HOTNEWS

Ili se presloži ili trpi – on se sam servirati neće

Seks je nužan za mentalno zdravlje!

Objavljeno

prije 8 mjeseci

20. srpnja 2022.

Objavio/la

Nevena Skočić

Iako smo već pisali o ovoj temi u kolumni https://cityportal.hr/ne-dize-mi-se/ , sve češće mi se u razgovoru nameće tema pomanjkanja sexa u braku. I sad, nije da me to sve tako jako čudi, obzirom na sve svinjarije koje se dešavaju oko nas, ali ova priča koju ću vam sad ispričati me malo zasmetala, pa rekoh, da čujem što vi mislite o tome. Lagana je tema i nema izgovora za ignoriranje.

Naša junakinja je jebeno zgodna četrdesetogodišnjakinja. Plava kosa, obline za poželjeti, osmjeh koji obara s nogu i pomalo tupast pogled, kad je to potrebno. Žena ima memoriju od terabajta, smisao za humor i lošu karmu s muškarcima. Zvat ćemo ju – Mirna. Iako nije baš mirna, ali ok. Uglavnom naša Mirna je uvijek kroz život privlačila muške koji su bili skloni „švrćkanju sastrane“. Nikad mi nije bilo jasno zašto privlači takve muškarce, ali mislim da sam shvatila. Vi ćete reći jesam li u pravu ili ne.

Dakle naša Mirna se nedavno ponovo udala. On je 15 godina stariji od nje, sportski tip, uglađen, spika na najjače, izuzetno ugodan u društvu. Ok, izračunali ste koliko mu je godina. Dakle, nije puno godina da „hidraulika“ zakaže. A još kad imaš takvog komada kraj sebe, i ne iskoristiš priliku, neki feler moraš imati. Ili možda ipak ne. Njega ćemo zvati – Živko. Kakva sam dinamična imena dala…Ako skuže da je o njima riječ, odreći će me se javno!

Foto: Lefrlor – getty images

Uglavnom, neki dan na kavi Mirna i ja blebećemo u prazno. Vidim ja da je ona nervozna, da joj se nogica trese i pitam bez ikakve loše namjere, a vi koji me poznajete, znate da ja baš tako komuniciram:

– „Kaj je mila, nejebica te pere? Hormoni divljaju?“ – i nastavim piti najbolji sok ikada..

– „Aha.“ – kaže on kratko i pogleda me direktno u oči. Nisam znala hoće li mi nokte zabiti u lice ili mi zveknuti šamar, ali bilo je očito da će krenuti rasprava.

– „Dobro, sori, kaj se ljutiš…samo pitam. Nisam znala da je takva frka. Pravi se da nisam niš’ pitala.“

– „Je l’? Da se pravim? E ne mogu.“ – rekla je ljutito paleći cigaretu.

– „Ok. Hajdemo onda o tome, znaš da meni to nije nikakav problem.“ – rekla sam u nadi da će se s prvim dimom tog smrdljivog otrova nervoza smanjiti, ali jok. Nervoza je i dalje tu.

– „A što da ti kažem? Što ti misliš zašto sam nervozna?“

– „Pa valjda nejebica, kad si tako reagirala. Iako mi je to čudno s obzirom na to da ste ni pol godine u braku. Kak’ bi rekla moja Jasmina: Mora da se prašite ko zečevi!“ – nasmijala sam se, ali ona nije.

– „Ne prašimo se. Uopće.“ – rekla je nervozna i otresla pepeo pokraj pepeljare.

Shvatila sam da je vrag odnio šalu i nisam se htjela više provocirati nego sam ju pustila da sama krene. Pričala je dugo i tužno. Naime, Živko je zbog posla puno na putu i rijetko je kod kuće. Kuća im je puna djeca i stalno netko nešto treba i smeta. Financijska situacija je iznimno loša jer oboje rade za privatnike, a na žalost svi znamo kako u Hrvatskoj većina privatnika tretira zaposlenike (čast iznimkama koje ja poznajem). Sve to sigurna sam znatno utječe na njihovu intimu. Sigurna sam da navečer kad legnu, kad se kuća stiša, kad djeca zaspu, sami nemaju snage za bilo kakvu akciju. Sve ja to mogu razumjeti jer i sama sam bila u takvoj situaciji.

Foto: Unsplash – joey-nicotra

Međutim, jedan moj dragi prijatelj jednom davno mi je rekao: „Da su ti i vikleri na glavi, blato na licu, da si nadrkana da bi me razvalila ko beba zvečku, ne zanima me – seks je najbolja terapija za živce. I tebi i meni.“ Istu stvar mi je rekao i moj ginekolog: „Nema bolje terapije za dušu i tijelo žene od redovitog sexa. Shvati, muškarci moraju „servisirati“ svoje žene na taj način, jednako kao što vode računa o svojim autima. U protivnom, možeš ih tužiti za zanemarivanje jer se ne brinu za tvoje zdravlje.“

A moja Mirna tako zrači da bi ju i ja prsnula u trenutku slabosti. Šalim se, ali žena je fakat napeta.

I sad zamislite situaciju. Njih dvoje leže u krevetu, ona krene prema njemu, a on hajvan, makne ruku sa sebe i okrene se na drugu stranu. I tako više puta. Jer pazite – on je navikao da ide spavati u određeno vrijeme i to se ne može mijenjati.

„Daj me, naj me!

Ti ni navik’o!?!

Ma čuj to!

Koji kuki si se onda ženio?

Da ti netko pere, pegla i posprema?“

I to je normalna reakcija jedne žene, u ovom slučaju mene. Ok, koliko sam ja normalna ili nisam, prosudite sami.

Mirna mu traži izgovore, ali ja – ne mogu.

Ne mogu prihvatiti činjenicu da mi žene moramo sve, nosimo 3 i 4 kuta kuće, dok u trenucima kad nam treba malo akcije, vi nađete izgovor. Ajde zamislite si da je situacija obrnuta i da mi pronalazimo izgovore stalno. Ok, ima i takvih, ali ljudi dragi, seks je nužan za mentalno zdravlje.

Foto: Istock photo

I sad, kažem ja Mirni: „Mila, ako ti njega uskoro ne uzjašeš, morat ćeš tražiti nešto sastrane.“

A ona na to odgovara: „Ne bi mogla sastrane, prije bi trpjela.“

„Onda ćeš mila moja morati krenuti u provokaciju porukama ili izazovnim vešom i sexy igračkama, staviti lokote na vrata i 2 pit bula ispred vrata spavaće sobe i vezati ga za krevet dok ne probudi alat, jer ćeš u protivnom prolupati..“ – rekla sam joj tužno.

I tako moja Mirna, koja je baksuzna jer na sebe privlači krive muškarce, čami „suva kurca“ u kući punoj djece, moleći se da ju nitko ne prepozna iz ovih redaka.

Na žalost, ima puno Mirni među nama, samo šutimo ko zalivene, jer o sexu se ne priča. To samo vaša alapača Nevena može trubiti javno.

Jesam alapača, ali vas volim takve. Jebežljive ili ne.

Uživajte u ljetu. Pusa od N.

Povezane teme:hotnews kolumna nevena skočić vruće teme

HOTNEWS

FOTO Vidrica, Cvjetko, Iskra, Gofi i ekipa pozivaju u oazu za konje i ljude u Bukevju

U Konjičkom centru Miklin svoje vještine usavršava i konjica Turopoljskog banderija, koja će svoju promociju imati na Jurjevo.

Objavljeno

prije 15 sati

26. ožujka 2023.

Objavio/la

Goga Kiš

Na samo dvadesetak minuta vožnje od Velike Gorice u predivnoj prirodi turopoljske Posavine, smjestila se prava oaza za sve koji su željni predaha od poslovne gužve i gradskog asfalta, Konjički centar Miklin u Bukevju. Ili kako nam je jedna od naših sugovornica rekla – ‘Ovdje je najbolja psihofizička terapija!’.

Cvjetko, Iskra, Django, Vidrica, Roza, Gofi od milja zvani Deda, ukupno više od dvadesetak konja raznih pasmina, dočekat će vas na ovom ranču raspoloženi za druženje, a neki od njih su posebno darežljivi i s konjskim poljupcima u što smo se i osobno uvjerili. A na ranču u Bukevju očekuje vas prijateljska atmosfera, vrsni trener i poznavatelj konja, vlasnik Ivan Miklin Gliba i čak 85 kilometara jahaćih staza, kako za početnike tako i za iskusne jahače.

Foto: KC Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

Nakon gotovo tri desetljeća natjecanja u galopskom i kasačkom sportu u Hrvatskoj i inozemstvu, gdje je postizao vrhunske rezultate, a kako se još od svoje 11 godine svakodnevno bavi konjima ideja o ovakvom centru došla je prirodno.

Foto: Ivan Miklin Gliba i sin Toni, KC Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

Od 2008.godine u Bukevju marljivo razvija svoj konjički centar sa suprugom Petrom i petogodišnjim sinom Tonijem.

– Iz te ljubavi i dosadašnjeg iskustva stvorila se ova priča. Počeo sam s dva konja, još širimo kapacitete, a ovdje radimo baš sve – škole jahanja, za početnike, za iskusne, ujahivanje, usluge smještaja za konje, sve što treba. Ovdje je prekrasna priroda, općina Orle je stala iza nas i prepoznala projekt. Blizu smo gradu, ljudi još ne znaju za nas previše, ali nas sve više otkrivaju – rekao nam je Miklin.

Foto: Marija i Gofi, KC Miklin/G.Kiš, cityportal.hr

Marija Hosnik, farmaceutkinja iz Velike Gorice, s konjima se druži već dugi niz godina, godina, a njezin konj Gofi, od milja je nazvan Deda, jer broji čak 23 godine.

– On je pastuh vrlo stabilnog karaktera, divan, savršen za djecu i školice. S konjima se družim već 16 godina i koliko god stignem dolazim ovdje i uživam tu. Ovdje i kao jahač i kao osoba dobijete jedno veliko samopouzdanje i možete rasti u svakom smislu u jednom divnom prijateljstvu s ljudima i konjima – rekla nam je.

Na terenima konjičkog centra trenira i povijesna postrojbe Kravat pukovnija, a njen zapovjednik, Željko Matejčić Mata, ima samo riječi hvale za Ivana, koji je također član te povijesne postrojbe.

-Ivicu poznam od samih početaka Kravat pukovnije, imamo fantastičan i prijateljski i poslovni odnos, na ovom sam ranču sa svojim konjem Djangom šest godina, ovdje je prava radna atmosfera. Zajedno smo projahali kroz općinu Orle dvjestotinjak kilometara, izabrali i mapirali 85 kilometara u deset staza, sad čekamo da se to međunarodno certificira. Ima staza i za početnike i za iskusnije jahače.

Staze idu vode kroz šume,polja, uz rijeke Savu i Odru, prolaze i naseljenim mjestima.Ljudi mogu ovdje doći i uživati u prirodi, pomaziti konje, bez ikakvih obaveza, malo upoznati ovu drugu dimenziju- poručuje.

Foto: Željko Matejčić Mata i Ivan Miklin Gliba, KC Miklin/G.Kiš, cityportal.hr

Tu se trenira i konjica Turopoljskog banderija koja će svoju promociju imati na Jurjevo.

– Oduševio sam se tom idejom Jurja Odrčića da Turopoljski banderij ima i konjicu, krenuli smo u siječnju s momcima trenirati, još par sati ‘brušenja’ i očekujem da će tih šest jahača pokazati svoje vještine u parku dr.Franje Tuđmana – otkriva nam.

A na ovom ranču nisu bitne ni godine, ni iskustvo, kažu u centru, jer među ekipom ima kikića od pet godina, pa sve do onih koji su se u ‘zlatnim godinama’ odlučili na malo bolje upoznavanje s ovim plemenitim životinjama.

Foto: Dorotea i Roza, KC Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

Jedna od onih koja svaki slobodni trenutak provodi na ranču je i Dorota Pilj, pravnica koja se iz Zagreba doselila u Donju Lomnicu.

– Jahanjem se bavim samo rekreativno, a došla sam upravo ovdje, jer je Ivan izuzetno prijateljski raspoložen i sjajan trener. Tu se okupljaju ljudi koji vole druženje, konje, prirodu, neki imaju svoje konje, neki nemaju, ne jašu svi, neki se dođu samo podružiti i popiti kavu. Vlasnik je zbilja otvoren, može se probati jahati, sve se može dogovoriti. Od nedavno imam i svog konja, to je moja Roza, ona je rehabilitirani trkaći konj.

Boravak u ovoj prirodi i druženje s konjima ovdje..to je prava terapije psihička i fizička, dovoljno mi je da samo tu dođem, taj zrak, ne moram ni jahati, samo malo pobjeći od tih kompjutora, uživati, to je sasvim drugi svijet, divan odmak od posla i svega – otkriva nam Dorotea.