Povežite se s nama

HOTNEWS

Žena bez osmijeha je kao selo bez crkve

Priznat ćete da osmjeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati.

Objavljeno

na

Iako svi znamo da ova uzrečica zapravo kaže kako je žena bez grudi kao selo bez crkve, ali ovaj puta je tama osmijeh, a ne grudi. Iako ako bi krenula sa temom grudi i žena koji ne nose grudnjake, a morale bi zbog veličine, prošla bi vas volja za čitanjem. A budući da sam ja tu da vas malo nasmijem i moguće ostavim vam upitnik iznad glave, hajmo mi nazad na temu osmijeha.

Priznat ćete da osmijeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati. No dobro, ne od onih koje urlaju nekontrolirano kao jedna naša susjeda koja probudi i gluhog čovjeka koji je ugasio slušni aparatić.

Jao, evo još mi zuji u ušima.

I tako evo priče.

Bila sam na zadnjim danima godišnjeg odmora i pila sam kavu na terasi lokalnog kafića sa svoje dvije susjede. Osim činjenice da smo majke i da biramo gdje pijemo kavu, jer nam je kvaliteta iste stvarno važna, veže nas i vedar karakter. Dakle, volimo se smijati. Sve tri smo bucke (ok ja sam bucka i pol), iako je se jedna malo otela kontroli pa je podosta smršavila, ali nije izgubila volju za smijehom. Dapače, mislim da se ona najviše od nas smije jer kad se smije, smije se i očima.

Konobar u tom kafiću je miran i povučen dečko koji ne zapitkuje previše, dođe do stola, pozdravi uzme narudžbu i to je to. Probale smo mi njemu neku priču baciti, ali eto nije za klafranje. I neka. Nismo svi isti. Uglavnom dođe on k nama to jutro, pozdravi i čeka narudžbu držeći u ruci tacnu i češkajući se po uhu jer je dolazeći k nama opet zapeo za onaj bor koji strši usred terase. Budući da je najkraći put do našeg stola ispod tog bora, a dečko je visok, eto očešao se on opet o njega po ‘ko zna koji put.

– Jutreko! Jesi dobro? – pitala sam kao i obično.

– Dobro jutro. Jesam, hvala. – rekao je kratko i jasno.

– OK…. Može nama dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode? Hvala. – rekla sam vidjevši da od razgovora opet ništa, ali sve uz osmijeh. Naravno, oči još nisam otvorila kako treba pa mi ni mozak nije bio u formi.

Kimnuo je glavom i okrenu se putu prema šanku, a sigurna sam da je u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…

Foto: Pixabay – jamiehines1

Nije on sišao s terase kad se ukazala Ona.

Djevojka, možda čak i nečija supruga, svojih 30-ak godina, niže i sitnije tjelesne građe (rek’o bi moj pokojni otac – kratka). Stajala je pokraj terase, obučena u uske bijele hlače koje su ocrtavale savršeno izvježbano tamnoputo tijelo, bijeli top bez naramenica i grudnjaka, jer ovo je još mlado i sve stoji na svom mjestu. Kosa je bila neke moderne boje, svježe isfenirana na ravno, nakit je bio decentan i pasao je uz torbicu, remen i cipele koje su bile jako lijepo usklađene. Nokti dugački bijeli, a trepavice prevelike umjetne. Ali, tko sam pak ja da sudim što je preveliko, a što premalo. I da čube. Usne su joj bile povelike. Friški kolagen ili neki drugi umetak, ali ok. Nisu toliko dolazile do izražaja kao te trepavice.

Pomno je snimila terasu i sjela za stol do našeg jer tu je bila hladovina, što je bio razlog zašto smo i mi odabrale taj dio terase.

Okrenula se prema našem konobaru koji je još uvijek u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… i rekla:

– Alo mali! Dođi ‘vamo! I mahnula mu kažiprstom da se nacrta pored nje.

Ovaj naš se pogubio i pogledao gazdu lokala, a gazda mu je kimnuo da ode k njoj.

– Izvolite? – rekao je tiho.

– Dat ćeš mi ovako: kratku kavu u veliku šalicu s malo, ma ne, s puno polu podgrijanog mlijeka. Imaš li cimeta?

– Nemam. – odgovorio je zbunjeno.

– ‘ebo te. A meda? Ali ne ono kinesko sranje nego pravog domaćeg?

– Imamo samo ono što dajemo uz čaj po zimi.

– Pa nije zima. Ma daj donesi kakav imaš. Ako mi neće pasati, neću ga platiti. I donesi mi Cedevitu od naranče u čistu čašu i dvije slamke. Možeš ići.

Potjerala ga je kažiprstom i okrenula se prema svom mobitelu koji je u taj čas zazvonio.

Ovaj naš konobar, pokunjeno je ušao u lokal i nije ga bilo dobrih 5 minuta u kojem vremenu smo nas tri kokoške slušale kako se ona na glas žali nekome na telefon kak’ je u ovom selu usluga katastrofa i kako normalna žena nema gdje popiti kavu.

Pardon, ali ja se smatram relativno normalnom ženom i u tom kafiću rado popijem kavu. A i da ne mislim tako, sigurno ne bi na sav glas komentirala kao što je to ona činila, hladnog pogleda, teških riječi i bez trunke lijepe emocije prema ikome.

– Ispod kojeg se kamena ova izvukla? – pitala sam svoje bucke, a one su se samo nasmijale pokazujući mi da budem tiše, jer će me Ona čuti.

Ma zaboli me. Pa sjednem joj u krilo i polomim svaku kost. Pa nek’ se žali Upravi vodovoda. Kratkih se ja ne bojim. Ali, mogla bi se otrovati…

Kad uto, ukaže se naš konobar i krene prema nama. Na tacnu ionako stane samo 3 šalice i 3 čaše vode, pa eto tako mi smo prve došle na red.

Donio nam je…pogađate jel’da? Dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…???

E nije. Sve tri s toplim i 3 čaše vode. Nismo prigovarale jer smo vidjele da nema smisla.

– Hvala ti. – rekla sam veselo jer sam ja naručila s toplim, a njih dvije nek’ čekaju da se ohladi.

Ostavivši narudžbu na stolu okrenuo se i krenuo natrag prema šanku pokušavajući se sjetiti narudžbe dame u bijelom.

Nije ga opet bilo par minuta i došao je do nje donijevši joj kavu s mlijekom i Cedevitu od limuna.

Foto: Pixabay – Pexels

Koja greška!

To što je ona njemu naumila izgovoriti, vidjelo se samo u njezinim očima kad je zinula. Ali, uto je skočio gazda, doletio do stola i ljubazno ju pitao:

– U čemu je problem?

– U tvojim nesposobnim konobarima, eto u čemu!

– A mi smo zajedno ovce čuvali pa se možete tako sa mnom razgovarati? – rekao je gazda, a vratna žila mu je iskočila i pulsirala naizmjence sa svake strane.

Nastala je tišina, a svi su pogledi bili upereni u nju. Nas tri smo ju rezale pogledima kao laserima jer na našu oazu i dobru ekipu koju susrećemo na dnevnoj bazi, ne damo samo tako. Ipak su to ljudi koji, iako s terase kafića, ali krajičkom oka uvijek čuvaju našu djecu dok su u parku, dok prelaze cestu i kad ih klinci iz drugih kvartova zadirkuju. Iako smo se svi dosta povukli u sebe, susjedi se međusobno i dalje čuvaju.

– Nismo. – tiho je rekla i prebacila fokus na mobitel, koji ovaj put nije zvonio ali sigurne smo da je objavila na društvenim mrežama kako je napadnuta od primitivnih malograđana u nekoj selendri dok je u miru htjela popiti svoju kavu uoči napornog dana.

E sad, ja sam tu ženu napala u ovoj kolumni ne znajući ništa o njoj i to je nešto što nije u redu. Ali isto tako, ona ne zna zašto je naš konobar tako introvertan, zašto može biti sretna da nije dobila pelin i kiselu, zašto je terasa tog kafića stalno puna i u konačnici da svatko od nas ima neku dijagnozu, ali kako nismo još svi pregledani, nemamo to svi crno na bijelo, pa je dobro i prošla.

Popila je naručeno, uredno platila i otišla bez ikakvog srama, skrušenosti ili potrebe da se ispriča. I bez osmjeha.

Sigurna sam da se osmjehnula bilo kome od nas tamo, da danas ova kolumna ne bi bila ovakvog tona, već da bi više do izražaja došla činjenica što njoj s 30 cice stoje i bez grudnjaka, dok su naše bile ‘ko suhe šljive jer smo u tim godinama dojile, ili činjenica da bi joj JLo pozavidjela na stražnjici jer je definirana ili možda dobrim push up gaćama namontira da stoji baš onako kako treba. Što se čudite, pa postoje push up gaće. Nemojte mi reći da to niste znali? Nisam ni ja, ali eto postoje.

Foto: pexels-jonaorle

Kad je Ona otišla, krenula je žustra rasprava i mislim da je spomenuta štucala do kraja dana koliko smo ju samljeli pričom. A ne bi li bilo bolje da smo pričale o komadu kakav se rijetko viđa u našem kvartu? Očito da ne.

Ponavljam, jedan smiješak bi to sve popravio.

I tak, za desetak minuta dolazi naš konobar i pita nas što ćemo piti.

– Pa donio si nam već, kaj ti je? Znaš da je visok datum i samo po jednu krkamo krajem mjeseca. – rekla sam polu-tužno, em zbog činjenice da je to istina, em zbog činjenice zašto je to istina.

– Veli gazda da mu treba malo vaše energije pa vas časti pićem.

Pogledale smo se, nasmijale od srca i naručile: dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode…

I donio ih je točno onako kako smo naručile.

Na odlasku smo zahvalile gazdi i već drugi dan smo bile na istoj lokaciji u isto vrijeme čekajući da se pojavi neka nova teta. Ali nije. Očito je ova pustila glas da smo nezgodna ekipa.

Mi i dalje, unatoč činjenici da više nismo na godišnjem, ali i zbog skorog dolaska zime i nemogućnosti besposličarenja po kvartovskim terasama, koristimo priliku biti dio te ekipe koja više cijeni žene s osmjehom nego žene koje su ispale s naslovnica modnih magazina, ali bez tog čarobnog nakita zvanog – osmijeh.

Voli vas vaša, uvijek nasmijana Nevena.

PS – Ne znate uvijek zašto se smijem, i vjerujte mi da je tako bolje, jer u mojoj glavi je jako zabavno.

HOTNEWS

FOTO Vidrica, Cvjetko, Iskra, Gofi i ekipa pozivaju u oazu za konje i ljude u Bukevju

U Konjičkom centru Miklin svoje vještine usavršava i konjica Turopoljskog banderija, koja će svoju promociju imati na Jurjevo.

Objavljeno

na

Objavio/la

Na samo dvadesetak minuta vožnje od Velike Gorice u predivnoj prirodi turopoljske Posavine, smjestila se prava oaza za sve koji su željni predaha od poslovne gužve i gradskog asfalta, Konjički centar Miklin u Bukevju. Ili kako nam je jedna od naših sugovornica rekla – ‘Ovdje je najbolja psihofizička terapija!’.

Cvjetko, Iskra, Django, Vidrica, Roza, Gofi od milja zvani Deda, ukupno više od dvadesetak konja raznih pasmina, dočekat će vas na ovom ranču raspoloženi za druženje, a neki od njih su posebno darežljivi i s konjskim poljupcima u što smo se i osobno uvjerili. A na ranču u Bukevju očekuje vas prijateljska atmosfera, vrsni trener i poznavatelj konja, vlasnik Ivan Miklin Gliba i čak 85 kilometara jahaćih staza, kako za početnike tako i za iskusne jahače.

Foto: KC Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

Nakon gotovo tri desetljeća natjecanja u galopskom i kasačkom sportu u Hrvatskoj i inozemstvu, gdje je postizao vrhunske rezultate, a kako se još od svoje 11 godine svakodnevno bavi konjima ideja o ovakvom centru došla je prirodno.

Foto: Ivan Miklin Gliba i sin Toni, KC Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

 

Od 2008.godine u Bukevju marljivo razvija svoj konjički centar sa suprugom Petrom i petogodišnjim sinom Tonijem.

– Iz te ljubavi i dosadašnjeg iskustva stvorila se ova priča. Počeo sam s dva konja, još širimo kapacitete, a ovdje radimo baš sve – škole jahanja, za početnike, za iskusne, ujahivanje, usluge smještaja za konje, sve što treba. Ovdje je prekrasna priroda, općina Orle je stala iza nas i prepoznala projekt. Blizu smo gradu, ljudi još ne znaju za nas previše, ali nas sve više otkrivaju – rekao nam je Miklin.

Foto: Marija i Gofi, KC Miklin/G.Kiš, cityportal.hr

Marija Hosnik, farmaceutkinja iz Velike Gorice, s konjima se druži već dugi niz godina, godina, a njezin konj Gofi, od milja je nazvan Deda, jer broji čak 23 godine.

– On je pastuh vrlo stabilnog karaktera, divan, savršen za djecu i školice. S konjima se družim već 16 godina i koliko god stignem dolazim ovdje i uživam tu. Ovdje i kao jahač i kao osoba dobijete jedno veliko samopouzdanje i možete rasti u svakom smislu u jednom divnom prijateljstvu s ljudima i konjima – rekla nam je.

Na terenima konjičkog centra trenira i povijesna postrojbe Kravat pukovnija, a njen zapovjednik, Željko Matejčić Mata, ima samo riječi hvale za Ivana, koji je također član te povijesne postrojbe.

-Ivicu poznam od samih početaka Kravat pukovnije, imamo fantastičan i prijateljski i poslovni odnos, na ovom sam ranču sa svojim konjem Djangom šest godina, ovdje je prava radna atmosfera. Zajedno smo projahali kroz općinu Orle dvjestotinjak kilometara, izabrali i mapirali 85 kilometara u deset staza, sad čekamo da se to međunarodno certificira. Ima staza i za početnike i za iskusnije jahače.

Staze idu vode kroz šume,polja, uz rijeke Savu i Odru, prolaze i naseljenim mjestima.Ljudi mogu ovdje doći i uživati u prirodi, pomaziti konje, bez ikakvih obaveza, malo upoznati ovu drugu dimenziju-  poručuje.

Foto: Željko Matejčić Mata i Ivan Miklin Gliba, KC Miklin/G.Kiš, cityportal.hr

Tu se trenira i konjica Turopoljskog banderija koja će svoju promociju imati na Jurjevo.

– Oduševio sam se tom idejom Jurja Odrčića da  Turopoljski banderij ima i konjicu, krenuli smo u siječnju s momcima trenirati, još par sati ‘brušenja’ i očekujem da će tih šest jahača pokazati svoje vještine u parku dr.Franje Tuđmana – otkriva nam.

A na ovom ranču nisu bitne ni godine, ni iskustvo, kažu u centru, jer među ekipom ima kikića od pet godina, pa sve do onih koji su se u ‘zlatnim godinama’ odlučili na malo bolje upoznavanje s ovim plemenitim životinjama.

Foto: Dorotea i Roza, KC Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

 

Jedna od onih koja svaki slobodni trenutak provodi na ranču je i Dorota Pilj, pravnica koja se iz Zagreba doselila u Donju Lomnicu.

– Jahanjem se bavim samo rekreativno, a došla sam upravo ovdje, jer je Ivan izuzetno prijateljski raspoložen i sjajan trener. Tu se okupljaju ljudi koji vole druženje, konje, prirodu, neki imaju svoje konje, neki nemaju, ne jašu svi, neki se dođu samo podružiti i popiti kavu. Vlasnik je zbilja otvoren, može se probati jahati, sve se može dogovoriti. Od nedavno imam i svog konja, to je moja Roza, ona je rehabilitirani trkaći konj.

Boravak u ovoj prirodi i druženje s konjima ovdje..to je prava terapije psihička i fizička, dovoljno mi je da samo tu dođem, taj zrak, ne moram ni jahati, samo malo pobjeći od tih kompjutora, uživati,  to je sasvim drugi svijet, divan odmak od posla i svega – otkriva nam Dorotea.

Foto: Konjički centar Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

Foto: Konjički centar Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

Foto: Konjički centar Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

Foto: Konjički centar Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

Foto: Konjički centar Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

Nastavite čitati

HOTNEWS

Prvo mjesto za djecu iz FA Šiljakovine na dječjoj smotri folkora

Evo i ostalih rezultata…

Objavljeno

na

Djeca iz Folklornog ansambla Šiljakovina s koreografijom “Devojčica kolo vodi” – pjesme i plesovi Turopolja, osvojila su prvo mjesto na Gradskoj smotri dječjeg folklora. Prema selektoru Goranu Kneževiću, koji je pomno pratio sve dječje izvedbe na prošlotjenoj smotri, a na kojoj je sudjelovalo 14 društava s 21 skupinom, odnosno izvedbom.

– Ovakav koncert je kulturološki, umjetnički i scenski vrijedan jer smo vidjeli ljepotu, znanje, umješnost, razigranost i radost. To je univerzalna vrijednost. Dječje stvaralaštvo i postignuća nisu, dječja – manje vrijedna ili samo za djecu i roditelje, već svojom kvalitetom staju uz bok „odraslima“i vjerujem da ću dočekati trenutak kad će to biti shvaćeno i društveno prihvaćeno – istaknuo je u svom izvješću, selektor Knežević.

Drugo mjesto na ovoj smotri pripalo je djeci iz KUD-a Kravarsko s koreografijom “Ajde doma dekle mile” – pjesme i plesovi Podravine, a djeca iz OSS Buševec s koreografijom “Prvo leto služim”, igrama, pjesmama i plesovima iz Međimurja bila su treća. Četvrta su bila djeca iz KUD-a Ščitarjevo s pjesmama i plesovima iz Moslavine “Stara stupa stalno lupa”, a peta su djeca iz KUD-a Čiče s koreografijom “Zginula je pikuša”.

Čestitamo svima na uspjehu i sretno na predstavljanju Velike Gorice na Županijskoj smotri folklora.

Naslovna foto: FB FA Šiljakovina

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ne zaboravite, noćas spavamo sat vremena kraće

Počinje ljetno računanje vremena.

Objavljeno

na

Objavio/la

Posljednji je vikend u ožujku, a sutra i službeno završava zimsko računanje vremena. Stoga ćemo noćas kazaljku sata u 2 sata ujutro pomaknuti za jedan sat unaprijed, odnosno na 3 sata. Iako ćemo spavati sat vremena manje, uživat ćemo u dužim danima koji su pred nama, a koje nam donosi ljetno računanje vremena.

Iz HEP-a podsjećaju građane kako se s ljetnim računanjem vremena mijenjaju i razdoblja dnevnih tarifa za obračun električne energije. Tako će se struja od sutra obračunavati prema višoj tarifi u razdoblju od 8 do 22 sata, a prema nižoj tarifi noću, od 22 do 8 sati.

Vozači se upozoravaju iako počinje ljetno računanje vremena, prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, do 31. ožujka moraju preko dana imati upaljena dnevna ili kratka svjetla na automobilima. No, vozači mopeda i motocikala dužni su tijekom cijele godine danju imati upaljena kratka svjetla na vozilu.

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Velikogoričani kupnjom narcisa podržali borbu protiv raka dojke

Prva subota nakon prvog dana proljeća tradicionalno se obilježava kao Dan narcisa

Objavljeno

na

Objavio/la

Kupnjom stručka narcis Velikogoričani su i ove godine podržali rad Udruge edukacijom protiv raka dojke Zagrebačke županije koja već više od 20 godina na području županije organizira javnozdravstvenu akciju “Dan narcisa”. Narcise su se danas prodavale na više od 30 lokacija na području županije, a u našem gradu članovi Udruge prodavali su ovaj simbol proljeća i nove nade na četiri lokacije.

Priključio se i velik broj goričkih udruga koje su u svojim mjestima dale svoj doprinos ovoj važnoj humanitarnoj akciji, kojom se želi podići svijest o važnosti preventivnih pregleda kao i ranom otkrivanju raka dojke.

– “Dan narcisa” kao i “Dan ružičaste vrpce” naše su dvije najprepoznatljivije akcije koje provodimo, a kojima želimo potaknuti žene da razmišljaju o svome zdravlju. Rak dojke je kao i svaka druga bolest izlječiva ako se otkrije na vrijeme. Glavna uloga naše Udruge je da potaknemo žene na prevenciju te redovni i pravilni samopregled dojke – naglasila je Đurđa Dehin, predsjednica Udruge te dodala kako su za prevenciju još važni pregledi ultrazvukom, mamografom kao i liječnički pregled.

25.03.2023. – Velika Gorica – Javnozdravstvena humanitarna akcija “Dan narcisa” – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

No, prema riječima predsjednice Dehin, žene su s godinama ipak postale svjesnije važnosti svog zdravlja.

– Samopregled je dobar početak. Ako se redovno samopregledate i vodite brigu o svome zdravlju, ne može vam se dogoditi da dođete k liječniku kada za to već bude prekasno – istaknula je Dehin.

Da ova zloćudna bolest ne bira godine, važno je već i u ranoj dobi educirati mlade žene.

– Kao Udruga provodimo edukacije učenicima četvrtih razreda srednjih škola na području županije, o pravilnom samopregledu dojke i posebno bi naglasila da nam se u posljednje vrijeme edukacijama pridružuju i muški učenici jer tumor dojke nije “rezerviran” samo za žene već i u manjem postotku obolijevaju i muškarci – dodala je Dehin i zahvalila Gradu Velikoj Gorici i Zagrebačkoj županiji na podršci radu udruge.

Po svoj stručan narcisa na Galženicu je stigao i gradonačelnik Krešimir Ačkar u društvu zamjenika Nevena Karasa te predsjednika Gradskog vijeća, Darka Bekića.

25.03.2023. – Velika Gorica – Javnozdravstvena humanitarna akcija “Dan narcisa” – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Akciji na Tržnom centru pridružio se i zamjenik župana Ervin Kolarec koji je istaknuo kako će županija i u ovoj godini financijski podržati programe i projekte Udruge.

Tekst je dio programskog sadržaja “Moja županija”, nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Galerija fotografija:

 

 

Nastavite čitati

Crna kronika

Poznat uzrok požara kroviša tvornice Drvo-Prom u Rakitovcu

Iz policije ističu kako je požar najvjerojatnije izbio uslijed zapaljenja čestica piljevine i prašine u krovnoj konstrukciji.

Objavljeno

na

Objavio/la

Policija je obavila očevid požara koji je jučer izbio u tvornici briketa Drvo-Prom u Rakitovcu.

– Obavljenim očevidom utvrđeno je kako je požar najvjerojatnije izbio uslijed zapaljenja čestica piljevine i prašine u krovnoj konstrukciji. Materijalna šteta nije utvrđena – istkanuli su iz policije.

Podsjetimo, požar na krovištvu tvornice izbio je jučer oko 14:20 sati, a na intervenciju je izašlo devet vatrogasaca goričke Javne vatrogasne postrojbe s dva vozila. Ozlijeđenih, srećom, nije bilo.

Nastavite čitati

Reporter 423 - 23.02.2023.

Facebook

Izdvojeno