Povežite se s nama

Gospodarstvo

‘Sanjao sam Dinamo, oslobađao prve metre Hrvatske i pronašao se kao – menadžer kvalitete!’

Miroslav Drljača, ugledni i nagrađivani menadžer kvalitete, svojevremeno i predsjednik Uprave Zračne luke Zagreb, ali i hrvatski branitelj, talentirani nogometaš i svjetski putnik, otišao je u mirovinu. Tim povodom, ispričao nam je svoju životnu priču…

Objavljeno

na

Naš sugrađanin izv. prof. dr. sc. Miroslav Drljača, nakon 65. rođendana i 40 godina radnog staža u civilnom zrakoplovstvu, odlazi u mirovinu. Čovjek o čijem radu se govori u pe monografija i četiri leksikona, dobitnik dvije Nagrade za životno djelo, koji nije bio niti jest član neke političke stranke, čovjek koji za sebe kaže da je paralelno razvijao četiri karijere, uvjerava nas da odlazak u mirovinu nije kraj, nego novi početak.

Miroslav Drljača nositelj je brojnih visokih domaćih i međunarodnih priznanja, među kojima i Nagrade grada Velike Gorice s likom Nikole Škrleca Lomničkog, koja mu je dodijeljena u znak zahvalnosti za svekoliki doprinos i iznimna postignuća u profesionalnoj i znanstvenoj karijeri, kao i za nesebičan i volonterski rad u lokalnoj zajednici. Naime, sve četiri njegove karijere usko su vezane i za Veliku Goricu i Turopolje.

Ovo je, dakle, priča o jednom završetku i jednom novom početku.

Kakve emocije prevladavaju u trenutcima dok se završava Vaš radni vijek i počinje mirovina?

Vjerojatno očekujete da kažem kako sam tužan što odlazim u mirovinu nakon 40 godina rada. Naprotiv, zadovoljan sam što sam uspio odraditi puni radni vijek u civilnom zrakoplovstvu, jednoj od najdinamičnijih i tehnološki najzahtjevnijih djelatnosti u gospodarstvu. Nema sjete, nema tuge, nema nostalgije, vjerojatno zato što odlazak u mirovinu ne doživljavam kao kraj nečega, već kao novi početak.

Kako gledate na svoju poslovnu karijeru? Ovo je možda i prilika da nam još jedanput ukratko prepričate svoju poslovnu biografiju, od prvog zaposlenja pa do danas?

Od malena sam znao da želim biti ekonomist. Iz tog razloga sam, nakon završetka osnovne škole u Velikoj Gorici, upisao I. Ekonomsku školu u Zagrebu. Tijekom osnovne i srednje škole bio sam odličan učenik. Nakon završetka srednje škole upisao sam Ekonomski fakultet u Zagrebu i završio u roku, na “Teorijskom smjeru”. Nakon diplome nisam šest mjeseci mogao dobiti posao, unatoč brojnim molbama, jer nisam bio odslužio tada obvezni vojnik rok.

Nakon što sam odslužio vojni rok, odmah drugi dan zvao me kolega i rekao da se javim u JAT u Zagrebu. To je bila zrakoplovna kompanija bivše zajedničke države i imala je svoje urede na Zrinjevcu, gdje se sad nalazi poslovnica Croatia Airlinesa. Naime, tamo su primali pet pripravnika ekonomske struke. Tadašnji direktor JAT-a Zagreb nazvao je svog prijatelja koji je bio profesor na Ekonomskom fakultetu i zamolio ga da mu preporuči pet najboljih svojih studenata. Među tih pet, profesor je predložio i mene, jer bio sam njegov student, a bio mi je i u komisiji za obranu diplomskog rada.

Počeo sam kao pripravnik na šalteru prodaje avio karata, potom sam radio u bookingu, zatim u računovodstvu zbrajao karte i dnevni utržak. Svake dvije godine napredovao sam za jedno mjesto i tako ubrzo postao Rukovoditelj odjela putničke prodaje za suradnju s poduzećima. To sam bio do početka Domovinskog rata 1991. godine. Taman sam bio došao na listu za odlazak u inozemno predstavništvo kad je započeo rat. U jesen 1991. godine, odlazim kao dragovoljac u hrvatsku vojsku, u sastav tada 10. brigade TO Velika Gorica (kasnije 153. brigade HV Velika Gorica). Kad su šefovi u Beogradu, gdje je JAT imao sjedište, saznali da sam otišao u HV, dali su mi otkaz.

Demobilizirao sam se prvi put 1994. godine. Bio sam deset mjeseci bez posla. Pokojni Damir Goršeta zvao me da dođem raditi kod njega u Glavni stožer HV jer je on već bio u Stožeru kod generala Janka Bobetka. Nisam prihvatio jer nisam htio biti vojnik u miru. Opcija je bila da tada, s 36 godina života, odem u mirovinu. Ali moja odluka je bila da nastavim raditi. Radio sam četiri mjeseca kod jednog privatnika iz Velike Gorice, a onda sam se 1.6.1994. zaposlio na Zračnoj luci Zagreb d.o.o., gdje sam ostao do odlaska u mirovinu, punih 30 godina.

Na Zračnoj luci Zagreb d.o.o. započeo sam raditi kao Interni kontrolor poslovanja. To mi je veoma koristilo jer sam kroz dokumentaciju u kratkom vremenu upoznao poslovanje i poslovne procese. Nakon svega šest mjeseci, 1.1.1995. godine, postao sam Pomoćnik direktora za komercijalu i financije, što je tada bila druga pozicija u firmi. S te pozicije odlazim ponovo u sastav 153. brigade HV Velika Gorica, jer se spremala operacija “Oluja”. Kao drugi čovjek firme imao sam radnu obvezu i nisam trebao ići u HV, ali ne bih to bio propustio ni za što.

Sektori kojima sam bio na čelu imali su i po 450 radnika, a u trenutku kad sam postao Predsjednik uprave firma je imala 1.143 zaposlena. Često me pitaju koja od ovih pozicija je bila najzahtjevnija i najkompleksnija. Funkcija Predsjednika uprave je bila zahtjevna i složena, osobito iz razloga što sam na toj poziciji bio u razdoblju kad je Zračna luka Zagreb d.o.o., nakon više desetljeća, bila u poziciji napraviti značajan razvojni iskorak. Ali najkompleksnija funkcija je biti Menadžer kvalitete.

Prijelomni trenutak u mojoj karijeri bila je 1996. godina, kad su me poslali na školovanje za Menadžera kvalitete, prema harmoniziranoj shemi EOQ – Europske organizacije za kvalitetu. Po završetku školovanja rekao sam sam sebi da se time želim baviti ostatak života. Nakon toga sam uspješno magistrirao i doktorirao. Kontinuirano sam bio na prvoj menadžerskoj razini i obavljao visoke direktorske funkcije: 1) Komercijalni direktor, 2) Voditelj Ureda glavnog direktora; 3) Savjetnik Glavnog direktora. 4) Menadžer kvalitete, 5) Direktor sektora prometa, 6) Direktor sektora teretnog prometa, 7) Predsjednik Uprave, 8) Direktor sektora za integrirani sustav upravljanja i Voditelj Airport Aviation Academy. Često se misli da svatko može biti menadžer. Međutim, menadžment je znanost, što se često zaboravlja.

U svojoj karijeri, koja je trajala 40 godina, promijenio sam samo tri poslodavca.

Imali ste četiri karijere, sportsku, vojnu, menadžersku i znanstvenu, neke od njih ovdje ne završavaju, ali možete li nam iz ove perspektive reći u kojem ste se području osjećali najbolje, u čemu ste najviše uživali?

Izbjegavao sam biti “fah idiot”. Taj se termin koristi za one koji su specijalisti u nekom vrlo uskom području. Ja sam trebao širinu. Odlaskom u mirovinu djelomično završava moja menadžerska karijera. Kažem djelomično, jer još sam pri kraju četvrtog mandata Predsjednik Hrvatskog društva menadžera kvalitete, a uskoro osnivam i Hrvatsku akademiju za kvalitetu. Pored toga, bavit ću se i savjetničkim radom u području menadžmenta. Na taj će način menadžerska karijera, nadam se, trajati u nekom drugom obliku.

Sportska karijera je odavno završena. Osim ako se ne računa da svakog dana ujutro napravim 90 trbušnjaka i 40 sklekova te napravim krug od pet kilometara u kombinaciji trčanja i hodanja. To radim već godinama.

Vojna karijera također je završena. Naime, imao sam priliku i pozive da ostanem u vojsci nakon Domovinskog rata i razvijam profesionalnu vojnu karijeru, ali nisam izabrao vojni poziv u miru. Opredijelio sam se za razvoj u struci i to je bila dobra odluka.

Što se tiče znanstvene karijere, ona traje i nadam se da će trajati još dugo.

Osjećao sam se dobro u svim ovim područjima. Imao sam široko područje interesa. I zanimljivo, u sve četiri moje karijere dobio sam visoka priznanja za postignuća u radu. Ljudi su prepoznali usmjerenost ka cilju, trud, kompetenciju, upornost, emociju, rezultate. Volio sam i volim to što radim iako je bilo teških razdoblja tijekom sve četiri karijere.

Krenimo redom, segment po segment. Što sve uključuje Vaša sportska karijera?

Moj sport je nogomet. I moj dječački san bio je igrati nogomet u zagrebačkom Dinamu. Velikogoričkoj nogometnoj javnosti je poznato da sam bio prvi klinac koji je iz NK Radnik otišao u Dinamo 1971. godine, o čemu piše i u monografiji “NK Radnik 1945-2009.” U Dinamu sam igrao do 1977. godine, s igračima od kojih su neki postali Dinamove legende, kao što su Marko Mlinarić, Stjepan Deverić, Tomislav Ivković, Drago Dumbović, Zvjezdan Cvetković, Mladen Munjaković. Spomenut ću i pokojnog Dušana Popovskog, koji nikad nije zaigrao za prvu momčad Dinama, ali je bio nevjerojatan nogometni znalac i igrao za malonogometnu reprezentaciju Hrvatske.

I danas se družim s mojim dečkima iz tog razdoblja. Nalazimo se povremeno kod Dinamove legende Rudolfa Belina, u njegovoj pizzeriji u Zagrebu. O toj generaciji i danas povremeno pišu istaknuti sportski novinari, nazivajući tu generaciju vjerojatno najtalentiranijom generacijom juniora Dinama ikada. S Dinamom sam osvojio pionirsko prvenstvo Jugoslavije 1975., igrali smo finale juniorskog kupa Jugoslavije, osvojili jedan od najjačih tada juniorskih turnira u ovom dijelu Europe, “Kvarnersku rivijeru” 1977. godine te brojne turnire u bivšoj državi i inozemstvu. A prvenstvo Zagreba u kojem smo se natjecali završili smo jedne godine s gol-razlikom 104:4.

Igrao sam i za Dinamo II. Tu momčad smo mi, ali i nogometna javnost, zvali “Mali Ajax”. Tu sam imao prilike igrati s igračkim veličinama poput Pere Bručića, Snješka Cerina, Ivice Miljkovića, Ratka Bobinca, Marijana Vlaka, Đžemala Mustedanagića, Rajka Janjanina i brojnih drugih.

Krajem 1977. svojevoljno odlazim iz Dinama i zapravo prestajem igrati nogomet, iako sam još godinu dana mogao igrati za juniore. Odlučio sam upisati fakultet. Nisam imao talent i nogometno znanje poput Mlinarića ili Deverića i mislio sam da u životu mogu nešto drugo raditi bolje. Međutim, tad iz NK Radnika dolaze k meni doma tadašnji članovi uprave i uspijevaju me nagovoriti da ponovo počnem igrati. Tako sam igrao i u NK Radnik u sezoni 1977-1978. To mi je bila također posebna čast jer sam imao prilike igrati s legendarnim igračima NK Radnik kojima sam se divio kao klinac, naime bili su svi stariji od mene: Ivan Graber Bojs, Vlado Mirenić, Ivica Mikulčić, Juraj Mirenić, Željko Plepelić Beli, Mirko Babić, Ranko Dobrić, Vlado Turčić i dr. Ipak, te 1978. moja igračka karijera završava.

Dolaskom na Zračnu luku Zagreb d.o.o. formirao sam nogometnu momčad. Naime, na zračnoj luci je uvijek radilo puno dobrih nogometaša. Sjećam se kad je tadašnji Glavni direktor dobio neki propagandni materijal u kojem je vidio da aerodromi igraju prvenstvo Europe i pitao me “A gdje smo tu mi?” Ja sam mu odgovorio da nije problem napraviti momčad, imamo sjajne igrače te ako osigura logistiku, idemo na slijedeće prvenstvo Europe aerodroma. I otišli smo.

Bio sam tada Direktor momčadi, vođa puta i igrač. Prvenstvo je bilo 2000. na Malti. Uvjerljivo smo porazili sve protivnike i postali prvaci Europe aerodroma. Veliki rezultat ponovili smo i 2004. u Salzburgu. To su ostvarili također veliki igrači, igračke legende Ivan Graber Bojs, Željko Plepelić Beli, Željko Domitrović Beli, Željko Župetić, Mario Štoos, Branko Sambolić, Mario Fabečić, Robert Lozančić, Željko Domitrović (vratar). Svi su radili na zračnoj luci. Pored ovih velikih rezultata osvojili smo i kup Hvidra, Honda Blayer kup u Austriji i brojne turnire u zemlji i Europi.

Paralelno s ovom aktivnošću postao sam i član Uprave NK Radnik, što sam bio sedam godina, od čega dvije godine i predsjednik kluba. Bili su to teški, ali lijepi dani. Teški jer je sve to trebalo financijski pratiti, a lijepi jer su nogomet i mladost lijepi sami po sebi. Za rad u NK Radnik dobio sam 2000. godine Nagradu Zajednice športskih udruga i Glasnika Turopolja “Sportski djelatnik godine.”

Nekoliko godina bio sam angažiran i kao direktor marketinga “Turopoljske trke”.

Danas slavu Dinama prenosim po cijelom svijetu. Naime, kamo god putujem, sa sobom nosim šal Dinama i slikam se pored znamenitosti svjetskih gradova. Tako je Dinamov šal osvanuo u New Yorku, Montrealu, Philadelphiji, San Dijegu, Los Angelesu, Shanghaiju, Tokyju, Nagoyi, Osaki, Dohi, Skopju, Mostaru, Dubrovniku, Reimsu, pored Keopsove piramide u Egiptu, Kopengahenu, Oslu, Stocholmu, Helsinkiju i brojnim drugim gradovima svijeta.

Kako je izgledao vojni dio Vaše karijere?

Obvezni vojni rok u bivšoj JNA služio sam u ŠROP Bileća. To je bila “Škola rezervnih oficira pješadije”, koja je školovala pričuvni zapovjedni kadar pješaštva. Školovanje sam završio kao peti po ocjenama u klasi, a imao sam isti prosjek ocjena kao treći u klasi.

Kad je započeo Domovinski rat u Hrvatskoj, bio sam odlučan u određenom trenutku pristupiti HV-u. Dogodilo se to nakon raketiranja Velkoma u rujnu 1991. Tada sam nazvao pokojnog Damira Goršetu i rekao mu: “Vidim da stvaraš vojsku, zar me ne trebaš?” Odgovorio je: “Trebam te, dođi.” Priključio sam se 10. brigadi TO Velika Gorica 5. listopada 1991. Dodijeljena mi je funkcija zapovjednika 2. satnije 2. bojne 10. brigade TO. Od tada počinje moj ratni put s 10., kasnije 153. brigadom HV Velika Gorica.

Tu treba istaknuti, za početak, prvi prijelaz rijeke Kupe 28. listopada 1991. godine i oslobađanje prvih kilometara tad okupiranih područja Hrvatske. Prema informacijama kojima raspolažem trenutno, to je bila prva oslobodilačka operacija HV u Domovinskom ratu. Iako je bila ograničenog dometa i skromnih rezultata, poruka koja je odaslana ovom operacijom bila je snažna i u nama stvorila vjeru da ćemo jednog dana biti u mogućnosti osloboditi okupirana područja.

Krajem 1991. godine postavljen sam u Stožer 153. brigade HV na mjesto Načelnika Operativno nastavnog organa. To je treća funkcija po formaciji u brigadi. Bio sam odgovoran Zapovjedniku za predlaganje upotrebe pješačkih postrojbi brigade, obuku, koordinaciju rodova. Tada sam postao i v.d. Zapovjednika brigade. Prošao sam sa 153. brigadom HV brojna ratišta, od Spačvanske šume na istoku na granici sa Srbijom, preko Slavonije, Orašja, Bosanske Posavine, Pokuplja, Zadra, Livna, sve do Južnog bojišta i Dubrovačkog ratišta, Banovine u Oluji.

Obnašao sam visoke zapovjedne dužnosti: Zapovjednik satnije, Načelnik ONP, Zapovjednik bojne, v.d. Zapovjednik brigade, Zapovjednik TG-153 u dva navrata, u Bosanskoj Posavini i na dubrovačkom ratištu. Za odlazak u Livno dragovoljno sam se javio na poziv ministra obrane Gojka Šuška. Naime, trebalo je pomoći ustroju obrane Livna jer je neprijatelj pripremao veliku ofenzivu. S još nekoliko suboraca tjedan dana sam obilazio položaje i crtao karte, predlagao kako ustrojiti pojedine dijelove obrambene crte. Ta bitka odvila se 22. i 23. travnja 1992. Neprijatelj je potpuno razbijen i nikada više nije pokušao napad tim pravcem.

 

Ako treba izdvojiti neki trenutak vezan za moju vojnu karijeru, onda su to dva naročito upečatljiva: prvi je zaustavljanje komandanta Kordunskog korpusa pukovnika Čedomira Bulata u centru Topuskog 10. kolovoza 1991. i predaja korpusa generalu Petru Stipetiću. Drugi je da sam imao neizmjernu čast, nakon četiri godine rata, biti na čelu kolone s mojih suborcima, zapovjednicima, prilikom ulaska 153. brigade HV u Veliku Goricu, po povratku iz Oluje 14. rujna 1995. godine. To je ujedno bio i kraj Domovinskog rata.

Kad vojnik odlazi u rat ima dvije želje. Jedna je da se vrati živ i druga, da se vrati kao pobjednik. Meni su se ostvarile. Za doprinos u stvaranju Republike Hrvatske prvi predsjednik Franjo Tuđman odlikovao me s dva visoka odličja, Spomenicom Domovinskog rata 1990-1992. i Medaljom Oluja. Imam čin Bojnika HV.

Nakon rata, bio sam jedan od osnivača Udruge pripadnika 153. brigade HV Velika Gorica. Jedan sam od članova Uređivačkog odbora Monografije 153. brigade HV Velika Gorica, za koju smo dobili Nagradu Zagrebačke županije i scenarist sam dokumentarnog filma o ratnom putu 153. brigade HV Velika Gorica.

Kako biste nama laicima najjednostavnije objasnili što je to točno menadžer kvalitete? Čime se menadžeri kvalitete bave, zašto su važni?

Menadžer kvalitete je menadžerska funkcija koja je organizacijski pozicionirana kao štabni organ Uprave. Odgovorna je jedino Glavnom direktoru prema kojem ima savjetodavnu ulogu u smislu uvođenja i upravljanja sustavom kvalitete. Menadžer kvalitete treba imati visoku naobrazbu, specijalističku naobrazbu za sustave upravljanja sukladno međunarodnim ISO (International Organization for Standardization) normama ISO 9001, ISO 14001 i brojnim drugima (danas ima ukupno 37 ISO normi za sustave upravljanja).

Vodi projekt uvođenja sustava upravljanja kvalitetom u organizaciji, organizira edukaciju menadžmenta svih razina, ali i zaposlenih, radi na modeliranju poslovnih procesa, izradi pisanih postupaka, radnih uputa. Formalno nije šef nikome u sustavu, ali ima ovlasti za koordinaciju s cijelom organizacijom po pitanju sustava upravljanja kvalitetom. Član je Kolegija glavnog direktora. Po materijalnom i ostalom statusu, ravnopravan je direktorima prve linije.

To je posao koji traži kompetenciju, kontinuirano obrazovanje, poznavanje svih poslovnih procesa, sposobnost vođenja projekata i timova. Provodi istraživanje zadovoljstva korisnika i radi planove za poboljšavanje. Sudjeluje u izradi godišnjih i strateških planova te izvještaja. Odgovoran je Glavnom direktoru za kvalitetu usluge koja se pruža korisnicima i za što višu razinu ispunjenja zahtjeva zainteresiranih strana, a to su: korisnici usluga, vlasnici, uža i šira društvena zajednica, partneri i zaposleni.

Poziciju menadžera kvalitete na Zračnoj luci Zagreb d.o.o. sam ja osmislio, sistematizirao to radno mjesto i bio sam prvi Menadžer kvalitete. Uveli smo 2000. godine sustav upravljanja kvalitetom ISO 9001 u sve poslovne procese i funkcije, kao tada jedina zračna luka u ovom dijelu Europe i prva u Hrvatskoj. Godine 2003. uveli smo i sustav upravljanja okolišem ISO 14001. Kroz cjeloživotno obrazovanje i razvoj u području upravljanja kvalitetom stekao sam 8 EOQ certifikata, što je najviše u Hrvatskoj i šire, postao sam član EOQ – Europske organizacije za kvalitetu, ASQ – Američkog društva za kvalitetu i IAQ – Međunarodne akademije za kvalitetu.

Pri kraju mi je četvrti mandat na čelu Hrvatskog društva za kvalitetu. Za rad u području kvalitete dobio sam najviša priznanja (ukupno 5) koja postoje u Hrvatskoj, od čega dvije nagrade za životno djelo od dvije različite institucije. Dobio sam jedno počasno članstvo u Poljskoj Asocijaciji za kvalitetu i visoko priznanje, Plaketu Asocijacije za kvalitet i standardizaciju Srbije.

U području upravljanja kvalitetom pojavljujem se kao: menadžer kvalitete, savjetnik, nastavnik, recenzent, autor, auditor za sustave upravljanja i dr. Kao voditelj projekta ili član projektnog tima radio sam na projektima kvalitete u velikim sustavima kao što su: INA-Naftaplin, Hrvatski telekom, Autocesta Rijeka-Zagreb, Sveučilište Vern, Fakultet za turistički i hotelski menadžment Opatija, Auto moto savez Makedonije, Zračna luka Zagreb d.o.o. i dr.

Što Vam je omiljeni dio znanstvene karijere, jeste li zadovoljni cijelim tim dijelom svoje priče?

U znanost sam ušao relativno kasno, s 40 godina. Magistrirao sam i doktorirao upravljanje kvalitetom na Sveučilištu u Rijeci. Objavio sam 230 znanstvenih i stručnih radova u časopisima i zbornicima radova u Hrvatskoj i širom svijeta. Sudjelovao sam na 130 konferencija i simpozija s javnim izlaganjem radova, širom svijeta, od Los Angelesa do Shanghaija i Tokyja.

Bio sam gost profesor s predavanjima o kvaliteti na sedam sveučilišta u Hrvatskoj i nekoliko Veleučilišta, a nedavno sam imao čast održati predavanje na Univesity of Central Florida, Orlando u SAD. Član sam više stručnih i znanstvenih organizacija u zemlji i svijetu. Bio sam ili jesam član znanstvenih i uređivačkih odbora konferencija širom svijeta: Indija, Thailand, Portugal, Rusija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Poljska, Slovačka, Hrvatska.

U razdoblju 2013.-2019. bio sam član Znanstvenog vijeća za promet Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Iako sam kasno ušao u znanost, ostvario sam izbor u znanstveno zvanje u dva znanstvena područja, što je dosta rijetko i to u području društvenih znanosti – polje ekonomija i području tehničkih znanosti – polje tehnologija prometa i transport.

Trenutačno sam u znanstveno nastavnom zvanju izvanrednog profesora i već sedmu akademsku godinu sam angažiran na Sveučilištu Sjever gdje sam trenutno nositelj pet kolegija. Na IAQ – Međunarodnoj akademiji za kvalitetu koje sam član, osnovao sam Think Tank Kvaliteta u logistici, čiji sam voditelj i kojeg čini 17 stručnjaka iz 14 zemalja svijeta.

Kakvi su planovi za mirovinu, koliko ćete ostati aktivni?

Plan je biti aktivan, sve dok zdravlje bude dozvoljavalo. Nastavit ću raditi na projektima vezanim za restrukturiranje sustava upravljanja u poduzećima te u nastavi. I dalje sam angažiran kao profesor na Sveučilištu Sjever, a planiram i neka gostujuća predavanja. Planiram završiti nekoliko knjiga koje sam započeo pisati. Sudjelovat ću na znanstvenim i stručnim skupovima, imam obaveze prema članstvu u IAQ – Međunarodnoj akademiji za kvalitetu i prema Hrvatskom društvu menadžera kvalitete.

Upravo su u tijeku pripreme za 26. međunarodni simpozij o kvaliteti koji će biti održan u travnju 2025. u Šibeniku. To je 17. međunarodni simpozij koji organiziram s mojim suradnicima kao Predsjednik organizacijskog odbora. Koliko je to zahtjevno govori samo podatak da smo ove godine na 25. simpoziju imali autore iz 20 zemalja svijeta. Radim na osnivanju Hrvatske akademije za kvalitetu koja će biti osnovana tijekom 2025. godine. Dakle, namjera mi je biti aktivan, ali će se promijeniti raspored vremena i prioriteti.

Imate li neku aktivnost koja Vas opušta, nešto za što će sad biti više vremena?

Potrudit ću se da imam više vremena za pisanje i da provodim više vremena na moru. Volim more i provodit ću više vremena na moru.

Također volim putovanja. Kroz posao, sport i privatno prošao sam gotovo cijeli svijet. Ali uvijek se pronađe još poneka zanimljiva destinacija koju treba posjetiti. Ovisno o materijalnim mogućnostima nastavit ću putovati.

Gospodarstvo

Velikogorička tvrtka od otpada stvorila proizvod koji će puno toga promijeniti

Tvrtka smještena u velikogoričkoj ulici Fausta Vrančića jedna je od vodećih u Europi po pitanju proizvodnje ambalaže, a sad je iz Modepacka stiglo i rješenje koje bi moglo preoblikovati cijelu ovu industriju

Objavljeno

na

Lignin je, kaže definicija, složen organski polimer koji se nalazi u staničnim stijenkama biljaka, osobito u drvenastim biljkama, odnosno jedan od glavnih sastojaka biljnih staničnih stijenki, uz celulozu i hemicelulozu, te igra ključnu ulogu u mehaničkoj čvrstoći, vodootpornosti i zaštiti biljaka.

Lignin je, osim što je sve to iz definicije, povijesno gledano i otpad u šumarstvu i poljoprivredi, ali velikogorička tvrtka Modepack to je promijenila. I lansirala Lignin eCommerce vrećice, inovativan proizvod koji bi mogao preoblikovati industriju ambalaže.

– Taj je proizvod izrađen kombinacijom jednog od najzanemarenijih prirodnih materijala i reciklirane prikupljene plastike – kaže predsjednik Uprave ove tvrtke Jure Širić u razgovoru za portal Lidermedia.

Modepack, koji već nekoliko godina posluje u našem gradu, među vodećim je europskim proizvođačima ambalaže za eCommerce i kurirske službe, a u tvrtki smatraju da ove vrećice predstavljaju održivu alternativu i promjenu paradigme u znanosti o materijalima. Lignin se tako sad koristi za stvaranje visokoučinkovite, održive ambalaže.

– Zahvaljujući nedavnim dostignućima u razvoju biomaterijala iz švedske tvrtke Lignin Industries AB, Modepack je razvio eCommerce vrećicu koja spaja čvrstoću i ekološku odgovornost. Ovo nije samo još jedan ekološki prihvatljiv proizvod, riječ je o prekretnici prema zelenijoj budućnosti – kaže Širić za Lidermedia.

Ova inovativna kombinacija smanjuje emisije CO₂ za čak 60 do 70 posto u usporedbi s konvencionalnim vrećicama od plastike.

– S obzirom na sve jače regulatorne pritiske i rastuću potražnju potrošača za ekološkim rješenjima, takve vrećice odgovaraju na potrebe poduzeća koja žele poslovati održivo, a da pri tome ne žrtvuju funkcionalnost. Otporne na vlagu i iznimno izdržljive, idealne su za internetske trgovce i kurirske službe koji žele poboljšati svoju ekološku odgovornost i pružiti vrhunsko korisničko iskustvo – zaključio je Širić.

Nastavite čitati

Gospodarstvo

Gorica prednjači u županiji! 3,65 milijardi eura prihoda i najviše zaposlenih

Prema najnovijim podacima Fine, Velika Gorica vodi po broju zaposlenih, visini prihoda i ostvarenoj dobiti.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Burak The Weekender/pexels.com

Velika Gorica je, prema podacima Fine za 2024. godinu, zasjela na prvo mjesto po gospodarskoj snazi unutar Zagrebačke županije. S čak 2.375 poduzetnika, 23.776 zaposlenih i neto dobiti od 205,9 milijuna eura, grad se nametnuo kao središnje poslovno uporište županije.

U 2024. godini, Zagrebačka županija bila je dom za ukupno 11.867 poduzetnika, koji su zapošljavali 87.866 radnika, što je 5 % više nego godinu ranije. Ukupni prihodi svih poduzetnika dosegnuli su 14,5 milijardi eura (porast od 9 %), dok su rashodi iznosili 13,9 milijardi eura (rast od 11,3 %). Dobit razdoblja iznosila je 853,2 milijuna eura (porast od 3,9 %), ali je neto dobit pala na 441,3 milijuna eura, što je pad od čak 31 % u odnosu na 2023. godinu. Zabilježen je i značajan rast prosječne plaće, sada iznosi 1.191 euro, što je 14,2 % više nego lani.

U toj statističkoj slici ističe se Velika Gorica. LIDL Hrvatska, sa sjedištem upravo u našem gradu, ostvario je najveće ukupne prihode u županiji, 1,3 milijarde eura, uz dobit od gotovo 60 milijuna eura, što ga čini neupitnim financijskim liderom regije. Uz to, Hrvatska pošta, koja također ima sjedište u Velikoj Gorici, zapošljava 8.000 radnika, čime je najveći pojedinačni poslodavac među svim poduzetnicima u županiji.

Zagrebačka županija se na nacionalnoj razini plasirala visoko 5. mjesto po broju poduzetnika, 3. po broju zaposlenih i ostvarenoj dobiti, 2. po ukupnim prihodima, ali i gubitku razdoblja, te 4. prema iskazanoj neto dobiti.

Na ovaj uspjeh osvrnuo se i gradonačelnik Krešimir Ačkar putem Facebooka. “Velika Gorica je i dalje prva u županiji i među najboljima u Hrvatskoj! Hvala svim poduzetnicima koji doprinose rastu, razvoju i snazi našeg gospodarstva”, zaključio je Ačkar

Nastavite čitati

Gospodarstvo

Goričani u zemlji izlazećeg sunca! Roman Krunić donosi lekcije s EXPO-a 2025. iz Osake

Direktor ROTO Krune o putovanju koje mijenja perspektivu, fascinantnoj disciplini i budućnosti koja se gradi pred našim očima.

Objavljeno

na

Objavio/la

Putovanja koja nas istinski mijenjaju nisu samo promjena mjesta, već duboka transformacija pogleda na svijet. Upravo takvo iskustvo donosi Roman Krunić, direktor velikogoričke tvrtke ROTO Kruna, nakon nedavne posjete Japanu i svjetskoj izložbi EXPO 2025. u Osaki. Kao dobitnik prestižne nagrade “Stvaratelji za stoljeća“ Međunarodnog ekonomskog foruma “Perspektive“, Krunić je dobio priliku biti dio ugledne delegacije poduzetnika i znanstvenika s iz naše regije, a njegovi dojmovi iz zemlje izlazećeg sunca donose uvid u kulturu, inovacije i lekcije koje bismo svi trebali usvojiti.

“Japan kao Japan, to je jednostavno drugi svijet,” započinje Roman Krunić svoje dojmove. “Vrlo discipliniran narod, složeno sve, uredno, sve se zna tko radi i što radi.”

Njegovo oduševljenje japanskom kulturom proizlazi iz nevjerojatne točnosti javnog prijevoza do činjenice da na ulicama gotovo da i nema koševa za smeće, građani ga, s punom odgovornošću, nose kući na recikliranje. Iako Tokio broji čak 14 milijuna stanovnika, osjećaj gužve gotovo ne postoji, zahvaljujući besprijekornom poštivanju reda i društvene organiziranosti.

Za samu izložbu EXPO 2025. u Osaki, Krunić je također imao riječi pohvale. “Zaista jedna respektabilna izložba na kojoj je zastupljen cijeli svijet.”
Naglasak izložbe bio je na održivom razvoju, novim tehnologijama i klimatskim utjecajima. Najnaprednije zemlje poput SAD-a i samog Japana, te razvijenije europske države, fokusirale su se i na umjetnu inteligenciju.

Foto: Roman Krunić/FB

Posebno je zanimljiv bio pogled na paviljone zemalja regije. “Naši susjedi, Republika Srbija je imala dosta veliki paviljon i dosta su uložili naglasak na taj EXPO koji bi se 2027. godine trebao održati u Beogradu. Hrvatska je imala jedan mali paviljon koji je bio inovativan,dosta mističan. On je trebao prikazati klimatske raznolikosti u Republici Hrvatskoj. Bilo je apstraktno, ali možda nerazumljivo običnom puku, to je što se tiče hrvatskog paviljona. Slovenija je naglasak stavljala na zelenilo, na prirodu i skijanje”, objašnjava Krunić.

Unatoč napornom putovanju, koje je trajalo 14 sati leta od Osake do Münchena, Krunić iz Japana nosi duboku poruku. “Ono što je najviše pozitivno, ne samo za mene osobno i tvrtku nego bi trebalo biti kompletno za cijeli narod, trebamo se držati zakona, trebamo se držati reda, trebamo biti samosvjesni jer jedino tako možemo prosperirati,” zaključuje. “Nema prečaca, zakoni i red su tu da se poštuju.”

Svjetska izložba EXPO svojevrstan je globalni susret ideja, inovacija i rješenja za najveće izazove čovječanstva. Kroz okupljanje revolucionarnih tehnologija, EXPO nastoji generirati nove ideje, potaknuti ulaganja iz zemlje i inozemstva, osnažiti međuljudsku interakciju i regionalne ekonomije te dodatno poduprijeti razvoj malih i srednjih poduzeća.

Foto: Roman Krunić/FB

Iako je ova svjetski poznata donosi mnogo dojmova za svakog posjetitelja, svi članovi delegacije se slažu kako cijelom iskustvu doprinosi japanski način razmišljanja. Od ostalih zemalja gostiju naučili smo mnogo o tehnološkim rješenjima, ali kulturu poštovanja reda i discipline, tu lekciju donio je domaćin, Japan.

Nastavite čitati

Gospodarstvo

Hrvatsko gospodarstvo raste, plaće jače, a nezaposlenost pada? Evo što nas čeka do 2026.

Ekonomisti vodećih hrvatskih banaka predviđaju rast BDP-a od 2,9% godišnje, unatoč globalnim rizicima.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Burak The Weekender/pexels.com

Hrvatsko gospodarstvo u 2025. i 2026. godini očekuje stabilan godišnji rast od 2,9 %, procjenjuju ekonomisti četiri vodeće domaće banke u najnovijem izdanju publikacije Hrvatske udruge banaka „HUB Izgled“, prenosi Poslovni.hr. Glavni pokretači ostaju osobna potrošnja i investicije, dok su predviđanja, unatoč geopolitičkim rizicima i neizvjesnostima iz inozemstva, optimistična, recesija se ne očekuje.

Osobna potrošnja, koja čini ključni dio ukupnog BDP-a, u ovoj bi godini trebala porasti za 3,6 %, dok se u 2026. očekuje blago usporavanje na 3,1 %. Sličan trend predviđa se i za bruto investicije, nakon prošlogodišnjeg impresivnog rasta od 9,9 %, u ovoj godini rast će usporiti na 4,1 %, a sljedeće blago ubrzati na 4,7 %, zahvaljujući sredstvima iz europskih fondova.

Na tržištu rada očekuju se pozitivni pomaci, stopa nezaposlenosti prema ILO metodologiji trebala bi pasti na 4,7 %, dok će plaće rasti po nominalnoj stopi od 9 %. U kombinaciji s očekivanom inflacijom od 3,2 %, to znači i realan rast prosječne bruto plaće od gotovo 6 % u 2025. godini.

Fiskalna stabilnost ostat će očuvana, procjenjuju bankarski stručnjaci. Proračunski deficit iznosit će 2,6 % BDP-a sljedeće godine, dok se za 2026. predviđa pad na 2,4 %. U isto vrijeme, javni dug bi se trebao smanjiti prema 56 % BDP-a, što upućuje na odgovorno upravljanje javnim financijama.

Vanjskotrgovinska bilanca ipak neće proći bez ogrebotina, očekuje se blago pogoršanje tekućeg računa, s deficitom od 2,2 % BDP-a u 2025. te 2,1 % u godini nakon.

Iako se hrvatsko gospodarstvo kreće u pozitivnom smjeru, nije sve bez oblaka. Među glavnim rizicima ističu se globalne geopolitičke napetosti, mogućnost uvođenja novih carina iz SAD-a te neizvjesnosti oko budućih poteza Europske središnje banke. Ipak, ekonomisti vodećih banaka uvjereni su kako recesija zasad ne prijeti. Stabilan rast, jačanje plaća i kontrolirani javni dug šalju poruku da Hrvatska, barem ekonomski, ide u pravom smjeru.

Nastavite čitati

Gospodarstvo

Tko najviše pomaže poduzetnicima? Velika Gorica sve bliže vrhu!

Velika Gorica izbila je u sam vrh po povećanju izdvajanja, a trend rasta lokalnih potpora postaje sve snažniji.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: pexels.com

Hrvatski gradovi u 2024. godini izdvojili su više od 41 milijun eura za subvencije poduzetnicima i obrtnicima, gotovo 50 % više nego godinu prije, piše Gradonačelnik.hr. Među njima se Velika Gorica istaknula kao jedan od gradova s najvećim porastom izdvajanja. U odnosu na 2023., proračunska sredstva za gospodarstvenike porasla su za čak 752 tisuće eura. Taj rast svrstao je Goricu na četvrto mjesto u državi po nominalnom povećanju, odmah iza Splita, Novske i Karlovca.

Trend intenzivnog ulaganja u lokalno gospodarstvo prisutan je u cijeloj Hrvatskoj. Gradovi sve više prepoznaju ključnu ulogu malog i srednjeg poduzetništva u stvaranju radnih mjesta, zadržavanju mladih obitelji i oporavku lokalne demografije. U tu svrhu poduzetnicima se nudi širok spektar potpora, od izravnih financijskih injekcija, sufinanciranja opreme i digitalizacije, do subvencioniranja kamata, edukacija i nastupa na sajmovima.

Usporedba brojki pokazuje dramatičan rast ulaganja, s 21,8 milijuna eura u 2022., na 27,8 milijuna u 2023., sve do rekordnih 41,9 milijuna eura u 2024. godini. Podaci FINA-e, temeljeni na konsolidiranim izvještajima o proračunima 108 gradova, otkrivaju da su u vrhu liste po ukupnim izdvajanjima gradovi svih veličina, od Splita koji je izdvojio čak 7,8 milijuna eura, do manjih sredina poput Novske i Preloga koje su vodeće kad se gleda iznos po stanovniku.

Velika Gorica se u ovom društvu našla zahvaljujući značajnom povećanju izdvajanja, koje sada ukupno iznosi 1,65 milijuna eura. Više nego u mnogim većim gradovima poput Osijeka, Rijeke ili Zadra. Iako Gorica nije ušla u sam vrh po izdvajanjima po glavi stanovnika niti po udjelu u ukupnom proračunu, njezin uzlazni trend ukazuje na snažno okretanje lokalne politike prema stvaranju boljeg poslovnog okruženja.

Rast ulaganja prati i razvoj poduzetničkih zona, inkubatora, kao i raznih olakšica, od subvencioniranih kamata do povoljnog najma poslovnog prostora. Uz domaća sredstva, lokalne zajednice sve bolje koriste i europske fondove, što dodatno pojačava efekt ulaganja.

Ostane li ovakav uzlazni smjer, Gorica bi u idućim godinama mogla zasjesti i više na ljestvicama, ne samo po ukupnim iznosima već i po konkretnim efektima na zapošljavanje, razvoj poslovnih zona i zadržavanje mladih na svom području.

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno