HOTNEWS
Žena bez osmijeha je kao selo bez crkve
Priznat ćete da osmjeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati.
Iako svi znamo da ova uzrečica zapravo kaže kako je žena bez grudi kao selo bez crkve, ali ovaj puta je tama osmijeh, a ne grudi. Iako ako bi krenula sa temom grudi i žena koji ne nose grudnjake, a morale bi zbog veličine, prošla bi vas volja za čitanjem. A budući da sam ja tu da vas malo nasmijem i moguće ostavim vam upitnik iznad glave, hajmo mi nazad na temu osmijeha.
Priznat ćete da osmijeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati. No dobro, ne od onih koje urlaju nekontrolirano kao jedna naša susjeda koja probudi i gluhog čovjeka koji je ugasio slušni aparatić.
Jao, evo još mi zuji u ušima.
I tako evo priče.
Bila sam na zadnjim danima godišnjeg odmora i pila sam kavu na terasi lokalnog kafića sa svoje dvije susjede. Osim činjenice da smo majke i da biramo gdje pijemo kavu, jer nam je kvaliteta iste stvarno važna, veže nas i vedar karakter. Dakle, volimo se smijati. Sve tri smo bucke (ok ja sam bucka i pol), iako je se jedna malo otela kontroli pa je podosta smršavila, ali nije izgubila volju za smijehom. Dapače, mislim da se ona najviše od nas smije jer kad se smije, smije se i očima.
Konobar u tom kafiću je miran i povučen dečko koji ne zapitkuje previše, dođe do stola, pozdravi uzme narudžbu i to je to. Probale smo mi njemu neku priču baciti, ali eto nije za klafranje. I neka. Nismo svi isti. Uglavnom dođe on k nama to jutro, pozdravi i čeka narudžbu držeći u ruci tacnu i češkajući se po uhu jer je dolazeći k nama opet zapeo za onaj bor koji strši usred terase. Budući da je najkraći put do našeg stola ispod tog bora, a dečko je visok, eto očešao se on opet o njega po ‘ko zna koji put.
– Jutreko! Jesi dobro? – pitala sam kao i obično.
– Dobro jutro. Jesam, hvala. – rekao je kratko i jasno.
– OK…. Može nama dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode? Hvala. – rekla sam vidjevši da od razgovora opet ništa, ali sve uz osmijeh. Naravno, oči još nisam otvorila kako treba pa mi ni mozak nije bio u formi.
Kimnuo je glavom i okrenu se putu prema šanku, a sigurna sam da je u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…
Foto: Pixabay – jamiehines1
Nije on sišao s terase kad se ukazala Ona.
Djevojka, možda čak i nečija supruga, svojih 30-ak godina, niže i sitnije tjelesne građe (rek’o bi moj pokojni otac – kratka). Stajala je pokraj terase, obučena u uske bijele hlače koje su ocrtavale savršeno izvježbano tamnoputo tijelo, bijeli top bez naramenica i grudnjaka, jer ovo je još mlado i sve stoji na svom mjestu. Kosa je bila neke moderne boje, svježe isfenirana na ravno, nakit je bio decentan i pasao je uz torbicu, remen i cipele koje su bile jako lijepo usklađene. Nokti dugački bijeli, a trepavice prevelike umjetne. Ali, tko sam pak ja da sudim što je preveliko, a što premalo. I da čube. Usne su joj bile povelike. Friški kolagen ili neki drugi umetak, ali ok. Nisu toliko dolazile do izražaja kao te trepavice.
Pomno je snimila terasu i sjela za stol do našeg jer tu je bila hladovina, što je bio razlog zašto smo i mi odabrale taj dio terase.
Okrenula se prema našem konobaru koji je još uvijek u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… i rekla:
– Alo mali! Dođi ‘vamo! I mahnula mu kažiprstom da se nacrta pored nje.
Ovaj naš se pogubio i pogledao gazdu lokala, a gazda mu je kimnuo da ode k njoj.
– Izvolite? – rekao je tiho.
– Dat ćeš mi ovako: kratku kavu u veliku šalicu s malo, ma ne, s puno polu podgrijanog mlijeka. Imaš li cimeta?
– Nemam. – odgovorio je zbunjeno.
– ‘ebo te. A meda? Ali ne ono kinesko sranje nego pravog domaćeg?
– Imamo samo ono što dajemo uz čaj po zimi.
– Pa nije zima. Ma daj donesi kakav imaš. Ako mi neće pasati, neću ga platiti. I donesi mi Cedevitu od naranče u čistu čašu i dvije slamke. Možeš ići.
Potjerala ga je kažiprstom i okrenula se prema svom mobitelu koji je u taj čas zazvonio.
Ovaj naš konobar, pokunjeno je ušao u lokal i nije ga bilo dobrih 5 minuta u kojem vremenu smo nas tri kokoške slušale kako se ona na glas žali nekome na telefon kak’ je u ovom selu usluga katastrofa i kako normalna žena nema gdje popiti kavu.
Pardon, ali ja se smatram relativno normalnom ženom i u tom kafiću rado popijem kavu. A i da ne mislim tako, sigurno ne bi na sav glas komentirala kao što je to ona činila, hladnog pogleda, teških riječi i bez trunke lijepe emocije prema ikome.
– Ispod kojeg se kamena ova izvukla? – pitala sam svoje bucke, a one su se samo nasmijale pokazujući mi da budem tiše, jer će me Ona čuti.
Ma zaboli me. Pa sjednem joj u krilo i polomim svaku kost. Pa nek’ se žali Upravi vodovoda. Kratkih se ja ne bojim. Ali, mogla bi se otrovati…
Kad uto, ukaže se naš konobar i krene prema nama. Na tacnu ionako stane samo 3 šalice i 3 čaše vode, pa eto tako mi smo prve došle na red.
Donio nam je…pogađate jel’da? Dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…???
E nije. Sve tri s toplim i 3 čaše vode. Nismo prigovarale jer smo vidjele da nema smisla.
– Hvala ti. – rekla sam veselo jer sam ja naručila s toplim, a njih dvije nek’ čekaju da se ohladi.
Ostavivši narudžbu na stolu okrenuo se i krenuo natrag prema šanku pokušavajući se sjetiti narudžbe dame u bijelom.
Nije ga opet bilo par minuta i došao je do nje donijevši joj kavu s mlijekom i Cedevitu od limuna.
Foto: Pixabay – Pexels
Koja greška!
To što je ona njemu naumila izgovoriti, vidjelo se samo u njezinim očima kad je zinula. Ali, uto je skočio gazda, doletio do stola i ljubazno ju pitao:
– U čemu je problem?
– U tvojim nesposobnim konobarima, eto u čemu!
– A mi smo zajedno ovce čuvali pa se možete tako sa mnom razgovarati? – rekao je gazda, a vratna žila mu je iskočila i pulsirala naizmjence sa svake strane.
Nastala je tišina, a svi su pogledi bili upereni u nju. Nas tri smo ju rezale pogledima kao laserima jer na našu oazu i dobru ekipu koju susrećemo na dnevnoj bazi, ne damo samo tako. Ipak su to ljudi koji, iako s terase kafića, ali krajičkom oka uvijek čuvaju našu djecu dok su u parku, dok prelaze cestu i kad ih klinci iz drugih kvartova zadirkuju. Iako smo se svi dosta povukli u sebe, susjedi se međusobno i dalje čuvaju.
– Nismo. – tiho je rekla i prebacila fokus na mobitel, koji ovaj put nije zvonio ali sigurne smo da je objavila na društvenim mrežama kako je napadnuta od primitivnih malograđana u nekoj selendri dok je u miru htjela popiti svoju kavu uoči napornog dana.
E sad, ja sam tu ženu napala u ovoj kolumni ne znajući ništa o njoj i to je nešto što nije u redu. Ali isto tako, ona ne zna zašto je naš konobar tako introvertan, zašto može biti sretna da nije dobila pelin i kiselu, zašto je terasa tog kafića stalno puna i u konačnici da svatko od nas ima neku dijagnozu, ali kako nismo još svi pregledani, nemamo to svi crno na bijelo, pa je dobro i prošla.
Popila je naručeno, uredno platila i otišla bez ikakvog srama, skrušenosti ili potrebe da se ispriča. I bez osmjeha.
Sigurna sam da se osmjehnula bilo kome od nas tamo, da danas ova kolumna ne bi bila ovakvog tona, već da bi više do izražaja došla činjenica što njoj s 30 cice stoje i bez grudnjaka, dok su naše bile ‘ko suhe šljive jer smo u tim godinama dojile, ili činjenica da bi joj JLo pozavidjela na stražnjici jer je definirana ili možda dobrim push up gaćama namontira da stoji baš onako kako treba. Što se čudite, pa postoje push up gaće. Nemojte mi reći da to niste znali? Nisam ni ja, ali eto postoje.
Foto: pexels-jonaorle
Kad je Ona otišla, krenula je žustra rasprava i mislim da je spomenuta štucala do kraja dana koliko smo ju samljeli pričom. A ne bi li bilo bolje da smo pričale o komadu kakav se rijetko viđa u našem kvartu? Očito da ne.
Ponavljam, jedan smiješak bi to sve popravio.
I tak, za desetak minuta dolazi naš konobar i pita nas što ćemo piti.
– Pa donio si nam već, kaj ti je? Znaš da je visok datum i samo po jednu krkamo krajem mjeseca. – rekla sam polu-tužno, em zbog činjenice da je to istina, em zbog činjenice zašto je to istina.
– Veli gazda da mu treba malo vaše energije pa vas časti pićem.
Pogledale smo se, nasmijale od srca i naručile: dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode…
I donio ih je točno onako kako smo naručile.
Na odlasku smo zahvalile gazdi i već drugi dan smo bile na istoj lokaciji u isto vrijeme čekajući da se pojavi neka nova teta. Ali nije. Očito je ova pustila glas da smo nezgodna ekipa.
Mi i dalje, unatoč činjenici da više nismo na godišnjem, ali i zbog skorog dolaska zime i nemogućnosti besposličarenja po kvartovskim terasama, koristimo priliku biti dio te ekipe koja više cijeni žene s osmjehom nego žene koje su ispale s naslovnica modnih magazina, ali bez tog čarobnog nakita zvanog – osmijeh.
Voli vas vaša, uvijek nasmijana Nevena.
PS – Ne znate uvijek zašto se smijem, i vjerujte mi da je tako bolje, jer u mojoj glavi je jako zabavno.
HOTNEWS
PONOS TUROPOLJA Naše Jane zlatni glasovi Barcelone!
Prvim mjestom u kategoriji folklorne glazbe pokazale energiju našeg identiteta
Ansambl Jane osvojio je 1. mjesto u kategoriji folklorne glazbe na festivalu Golden voices of Barcelona!
Ovaj festival odlikuje ono najbolje od tradicije međunarodnih kulturnih susreta, koji okuplja sudionike iz 60 zemalja svijeta, u organizaciji Fiestalonia Milenio – europskog lidera u organizaciji međunarodnih festivala i natjecanja za kreativne timove.
Foto: Ansambl Jane Fb
–Ova nagrada je rezultat predanog rada, timske energije i ljubavi prema tradiciji koju svakim nastupom prenosimo publici. Hvala svima koji nas podržavaju – ova pobjeda je vaša koliko i naša! Folklor nije samo ples i pjesma. To je identitet, srce i duša zajednice. Mi ćemo i dalje s ponosom čuvati i prenositi tu baštinu – poručile su Jane na svojem Facebook profilu.
Jane su u Velikoj Gorici osnovane 2004. godine i od tada su na brojnim međunarodnim natjecanjima osvojile prva mjesta. Kvaliteti njihove izvedbe pridonosi i glazbeni mentor Ivica Potočnik, renomirani stručnjak s područja folklorne glazbe, dok je za uvježbavanje repertoara zadužena Ana Jaklinović.
Čestitamo našim ambasadoricama kulture i baštine!
HOTNEWS
Borba za život – farmaceut iz Kravarskog treba našu pomoć! Otac dvojice malenih dječaka ima agresivni oblik tumora mozga
Gabrijel (4) i Patrik (2) svakodnevno čekaju kod kuće, ne znajući s kakvom se životnom borbom njihov tata suočava…
Ljekarne Zagrebačke županije uputile su apel za pomoć kolegi, izvrsnom farmaceutu, donedavnom voditelju ljekarne u Pokupskom – Igoru Čaklecu iz Kravarskog.
Igor je do lani vodio podružnicu županijskih ljekarni u Pokupskom, kada je jednog jutra zbog neizdržive glavobolje završio na hitnom prijemu u bolnici gdje je nakon pretraga dobio tešku dijagnozu – glioblastom…
– Igor me je nazvao prošlog ljeta jedno jutro u 6 sati da ne može otvoriti ljekarnu zbog užasne glavobolje. Nakon što je obavio pretrage, u suzama me nazvao govoreći da ima tumor na mozgu. Cijeli svijet mu se srušio. Iako je naknadno operiran, tumor se i dalje širi, a jedina nada mu je eksperimentalno liječenje u inozemstvu, koje košta. Uključili smo se u pomoć, ne samo jer je naš kolega, on je izvrstan farmaceut i prije svega, jedan predivan čovjek – ispričala nam je ravnateljica Ljekarni Zagrebačke županije Ana Galić Skoko.
Poziv za pomoć prenosimo u cijelosti:
“Poštovani,
obraćamo Vam se s iskrenom i osobnom molbom za pomoć našem dragom kolegi Igoru Čaklecu (34), koji se trenutno bori s teškom dijagnozom – glioblastomom, agresivnim oblikom tumora mozga.
Igoru je pružena nada za produljenje života i poboljšanje kvalitete liječenja putem inovativne terapije dendritnim stanicama u Njemačkoj, koja, nažalost, nije pokrivena sustavom javnog zdravstva. Riječ je o personaliziranoj imunoterapiji koja koristi vlastite stanice pacijenta za poticanje imunološkog odgovora protiv tumora.
Ono što ovu situaciju čini još težom jest činjenica da Igor nije samo naš kolega, već i otac dvaju malenih dječaka – Gabrijela (4) i Patrika (2) – koji ga svakodnevno čekaju kod kuće, ne znajući s kakvom se životnom borbom njihov tata suočava.
Ukupni trošak liječenja prema ponudi iz Laboratorija dr. Gansauge (sjedište u Ulmu, Klinika za imunoterapiju u Bergu) iznosi 17.734,00 eura, a liječenje mora započeti najkasnije do 30. srpnja 2025., što znači da nam je ostalo još dva tjedna za prikupljanje sredstava. Svaka pomoć, bez obzira na iznos, može značiti razliku – i za Igora i za njegovu obitelj.
Ukoliko ste u mogućnosti pomoći ili znate nekoga tko bi bio voljan pomoći, molimo Vas da ovu poruku podijelite. Za donacije je otvoren poseban žiro račun:
Primatelj: Valentina Čaklec
IBAN: HR7923400093114089426
Model: HR00
Poziv na broj: OIB uplatitelja ili “Donacija za Igora”
Opis plaćanja: Donacija za liječenje Igora Čakleca
Svjesni smo da je dijeljenje medicinske dokumentacije osjetljivo pitanje, no svi koji žele dodatne informacije o dosadašnjem tijeku liječenja ili samoj terapiji slobodno se mogu javiti – s punim povjerenjem ćemo im rado dostaviti potrebne podatke.
Unaprijed zahvaljujemo na Vašoj podršci, plemenitosti i suosjećanju.”
Svaka, i najmanja donacija, nije beznačajna. Igoru otvara put za ozdravljenje, a njegovoj obitelji daje podršku i nadu, da će njihov tata i suprug dobiti priliku za život.
HOTNEWS
GRADSKI VRT 14 parcela od danas ima nove korisnike: “Jedva čekamo posaditi svoje povrće!”
Vrt je ograđen i siguran jer su ulazna vrata “pod ključem”.
Vrtne parcele u Ulici dr. Jurja Dobrile u Velikoj Gorici spremno dočekuju nove korisnike.
Pripremljene su za sadnju u sklopu projekta “Gradski vrtovi” koji je pokrenut 2014. godine, a dodjeljuju se na dvije godine bez naknade, uz mogućnost produljenja.
Foto: Sanjin Vrbanus
O ukupno 20 parcela, interes je za sada pokazalo 14 stanovnika Velike Gorice koji su danas s Gradom Velikom Goricom potpisali ugovore. Jedan od njih je i naš sugrađanin Franjo Bogić, koji se za vrtlarenje odlučio nakon odlaska u mirovinu.
Foto: Sanjin Vrbanus
– Moj je vrt ovaj tu na prvoj parceli do ograde i posadit ću paradajz, salatu, luk i drugo povrće. Prije nisam imao vremena saditi svoje povrće jer sam radio i većinu toga morao sam kupovati po centrima. Ali to nije to, nije domaće i tek ubrano. Sad kad sam u mirovini ima vremena brinuti o vrtu, jer on zahtijeva brigu, mora biti uredan. A moj će biti kao ogledalo! – poručio je zadovoljno Franjo.
Danas u Velikoj Gorici postoje četiri uređena gradska vrta, smještena u Zadarskoj, Sinjskoj, Ulici Nikole Tesle te ovaj najnoviji u Dobrilinoj koji se prostire na 2.800 metara kvadratnih.
Foto: Sanjin Vrbanus
– Korisnicima smo u vrtu osigurali vrte pumpe za vodu, vrtnu kućicu koja se može zaključati za alat i osobne stvari a parcele mogu koristiti sljedeće dvije godine bez naknade. Vrt je ograđen i siguran jer su ulazna vrata “pod ključem” – objasnio je Marko Kos, voditelj Odjela za poljoprivredu i ruralni razvoj Grada Velike Gorice.
Gradski vrtovi mogu poboljšati kvalitetu života naših građana u socijalnom, zdravstvenom, ekonomskom i ekološkom smislu, a nove parcele pripremljene su kao odgovor na sve veći interes na području grada.
Foto: Sanjin Vrbanus
–Kako je ostalo još nekoliko parcela, koje su već pripremljene za sadnju i sjetvu pozivam zainteresirane da se jave u naš resorni odjel. Kada vidim radost i osmjehe novih korisnika, znam da se trud oko pronalaska parcele u urbanom dijelu grada isplatio. Zahvaljujući mojim suradnicima osigurali smo svu potrebnu infrastrukturu; od vode, spremišta, kontejnera i pripreme tla, ali na tome nećemo stati. Ako bude interes i dalje u porastu, spremni smo adekvatno odgovoriti na zahtjeve, jer je to ulaganje u zdraviji život i konzumiranje uzgojenog povrća svojim rukama. I sam imam doma vrt i znam koliko me čini sretnijom osobom raditi i živjeti okružen prirodom – istaknuo je gradonačelnik Krešimir Ačkar.
FOTO galerija:
HOTNEWS
Miošićeva “trpi” tuđe smeće: ”Dolaze s automobilima i trpaju naše kante!”
Stanarima o zaštiti spremnika preporuke dala VG Čistoća.
Stanari Ulice Andrije Kačića Miošića u Velikoj Gorici suočavaju se s nepoštenim sugrađanima koji već duži period u njihove kante za otpad, elegantno ubacuju svoj.
Naime, kako je našoj redakciji u potrazi za rješenjem napisala jedna od stanarki ulice: “Dolaze s automobilima i trpaju naše kante!” Pitala je, ima li Grad nekakvu opciju zatvaranja prostora za kante u zgradama u kojima će VG čistoća imati pristup s istim ključevima?
Pitanje smo proslijedili Gradu Velika Gorica i gradska tvrtka VG Čistoća, ovlaštena za pražnjenje spremnika s otpadom na području grada, uputila je sljedeći odgovor:
“Što se tiče neovlaštenog korištenja spremnika za otpad od strane trećih osoba, ovim putem želimo Vas informirati da je prema važećoj Odluci o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Velike Gorice (Službeni glasnik Grada Velike Gorice broj 6/2021, 5/2022, 3/2023) u stambenim zgradama obvezno korištenje zajedničkih spremnika za odvojeno sakupljanje otpada, uz uvjet da su isti dostupni s javne površine radnicima davatelja javne usluge radi pražnjenja. Također, korisnici sami odgovaraju za korištenje posude koja im je dodijeljena, pa su stoga sami dužni i onemogućiti pristup spremnicima i sadržaju spremnika neovlaštenim osobama i životinjama.”
Nadalje, VG Čistoća ističe kako je zgrada u spomenutoj ulici (kućni broj poznat redakciji) već prilikom izgradnje trebala imati takvo spremište, što očito nije realizirano, te savjetuje da spremište postave sami na zemljištu koje pripada zgradi, uz preporuku da stoji na mjestu na kojem se sada nalaze spremnici za odvojeno sakupljanje otpada.
Naime, VG Čistoća nije nadležna za kontrolu neovlaštenog korištenja spremnika, te stanari zajedničkom suradnjom trebaju neodgovorne osobe spriječiti na način da im kante više nisu lako dostupne.
No, uvijek postoji i korak dalje.
“Predlažemo također da spremište opremite elektroničkom bravom koja se otvara putem čipa ili čip kartice, a dodatno i vremenskom bravom koja bi se mogla programirati da u vrijeme prije dolaska našeg vozila otvara spremište, a nakon toga se ponovno zaključava. Također preporučamo ugradnju sustava video nadzora spremišta, kako bi se moglo lakše utvrditi počinitelja ukoliko dođe do nepravilnosti prilikom odlaganja otpada.” – stoji u odgovoru VG Čistoće.
Foto: Primjer spremnika u Ulici kneza Domagoja/VG Čistoća
O sličnom problemu i pronalasku efikasnog rješenja već smo pisali OVDJE.
A da prilika čini lopova, potvrđuju i navodi stanara da je ista ulica i na meti lopova, i to novosagrađena zgrada. Naime, kako tvrde, nestaju im protupožarni aparati, a u otvorenim garažama dolaze s automobilima i kradu sve što im dođe pod ruku.
Kako znamo da sve što nije pod ključem može “dobiti noge”, stanari bi zaista trebali razmisliti o video nadzoru kako bi imali dokaz o kradljivcima koje će tada moći prijaviti policiji.
HOTNEWS
NAJAVA 8. Formula Student Alpe Adria – kolovoz s predznakom tehnologija budućnosti, karijera i strasti prema automobilizmu
Timovi će boraviti u kampu uz poligon, gdje se susret penje na višu razinu – prijateljstvo, isprobavanje internacionalne kuhinje i opušteni party-ji.
Jedno od najvećih međunarodnih studentskih natjecanja u regiji – Formula Student Alpe Adria 2025. održat će se i ove godine na testnom poligonu Bugatti Rimca u Mičevcu, od 11. do 16. kolovoza – najavljeno je danas na konferenciji za medije.
–Zahvalni smo i gradonačelniku Krešimiru Ačkaru i direktorici Turističke zajednice Maji Toth, koji su nas primili otvorena srca, prepoznali važnost i razmjere ovog događanja, ali i naš trud koji ulažemo cijelu godinu u organizaciju. Riječ je o događaju koji spaja obrazovanje, industriju i budućnost održive mobilnosti, a u Veliku Goricu dovodi 63 tima iz cijele Europe i Azije te više od 1.600 studenata i mentora – najavio je ispred organizatora, Tibor Kezelj, predsjednik Udruge Formula Student Alpe Adria.
Kroz 5 dana će natjecatelji predstaviti vlastite bolide na električni pogon i s motorima na unutarnje izgaranje, gdje će do izražaja doći njihova inženjerska kreativnost, znanje i inovativnost, što je odskočna daska za karijere u hrvatskim i stranim tvrtkama.
–Ove godine smo po prvi puta unutar događanja inkorporirali novu, iskusniju – Alumni klasu, koju čine članovi nekadašnjih timova a koji više nisu aktivni u akademskoj zajednici, no dolaze kao potpora mlađim timovima. Oni će ocjenjivati službene bolide i dat će im feedback za daljnji rad. Imat ćemo utrku ubrzanja, osmicu, autocross i utrku izdržljivosti duga 22 kilometra koja je na rasporedu zadnji dan – ispričao je Matija Momčilović iz organizacije.
Foto: Student Alpe Adria FB
Formula Student Alpe Adria nije samo platforma za testiranje tehničkih vještina, već event koji studentima daje priliku za izgradnju karijere u području visokih tehnologija. Za grad Veliku Goricu značenje je višestruko: prepoznatljivost u svijetu visokih tehnologija i automobilizma, povećanje broja smještajnih kapaciteta i upoznavanje sudionika mnogih zemalja s ljepotama našega kraja.
–Velika Gorica je po treći puta domaćin ovog događaja, što nam prelazi u tradiciju i čast nam je biti domaćinom ovog prestižnog natjecanja gdje se razvijaju znanja i inovacije, u čiji će svijet moći zaviriti i mladi Velikogoričani. Ovime postajemo i grad međunarodne suradnje koja nam daje turističku promociju za koju bismo inače morali izdvojiti nekoliko stotina tisuća eura da bismo postigli isti učinak. Posebno me veseli da će neki studenti nakon završetka događaja produžiti svoj boravak na području naše države, otići na naše more, što inače ne bi ni razmišljali. Ujedno će naš grad upoznati kao kolijevku kravate, čuti priču o podgutnici i našoj bogatoj povijesti, a mi ćemo kao i uvijek, biti gostoljubivi domaćini – poručio je gradonačelnik Krešimir Ačkar.
– Važno je također spomenuti suradnju Grada Velike Gorice, Turističke zajednice i Veleučilišta Velika Gorica s projektom Formula Student, jer se na taj način u projekte koji promiču STEM uključuju mladi studenti iz našeg grada, ali i srednjoškolci te osnovnoškolci – istaknula je direktorica Turističke zajednice grada Velike Gorice Maja Toth.
Timovi će u navedenim danima boraviti u kampu uz poligon, gdje se susret penje na višu razinu – prijateljstvo, isprobavanje internacionalne kuhinje i opušteni party-ji.
Također, organizatori pozivaju sve mlade koje zanima automobilizam da dođu na poligon i nakon kupnje ulaznica po simboličnoj cijeni, uz stručno vodstvo upoznaju ekipu, bolide i energiju natjecanja.
Foto: Student Alpe Adria FB
Svečano otvorenje bit će 11. kolovoza u 20 sati.
-
HOTNEWSprije 2 danaBorba za život – farmaceut iz Kravarskog treba našu pomoć! Otac dvojice malenih dječaka ima agresivni oblik tumora mozga
-
Vijestiprije 2 danaZatvara se jedina trgovina u Turopolju!
-
Sportprije 4 danaFOTO Radovi napreduju, stari travnjak nestao, novi je u pripremi…
-
Sportprije 4 danaPopis za pripreme: Na listi 25 imena, ima i razočaranih, stiže pojačanje…