Poveži se s nama

Kolumna

CityBreak: Božićna histerija “moranja”

Objavljeno

Sutra je Badnjak, dan pred Božić. Brzo je došao taj dan, kad računam da je godina došla kraju. Kako vrijeme leti… možda brže godine prolaze što smo stariji. Nekako zima je s godinama jača, ljeta su nesnosna, hladovina ispod drveća slabija i živci tanji. Sve je to igra života u kojoj čovjek uvijek pomalo kaska u zaostatku.
Baš ta riječ zaostatak ili u zaostatku svojstvena je meni. Vjerojatno samo ja imam takav dojam, no kako nas uče psiholozi i tanke knjižice samopomoći pred sve odluke ili na kraju godine, staviti sve na papir pa vidjeti. Neću danas donositi novogodišnje odluke niti ću se osvrnuti na prošlu godinu, al’ imam baš jak dojam zaostatka…

 

Složio sam si prije par tjedana popis koji moram obaviti pred blagdane. I prvi moj zaostatak jest taj, što sve počinjem tek sad. Sutra na Badnjak kreće akcija. Nisam prije stigao, a sumnjam da ću i sutra.

 

 

Obaviti kupovinu.
Ponovit ću scenarij s kojim sam osvojio božićni Oscar u filmu Samac u stanu. Dok većina ima sve u stanu počišćeno i kupljeno, ja se probijam kroz gužvu grada. Dolazim u trgovinu i histerično trčim od police do police. Sve za doručak. Sok. Vino. Meso i povrće. Kolače – suhi što mogu stajati. Tako mi glase natuknice u mobitelu i tražim i tražim po ladicama, sa nekom žgaravicom u trbuhu. Stojim ispred blagajne nakon 45 minuta užurbanog hodanja  i mislim se kako me trgovkinje koje moraju raditi baš danas – redom sve supruge i majke – iz dubine duše preziru. Želim vam sretan Božić, ugodan vam dan. Scenarij samca i jadnika u glavnoj ulozi najnovijeg filma Blagdan i jedan muškarac.

 

 

Čistiti stan – generalno pred blagdan
Davno mi je frendica, inače psihijatrica, rekla da sam čudan. Svoje raspoloženje i ono stanje u meni tako jako preslikam na svoj stan. Kad sam nezadovoljan i deprimiran, stan je u totalnom kaosu. Posuđe stoji neoprano, čarape kraj vrata dnevnog boravka, rublje nabacano na radni stol koje čeka peglu, a krevet kao životinjska blagovaonica. Dođu dani kad si kažem danas generalno čistim, i na kraju nakon radnog dana samo se bacim u krevet, a hlače kraj kreveta dok se ne probudim i krenu one jutarnje rutine. No, Badnjak je – trebam sve generalno počistiti jer MORAM. Taj osjećaj morati, kao mač nad glavom stoji ne samo ženama nego i nama muškarcima pred blagdane. Moram kupiti. Moram počistiti. Moram generalno počistiti. Moram poslati čestitke. Moram … moram … moram! Previše je očekivanja, previše je onih naučenih očekivanja koje nam nameće društvo, naša kultura i mi sami sebi uz strah i frazi što će drugi reći. Krenut ću sigurno kao i prošle godine od kupaonice, a stati negdje kod hladnjaka s krpom u ruci i završiti opet kao glavni glumac filma Muškarac – spremačica za blagdane. Stan, dalje u neredu a ja tako siguran da sam dao sve od sebe.

 

 

Ukrasi – treba okiti stan, blagdan je
Mjesec dana je već kako planiram otići u IKEU. Lajkao sam među prvima njihovu objavu da su na popustu blagdanski ukrasi za stan. Idilično sam zamišljao kako na ulaznim vratima visi mali i bucmasti Djed Božićnjak, možda neki anđelčić … idilično me dočekuje svaki put kad dolazim doma, i podsjeća na neku toplinu i blagdanski duh. Maštao sam kako u stanu svjetlucaju svijeće … no, nisam stigao – moj zaostatak broj dva … ne, broj tri; čišćenje je bilo dva. Sterilna soba, akromatskih boja (to su bijela, crna i siva) previše je hladna za blagdane. Iako mislim da jesam, svake godine se uvjerim da nisam tip koji nosi džemper crveno – zelene boje oslikan pahuljicama i rumenog Djeda Božićnjaka. A ukrasi, može i ove godine bez njih. Ako se potrudim i popijem koju čašu više vina na sam Božić, toplina će i ugođaj biti jači definitivno. Našao sam se u kao glavni glumac u još jednom filmu Samac u kući.
Dragi moji, ovaj Božić sigurno će proći kao svaki drugi – pod dekom, uz hrpu filmova čekajući roditeljski paket zamrznute sarme. Odgovarajući na bezbroj uglađenih poruka s najljepšim željama za blagdane poslovnih kolega, poznanika i rodbine s kraja svijeta. Ne moraju trenutni blagdani biti idilični, mogu biti uobičajeni – važno je samo da sebe ne izgubimo u trčanju po trgovinama, sebe u čišćenju stana i slaganju sendviča za božićni doručak. Blagdani nisu idila na vani nego raspoloženje koje vlada u nama iznutra. Ako ste sami, pozovite se nekome u goste – kako god bilo… sretan vam Božić.

Kolumna

Jeste li čuli za Zeleni kadar? Fenomen objašnjava Zrinko Novosel iz Hrvatskog instituta za povijest Zagreb

Nastupit će i Siniša Belošević s pjesmom Nevenke Lang, 6. pjesmom iz ciklusa “Stihovi i note Turopolja”

Objavljeno

on

“Fenomen Zelenog kadra i sjećanje na Prvi svjetski rat u Hrvatskoj” tema je 248. Matičinog četvrtka. U Muzeju Turopolja u četvrtak od 19 sati gostuje Zrinko Novosel iz Hrvatskog instituta za povijest Zagreb. Na predavanju koje organizira Ogranak Marice hrvatske u Velikoj Gorici, Novosel će govoriti o pojavi raširenog dezerterstva među vojnicima prvenstveno slavenskih naroda, nakon vojno-političkog sloma Austro-Ugarske Monarhije u posljednjim mjesecima 1918. godine, a čije se nezadovoljstvo po njihovom povratku s ratišta prelilo na šire slojeve stanovništva i rezultiralo općim buntom prema svim oblicima državne vlasti. Izboj nasilja u kontinentalnim predjelima Hrvatske bio je rezultat anarhije u kojoj su sudjelovale različite skupine ljudi pod zajedničkim nazivnikom Zelenog kadra.

– Iako je dosadašnja historiografija ponudila višestruke interpretacije ovog fenomena, konkretiziranje uloge aktera u Zelenom kadru, prvenstveno dezertera, seljaka i povratnika iz ruskog zarobljeništva, kao i njihovih motiva za radikalne oblike nasilja još uvijek nije dovoljno istraženo. Ovim izlaganjem ponudit će se istraživački model koji podrazumijeva komparativan pristup memoarsko-književnoj građi, čiji su autori bili svjedocima događaja s kraja Prvog svjetskog rata – najavili su organizatori predavanja.

 

Nastavi čitati

Kolumna

KOLUMNA ‘Suci su nas očigledno oštetili, ali očekivao sam da će i više…’

Hrvoje Pekera, legendarni igrač i dugogodišnji trener HRK Gorice, danas tajnik kluba, za City portal piše o Svjetskom prvenstvu u rukometu. Nakon Njemačke ne spada u one koji dramatiziraju…

Objavljeno

on

Svi skupa smo razočarani raspletom utakmice protiv Njemačke, u prvi plan nakon svega došlo je suđenje, ali osobno sam očekivao i puno izražajnije domaćinsko suđenje. Ispalo je da to baš i nije bilo tako, da je presudilo nekoliko odluka na našu štetu, ali svaka od njih je bila vrlo očigledna. Jedna takva je bila i situacija iz našeg zadnjeg napada, koja je presudila pitanje pobjednika. Realno bi bilo da je završilo neriješeno, zaslužili smo to svime što smo pokazali…

Odigrali smo dobru utakmicu, pogođeno je s Vrankovićem, unio je svježinu, puno je pokretljiviji od Stepančića, pogođeno je i sa Šipićem, za kojeg i dalje mislim da je napadački naš najbolji pivot, Štrlek je odigrao vrhunsku utakmicu, ali u ovim okolnostima, realno, igrali smo na granici svojih mogućnosti. U ovom sastavu, sa svim ovim ozljedama, teško možemo puno bolje od ovoga. Sa zdravim Markom Mamićem i sa spremnijim Sliškovićem, kojeg se možda trebalo i više koristiti, izgledalo bi to drukčije. Šego nas je opet pogurao, imali smo priliku i velika je šteta što nismo uspjeli.

Hrvoje Pekera već je više od dva desetljeća igrač, trener i tajnik u HRK Gorici

Činjenica je da je Hrvatska u Münchenu, u prvom krugu, izgledala bitno drukčije. Ima to veze s Brazilom, tom čudnom utakmicom, ali i s ozljedom Cindrića. Sve nas je manje, nemamo širinu, sve ovisi o Karačiću i Duvnjaku, a nama je Karačić inače treći srednji vanjski. Silom prilika, pretvorio se u igrača koji igra svih 60 minuta.

Taj Brazil ispada ključan trenutak, nakon kojeg smo pali, ali treba reći i da to nije bezvezna momčad. Dobri su, a ogotovo su se dobro pripremili za nas. Izašli su duboko na Cindrića i Duvnjaka, pustili su desnog vanjskog da igra s loptom, a ostali vanjski nisu se dovoljno kretali bez lopte. Na to se nadovezala i ta igra sedam na šest, koja u toj utakmici nije funkcionirala. Gubili smo, igrali smo jako oprezno, čak i u grču, a tu smo se pogubili. I dalje mislim da je sedam na šest dobra varijanta, ostajem kod toga, ali treba je umjereno koristiti. Kad se vidi da ne ide, od toga treba odustati. Zbog svega toga nam je falilo slobode, kuraža… Kako sad izgleda, ta utakmica bila je prva na turniru u kojoj smo stvarno imali što za izgubiti. Ispalo je da smo izgubili Cindrića, bodove, samopouzdanje…

Puno se komentiraju i potezi izbornika, a ja bih to sažeo ovako – Lino jako voli odgovornu igru, ne dopušta iskakanja iz toga, ali to nam je u nekim trenucima i problem, budući da su igrači previše u okvirima, pod pritiskom, pa dođe i do grča ako ne krene dobro… Tu se vidjela i psihološka priprema, koja je vjerojatno trebala biti bolja, drukčija, jer kao da je igračima bilo previše tereta na leđima. Da je Červar uspio malo rasteretiti igrače, vjerujem da bi sve to drukčije izgledalo. Ali, opet, to je gotovo nemoguće, ipak nismo mi Šveđani ili Norvežani, mi smo Hrvati, temperamentni i emotivni, teško je to postići.

Ne gledam na ovakav rasplet borbe za polufinale dramatično, pogotovo zato što su ova reprezentacija i stožer na ovom SP-u pokazali stvarno puno. Da, Brazil je kiks, ali s Njemačkom smo igrali u jedan gol, i to bez Cindrića, praktički sa sedam igrača iz utakmice u utakmicu. Pokazali smo da možemo igrati sa svima, da imamo par novih igrača, dobre golmane, još kad se vrati Mamić, kojeg jako cijenim… Takav igrač nam je falio, šuter na lijevom vanjskom koji bi malo rasteretio ostale vanjske.

Sad nas očekuje ta utakmica s Francuzima, u kojoj ćemo, vjerujem, mi igrati svoju igru. Međutim, svi znamo tko su i što su Francuzi. Strašna su momčad, iznimno jaki i fizički i individualno, u igri jedan na jedan, i bojim se da bi se moglo dogoditi da nas dobiju upravo na snagu. Bit će nam biti jako, jako teško, ali ako ih uspijemo malo uspavati, uz dobru obranu, možda i možemo nešto napraviti.

Kako god završilo, ne vjerujem da će se dogoditi da ostanemo bez Olimpijskih igara, budući da će Brazil biti prvak Južne Amerike, tu ide i prvak Europe, što znači da će vjerojatno i deveti s ovog turnira biti u kvalifikacijama za Tokio. Vjerujem da ćemo uspjeti izboriti OI, da imamo reprezentaciju koja puno vrijedi, i da nam je budućnost svijetla.

Nastavi čitati

Kolumna

KOLUMNA ‘Mogu naši rukometaši i bolje, Cindrić, Štrlek i Šipić su prilika’

Hrvoje Pekera, legendarni igrač i dugogodišnji trener HRK Gorice, danas tajnik kluba, za Cityportal piše o Svjetskom prvenstvu u rukometu. Apetiti rastu, ali najteži protivnici tek dolaze…

Objavljeno

on

Nakon svega što smo vidjeli u prvom krugu SP-a, najveći dobitak je spoznaja da se ova hrvatska reprezentacija može adaptirati na svaki način igre i na bilo kojeg protivnika. Island i Japan zahtjevali su brzu igru s puno golova, Makedoniju smo pobijedili kroz taktičku bitku, a protiv Španjolske nas je do bodova dovela jaka obrana, puno “hrvanja” i igra “na mišiće”.

Teško je u svemu ovome izdvajati pojedince, jer u svakoj je utakmici netko povukao i priključio se bravuroznom Šegi – Stepančić i Cindrić protiv Islanda, Duvnjak i Karačić protiv Makedonije, Horvat i Štrlek protiv Japana, Stevanović protiv Bahreina, Musa i Horvat protiv Španjolske… Posebno je impresivna bila ta utakmica protiv Španjolske, u kojoj smo primili samo 19 golova. Obrana je spriječila dodavanja na Aguinagaldea, jednog od najboljih pivota svijeta, a i kad je poneka lopta prošla, tu je bio Šego. Prelazak iz obrane 6-0, koja je jako dobro funkcionirala, u 5-1 pokazao se kao izvrstan taktički potez. Tu su nam Španjolci “poklonili” tri lopte i naši rukometaši su napravili pet golova razlike.

Hrvoje Pekera već je više od dva i pol desetljeća igrač, trener i tajnik u HRK Gorici

Za sve ono što nas očekuje, međutim, morat ćemo biti još bolji. Prostora za napredak ima, prije svega u još većem doprinosu Cindrića, Štrleka i Šipića, koji još nisu pokazali sve što mogu. Puno se postavlja pitanje lijevog vanjskog, budući da stalno igramo s dva “srednjaka”, ali ako će se i uključiti netko od lijevih vanjskih, Bičanić ili Slišković, to neće biti u prevelikoj minutaži. Naime, Lino voli tehničku i jako odgovornu igru, zato će za šutere biti prostora isključivo u situacijama kad će se tražiti upravo to, šut izvana.

U nedjelju od 18 sati na redu je utakmica protiv Brazila, posebno opasna iz razloga što su “bodovi već upisani”. Svakako to treba dobiti, po mogućnosti bez stresa, iako ćemo se ovdje sjetiti našeg posljednjeg okršaja s Brazilcima, koji smo dobili jedan razlike. Dakle, oprez!

Protiv Nijemaca (ponedjeljak, 20.30 sati) i Francuza (srijeda, 18 sati) očekuju nas utakmice s puno duela, “fajta”, pravi psihološki rat. Nešto slično kao protiv Španjolske. Lako neće biti, to je potpuno jasno, no ova hrvatska reprezentacija prikaznim igrama i rezultatima ušla je među najbolje na svijetu i, ako zadrži ovu razinu igre, ima velike izglede boriti se za završnicu.

Naravno, prvo treba osigurati osnovni cilj – kvalificirati se na Olimpiske igre i time zadržati kontinuitet nastupa hrvatskih rukometaša na velikim natjecanjima. Vjerujem da ćemo u tome i uspjeti, jer naša repka igra emotivno i nikog ne ostavlja ravnodušnim. Uostalom, zato ih i volimo!

Turnir je općenito odličan, svjetska rukometna federacija (IHF) još je jednom dokazala da je svjetsko prvenstvo u rukometu mega događaj i event za koji se traži karta više. Rukomet je, možemo to vidjeti ovih dana, sport koji se gleda s užitkom.

Nastavi čitati

Reporter 398 - 22.10.2020.

Facebook

Izdvojeno