puta sam se našla u situaciji da slažem ne bi li se izvukla iz neke nezgodne situacije. I slagala sam. Vjerujem da ljudi i danas laži koriste u te svrhe. Zapravo, znam da je tome tako. Lažemo da bi se izvukli iz situacija u koje smo se doveli nepažnjom, lijenošću ili jednostavno nemarom. I to je kažu, opravdano. Je, moš’ si misliti.

Lagati policajcu koji te zaustavio u vožnji tvrdnjom da nisi popio, dok vinske mušice lete oko tebe…e to ti ne odobravam. Nikako.

Lagati doktoru da pazite što jedete dok su vam ruke još masne od bureka kojeg sta mahnito nabacali u sebe prije dolaska na kontrolu – ma zaboli me. Lažete sebe, a ne mene, a ni doktora.

Lagati mehaničaru kako je došlo do kvara na vozilu – ne preporučujem, jer će vas koštati više nego li bi trebalo.

Lagati šefu da ti je guma pukla na putu do posla i da zato kasniš, dok si se zapravo jedva izvukao iz topline i sigurnosti svog ili nečijeg tuđeg kreveta ne želeći da ta noć prestane, to ti mogu bez imalo grižnje savjesti odobriti.

Ma tko sam uopće ja da vama nešto odobravam ili ne. Ja sam samo tu da vam ukažem na neke stvari koje svi vidite, a nitko ih ne želi izreći na glas.

E sad..

Laž u vezi. E to je opipljiva tema s kojom se i moje prijateljice, prijatelji, poznanice, poznanici, ali i ja ne možemo dogovoriti, pa sam ja evo odlučila napisati svoj stav o tome, koristeći priče ljudi oko sebe, kao i obično. Jednu srijedu kad neće biti moje kolumne, znat ćete da je nekom od njih dopizdilo i da me pospremio u bolnicu s višestrukim frakturama. Do tada, ja pišem i ganjam svoj ritam.

Foto: pexels-roman-odintsov

‘Ajmo probati to odraditi na par situacija.

Situacija 1

Dakle, recimo da on/ona želi izaći s ekipom i ne voditi tebe sa sobom jer ste posvađani i potrebno mu/joj je vrijeme bez sebe. Dođe ti i kaže: „Ja idem prošetati da razbistrim misli kako ova svađa ne bi išla u krivom smjeru. Ne znam kad ću se vratiti, ali svakako ću se vratiti.“

Kako vam se čini ova laž? Prozirno.

Situacija 2

Kupio/la si je novu igračku za svoj hobi koji tebi intenzivno ide na živce i pita te što misliš o tome. Ti odgovaraš: „Ako to tebe čini sretnim/sretnom, onda sam i ja sretan/sretna.“

Kak/ vam se čini? Prihvatljivo, iako i dalje prozirno, ali zrači kompromisom koji je u vezi više nego nužan.

Situacija 3

Nedjeljni ručak ili neka proslava s partnerovom obitelji, a ti bi radije legao gol u košnicu namazan medom, nego išao tamo, pa izgovaraš: „Mislim da nije pametno da ja idem jer od jutra grlim školjku i fakat mi nije dobro. Tvoja mama će dobiti fraze kad me ovakvog vidi, a ja ne želim da vam pokvarim druženje. Odi sama i obavezno mi donesi klopu da imamo sutra za ručak, pa da ne moramo kuhati.“

I? Jel može proći? Ma može. Prozirno, ali prolazi.

Foto: pexels-gustavo-fring

Situacija 4

U krevetu vam je postalo dosadno i ti bi promjenu ali ne znaš kako da mu to kažeš, a da se on ne uvrijedi. Svjesno glumiš orgazme i sama pomisao na seks ti je već odbojna, ali znaš da postoji način kako da postane bolje. Barem tebi. Odlučiš se napraviti nešto što inače nikad ne bi, svidi vam se oboma i on te pita što ti se dogodilo, a ti odgovoriš: „Važno mi je da ti seks sa mnom bude izazovan i napet pa da ne moram razmišljati hoćeš li ganjati komade okolo ili ne.“

Je l” popušio tu laž? Naravno da jest jer mu je seks bio fantastičan i želi da mu tako bude svaki put. Ne jebe njega za koga si se ti pretvorila u rodeo jahačicu ili što god da te prehitilo u tom trenu, njemu je važno da je njemu bilo dobro. I ovu laž ti odobravam, čak potpisujem.

Foto: pexels-cottonbro-studio

Situacija 5

Ničim izazvan, bar da ti nisi primijetila da situacija dolazi, on izgovara rečenice: „Ja bi volio probati neke druge stvari u sexu s nekim drugim ljudima. Ne želim te lagati. Ti to moraš znati.“

Dišete? Aha…ima i takvih. On ne želi lagati, jer je tako njemu lakše. A to što tebi komadi mesa otpadaju spoznajom da uopće tako razmišlja, to nije važno. Sebični manipulator.

Svjesna činjenice da 90% ljudi razmišlja na ovaj način, da svi imamo fantazije, želje, maštanja i potrebe za promjenom, ovo su rečenice koje se ipak ne izgovaraju na glas.

Ako se nađemo u situaciji da nam se nešto do navedenog dogodi/ponudi, tad se snađemo i odradimo ono što mislimo da je najbolje za nas u tom trenutku. Tu možemo biti sebični tako da ugodimo sebi, ali ne i da povrijedimo osobu do koje nam je stalo. Tajne se kad-tad saznaju, ali su dobra odgoda vremena. Budimo realni, vrlo je upitno hoće li se ikome od nas ikada u životu ukazati prilika da ostvarimo neka od tih maštanja, ali ako smo zbog sebičnog razloga „ne želim ti lagati“ izgubili nekog koga volimo, ili još gore, uništili mu život, e onda budimo sigurni da će nam karma to vratiti kad se najmanje nadamo. Pristaneš li ostati s njim, pretvaraš se u sve obavještajne službe svijeta, žderući samu sebe, razmišljati stalno gdje je, s kim je i što radi. I život postane pakao.

Problem je ako ti tu osobu voliš. Iskreno, svim srcem. Tu mozak blokira i srce radi i ti ostaneš. Ostaješ godinama u takvom braku, vezi i ubiješ samu sebe, i sve oko sebe. Priviđaju ti se situacije, mrziš sve koji mu se približe, kontroliraš svaki njegov korak i vrlo brzo izgubiš svoj život.

Nemoj to raditi. Voli sebe.

Znam da je teško, vjeruj mi znam, ali voli prvo sebe. On će već dopuzati kad shvati što je izgubio. Ili neće. Možda i bolje.

Foto: pexels-andre-furtado

I na kraju, drage moje „vonabi jebačice i jebači“, lažite. Lažite svim silama da zbog svojih glupih ideja ne izgubite budalu koja vas prihvaća sa svim manama i vrlinama.

Ne kaže se uzalud „Što ne znaš, ne boli“.

Ili, pozovite ju da vam se pridruži u tim istraživanjima. Napravite to zajedno.

Kako god, jedan život u ovom obliku imate. Iskoristite ga da ugodite sebi i putem svjesno ne privrijedite nekog tko vas voli.

Do iduće srijede, voli vas vaša N.

Iako postoje brakovi u kojima to nije nužno, jer neki muškarci su rođeni Don Juani, u većini veza osvajanje prestaje danom „kapitulacije“ iliti ga – brakom. Da, slažem se da je to žalosno, ali je sastavni dio današnje rutine. Većini brakova se to desilo i nećemo glumatati da nemamo pojma o čemu pričam. To je na žalost učestalo, ali nije nepopravljivo.

Da se razumijemo, ja sam sve samo ne najkompetentnija davati ikome savjete o braku, ali budući da sam brak konzumirala i sama, kao korisnica istoga, mogu reći koju praktičnu i izvedivu, iako ne provedivu za svakoga.

Budući da znam da muški ne vole slušati žensku analizu, nabrojat ću samo u natuknicama korake koji su nužni, a za nas žene ću ih nakon toga razraditi. Vi ih dečki ne morate čitati, jer znamo kako vam brzo pažnja skrene na nešto zanimljivije. Ali, ako vas zanima, izvol’te bujrum.

1. Dobro jutro je obavezno

2. SMS tijekom radnog vremena koji nema veze s obiteljskim obavezama ili lančanim šalama, je također obavezno

3. „Kaj ima za ručak?“?“ slobodno pretvorite u „Što ćemo kuhati danas?“ ili „Trebaš li pomoć oko ručka?“. Kruna s glave ne pada zbog toga – garantiram.

4. Odvedite ju negdje gdje ona voli ići i gdje se osjeća lijepom i voljenom

5. Podsjetite ju zašto se udala za vas

6. Budite svjesni da niste nezamjenjivi (kao što nismo ni mi)

7. Ne hvalite se s ovime pred frendovima, jer nije cool za njih iako neki od njih to rade

Dobro jutro

Spavate li zajedno ili ste zbog puta razdvojeni, „dobro jutro“ se ne smije izbjegavati. Poljubac, zagrljaj ili bilo kakav mali znak pažnje naspram vaše odabranice, oduzet će vam manje od minute (1 minuta). U odsutnosti SMS „dobro jutro, ljepotice/ljubavi (ili nešto slično)“ s nekim emotikonom na kraju poruke, izmamit će joj osmjeh na lice i dan je odmah ljepši i vama, ali i njoj.

Foto: pexels-andrea-piacquadio

SMS tijekom radnog vremena

Svjesni činjenice da na dnevnoj bazi primimo i proslijedimo desetine poruka šaljivog sadržaja ljudima koji su „by the way“ u našim životima, pa možda istovremeno i voljenoj osobi, stavljamo ih u zajednički koš. Ako već prosljeđujemo te poruke našim partnerima/icama, onda je moguće odvojiti još malo vremena (1 minuta) za poruku sadržaja „veselim se što su klinci popodne u školi ;)“ ili „mislim na tebe“ ili „jesam li ti rekao danas koliko si lijepa?“. To su poruke koje će kod nas žena razvući osmijeh na lice, ali i zapaliti iskru sumnje. To nije loše, jer ćete znati da nam je stalo. Kad prestanemo biti ljubomorne ili davati znakove ljubomore, možete slobodno krenuti dalje. Sloboda je divna stvar, ali malo ljubomore mora postojati. Sigurno si sada mislite kako sladunjavo te poruke zvuče, ali baš zato su učinkovite. Uostalom, pa neću vam sve odati, potrudite se malo, budite originalni u svojim porukama jer vi najbolje znate što vašu odabranicu veseli. Nije važno pišete li tu poruku dok ste na puzi, za vrijeme sastanka ili možda na WC-u, važno je da ju pošaljete. Ako ste već toliko „zaboravni“, da ne napišem neku drugu riječ, postavite si alarm u pametni mobitel da vas podsjeti da odvojite minutu za ženu koja je odabrala baš vas.

Foto: pexels-elina-fairytale

Kaj ima za ručak?

Pitanje je koje većina žena mrzi. Ne zato što nam se ne da kuhati baš svaki dan, nego zato što više ne znamo što bi kuhale. Činjenica da smo umorne jer smo od 6 na nogama i bla, bla, bla…

Meni osobno smeta kad se moji muški uzmuvaju po ekstra maloj kuhinji dok ja pokušavam kuhati, ali kad mi postave stol i operu suđe poslije ručka, ja sam sretna žena. Neko vrijeme smo radili tjedni meni prehrane, no nažalost zbog obaveza koje smo imali nismo ga uspjeli provoditi u djelo pa sam opet na istim mukama.

Ali, dobro znamo da postoje muškarci koji vole kuhati i sad ću ovo reći pa slobodno udrite po meni, muškarci bolje kuhaju. Možda zato što ne moraju kuhati svaki dan, ali njihova jela imaju posebnu dušu. Moj pokojni otac koji je bio samac, znao je reći da zbog njegovog graha „susjedi provaljuju“ i stvarno je tako bilo. Najbolji grah ikada. Moj sadašnji partner kad se primi kuhače, mislim da kuha s njom, a ne da radi reda, onda svi redom ližemo prste i uživamo u njegovim kreacijama. On kuha tako da nikad ne skuha isto jer ne kuha po receptu, nego ćeifu. I ne kuha često, ali kuha. (ideja za ručak 5 min dnevno max, postaviti stol 3 min, oprati suđe 10 min)

Foto: pexels-silvio-barbosa

Odvedite ju negdje gdje ona voli ići i gdje se osjeća lijepom i voljenom

Ovo nikako neće stići na dnevnoj bazi, ali možda ni na tjednoj jer brzina života nam to ne dozvoljava. Ali, to neko mjesto na koje ona voli ići može biti mjesto gdje ste se upoznali, gdje ste se prvi puta poljubili, gdje si ste ju prvi puta vidjeli, gdje se tako glasno smijala nekom događaju pa ju na to podsjetite. Morate znati da mi žene ne vidimo sebe lijepima stalno, neke čak i nikada. Društvo nam je nabilo standarde kojih se ne možemo ili ne želimo držati zbog nekih svojih bubica u glavi i često nam je potrebno čuti od vas da smo lijepe. I izvol’te nam to govoriti i pokazivati! Jer u protivnom pretvaramo se u cvokotala i zanovijetala i sve ono što ne volite kod nas. Mislite da smo plitke, aha, jesmo. Hvala! Pravi se javljaju.

Foto: pexels-katerina-holmes

Podsjetite ju zašto se udala za vas

E to je ono što se nadam da znate. Neki ne znaju i čudom se čude godinama zašto je ta žena još s njim i koji ju „ku.ac“ drži uz njega. Ima jedna dobra uzrečica koja kaže da smo mi žene glupe jer smo zbog jedne kobase uzele cijelu svinju, ali to nije baš istina. Mi vas trebamo. Trebamo da budete naš oslonac, naše sidro, naša snaga, naše rame za plakanje, slika nas samih, ma trebamo vas za čudo stvari. Iako sve manje za one kućanske poslove u stilu krečenja, mijenjanja žarulja, silikona u kadi i tak, jer to nas baš zabavlja (sarkazam), ali nemamo vremena čekati na vaše „Budem! Ako sam rekao da budem, ne moraš me svakih 6 mjeseci podsjećati na to.“

Budite svjesni da niste nezamjenjivi (kao što nismo ni mi)

Nigdje ne piše da brak treba trajati do kraja života. Nitko ne garantira da je ta koja vam je potpisala vjernost i čuda, da će takva i biti. Ali, dužni ste oboje, dati sve od sebe da probate popraviti ako je pokvareno.

Jedan djed mi je jednom rekao: „Djeco, vi danas ne znate popravljati stvari nego kupite novu. Zato vam i brakovi ne valjaju“. I bio je u pravu.

Foto: pexels-katerina-holmes

I na kraju, nitko ne mora znati da se trudite oko svog braka, da ste u problemima jer se ne znate ponašati kad problemi dođu, da se borite s nečim novim i nepoznatim, ali to Ona mora znati. Ona mora znati da vi ne znate dalje, da ne možete dalje, da se bojite, jer ako ne zna zabrijat će si nešto u toj svojoj analizatorskoj glavi i napravit će vam pakao od života. Njoj morate reći. Jer ako ne možete reći njoj, čemu sve ovo prije.

I da…ono sad najvažnije…ZNATE LI DA JE DANAS DAN ŽENA i da su ovo upute za ponašanje?????

Prekardašila sam s brojem riječi, ali nisam mogla drugačije. Idući put obećajem više smijeha.

Volim vas! 🙂

Ovo je sigurno rečenica koju svaka žena rado izgovara, ali nekako mi se čini da to nije dovoljno često.

Svaki put kad sam u prilici, ispričam ovu anegdotu, čisto da se ljudi malo nasmiju.

Dakle, rano jutro, gužva u tramvaju. Tmurna lica putnika ukazuju da će dan biti sve samo ne zanimljiv. Učenici krmeljavih očiju sudaraju se sami sa sobom, penzioneri tko zna iz kojeg razloga ranom zorom se vozaju javnim prijevozom, ali recimo da idu doktoru ili čuvati unuke, i radnička klasa koja se vuče na svoja odredišta gdje zarađuju za koricu kruha. Napominjem radnja se odvija prije dvadesetak godina, tako da nije bilo buljenja u mobitele, već su ljudi stvarno razgovarali.

Moja prijateljica Željka, sva sretna što je uspjela uloviti stolicu na okretištu u Dubravi, jer se vozi skoro skroz do Črnomerca, nakon neprospavane noći zbog bolesnog sina, gleda u daljinu i razmišlja što joj je sve ovo trebalo. Nakon nekog vremena osjeti da se netko naslanja na nju i pogleda, a kad ono djedica od svojih sedamdesetak godina. Zamoli ona njega da se odmakne i da se ne trlja o nju, a on ništa. Nakon nekog vremena ponovi on radnju i moja Željka nervoznim glasom ponovno zamoli djedicu da se odlijepi od nje. Imao je on gdje stati, pa čak i sjesti, ali eto, on je htio sjesti baš tu gdje ona sjedi. Nakon što je shvatio da moja Željka ne mrda sa svoje pozicije, na glas je prokomentirao:

„Ah ta današnja mladež. Ne želi ustati starijoj osobi u tramvaju! Pa zar vas nisu učili da trebate ustupiti svoje mjesto starijoj osobi ili trudnici?“

Na što je moja Željka, ljubim ju u čelo slavonsko, ponosno rekla: „Pa ja sam trudna!“

Djedica ju je sumnjičavo pogledao i pitao: „A da? Pa koliko? Ne vidi se ništa!“

A moja najdraža će na to: „Evo 20 minuta! Još mi koljena klecaju.“

Djedica se okrenuo i sjeo nekoliko mjesta iza nje, a ostatak putnika se nasmijao. Možda će dan ipak biti dobar.

I što smo naučili iz ove priče? Dakle, i prije 20 godina duhovit i pristojan odgovor riješio je neugodnu situaciju. Smijeh je lijek i nužan je na dnevnoj bazi svima nama.

Foto: pexels-loc-dang

Ali nije naslov ove kolumne o smijehu. Naslov je o koljenima koja klecaju. Da pojasnim o kakvom klecanju je riječ, za one koje kao nisu shvatile poantu priče ili još gore, nikad nisu doživjele tako nešto. Iskreno, ja mogu govoriti samo iz svog iskustva ili iskustva prijateljica koje samnom dijele sočne priče iz svog intimnog života, ali nisam nikad čula da je muškarac rekao da su mu nakon seksa klecala koljena. Dečki, jel’ moguće to? Ako jest, opišite nam malo kakav to seks mora biti da vama koljena klecaju. Ok, ako nećete javno, pišite meni pa ću ja prepričati to čudo. Pokazne vježbe nisu potrebne, vjerovat ću vam na riječ. Iako, imam par frendica koje bi pokaznu vježbu možda i trebale.

Foto: Pexels-cottonbro-studio

No, vratimo se mi klecanju koljena. Iako većina nas zna uživati u sexu, bar u ovim 40+ godinama, jer budimo realni, tek tada seks postaje zanimljiv, neki još uvijek ne znaju objasniti partneru što i kako žele. Da li je u pitanju strah da se partner ne bi uvrijedio ili da možda ne bi želio učiniti ono što mi želimo u tom trenu, različito je od situacije do situacije. Međutim, kad imate partnera koji vas osluškuje, prati vaše pokrete i reakcije, kojeg još više pali kad vi uživate i to mu daje dodatnu motivaciju da isprobava nove stvari i pomiče granice izdržljivosti, e tad su i nuspojave nakon takvog seksa drugačije. Ima muškaraca koji stvarno imaju mogućnost shvatiti što ona želi u tom trenutku. Nije to došlo odjednom i nije on rođen s tom super moći, to su oni zajedno stvorili. Ona načinom na koji prezentira svoje reakcije, istovremeno osluškujući njega i njegove potrebe, reakcije, ideje, a on time što koristi obje glave. U gornjoj zapisuje svaki pogodak i promašaj, a donjom, jel’ odrađuje praktični dio. No nije donja glava nužna za klecanje koljena. Mnogi muškarci su bolji u nekim drugim radnjama, nekim drugim dijelovima tijela a koje njihovim partnericama puno više pašu od klasičnog spoja ključa i brave. To može biti na kraju, kao šlag na tortu.

Foto: Pexels-cottonbro-studio

Evo recimo imam prijateljicu koja već mjesecima hoda s likom koju ju nije oralno zadovoljio, ali inzistira da ona njega oralno zadovolji. Jel to fer? E pa nije buraz. Ili se spusti u donju ložu ili ‘đenja. Pa nemreš samo dobiti, a ništa dati. Ne možeš nešto tražiti a istovremeno nisi spreman isto učiniti. Zapamtite si to idući put kad bacite ženu na koljena i zatražite da vam pozdravi mališana ili kako ga već zovete. Druga je priča da ona to ne voli, pa onda ok. Ali žena ga to traži, a on uvijek neki izgovor nađe. Sad će reći jedan moj frend (ili više njih): „Daj joj moj broj.“

I budem, samo se javite i kad me već zovete objasnite mi ono s klecanjem koljena kod muškaraca. Ako želite priznati da se to i vama dogodilo. I ne zovite u radno vrijeme da mi kolege ne flipnu od teme, jer ja o tome mogu pričati bilo kada i bilo gdje.

Foto: Pexels-cottonbro-studio

Osobno, taj osjećaj klecanja koljena je kod mene uvijek povezan s blesavim osmjehom na licu. Dakle izgledam kao da sam na nekim aditivima za bolje raspoloženje. Uopće vas ne registriram, samo kimam i smješkam se. Dakle ako me sretne ikad takvu, obratite pažnju na koljena. Jer, fakat se vidi kak klecaju.

Bravo Neno, napišeš ovakvu temu prije velikog okupljanja na kojem će biti barem 200 ljudi koji će ovo pročitati i sigurna sam da će barem jedan imati hrabrosti iz publike viknuti „Neno, jel ti klecaju koljena?“.

Naravno da ću odgovoriti.

Primijetili ste da smo se prebacili na malo konkretnije teme, jer eto imam popis od 16 naslova koje mi je moja muza nabacila, pa samo da vas pripremim. Bit će zanimljivo. Časna riječ.

Do iduće srijede, razgovarajte sa svojim partnericama. Nek i njima klecaju koljena kao meni ponekad. Znat će vam vratiti.

Voli vas vaše Nevena