HOTNEWS

Kriza srednjih godina – spašavaj se tko može

Kako krizu proživljavaju muškarci, a kako žene?

Objavljeno

prije 1 godina

18. siječnja 2023.

Objavio/la

Nevena Skočić

Kažu da je prosječna životna dob čovjeka 80-90 godina. To bi značilo da kriza srednjih godina počinje nakon 40. rođendana? Ma ne, ‘ajmo mi to prebaciti na nekih 45.

Dobro, dakle navršila sam 45 godina i do danas su se već trebale dogoditi neke stvari. Pa hajde da vidimo kako to izgleda kod njih – muškaraca, a kako kod nas – žena.

On. Navršio je 45. Škemba se otromboljila, ali srećom on još može udahnuti dovoljno duboko da remen stisne ispod trbuha. Jer kako se kaže: „Ispod svakog bureta je pipa“ pa uz dužno poštovanje vinoljupcima, slika je slatka. Bar meni. Ja sam uvijek imala neki čudni ukus za muške. Ali o tome ćemo kasnije. Možda. Uglavnom, njegova djeca su odrasla, odradio je sva razvažanja na dječje aktivnosti na koja ih je morao svaki tjedan vući, jer ONA nije mogla, htjela ili nije stigla. Nevažno. I sad je njemu ostalo puno slobodnog vremena, nešto novca viška i neispunjenih želja iz mladosti. I tako sjedi on jednu subotu ujutro na kavi s dečkima s kojima se nadjebava o „uspjesima“ i žali na „nju“ već godinama i shvati da je došlo vrijeme da učini nešto za sebe. Hm. Ajde da vidimo koje su najčešće odluke koje budu donesene u tom trenutku:

– Jebeš mi sve ako si neću napraviti tetovažu! Možda boli, ali ja sam si to zaslužil’ i platil’ bum svojim novcima, a ona nek’ veli kaj hoće!

foto: Pixabay – StockSnap1

Obično odustane jer shvati da tijelo više nije platno za pokazivanje, ali moram priznati poznajem i neke odvažne koji s ponosom pokazuju tetovažu koju su oduvijek htjeli. Bravo dečki! Osobno, svaka tetovaža ima priču iza sebe i te priče su češće jača poruka i pouka od samog crteža. Moja sljedeća je fenix…tamo negdje…

– Aaaaa. Dosta mi je ovog karavana!!! Ionak’ u njemu samo alat cukam i svi me tlače da im stalno nekaj razvažam. Kupil’ bum si sportski auto. To sam oduvijek htio.

Ovu „dijagnozu“ poznajem, jer eto, svaki dan se družim s ekipom koja juri po pistama, pa mi je taj „mind setup“ sasvim prihvatljiv. E sad, ima li se novaca za kupiti tako nešto, ima, ako si bio pametan i nisi spiskao baš sve novce u kladionici ili za šankom razmišljajući da će ta subota možda ipak doći jednom.

– Idem na put oko svijeta! SAM! Ima toliko destinacija koje nisam vidio i vrijeme je da svoj teško zarađeni novac ipak potrošim na sebe i vidim sve ono što stalno gledam online. Ok, osim pornića, to bu nešto skuplje za vidjeti.

Foto: Pixabay – Upcycletrend

Obično završi na skijanju u regiji ili ljetovanju u Turskoj jer ipak shvati da nije dovoljno organiziran da si složi čak i torbu bez „njezine“ pomoći za takav pothvat, pa mora i nju povesti sa sobom. Ono što se tiče pornjave ćemo uskoro.

– Bend! Osnoval’ bum si bend i svirali bumo mjuzu kakva baš fali na ovom području. Nešto nama za gušt, a drugima ak’ se svidi, dobro, a ako ne, ‘ko ih jebe.

Osobno poznam samo jednog koji je to napravio i za sad, dobro im ide. Ne košta puno, osim vremena, radiš što voliš i eto možda se nekom tvoji proizvodi svide. Glazba ionako spaja ljude.

I sad ona najavljivana:

– Probat ću svaku žensku koja mi se ponudi! Kaj? Pa s ovom sam već 100 godina i niš’ novo se ne dešava, a ja ne zna koliko dugo ću još moći, pa hajde da probam sve o čemu sam maštao od kad sam prvi put skužio za što mi ta cjevčica i jezik služe. Ok i prsti…i moj blesavi mozak. Ne mora ona to znati, a i ako sazna…djeca su već odrasla…

Foto: Pixabay – StockSnap

E, ta je opasna. Za oboje. Jer ne dešava se samo njemu, nego i njoj. Problem je što ni jedno nema muda reći onom drugome da su u situaciju o kojoj treba raspraviti. Partneri se često brzo zasite jedno drugog i zapravo tu kreću svi problemi, ali i započinje brakorazvodno putovanje. Žalosno je što nismo tako odgajani, nismo odgajani da komuniciramo o problemima. Mi smo odgajani da imamo jedan posao u jednoj firmi cijeli život, jednog partnera dok ne umremo, jednu najbolju prijateljicu. Sve ostalo je nedopustivo, sramota ili „što će ljudi reći?“. Ma zaboli me što će ljudi reći ako sam nesretna! Zar ne? Odgovaram samo onoj u ogledalu i nikome više, što se tiče mojih životnih odluka. Svakako se trudim da njima ne povrijedim nikoga putem, osim one koji meni čine isto. Onda brate udri svom snagom!

Primijetit ćete da smo prešli na ono što se NJOJ dešava kad krene kriza srednjih godina.

– Pun mi ga je nos! Pa daj ga gle! Nikam ne ide, samo na te kave subotom, usidrio se u fotelji, otromboljio se a meni prigovara za škembu nakon dvije trudnoće, a u krevetu samo hrče i prdi. Naći ću si servisera.. ma ne, neću… Razvest ću se.

Foto: pexels-cottonbro-studio

Primjećujete tok misli? Da. Analizu smo bacile s nizom konkretnih činjenica i donijele smo odluku koju PROVEDEMO U DJELO! Dugo nam treba. Čekamo da djeca odrastu i nadamo se promjeni, ali ona se na žalost ne dešava. Zašto? Jednostavno. Ne znamo komunicirati i izreći svoje frustracije na normalan način nego zanovijetamo, mrko gledamo i prigovaramo. Razočarane smo, preopterećene jer smo ih naučile na ono „daj makni se, ja ću“, i jednostavno smo svjesne da smo same sebe dovele u tu situaciju. Razvod nije kazna. Razvod je i kraj i početak, prilika, i najčešće spas. Rijetko bivši supružnici ostanu prijatelji, ali eto i ta čuda se događaju.

Ima još opcija koje nam se događaju, kao recimo:

– Vrijeme je da otkrijem svoj skriveni talent!

U ovoj fazi koja je puno bezopasnija od prethodne i puno se češće dešava, ona kreće s jednim ili dva od sljedeći pokušaja:

– učiti plesati standardne plesove ili upiše jogu. One hrabre upišu šipku, chair dance ili trbušni ples i tek tada shvate koliko su zapravo senzualne i zanemarivane kako od „njega“ tako i od sebe same.

– slikati ili izrađivati unikatni nakit ili tome nešto slično u što uloži hrpu novaca pri nabavci materijala i odustane nakon trećeg izrađenog komada nakita jer shvati da ni sama ne bi nosila nešto zbog čega su joj ruke izgrebane i nokti crni od boje.

– Otputovat ću sa svojim babama na neko putovanje po Europi koje ćemo pamtiti dok smo žive.

Foto: Pixabay – Whitedeamon

To putovanje bude toliko pomno isplanirano jer ne planiramo mi samo putovanje…ma ne, potrebno je istovremeno napisati i upute za upotrebu svakog aparat u kući. Da, sjećate se – „makni se, ja ću!“

I tako, na kraju da vas nešto zamolim. Ako ste već odlučili provesti život s nekime, prije nego li dođe ta subotnja kava, recite svom partneru sve što vam smeta. Ako ne znate razgovarati, napišite mu pismo, e-mail, poruku. Probajte sve prije nego li okončate nešto što se možda moglo spasiti, a nije zbog nedostatka komunikacije.

Do iduće srijede, voli vas vaša Nevena.

HOTNEWS

FOTO Velikogoričani Martin i Zorislav savladali 252 kilometra izazova vruće Sahare

Sudjelovali su na sedmodnevnom i ujedno najzahtjevnijem maratonu na svijetu – Marathon des Sables u pustinji Sahari.

Objavljeno

prije 1 dan

30. travnja 2024.

Objavio/la

Petra Škrinjarić

Velikogoričani, hrvatski branitelji Martin Cruickshank i Zorislav Ćavar – Ribica, ostvarili su nevjerojatan pothvat. Pod hrvatskom zastavom prehodali su, odnosno pretrčali, 252 kilometara dug maraton Marathon des Sables u pustinji Sahari. Ovaj izniman dvojac, danas je ugostio i gradonačelnik Krešimir Ačkar kako bi im čestitao na ovom nevjerojatnom postignuću kojeg mnogi mogu samo sanjati. Bila je ovo prilika i čuti dojmove s putovanja od samih aktera ove priče.

– Tri mjeseca na Atlantiku je puno lakše od ovog maratona. Sedam dana u Sahari bilo je jako teško i vruće. Da nije bilo Ribice, ne bi bilo šanse da to završim. On je bio pravi junak – govori nam Martin, koji je već otprije poznat javnosti kao hrvatski branitelj koji je prije dvije godine preveslao Atlantski ocean.

Foto: Privatna arhiva

U ovom iznimno teškom izazovu hodali su zajedno i međusobno si bili podrška, jer nije malo proći sedam etapa po ekstremnim uvjetima.

– Martin ima mudrost, bilo je tako i u ratu, ima tu staloženost i smirenost tako da ulijeva povjerenje. Išli sve po planu i dogovoru. Nismo htjeli jedan drugoga ostavljati, on me tjerao da idem ispred njega, ali nisam htio. Došli smo skupa i skupa idemo. Najkritičnija nam je bila duga faza, dan i noć. Rok je 36 sati, a mi smo to odradili za 19,45 minuta bez spavanja. Problem je noć jer teren nije samo pijesak, već kamenje i stijene i tu ako promašite jedan marker gotovo je. Prisiljeni ste zvati pomoć i onda ispadate van – prepričava Zorislav.

Foto: Privatna arhiva

Ovo je 38. izdanje ovog maratona, a na kojem je bilo oko 850 sudionika iz cijelog svijeta. No, ne završe uspješno svi ovaj maraton.

– Prošle godine je od nešto više od tisuću ljudi koje je sudjelovalo otpalo skoro 50 posto. Bilo je ekstremno vruće. Bilo je jako puno ponavljača, koji do sada nisu uspjeli doći do cilja pa iznova pokušavaju. Uspjeh je završiti. Nama je bio cilj doći do kraja, a sada s ovom pameti bili bi sigurno među prvih 30 – dodaje Ribica.

Foto: Privatna arhiva

Već desetu godinu za redom utrku osvajaju Marokanci, kojima je utrka i teren potpuno prirodno okruženje.

– Oni doslovce pretrče maraton. Kreću sat i pol vremena iza nas. Ono što smo mi odradili za 19 sati, oni to odrade za 7. Mi se s konopom spuštamo niz planinu, a oni ju preskaču. Jednostavno Supermani – naglašava ovaj naš uspješan maratonac.

Foto: Privatna arhiva

Bilo je teških i kriznih situacija s kojima se na svom putovanju suočio Velikogorički dvojac, no ipak su na kraju zajedničkim snagama uspjeli sve izdržati i prebroditi.

– Problem je bila hrana, jer su temperature iznimno visoke. Nismo mogli nositi bilo što. No, svaki dan je bio uspjeh. Najponosniji smo na to što smo uspjeli izdržati najtežu etapu. Zadnji dan, bez obzira na bolove, svi potegnu i trče da stignu do cilja – dodao je Ribica.

Foto: Privatna arhiva

Gradonačelnik Ačkar zahvalio im je što na ovako pozitivan način promoviraju hrvatske branitelje, Veliku Goricu, ali i Hrvatsku za čiju su se slobodu borili.

– Dali ste i ostavili svoju mladost u ratu, ali nakon toga ste odlučili biti heroji u miru. Ovi izazovi koje vi prolazite vjerujem kako mnogim drugima daju motivaciju. Toliko ste pozitivni i ova priča je motivirajuća za mnoge mlađe generacije koje možda toliko i ne znaju o ratu. Ovo je najbolji mogući svijetli primjer prezentacije Domovinskog rata i branitelja u svjetskim okvirima – istaknuo je Ačkar te im uručio prigodne poklone Turopoljsku podgutnicu i Turopoljski leksikon.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Oni su uvijek tu kada ih trebate! Nacionalni je dan hitne medicinske službe

Djelatnicima goričke Hitne danas je njihov dan čestitao i gradonačelnik Krešimir Ačkar.

Objavljeno

prije 1 dan

30. travnja 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Hitna medicinska služba prva je karika u lancu zbrinjavanja hitnog pacijenta, odnosno svih onih kojima je zbog bolesti, stradanja ili ozljede neposredno ugrožen život ili teško narušeno zdravlje. Stoga 30. travnja obilježavamo Nacionalni dan hitne medicinske službe, a djelatnicima goričke Hitne danas je njihov dan čestitao i gradonačelnik Krešimir Ačkar.

– Veliko hvala svim djelatnicima hitne medicine, koji su toliko puta pomogli našim sugrađanima u brojnim situacijama, na njihovom profesionalnom i predanom radu. Želim im što manje intervencija i što više lijepih trenutaka u njihovom poslu, iako su oni na žalost zbog naravi posla, vrlo rijetki – istaknuo je gradonačelnik Ačkar.