U želji da plivanje i sve njegove dobrobiti učine dostupnima svima, Parasportski savez grada Velike Gorice u suradnji s Paraplivačkim klubom Kai organizira plivački kamp namijenjen djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.  

Kamp je besplatan i održavat će se u Velikoj Gorici, od 23. lipnja do 4. srpnja na Gradskom bazenu, a cilj mu je kroz stručno vođene aktivnosti pružiti sudionicima priliku za stjecanje plivačkih vještina, jačanje samopouzdanja i uživanje u sigurnom i inkluzivnom okruženju. 

Program će voditi educirani instruktori plivanja, treneri s iskustvom u radu s djecom i u parasportu, a program je prilagođen individualnim potrebama sudionika u kojem djecu čeka puno zabave i lijepih trenutaka u opuštenoj atmosferi. 

–Prema našem iskustvu, roditelji djece s teškoćama često su sramežljivi oko uključivanja u programe, ili ne znaju gdje bi se obratili i našli nešto prikladno za njihovu djecu, i zato smo mi tu za njih.  Nadam s da će javiti što više djece i mladih i otkriti cijeli jedan svijet za koji nisu znali da postoji, a koji im diže kvalitetu života na viši nivo. Ovim kampom želimo poslati jasnu poruku: sport je za sve, a zajednica postaje jača kada njeguje uključivost, razumijevanje i podršku. Poručila je Josipa Nuić, predsjednica kluba i jedna od trenerica. 

Prijavni obrazac ispunite OVDJE i omogućite vašoj djeci nezaboravnu plivačku avanturu! 

Nogometni klub Radnik bio je ponos Velike Gorice od 1945. do 2009. godine, nakon čega ga je naslijedila današnja HNK Gorica.

Ako je danas Neno Črnko teško ponovljiv “alfa i omega” naše HNK Gorice, a to jest, onda je za Radnik isto to bio legendarni Ivan Mišerić Pevi.  

Gotovo da nije postojala funkcija u Radniku koju Pevi nije obnašao.

Bio je beskompromisan vratar u stilu Gordana Irovića iz Dinama Zagreb šezdesetih minulog stoljeća kad je ovaj osvajao prvenstva, bio je Pevi trener juniora i seniora u legendarnoj Kolarevoj na starom igralištu gdje je danas park Franjo Tuđman, tajnik, vodio izgradnju današnjeg stadiona, predsjednik u vremenu prvoligaških dana Radnika, napisao vrlo vrijednu i bogatu knjigu monografiju o NK Radniku… 

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Pevi je u utorak 10. lipnja u krugu obitelji proslavio već 80. rođendan a tri dana kasnije sjedio je za stolom i s nekoliko svojih nogometnih prijatelja iz negdašnjeg NK Radnika: Anđelkom Lažnjakom, Rankom Dobrićem, Milom Danilovićem, Nikolom Plepelićom Prcom, Dubravkom Hrkovcem Hrkijem, potpisnikom ovih redaka, Rajkom Paviša (tim redom na uvodnoj fotografiji s lijeva, Pevi je četvrti s lijeva). 

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Slavljeniku su prisutni poželjeli najprije puno zdravlja a onda i još puno rođendana, najprije uz svoje najbliže iz obitelji ali i uz prijatelje. Za one kojima to nije poznato, Mišerićeva supruga Verica, inače je sestra legendarnog turopoljskog nogometnog majstora, nažalost prerano preminulog Željka Plepelića Beloga.  

Po tko zna koji put opet su osvježene uspomene na davno minula, a tako lijepa nogometna vremena iz Kolarove i starog igrališta, gotovo u centru Velike Gorice. 

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Dubravko Hrkovac je među prisutnim čestitarima bio najmlađi i jedini predstavnik novije povijesti Radnika iz prvoligaških dana na tada novom stadionu, jasno uz predsjednika Pevija. Hrki je kroz drugoligaško natjecanje i izborio tadašnju Prvu HNL uz suigrače Dalibora Župetića, Željka Domitrovića, Damira Dittricha, Marija Štoosa, Zorana Tomčića, Zorana Zebeca, Sinišu Klafurića, Dražena Knapića (na fotografiji dolje s lijeva stoje uz trenera Ivicu Poljaka i predsjednika Ivana Mišerića Pevija).

S lijeva pak na stadionu Dinama u Maksimiru čuče: Dean Klafurić, Dinko Livada, Branko Sambolić, Igor Terseglav, Alen Pek, Damir Cvetko, Dubravko Hrkovac, Krešimir Marušić i trener Ivica Senzen.   

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Prisjetile su se nogometne legende i mnogih kojih više nama, a dali su tako puno za gorički Radnik, kao gore već spomenuti Željko Plepelić Beli koji je preminuo prije 10 godina, 14. Travnja, zatim Željko Domitrović Beli, Alen Pek, Stjepan Mesarić Čapa, Vlado Črnjak Jerac koji je igrao i u Austriji gdje je oformio obitelj te također puno prerano preminuo i tamo sahranjen, pa i Mirko Babić, Stjepan Kovačić Pero, Silvio Kranjac, Ivan Graber Boys, Zdravko Zobec Žaga, Marin Stević, Franjo Berković Zvonar...

Bili su to sve vrsni nogometaši koji su živjeli u Velikoj Gorici ili širom našeg Turopolja a uglavnom su tu i rođeni kao i slavljenik jubilarnog 80. rođendana – Ivan Mišerić Pevi!       

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Sjajnu sezonu iza sebe su ostavili nogometaši Mraclina. Za njezin sam kraj, kao veliki finale, samo tri dana nakon posljednje utakmice u prvenstvu 4. NL Središte, odigrali su finale goričkoga Kupa protiv Kurilovca. Zajedno s prijateljima i rivalima s Udarnika kreirali su jednu pravu niželigašku poslasticu, a tom prigodom su se i oprostili od svoga trenera.

Tih 3-3 u finalu Kupa ostat će posljednja utakmica koju je na klupi Mraclina odradio Marko Biljan.

“NK Mraclin zahvaljuje treneru seniorske momčadi Marku Biljanu na predivnih godinu dana koje je proveo u klubu. Marko je pokazao vrhunske ljudske kvalitete van terena, a na terenu sve ste vidjeli. Igrali smo vrhunski nogomet pod kojim su padali mnogi jaki sportski prijatelji, na kraju sezone osvojili odlično treće mjesto te igrali finale kupa”, stoji u objavi kluba.

I tu je, zapravo, sve rečeno. Mraclin je poznat kao sredina koja je sposobna pronaći i prigrliti dobre trenera, ali i dobre ljude, pa ni ovoga puta nije to nikakvo iznenađenje. Takva je to sredina, tako je to okruženju, na Novoj Grabi lijepo je i ugodno raditi, pogotovo kad imaš rezultate kakve je Biljan imao. Ispred Mraclina u prvenstvu su ostali samo Inker iz Zaprešića i Vrbovec, klubovi neusporedivo moćniji od Mraclina po svim kriterijima, a iza Mraclina bili su – svi ostali.

U brojkama je to iskazano kroz 19 pobjeda, četiri remija i sedam poraza u prvenstvu, što je donijelo čak 61 bod.

– Sve to napravili smo zajedno, kroz dobru komunikaciju i predan rad, a rezultat toga je po meni sjajno treće mjesto u izuzetno teškoj i zahtjevnoj konkurenciji. Mislim da su dečki uživali u ovoj sezoni, jednako kao i ja! – rekao je Biljan nakon posljednje utakmice u sezoni.

Od rezultata je još i bolji dojam koji je ostao iza njega, ostvaren kroz kvalitetu rada netipičnu za ovaj rang nogometa, ali i kroz komunikaciju koja je kod trenera Biljana uvijek i svugdje isključivo – dvosmjerna. Igrači su upoznali malo drukčiji način rada, a u cijelom nogometnom okruženju svi upućeni dobili su potvrdu o koliko se perspektivnom i zanimljivom treneru radi. Uostalom, sve je rečeno u onoj oproštajnoj poruci…

Mraclin je, dakle, već krenuo u potragu za nekim novim vrhunskim trenerom i čovjekom, a na rastanku od Biljana iz kluba su otkrili možda i malo više nego što je bilo predviđeno.

“Marku želimo puno zdravlja, uspjeha i sreće u životu i novim prvoligaškim izazovima u ŽNK Gorica, te da ime našega kluba uvijek s ponosom spominje!”

Dakle, Marko Biljan preuzima nogometašice Gorice, koje je prije dvije sezone i uveo u najviši rang.

Prošla su samo četiri dana od velikog razočaranja, od fizičkog i emotivnog pražnjenja u porazu od Lonje u ključnoj utakmici sezone, a nogometaši Bune opet su morali igrati utakmicu za povijest! Ulog je bio plasman u Premijer ligu Zagrebačke županije, a prepreka koja se našla na posljednjem komadiću puta stigla je iz Kraja Donjeg pokraj Zaprešića.

Protivnik u kvalifikacijama za popunu šestoga ranga, Mladost KD, bio je novi veliki izazov za Brežane, ali svi su u Buni bili svjesni da je ovo šansa koja se ne ukazuje baš svaki dan. Klub nikad u svojih 45 godina postojanja nije bio u najvišem rangu županijskog nogometa i zato je preostalo dati i više nego što realno možeš. To su ovi dečki i učinili…

Okupio se uz neutralni teren u Klokočevcu značajan broj simpatizera i navijača Bune, a svi oni u prvom su poluvremenu gledali tvrdu utakmicu s lošim završetkom. Naime, Mladost je povela u samoj završnici prvoga dijela, činilo se u tim trenucima da se ostvaraju svi preduvjeti da propadne i drugi, ujedno i posljednji pokušaj.

Međutim, Brežani su to… Već na početku nastavka Buna je dobila priliku izjednačiti iz penala, no Kamerunac Justin Ngangue nije ga uspio realizirati. A opet, odustajanje nije bilo opcija. I nova se prilika ukazala s bijele točke, u 68. minuti loptu je na kreč namjestio Jurica Ruklić, koji je loptu konačno poslao u mrežu protivnika.

Do kraja se rezultat više nije mijenjao, a to je značilo da se drama bliži vrhuncu. Svih 30 kola sezone, duge i teške sezone, plus ovih 90 minuta, ostalo je iza igrača Bune, a važno je bilo jedino što će se događati u ovih sljedećih pet penal-serija…

Dramatičnije nije moglo biti, ali puno je važnije da je bilo – pobjednički! Junaku je ime Josip Vidović, jer golman Bune je prvo dva penala obranio, a onda, u petoj seriji, još i zabio za potvrdu ulaska u višu ligu. I u povijest kluba.

Buna je uspjela, na najteži mogući način, ali uspjela je. I čestitke zaslužuju svi, od predsjednika Josipa Jerlekovića i njegovih suradnika, preko trener Miroslava Lukinića, sve do igrača, od prvog do posljednjeg. Jer, iako ovdje govorimo o prelasku iz sedmog u šesti rang, ovo je za NK Bunu – Liga prvaka!

I neka uživaju…

Školski kolektiv OŠ Novo Čiče pripremio je spektakularan špalir za dvoje cijenjenih učitelja razredne nastave, Branku Hemen i Stjepana Lončara, povodom njihovog odlaska u zasluženu mirovinu.

Ovo dvoje predanih prosvjetara tijekom više od 40 godina, s puno ljubavi, strpljenja i odgovornosti odgajali su brojne generacije učenika, ostavljajući neizbrisiv trag u njihovim životima.

Foto: OŠ Novo Čiče

–Jedino što smo mogli jest zapljeskati im na njihovom posljednjem radnom danu. Nadamo se da će im dječja pjesma, osmijesi na licima i podignuti baloni ostati zauvijek u pamćenju – poručili su iz škole.

Foto: OŠ Novo Čiče

Inače, Branka je kroz svojih gotovo 45 godina staža bila oličenje smirenosti, strpljenja i suosjećanja. Njezina predanost učenicima, ali i topla riječ i razumijevanje prema kolegama, ostavili su snažan dojam na sve koji su imali priliku s njom raditi, dok je Stjepan učitelj poznat po svom vedrom duhu, duhovitosti i spremnosti na suradnju, stvarao ugodno radno okruženje i gradio prijateljske odnose sa svima.

Foto: OŠ Novo Čiče

–S cvijećem i poklonima u rukama, uputili smo im iskrene želje za dugom, mirnom i radosnom mirovinom, uz obilje zdravlja i sreće u nadolazećim godinama. OŠ Novo Čiče imala je čast da u njoj svoj radni vijek provedu ovo dvoje divnih ljudi te smo ponosni na njihov rad – izjavila je u ime škole Josipa Radočaj, školska knjižničarka.

Neka su im ispunjeni umirovljenički dani!

Foto: OŠ Novo Čiče