Najboljim učenicima generacije koji su u protekloj školskoj godini pobijedili na državnim natjecanjima u znanju, glazbi i plesu te osvajačima medalja na međunarodnim natjecanjima i olimpijadama dodijeljena je nagrada Oskar znanja, a njih 17 dodijeljeno je učenicima iz osnovnih i srednjih škola na području Zagrebačke županije.

Najveće je to priznanje u obrazovanju za iznimne uspjehe i rezultate, a dobilo ga je ukupno 480 učenika iz škola diljem Hrvatske, dok su njihovim mentorima uručene zahvalnice.

– Ova je nagrada priznanje za vrhunske rezultate, ali i poticaj za budućnost i primjer drugima– naglasio je ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs, koji je istaknuo i napore ministarstva u stvaranju što poticajnije okoline za učenje svih učenika i nastavnika.

– U završnoj smo fazi kurikuluma i programa za posebno darovite učenike jer oni zaslužuju dodatnu potporu da bi se dalje razvijali i postali pravi mali genijalci. Imamo i projekt kamp za nadarene učenike gdje će se održavati tečajevi i radionice.– istaknuo je ministar Fuchs. Ministarstvo, istaknuo je, radi na velikom projektu gradnje škola na razini cijele države kako bi do 2028. godine svi imali jednosmjensku nastavu.

Među najboljim učenicima pobjednicima državnih i međunarodnih natjecanja u znanju, glazbi i plesu, nagradu koja simbolizira vrhunac postignuća u obrazovanju, ali i predanost, marljivost i neiscrpnu energiju koju su uložili da bi postigli vrhunske rezultate je i šestero Velikogoričana.

Oskara znanja dobili su Mijo Novak i Ena Novak iz OŠ Nikole Hribara koji su sudjelovali na natjecanju iz matematike, Rebeka Ćaćić iz OŠ Jurja Habdelića koja je sudjelovala na natjecanju iz informatike, a tu su i učenici iz Umjetničke škole Franje Lučića, Denonis Međugorac, Stefan Gjorgiev i Helena Kantarević koji su se natjecali na 62. hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa.

Ena Novak iz Hribara je ovoga puta dvostruka dobitnica Oskara, Oskara je dobila i za sudjelovanje na 26. Juniorskoj balkanskoj matematičkoj olimpijadi.

Iz ostalih škola Zagrebačke županije, Oskarima su nagrađeni još i Tia Pavelić iz OŠ Đure Deželića, Ivanić-Grad koja je sudjelovala na natjecanju iz fizike, Luka Čus iz SŠ Vrbovec koji je sudjelovao na natjecanju iz biologije, Vito Majić iz OŠ Bogumila Tonija, Samobor koji je sudjelovao na natjecanju iz astronomije, Marin Brundić iz SŠ Ban Josip Jelačić, Zaprešić koji je sudjelovao na natjecanju iz informatike, Lara Skrasigna iz SŠ Dragutina Stražimira, Sveti Ivan Zelina koja je sudjelovala na natjecanju iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna te učenici Magdalena Gabriša iz OŠ Sveta Nedelja, Matija Bedek iz OŠ Bistra i Josip Tišljar Mataušić iz OŠ Bogumila Tonija, Samobor koji su sudjelovali natjecanju mladih tehničara.

Od mladih učenika umjetnika Oskara znanja dobili su i Ariana Špoljarić iz Glazbene škole Dugo Selo i Filip Kukulj iz samoborske Glazbene škole Ferdo Livadić.

 

U Plešivici, srcu eno-gastronomske meke, kako se usudimo reći za Zagrebačku županiju, nalazi se jedinstven dragulj hrvatske gastronomije – Restoran Korak. Ovaj skriveni biser, vođen strastvenom vizijom chefa Bernarda Koraka, ponosno nosi titulu jedinog restorana u kontinentalnoj Hrvatskoj s Michelinovom zvjezdicom i prestižnom Zelenom zvjezdicom za izvrsnost u održivosti.

Obiteljski vođen i smješten usred pitoresknog krajolika, Restoran Korak nije samo gastronomska destinacija, već i simbol predanosti ekološkoj odgovornosti u proizvodnji i rukovanju namirnicama. Od obitelji Korak doznajemo da se kreativnost u pripremi gastronomskih delicija inspirira lokalnim i sezonskim namirnicama uzgojenim posebnom pažnjom: “Održivost je temelj naše filozofije”, istaknuo je poznati hrvatski chef Bernard Korak.

Da je održivost zaista temelj njihove filozofije u poslovanju, potvrđuje i zelena Michelin zvjezdica, a Korakov restoran jedini je u Hrvatskoj s Michelinovom zvjezdicom i, posebnom, Zelenom zvjezdicom, koja potvrđuje posvećenost ekološkoj i održivoj gastronomiji. U kontekstu rastućeg interesa za održivost u svim aspektima gospodarstva, a ponajviše u turizmu i gastronomiji, Restoran Korak predstavlja pravi gastronomski doživljaj i model za buduće generacije restorana.

– Ponosni smo što možemo promicati Plešivicu i Restoran Korak kao dragulje naše održive destinacije. Restoran Korak samo je još jedan primjer kako se kroz gastronomiju može očuvati kulturno naslijeđe i priroda naše regije, a pritom poštujući načela održivosti. Eno-gastronomska ponuda vrhunske kvalitete od izrazitog je značaja za našu destinaciju, s obzirom na sve veći broj inozemnih turista prikladne platežne moći – izjavila je direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije Ivana Alilović.

Zagrebačka županija krije još jedan gastronomski dragulj koji su prepoznali Michelinovi inspektori i dodijelili mu preporuku – i to, ni manje, ni više, četvrtu. Radi se o turopoljskom restoranu Mon Ami koji je ponajviše prepoznat po vrhunski pripremljenim mediteranskim delicijama, a s obzirom na kvalitetu, vjerujemo da i njih u skorijoj budućnosti očekuje oznaka u obliku zvjezdica.

Inače, prema najnovijim podatcima, u Zagrebačkoj županiji je do sada ostvareno 20 % više dolazaka i 17 % više noćenja turista u odnosu na isto razdoblje 2023. godine. Brojke su to koje ohrabruju sve istaknutiji kontinentalni turizam u Hrvatskoj, ali i svojevrsno potvrđuju kvalitetu turističke ponude u regiji. Mnogo je primjera koji svojom jedinstvenom ponudom jela i vlastitim vinima pružaju gostima nezaboravan doživljaj autentičnih okusa. A takvi primjeri, vjetar su u leđa još jačim turističkim brojkama koje već sada – obećavaju.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Posljednji dan školske godine, učenici u Osnovnoj školi Pokupsko proveli su na malo drugačiji način. Bila je to jedna sasvim posebna priredba koju su pripremili učenici i učitelji škole s Klubom žena Pokupsko, a uprizorili su niti više niti manje nego svadbe običaje svoga kraja u scenskom prikazu ‘Pokupska svadba’. Bila je to ujedno i završnica istoimenog projekta Kluba žena Pokupsko kojim se želi očuvati tradicija pokupskog kraja, ali i ostaviti trajne zapise za neke buduće generacije. Iz osnovne škole ističu kako se u školi redovito provode projekti i aktivnosti koji za cilj imaju očuvanje bogate tradicije kroz pisanu riječ, ples, glazbu, narodne nošnje, kuharstvo i običaje, te na taj način oživljuju prošlost.

– S obzirom na to da naši stari običaji izumiru i mladi ne znaju za njih mi smo iskoristili priliku da napravimo repliku stare pokupske svadbe. Od samog osnutka udruge želimo obnoviti baštinu našeg kraja i imamo puno projekata koji su bili vezani za dijelove Pokuplja, a upravo je i ovaj jedan od njih – govori nam Zorica Šestak, predsjednica Kluba žena Pokupsko te se prisjeća kako se nekad svadbovalo u tom kraju.

– Pokupska se svadba razlikuje po pokupskim nošnjama koje su bijele, imaju drugačije oglavlje i običaje iako su svi dosta slični. Svaki kraj je imao svoj specifičan običaj od prošnje mlade do samog čina vjenčanja i proslave koja je znala potrajati i nekoliko dana. Nekada se nakit radio od krep papira, ručno rađenim kiticama kitili su se barjaci, svatovi i mladenci. I vijenac za mladu radio se od papira, nekada nije bilo modernih tkanina i tila. Mladenci su obavezno bili u narodnim nošnjama – prisjeća se Šestak.

Prikaz ‘Pokupske svadbe’ djeca su sa svojim učiteljicama i učiteljima, danima i tjednima pripremala i uvježbavala da bi ga na kraju odradili u holu škole i to u više scena, baš poput pravih malih glumaca. Sudjelovalo je ukupno 40 izvođača. Za scenarij je bila zadužena učiteljica Marija Zbačnik, a kojoj je uvelike pomogao i učenik sedmog razreda Josip Vranešić.

– Htjeli smo uprizoriti običaje vezane uz svadbu i vjenčanje pokupskog kraja. Tu smo se u prvom djelu bazirali na prisjećanje nekakvih tradicija u Pokupskom i njegovoj okolici. Svadba počinje s uvodom gdje glavni glumci Janica i Ivek idu na sajam jer je Pokupsko nekada bilo razvijeno mjesto poznato po svom sajmu gdje su se odvijali brojni dogovori, mladići upoznavali djevojke te su se razvijale i neke ljubavi. Nakon toga u svadbi dolazi čin snuboka, običaj prošnje mlade. Bio je tu i čin dolaska mladenčeve obitelji na ogradu i famozno kupovanje mlade te odlazak u crkvu na vjenčanje, a sve je završilo proslavom – otkriva nam učiteljica Marija.

Glumački ansambl činio je dvadesetak učenika iz 5, 7 i 8 razreda, a scenarij je bio raspisan u isto toliko uloga.

– To je zaista velik broj za našu malu školu koja broji svega stotinjak učenika. Pazili smo da sve nekako bude u skladu sa scenarijem i ono što će se izreći u skladu s karakterom svakog glumca. Vodili smo računa i da bude izvedena na dijalektu odnosno poddijalektu pokupskog kraja. Poticala sam učenike da izgovaraju riječi onako kako ih govore kod kuće, kako su govorili njihovi roditelji bake i djedovi – naglašava Zbačnik.

Kako je tu bilo i pjesme i plesa, za glazbeni dio pobrinuo se učitelj glazbene kulture i voditelj tamburaša Hrvoje Kurtanjak, a svoj doprinos u scenskom prikazu dala je i učiteljica Jasminka Podlejan.

– Kao velika ljubiteljica i čuvarica kulturne baštine rado sam se odazvala ovom projektu tako da pripremila folkloraše koji su izveli tipične pjesme i plesove Pokuplja. Ono što me posebno veseli da i u knjizi ‘Lepi naš k(r)aj učenici su istraživali običaje kroz godinu pa tako i svadbene običaje što je sigurno jednim dijelom doprinijelo kolegici Mariji da osmisli scenarij koji je bio zaista na jednoj zavidnoj razini – dodala je Podlejan, koja je inače i autorica spomenute knjige.

No, i sama ravnateljica Štefica Facko-Vrban bila je uključena u cijeli proces te je na kraju osmislila cijelu scenografiju koja se odigrala unutar škole. Kako bi mali glumci bili vjerodostojni onome što prikazuju, obukli su pravo narodno ruho. Dio nošnji je iz škole, dio posuđen iz KUD-a Pokuplje kao i privatnih arhiva.

– Tu smo vidjeli osim pokupskih i neke narodne nošnje s područja Banovine. Učenici su nosili ruho koje su za njih čuvale bake pa je ovo bila prilika da ga pokažu pred publikom i s ponosom ga nose – ističe Zbačnik te dodaje kako su nakon izvedbe povratne informacije i više nego dobre te ih vesele, a uz to su im jedan vjetar u leđa.

Spomenimo kako je projekt financijski podržala Zagrebačka županija.

– Djeca su bila oduševljena i jedva su dočekala da pokažu to s velikim oduševljenjem. Toliko su bili ponosni, sretni ozarenih lica. Iako je taj dan bilo vruće, odradili su to kao pravi profesionalci. Hvala svima koji su na bilo koji način pomogli, i školi i voditeljima i KUD-u koji nam je ustupio narodne nošnje, roditeljima koji su došli i članicama udruge koje su ispekle kolače kako bi sve bilo kao na pravoj svadbi. No, najveća hvala izvođačima, našim mladima koji su nam predstavili zaboravljene običaje našeg kraja – poručila je na kraju predsjednica Šestak.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Novinarska varijatna lova trajala je već neko vrijeme, odavno postoji želja da na sivi kauč video serijala “Sport Zagrebačke županije” sjedne najbolja sportašica županija u prošloj godini, ali Sadea Bećirović jednostvano je neuhvatljiva.

– Ritam je zadnjih mjeseci stvarno bio jako gust. Otkad je krenula 2024. godina, doslovno smo bez pauze. Prvo sam bila u Parizu, zatim u Antalyji, nakon toga i u Egiptu, a sad posljednje i u Maroku, u Casablanci. A sad sam, evo, konačno doma – sa smiješkom uvodno kaže Sadea, višestruka prvakinja Hrvatske u karateu, reprezentativka, cura iz Podsuseda, članica Karate kluba Samobor.

Samo ta činjenica, samo ta peta uzastopna titula prvakinje države, snažno bi je istaknula u utrci za titulu najbolje sportašice u županiji, ali daleko od toga da je domaća titula usamljena u toj priči…

– Ne mogu reći ništa drugo osim da je ta 2023. bila zaista sjajna. Osim što sam obranila titulu prvakinje Hrvatske petu godinu zaredom, osvojila sam i drugo mjesto na Europskom prvenstvu u Guadalajari, a na SP-u u Budimpešti bile smo treće. To je druga svjetska medalja za naš karate, prva nakon 12 godina, doživljena je kao ogroman uspjeh – uvodi nas još malo u svoju priču Sadea.

Reklo bi se, u skladu sa svim tim, da godina iza nas spada u rubriku neponovljivo dobrih, ali ona se neće složiti…

– Je, godina je bila baš jako dobra i uspješna, ali ne želim se jednog dana vraćati na tu 2023. u smislu nekakvog vrhunca. Želim ići dalje, prema još višim ciljevima. Velika je stvar osvojiti europsku i svjetsku medalju u istoj godini, mogu reći da je to – to. Ali, samo zasad…

Na krilima izvrsne prošle godine ušla je Sadea Bećirović i u ovu koja traje, a u njoj je doživjela i jedno razočaranje, kao i jednu neugodnu ozljedu.

– Ove godine bili smo domaćini Europskog prvenstva, koje se održavalo u Zadru. Budući da smo na sva tri posljednja europska prvenstva došle do finala, to se očekivalo i ovoga puta, sve su oči nekako bile uprte u nas… Nažalost, nakon što smo pobijedile Slovakinje, Poljakinje i Nizozemke, u polufinalu su nas zaustavile Talijanke. Otišle smo tako u borbu za broncu, a tamo smo ponovno poražene. Završile smo tako s drvenom medaljom, što je bilo baš jako bolno za sve nas – priznaje Sadea.

Bolno je za nju bilo i vrlo doslovno, jer već na startu turnira dogodila joj se nezgoda s prstom na ruci.

– Valjda sam u nekom trenutku zapela za kimono, ali znam da sam osjetila da me “pecnulo”. Nastavila sam borbu, da bi vrlo brzo shvatila da mi prst otječe. Fizioterapeut se odmah spustio s tribine, namjestio prst, zavezao ga, i nastavila sam dalje. A kad je borba završila, bilo je upitno hoću li uopće moći nastaviti turnir – prepričava uzdanica KK Samobora i hrvatske reprezentacije, koja je zadnju šansu za medalju morala loviti bez pomoći cure iz Podsuseda.

– Dok su se cure pripremale za borbu za medalju, ja sam sjedila u čekaonici na hitnoj u zadarskoj bolnici. Snimke su otkrile da mi je pukla, kako su rekli, distalna falanga, što je značilo da ništa neće biti od moje borbe za broncu… Postojala je i opcija da skinem longetu i svejedno odradim borbu, ali trener nije želio riskirati, vjerovao je da će cure uspjeti i bez mene. Nažalost, rasplelo se drukčije – žali i mjesecima poslije Sadea.

Iskustva s ozljedama, naravno, ima kao i svi vrhunski sportaši, ali u njezinu slučaju vrijede nešto drukčiji kriteriji.

– Specifična sam po tome što imam stvarno dosta visok prag boli. Toliko da vjerujem da bih mogla odraditi borbu i, recimo, za slomljenom rukom. Iako to dosad, srećom, nisam imala priliku probati… Ali imala sam velikih problema s leđima, disk mi je iskočio na dva mjesta, jer puno je tu rotacija… Dosta pate i koljena, a gležanj na treningu iskrenem po dva-tri puta tjedno!

Zahvaljujući nešto lošijem iskustvu iz Zadra, ostat će na pijedestalu uspomena lanjsko Svjetsko prvenstvo u Budimpešti. U “nogometnoj” atmosferi, uz glasno navijanje dvorane pune navijača domaćih karatistica, Sadea Bećirović odradila je najdražu borbu karijere.

– Atmosfera je bila doslovno nevjerojatna, nešto što se u svijetu karatea baš i ne može doživjeti, a ja sam si u jednom trenutku rekla: “E, sad ćete svi zašutjeti…” Znam da mi je i izbornik rekao: “Želim da svi zašute, da čujem samo naše navijače!” I tako je nekako i bilo, uvjerljivo sam pobijedila, potpuno smo ih deklasirale i tom pobjedom uzele brončanu medalju. To je definitivno borba koju ću jednoga dana prepričavati i svojoj djeci – kaže Sadea.

Veza karatea i Samobora snažna je, neraskidiva, jer junakinja naše priče samo je nastavak niza u kojem su brojne karatistice i karatisti najviše klase.

– Da, Samobor kao grad ima tradiciju karatea, ali u našem slučaju moram istaknuti Darka Šimuneca, mog trenera, čovjeka za kojeg doslovno nemam riječi. Stalno se bori za nas, često i s nepravdom, uvijek nas gura naprijed, traži još više, još bolje… Čak i kad je najteže, kad neki trening možda odrađuješ samo da ga odradiš, tu je da te digne. Poseban čovjek, u svakom slučaju.

S obzirom na to koliko je već u Samoboru, koliko je dobra i uspješna, nije čudo ni doznati da je cura iz karatea tamo čak i blaga verzija celebrityja…

– Je, zna se dogodi da me prepozna netko u pekari, dućanu, možda i na ulici. Ali to, naravno, više dođe kao iznenađenje nego kao pravilo – smije se Sadea.

Karate je upoznala još i prije petog rođendana, zaljubila se u ovaj sport uz stariju sestru, koja je trenirala. Ona nije, jer bila je premala. Konačno su je upisali u klub malo prije nego što je navršila šest godina i otad ljubav traje.

– Uloženo i dobiveno u karateu ne može se ni uspoređivati, ali ja ovaj sport volim, u njemu želim uspjeti i neću odustati sve dok ne ostvarim zacrtane ciljeve. Takav sam karakter…

Studira ekonomiju, završava treću godinu, upisuje još dvije, nije joj loša ideja da u budućnosti spoji ekonomiju i sport, pri čemu će taj sport biti samo – karate!

U posljednje vrijeme svjedoci smo smanjivanja boravka i aktivnosti djece na otvorenom, dok u istom razdoblju bilježimo sve veći broj djece koja doživljavaju teškoće u području mentalnog zdravlja. Briga za mentalno zdravlje djece danas je važna tema jer uz obitelj i svi sudionici odgoja i obrazovanja djece imaju svoju ulogu.

Jedan od načina kako se može promicati mentalno zdravlje učenika, jačati psihološku otpornost i razvijati kompetencije važne za nastavak školovanja i život je vrlo jednostavan, boravkom u prirodi, smatraju iz Osnovne škole Slavka Kolara u Kravarskom gdje se tijekom školske godine 2023./24. provodi Erasmus+ projekt ‘Čuvajući prirodu učimo čuvati sebe’.

Jedan od glavnih ciljeva projekta su zaštita i podrška mentalnom zdravlju učenika koristeći prirodu kao dostupan resurs za učenje i poučavanje. Smatraju kako su bogatstvo Vukomeričkih gorica šume koje trebaju sve češće postati učionice.

– Interdisciplinarnim pristupom izvan zidova učionice potaknut će se motivacija za učenje, aktivno učenje, promjena pristupa učenju, spremnost za rješavanje problema i odgovornost. Potiče se dubinsko i trajno učenje, posebice primjena znanja i vještina u novim situacijama i kreativnost učenika – ističu iz škole te naglašavaju važnost projekta za jednu ovako manju seosku školu.

– Planirano je i realizirano deset aktivnosti mobilnosti učitelja koji su pohađali tečajeve u raznim europskim zemljama, dvije mobilnosti učitelja u kojima su učitelji posjetili odgojno-obrazovne ustanove kako bi se pratio rad sustručnjaka, realizirana je grupna mobilnost učenika te je u našu školu pozvan stručnjak kako bi prenio svoja specifična znanja našim učenicima i učiteljima – ističu iz Osnovne škole Slavka Kolara.

Projekt je u potpunosti financiran sredstvima Europske unije, a o svim projektnim aktivnostima u ovoj školi možete vidjeti ovdje.