HOTNEWS
Žena bez osmijeha je kao selo bez crkve
Priznat ćete da osmjeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati.
Iako svi znamo da ova uzrečica zapravo kaže kako je žena bez grudi kao selo bez crkve, ali ovaj puta je tama osmijeh, a ne grudi. Iako ako bi krenula sa temom grudi i žena koji ne nose grudnjake, a morale bi zbog veličine, prošla bi vas volja za čitanjem. A budući da sam ja tu da vas malo nasmijem i moguće ostavim vam upitnik iznad glave, hajmo mi nazad na temu osmijeha.
Priznat ćete da osmijeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati. No dobro, ne od onih koje urlaju nekontrolirano kao jedna naša susjeda koja probudi i gluhog čovjeka koji je ugasio slušni aparatić.
Jao, evo još mi zuji u ušima.
I tako evo priče.
Bila sam na zadnjim danima godišnjeg odmora i pila sam kavu na terasi lokalnog kafića sa svoje dvije susjede. Osim činjenice da smo majke i da biramo gdje pijemo kavu, jer nam je kvaliteta iste stvarno važna, veže nas i vedar karakter. Dakle, volimo se smijati. Sve tri smo bucke (ok ja sam bucka i pol), iako je se jedna malo otela kontroli pa je podosta smršavila, ali nije izgubila volju za smijehom. Dapače, mislim da se ona najviše od nas smije jer kad se smije, smije se i očima.
Konobar u tom kafiću je miran i povučen dečko koji ne zapitkuje previše, dođe do stola, pozdravi uzme narudžbu i to je to. Probale smo mi njemu neku priču baciti, ali eto nije za klafranje. I neka. Nismo svi isti. Uglavnom dođe on k nama to jutro, pozdravi i čeka narudžbu držeći u ruci tacnu i češkajući se po uhu jer je dolazeći k nama opet zapeo za onaj bor koji strši usred terase. Budući da je najkraći put do našeg stola ispod tog bora, a dečko je visok, eto očešao se on opet o njega po ‘ko zna koji put.
– Jutreko! Jesi dobro? – pitala sam kao i obično.
– Dobro jutro. Jesam, hvala. – rekao je kratko i jasno.
– OK…. Može nama dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode? Hvala. – rekla sam vidjevši da od razgovora opet ništa, ali sve uz osmijeh. Naravno, oči još nisam otvorila kako treba pa mi ni mozak nije bio u formi.
Kimnuo je glavom i okrenu se putu prema šanku, a sigurna sam da je u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…
Foto: Pixabay – jamiehines1
Nije on sišao s terase kad se ukazala Ona.
Djevojka, možda čak i nečija supruga, svojih 30-ak godina, niže i sitnije tjelesne građe (rek’o bi moj pokojni otac – kratka). Stajala je pokraj terase, obučena u uske bijele hlače koje su ocrtavale savršeno izvježbano tamnoputo tijelo, bijeli top bez naramenica i grudnjaka, jer ovo je još mlado i sve stoji na svom mjestu. Kosa je bila neke moderne boje, svježe isfenirana na ravno, nakit je bio decentan i pasao je uz torbicu, remen i cipele koje su bile jako lijepo usklađene. Nokti dugački bijeli, a trepavice prevelike umjetne. Ali, tko sam pak ja da sudim što je preveliko, a što premalo. I da čube. Usne su joj bile povelike. Friški kolagen ili neki drugi umetak, ali ok. Nisu toliko dolazile do izražaja kao te trepavice.
Pomno je snimila terasu i sjela za stol do našeg jer tu je bila hladovina, što je bio razlog zašto smo i mi odabrale taj dio terase.
Okrenula se prema našem konobaru koji je još uvijek u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… i rekla:
– Alo mali! Dođi ‘vamo! I mahnula mu kažiprstom da se nacrta pored nje.
Ovaj naš se pogubio i pogledao gazdu lokala, a gazda mu je kimnuo da ode k njoj.
– Izvolite? – rekao je tiho.
– Dat ćeš mi ovako: kratku kavu u veliku šalicu s malo, ma ne, s puno polu podgrijanog mlijeka. Imaš li cimeta?
– Nemam. – odgovorio je zbunjeno.
– ‘ebo te. A meda? Ali ne ono kinesko sranje nego pravog domaćeg?
– Imamo samo ono što dajemo uz čaj po zimi.
– Pa nije zima. Ma daj donesi kakav imaš. Ako mi neće pasati, neću ga platiti. I donesi mi Cedevitu od naranče u čistu čašu i dvije slamke. Možeš ići.
Potjerala ga je kažiprstom i okrenula se prema svom mobitelu koji je u taj čas zazvonio.
Ovaj naš konobar, pokunjeno je ušao u lokal i nije ga bilo dobrih 5 minuta u kojem vremenu smo nas tri kokoške slušale kako se ona na glas žali nekome na telefon kak’ je u ovom selu usluga katastrofa i kako normalna žena nema gdje popiti kavu.
Pardon, ali ja se smatram relativno normalnom ženom i u tom kafiću rado popijem kavu. A i da ne mislim tako, sigurno ne bi na sav glas komentirala kao što je to ona činila, hladnog pogleda, teških riječi i bez trunke lijepe emocije prema ikome.
– Ispod kojeg se kamena ova izvukla? – pitala sam svoje bucke, a one su se samo nasmijale pokazujući mi da budem tiše, jer će me Ona čuti.
Ma zaboli me. Pa sjednem joj u krilo i polomim svaku kost. Pa nek’ se žali Upravi vodovoda. Kratkih se ja ne bojim. Ali, mogla bi se otrovati…
Kad uto, ukaže se naš konobar i krene prema nama. Na tacnu ionako stane samo 3 šalice i 3 čaše vode, pa eto tako mi smo prve došle na red.
Donio nam je…pogađate jel’da? Dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…???
E nije. Sve tri s toplim i 3 čaše vode. Nismo prigovarale jer smo vidjele da nema smisla.
– Hvala ti. – rekla sam veselo jer sam ja naručila s toplim, a njih dvije nek’ čekaju da se ohladi.
Ostavivši narudžbu na stolu okrenuo se i krenuo natrag prema šanku pokušavajući se sjetiti narudžbe dame u bijelom.
Nije ga opet bilo par minuta i došao je do nje donijevši joj kavu s mlijekom i Cedevitu od limuna.
Foto: Pixabay – Pexels
Koja greška!
To što je ona njemu naumila izgovoriti, vidjelo se samo u njezinim očima kad je zinula. Ali, uto je skočio gazda, doletio do stola i ljubazno ju pitao:
– U čemu je problem?
– U tvojim nesposobnim konobarima, eto u čemu!
– A mi smo zajedno ovce čuvali pa se možete tako sa mnom razgovarati? – rekao je gazda, a vratna žila mu je iskočila i pulsirala naizmjence sa svake strane.
Nastala je tišina, a svi su pogledi bili upereni u nju. Nas tri smo ju rezale pogledima kao laserima jer na našu oazu i dobru ekipu koju susrećemo na dnevnoj bazi, ne damo samo tako. Ipak su to ljudi koji, iako s terase kafića, ali krajičkom oka uvijek čuvaju našu djecu dok su u parku, dok prelaze cestu i kad ih klinci iz drugih kvartova zadirkuju. Iako smo se svi dosta povukli u sebe, susjedi se međusobno i dalje čuvaju.
– Nismo. – tiho je rekla i prebacila fokus na mobitel, koji ovaj put nije zvonio ali sigurne smo da je objavila na društvenim mrežama kako je napadnuta od primitivnih malograđana u nekoj selendri dok je u miru htjela popiti svoju kavu uoči napornog dana.
E sad, ja sam tu ženu napala u ovoj kolumni ne znajući ništa o njoj i to je nešto što nije u redu. Ali isto tako, ona ne zna zašto je naš konobar tako introvertan, zašto može biti sretna da nije dobila pelin i kiselu, zašto je terasa tog kafića stalno puna i u konačnici da svatko od nas ima neku dijagnozu, ali kako nismo još svi pregledani, nemamo to svi crno na bijelo, pa je dobro i prošla.
Popila je naručeno, uredno platila i otišla bez ikakvog srama, skrušenosti ili potrebe da se ispriča. I bez osmjeha.
Sigurna sam da se osmjehnula bilo kome od nas tamo, da danas ova kolumna ne bi bila ovakvog tona, već da bi više do izražaja došla činjenica što njoj s 30 cice stoje i bez grudnjaka, dok su naše bile ‘ko suhe šljive jer smo u tim godinama dojile, ili činjenica da bi joj JLo pozavidjela na stražnjici jer je definirana ili možda dobrim push up gaćama namontira da stoji baš onako kako treba. Što se čudite, pa postoje push up gaće. Nemojte mi reći da to niste znali? Nisam ni ja, ali eto postoje.
Foto: pexels-jonaorle
Kad je Ona otišla, krenula je žustra rasprava i mislim da je spomenuta štucala do kraja dana koliko smo ju samljeli pričom. A ne bi li bilo bolje da smo pričale o komadu kakav se rijetko viđa u našem kvartu? Očito da ne.
Ponavljam, jedan smiješak bi to sve popravio.
I tak, za desetak minuta dolazi naš konobar i pita nas što ćemo piti.
– Pa donio si nam već, kaj ti je? Znaš da je visok datum i samo po jednu krkamo krajem mjeseca. – rekla sam polu-tužno, em zbog činjenice da je to istina, em zbog činjenice zašto je to istina.
– Veli gazda da mu treba malo vaše energije pa vas časti pićem.
Pogledale smo se, nasmijale od srca i naručile: dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode…
I donio ih je točno onako kako smo naručile.
Na odlasku smo zahvalile gazdi i već drugi dan smo bile na istoj lokaciji u isto vrijeme čekajući da se pojavi neka nova teta. Ali nije. Očito je ova pustila glas da smo nezgodna ekipa.
Mi i dalje, unatoč činjenici da više nismo na godišnjem, ali i zbog skorog dolaska zime i nemogućnosti besposličarenja po kvartovskim terasama, koristimo priliku biti dio te ekipe koja više cijeni žene s osmjehom nego žene koje su ispale s naslovnica modnih magazina, ali bez tog čarobnog nakita zvanog – osmijeh.
Voli vas vaša, uvijek nasmijana Nevena.
PS – Ne znate uvijek zašto se smijem, i vjerujte mi da je tako bolje, jer u mojoj glavi je jako zabavno.
HOTNEWS
FOTO Radi se novi, dodatni peron na goričkom autobusnom terminalu
Radovi bi trebali biti gotovi u utorak.
U utorak su krenuli radovi na izgradnji novog, dodatnog perona na autobusnom terminalu u Velikoj Gorici. Naime, po uvođenju novog prijevoznika na lokalnim linijama ukazala se potreba za dodatnim peronima obzirom da je dodano i nekoliko novih linija, a uz želju i potrebu da se maksimalno vozni redovi usklade sa potrebama korisnika, ističu iz Grada Velika Gorica.
Novi peron uređuje se s lijeve strane uz postojeći peron broj 8, a koji će biti u dužini 10 metara i širine 3,6 metara.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
– Većinom se iskorištava postojeća površina kolnika, a dio novog kolnika predviđa se na dijelu površine za pješake. Novi peron od kolnika će biti visinski odvojen postavljanjem cestovnih rubnjaka koji se postavljaju tako da je gornja površina rubnjaka visinski izdignuta od kolnika 12 cm. Uzdužni i poprečni pad kolnika novog perona zadržava se prema postojećem stanju. Uzeto je u obzir prometovanje autobusa javnog gradskog prijevoza u dužini 12 metara – objašnjavaju iz Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i promet te dodaju:
– Sukladno tome peron je označen žutom linijom u dužini 10 metar, kako svojim prednjim dijelom, koji se prilikom mirovanja u prometu nalazi na pješačkoj stazi, ne zaklanja zadnja vrata autobusa koji se nalazi na ‘brzom’ peronu. Uz novi autobusni peron uređuje se postojeći autobusni peron ‘brze’ linije – kažu iz Grada.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Osim uređenja perona uređuje se i horizontalna te vertikalna signalizacija. Radove izvode djelatnici VG Komunalca, a koji bi trebali biti gotovi u utorak.
Za vrijeme trajanja radova ZET-ova ‘brza linija’ 330 za stajalište koristi peron broj 10 na kojem se zaustavlja i autobusna linija 268.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
HOTNEWS
U gradu ‘niknuli’ novi zeleni otoci i polupodzemni spremnici, evo gdje možete odložiti otpad
Na tri nove lokacije…
Ovih dana na nekoliko lokacija u gradu niknuli su novi polupodzemni spremnici za odlaganje stakla, papira, plastike i metala, ali i tekstila. Spremnici su tako postavljeni kod stambenih zgrada u Zvonimirovoj, u naselju 8. martu kod Crvenog križa te u Porinovoj nasuprot HAK-a.
Dio je to projekta kojim Grad Velika Gorica kontinuirano nabavlja komunalnu opremu potrebnu za djelovanje sustava odvojenog sakupljanja otpada, a koju predaje na upravljanje VG Čistoći.
Ovakvi spremnici imaju imaju brojne prednosti, među kojima su smanjenje neugodnih mirisa, estetika, higijena kao znatno manja mogućnost prebiranja.
– Do sada se vrlo dobro prihvaćenim pokazao sustav “zelenih otoka” na javnim površinama opremljenim polupodzemnim spremnicima za odvojeno sakupljanje komunalnog otpada, koje smo postavljali na lokacije koje imaju veće potrebe za zapreminom spremnika nego što je moguće smjestiti u standardna spremišta za otpad u stambenim zgradama, a osobito su dobro prihvaćeni polupodzemni spremnici za otpadni tekstil, iz kojih do sada nije bilo nikakvog razbacivanja otpada, za razliku od prethodno korištenih bijelih samostojećih spremnika s bravom koji su prečesto bili meta obijanja i razbacivanja otpada po javnim površinama – ističu iz gradskog Upravnog odjela za prostorno planiranje, graditeljstvo i zaštitu okoliša.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Također na još četiri lokacije uz već postojeće ‘zelene otoke’ postavljeni su i spremnici za tekstil, a možete ih pronaći kod Pizzerie Gavran, srednjoškolskog centra, Kurilovečkoj i Ulici Nikole Tesle.
– Budući da se ove godine planira dovršetak radova izgradnje novog Reciklažnog dvorišta Velika Gorica, potrebno je ovo dvorište i opremiti, pa će se tako nabaviti stroj za sakupljanje povratnih boca te 4 dodatna rol-kontejnera za navlakač za odvojeno sakupljanje različitih vrsta otpada – ističu iz Upravnog odjela.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Spremnike i opremu za novo Reciklažno dvorište, s 40 posto, odnosno s oko 50 tisuća eura sufinancira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a preostalih 60 posto Grad Velika Gorica.
HOTNEWS
Velikogoričke mažoretkinje sezonu žele ‘okrunit’ prvenstvom u Africi, pomozite im da ostvare san
Djevojke pokrenule donacijsku kampanju…
Velikogoričke mažoretkinje djeluju već 27 godina. Od samog početka djelovanja, svake godine ulažu velik rad i trud u nove koreografije i prezentaciju svog rada, ideja i plesnih postignuća. Djevojke su se nedavno vratile s Europskog prvenstva u Češkoj, a pred njima je jedan veliki projekt. Spremaju se za VI. MWF Svjetsko prvenstvo u Cape Townu u Južnoj Africi.
Boje Velike Gorice te Lijepe naše od 19. do 22. rujna branile bi seniorke Velikogoričkih mažoretkinja, a koje bi u ime ostatka kluba pokazale rad, trud i predanost ovog tima. Prvenstvo je organizirano u suradnji Svjetske mažoret-sport federacije i Južnoafričke mažoret i cheerleading asocijacije.
– Predstavile bi se u četiri različite kategorije te s dva različita rekvizita. Odlazak na ovu destinaciju i ovakvo prvenstvo bila bi kruna naše uspješne plesne sezone, 2023./2024., što bi nam bilo veliko zadovoljstvo – ističu iz Velikogoričkih mažoretkinja.
S obzirom na to da ovo putovanje i odlazak na drugi kontinent iziskuje velike financijske troškove, a koje na žalost ova udruga ne može sama isplatiti, stoga su djevojke pokrenule donacijsku kampanju kako bi im se pomoglo da ostvare svoj veliki san.
– Klikom na link te svojom donacijom, svi koji žele i mogu, mogu direktno pomoći velikogoričkim seniorkama. Donjeg limita za donaciju nema jer nam svaki euro znači i pomaže. Zahvaljujemo svima koji mogu pomoći našim seniorkama. One svojim radom, predanosti i lojalnosti to zaslužuju – istaknuli su iz Velikogoričkih mažoretkinja.
Spomenimo kako danas Velikogoričke mažoretkinje broje 50 članica, a već godina ima uspješno polazi za rukom osvajati titule na državnim, europskim i svjetskim prvenstvima, ali i brojne druge nagrade ostvarene na nacionalnim te internacionalnim natjecanjima.
Do 2024. godine, kroz ovaj klub prošlo je stotine i stotine djevojčica i djevojaka. Sve su dale svoj magični dodatak i doprinijele radu kluba, kako brojčano, tako i kvalitetom.
Želite li svojom donacijom pomoći Velikogoričkim mažoretkinjama, to možete učiniti ovdje.
HOTNEWS
Vatrogasna mladež iz Ribnice zauzela 13. mjesto na natjecanju u Italiji
Ekipe su se natjecale u segmentima vježba s preprekama i štafeta te ih uspješno odradili.
Stigli su rezultati vatrogasne olimpijade odnosno 24. međunarodnog natjecanja vatrogasne mladeži Međunarodne zajednice i spasilačkih službi održane u Italiji, a na kojem je boje Hrvatske, Zagrebačke županije i Velike Gorice branila muška mladež iz DVD-a Ribnica. Ekipe su se natjecale u segmentima vježba s preprekama i štafeta te ih uspješno odradili.
Iz Hrvatske vatrogasne zajednice javili su kako je naša gorička ekipa osvojila 13. mjesto, a dok je prijateljski DVD Ostrna, koji je također nastupio u konkurenciji muške mladeži i predstavljao našu županiju na ovom prestižnom vatrogasnom natjecanju, plasirao se na 10. mjesto.
– Ekipa je dala sve od sebe, predano su i požrtvovno odradili ovu rolu – istaknuli su iz DVD-a Ribnica po završetku vježbe.
Foto: DVD Ribnica
Također, Hrvatsku je u ženskim timovima predstavljala ekipa iz DVD-a Bedekovčina, a cure su ostvarile 5. mjesto.
U zajedničkom poretku (muški i ženski), hrvatski timovi smjestili su se na sljedeće pozicije. DVD Ostrna na 11. mjesto, DVD Ribnica na 16. mjesto te DVD Bedekovčina na 19. mjesto.
Foto: FB DVD Ostrna
Spomenimo kako se natjecanje održalo na gradskom stadionu u Borgo Valsugani, a sudjelovali su natjecateljski timovi iz 22 države – od Portugala do dalekog Japana. Iz tih zemalja je stiglo 53 timova, s preko 630 mladih natjecatelja i 66 sudaca.
– Natjecanja vatrogasne mladeži bitan su dio hrvatskog vatrogastva jer su zalog budućih vatrogasnih kadrova. Mi smo u Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici toga itekako svjesni i kontinuirano ulažemo u rad s mladima, a upravo kroz natjecanja dobrovoljna vatrogasna društva pokazuju svoju snagu i usmjerenost prema ovom časnom i humanom poslu. Ponosni smo što su čak tri naša odjeljenja sudjelovala na Međunarodnom natjecanju vatrogasne mladeži – istaknuli su iz Hrvatske vatrogasne zajednice.
Mnogi navijači iz svih dijelova zemlje došlo su bodriti mlade vatrogasce, a s tribina vijorila se i hrvatska zastava i orila navijačka pjesma.
Foto: Hrvatska vatrogasna zajednica
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
HOTNEWS
Tko će graditi gorički Centar za starije?
Traži se izvođač radova, a rok izgradnje je 16 mjeseci.
-
Sportprije 2 danaPromjena plana: Skupština poništena, HNK Lukavec je opet NK Lukavec!
-
Sportprije 2 danaGorički trojac u Paminjovim rukama: Brlek, Nezirović i Vuko posuđeni Karlovcu
-
Sportprije 2 danaTuropoljski nogometaš Neven Novosel živi i radi u Irskoj, a nogomet mu je još u fokusu zanimanja
-
Sportprije 4 danaNovi trener Marko Biljan s Mraclinom krenuo u pripremno razdoblje
