HOTNEWS
Žena bez osmijeha je kao selo bez crkve
Priznat ćete da osmjeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati.
Iako svi znamo da ova uzrečica zapravo kaže kako je žena bez grudi kao selo bez crkve, ali ovaj puta je tama osmijeh, a ne grudi. Iako ako bi krenula sa temom grudi i žena koji ne nose grudnjake, a morale bi zbog veličine, prošla bi vas volja za čitanjem. A budući da sam ja tu da vas malo nasmijem i moguće ostavim vam upitnik iznad glave, hajmo mi nazad na temu osmijeha.
Priznat ćete da osmijeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati. No dobro, ne od onih koje urlaju nekontrolirano kao jedna naša susjeda koja probudi i gluhog čovjeka koji je ugasio slušni aparatić.
Jao, evo još mi zuji u ušima.
I tako evo priče.
Bila sam na zadnjim danima godišnjeg odmora i pila sam kavu na terasi lokalnog kafića sa svoje dvije susjede. Osim činjenice da smo majke i da biramo gdje pijemo kavu, jer nam je kvaliteta iste stvarno važna, veže nas i vedar karakter. Dakle, volimo se smijati. Sve tri smo bucke (ok ja sam bucka i pol), iako je se jedna malo otela kontroli pa je podosta smršavila, ali nije izgubila volju za smijehom. Dapače, mislim da se ona najviše od nas smije jer kad se smije, smije se i očima.
Konobar u tom kafiću je miran i povučen dečko koji ne zapitkuje previše, dođe do stola, pozdravi uzme narudžbu i to je to. Probale smo mi njemu neku priču baciti, ali eto nije za klafranje. I neka. Nismo svi isti. Uglavnom dođe on k nama to jutro, pozdravi i čeka narudžbu držeći u ruci tacnu i češkajući se po uhu jer je dolazeći k nama opet zapeo za onaj bor koji strši usred terase. Budući da je najkraći put do našeg stola ispod tog bora, a dečko je visok, eto očešao se on opet o njega po ‘ko zna koji put.
– Jutreko! Jesi dobro? – pitala sam kao i obično.
– Dobro jutro. Jesam, hvala. – rekao je kratko i jasno.
– OK…. Može nama dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode? Hvala. – rekla sam vidjevši da od razgovora opet ništa, ali sve uz osmijeh. Naravno, oči još nisam otvorila kako treba pa mi ni mozak nije bio u formi.
Kimnuo je glavom i okrenu se putu prema šanku, a sigurna sam da je u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…
Foto: Pixabay – jamiehines1
Nije on sišao s terase kad se ukazala Ona.
Djevojka, možda čak i nečija supruga, svojih 30-ak godina, niže i sitnije tjelesne građe (rek’o bi moj pokojni otac – kratka). Stajala je pokraj terase, obučena u uske bijele hlače koje su ocrtavale savršeno izvježbano tamnoputo tijelo, bijeli top bez naramenica i grudnjaka, jer ovo je još mlado i sve stoji na svom mjestu. Kosa je bila neke moderne boje, svježe isfenirana na ravno, nakit je bio decentan i pasao je uz torbicu, remen i cipele koje su bile jako lijepo usklađene. Nokti dugački bijeli, a trepavice prevelike umjetne. Ali, tko sam pak ja da sudim što je preveliko, a što premalo. I da čube. Usne su joj bile povelike. Friški kolagen ili neki drugi umetak, ali ok. Nisu toliko dolazile do izražaja kao te trepavice.
Pomno je snimila terasu i sjela za stol do našeg jer tu je bila hladovina, što je bio razlog zašto smo i mi odabrale taj dio terase.
Okrenula se prema našem konobaru koji je još uvijek u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… i rekla:
– Alo mali! Dođi ‘vamo! I mahnula mu kažiprstom da se nacrta pored nje.
Ovaj naš se pogubio i pogledao gazdu lokala, a gazda mu je kimnuo da ode k njoj.
– Izvolite? – rekao je tiho.
– Dat ćeš mi ovako: kratku kavu u veliku šalicu s malo, ma ne, s puno polu podgrijanog mlijeka. Imaš li cimeta?
– Nemam. – odgovorio je zbunjeno.
– ‘ebo te. A meda? Ali ne ono kinesko sranje nego pravog domaćeg?
– Imamo samo ono što dajemo uz čaj po zimi.
– Pa nije zima. Ma daj donesi kakav imaš. Ako mi neće pasati, neću ga platiti. I donesi mi Cedevitu od naranče u čistu čašu i dvije slamke. Možeš ići.
Potjerala ga je kažiprstom i okrenula se prema svom mobitelu koji je u taj čas zazvonio.
Ovaj naš konobar, pokunjeno je ušao u lokal i nije ga bilo dobrih 5 minuta u kojem vremenu smo nas tri kokoške slušale kako se ona na glas žali nekome na telefon kak’ je u ovom selu usluga katastrofa i kako normalna žena nema gdje popiti kavu.
Pardon, ali ja se smatram relativno normalnom ženom i u tom kafiću rado popijem kavu. A i da ne mislim tako, sigurno ne bi na sav glas komentirala kao što je to ona činila, hladnog pogleda, teških riječi i bez trunke lijepe emocije prema ikome.
– Ispod kojeg se kamena ova izvukla? – pitala sam svoje bucke, a one su se samo nasmijale pokazujući mi da budem tiše, jer će me Ona čuti.
Ma zaboli me. Pa sjednem joj u krilo i polomim svaku kost. Pa nek’ se žali Upravi vodovoda. Kratkih se ja ne bojim. Ali, mogla bi se otrovati…
Kad uto, ukaže se naš konobar i krene prema nama. Na tacnu ionako stane samo 3 šalice i 3 čaše vode, pa eto tako mi smo prve došle na red.
Donio nam je…pogađate jel’da? Dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…???
E nije. Sve tri s toplim i 3 čaše vode. Nismo prigovarale jer smo vidjele da nema smisla.
– Hvala ti. – rekla sam veselo jer sam ja naručila s toplim, a njih dvije nek’ čekaju da se ohladi.
Ostavivši narudžbu na stolu okrenuo se i krenuo natrag prema šanku pokušavajući se sjetiti narudžbe dame u bijelom.
Nije ga opet bilo par minuta i došao je do nje donijevši joj kavu s mlijekom i Cedevitu od limuna.
Foto: Pixabay – Pexels
Koja greška!
To što je ona njemu naumila izgovoriti, vidjelo se samo u njezinim očima kad je zinula. Ali, uto je skočio gazda, doletio do stola i ljubazno ju pitao:
– U čemu je problem?
– U tvojim nesposobnim konobarima, eto u čemu!
– A mi smo zajedno ovce čuvali pa se možete tako sa mnom razgovarati? – rekao je gazda, a vratna žila mu je iskočila i pulsirala naizmjence sa svake strane.
Nastala je tišina, a svi su pogledi bili upereni u nju. Nas tri smo ju rezale pogledima kao laserima jer na našu oazu i dobru ekipu koju susrećemo na dnevnoj bazi, ne damo samo tako. Ipak su to ljudi koji, iako s terase kafića, ali krajičkom oka uvijek čuvaju našu djecu dok su u parku, dok prelaze cestu i kad ih klinci iz drugih kvartova zadirkuju. Iako smo se svi dosta povukli u sebe, susjedi se međusobno i dalje čuvaju.
– Nismo. – tiho je rekla i prebacila fokus na mobitel, koji ovaj put nije zvonio ali sigurne smo da je objavila na društvenim mrežama kako je napadnuta od primitivnih malograđana u nekoj selendri dok je u miru htjela popiti svoju kavu uoči napornog dana.
E sad, ja sam tu ženu napala u ovoj kolumni ne znajući ništa o njoj i to je nešto što nije u redu. Ali isto tako, ona ne zna zašto je naš konobar tako introvertan, zašto može biti sretna da nije dobila pelin i kiselu, zašto je terasa tog kafića stalno puna i u konačnici da svatko od nas ima neku dijagnozu, ali kako nismo još svi pregledani, nemamo to svi crno na bijelo, pa je dobro i prošla.
Popila je naručeno, uredno platila i otišla bez ikakvog srama, skrušenosti ili potrebe da se ispriča. I bez osmjeha.
Sigurna sam da se osmjehnula bilo kome od nas tamo, da danas ova kolumna ne bi bila ovakvog tona, već da bi više do izražaja došla činjenica što njoj s 30 cice stoje i bez grudnjaka, dok su naše bile ‘ko suhe šljive jer smo u tim godinama dojile, ili činjenica da bi joj JLo pozavidjela na stražnjici jer je definirana ili možda dobrim push up gaćama namontira da stoji baš onako kako treba. Što se čudite, pa postoje push up gaće. Nemojte mi reći da to niste znali? Nisam ni ja, ali eto postoje.
Foto: pexels-jonaorle
Kad je Ona otišla, krenula je žustra rasprava i mislim da je spomenuta štucala do kraja dana koliko smo ju samljeli pričom. A ne bi li bilo bolje da smo pričale o komadu kakav se rijetko viđa u našem kvartu? Očito da ne.
Ponavljam, jedan smiješak bi to sve popravio.
I tak, za desetak minuta dolazi naš konobar i pita nas što ćemo piti.
– Pa donio si nam već, kaj ti je? Znaš da je visok datum i samo po jednu krkamo krajem mjeseca. – rekla sam polu-tužno, em zbog činjenice da je to istina, em zbog činjenice zašto je to istina.
– Veli gazda da mu treba malo vaše energije pa vas časti pićem.
Pogledale smo se, nasmijale od srca i naručile: dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode…
I donio ih je točno onako kako smo naručile.
Na odlasku smo zahvalile gazdi i već drugi dan smo bile na istoj lokaciji u isto vrijeme čekajući da se pojavi neka nova teta. Ali nije. Očito je ova pustila glas da smo nezgodna ekipa.
Mi i dalje, unatoč činjenici da više nismo na godišnjem, ali i zbog skorog dolaska zime i nemogućnosti besposličarenja po kvartovskim terasama, koristimo priliku biti dio te ekipe koja više cijeni žene s osmjehom nego žene koje su ispale s naslovnica modnih magazina, ali bez tog čarobnog nakita zvanog – osmijeh.
Voli vas vaša, uvijek nasmijana Nevena.
PS – Ne znate uvijek zašto se smijem, i vjerujte mi da je tako bolje, jer u mojoj glavi je jako zabavno.
HOTNEWS
FOTO Hrvački virtuozi dobili priznanje Grada
Jedan od najstarijih sportova gorički hrvači digli u vrh!
Na hrvačkom turniru „Sveti Nikola” te Prvenstvu Zagrebačke županije za starije dječake i kadete u Velikoj Gorici, velikogorički hrvači ostvarili su sjajan uspjeh – 16 medalja i dva ekipna naslova – Najuspješnija kadetska ekipa Zagrebačke županije i Najuspješnija ekipa starijih dječaka početnika.
Ovo je samo jedan u nizu uspjeha Hrvačkog kluba Velika gorica 1991 tijekom godine, a danas su ih na svečanom prijemu nagradili gradonačelnik Krešimir Ačkar i resorna pročelnica Lana Krunić Lukinić.
Foto: Sanjin Vrbanus
– Jasno mi je zašto su vaši rezultati postali dio tradicije, dio kontinuiteta i dio jednog identiteta grada i ponosa zbog kojega smo svi skupa sretni, budući da imate vodstvo, Anrija Targuša koje se može pohvaliti s nekoliko uglednih funkcija u gradu. Ja vam, dragi dečki, čestitam od srca na tome. Drago mi je da se sada vidimo barem treći ili četvrti put unazad dvije godine, što znači da se sve ovo što ste postizali nije se dogodilo slučajno. Zaslužili ste priznanje za sav onaj rad, entuzijazam, odricanje koje ste zapravo sami vi najbolje vidjeli u svome osobnome životu, a koje ste morali pružiti da bi došli dalje. Ostanite ponos grada, uzor mlađim generacijama , a grad će vam biti podrška i u budućnosti – poručio je Ačkar hrvačima.
Foto: Sanjin Vrbanus
A upravo se na kontinuiranoj podršci zahvalio Targuš, ne samo Hrvačkom klubu, nego u cijeloj sportskoj zajednici.
-Za zajednica uistinu nije mala , broji oko 7.000 sportaša iz 55 klubova, što možemo izračunati da od stanovnika Velike Gorice, gotovo svaki deveti stanovnik ovog grada je član naše sportske zajednice, i to je otprilike 10 do11% stanovništva. Inače moji hrvači su osvajači nacionalnih medalja a kad sam prošle godine mislio da je najuspješnija godina u povijesti i da ne može biti bolje, dogodila se još jedna uspješnija godina gdje smo postali kadetski prvaci Hrvatske. To nije mala stvar. To je jedna velika stvar za naš klub, jedan mladi klub – ispričao je predsjednik Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 Anri Targuš.
Foto: Sanjin Vrbanus
Nabrojao je da su dečki postali regionalni prvaci Hrvatske središnje regije, županijski prvaci Hrvatske, a na posljednjem turnitu su bili i najuspješnija ekipa starijih dječaka.
-Hrvamo dva stila; grčko-rimski stil gdje u borbi nisu dozvoljene noge i slobodni stil. Možemo reći dva različita sporta. Naš Mark Grgić je osvojio treće mjesto u grčko-rimskom stilu, a ima danas i rođendan, pa mu uz uspjeh, čestitam i rođendan – rekao je Targuš koji je ujedno i trener hrvačima.
FOTO galerija:
HOTNEWS
Hrvatski lovački savez Svečanom akademijom proslavio 100. obljetnicu
Savez danas okuplja 70.000 lovaca i 3.000 lovkinja, a posebno za veliku obljetnicu Hrvatska pošta je izdala prigodnu poštansku marku s motivom jelena u rici.
Hrvatski lovački savez obilježio je danas u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 100 godina kontinuiranog rada na izgradnji institucionalne tradicije, promicanju održivog upravljanja prirodnim bogatstvima te njegovanju zajedništva unutar lovačke zajednice.
Svečanosti se odazvalo više od 1500 lovaca iz cijele Hrvatske, ali i susjednih zemalja i Europske unije te brojni uzvanici iz javnog, gospodarskog i političkog života uključujući Davida Vlajčića, potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Mariju Vučković, ministricu zaštite okoliša i zelene tranzicije, Radovana Fuchsa, ministra znanosti, obrazovanja i mladih, državne tajnike, brojne saborske zastupnike, predsjednike saborskih odbora i druge.
Svečana akademija održana je pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske, a posebno za veliku obljetnicu Hrvatska pošta je izdala prigodnu poštansku marku s motivom jelena u rici, autorice Alenke Lalić.
Hrvatski lovački savez danas okuplja 70.000 lovaca i 3.000 lovkinja koji kroz svoje udruge i saveze predstavljaju najrasprostranjeniju terensku mrežu za očuvanje divljači i njezinih staništa u zemlji.
–U današnjem modernom svijetu, pred lovce se postavljaju sve veći izazovi uključujući klimatske promjene, širenje bolesti divljači, moderne tehnologije, rast urbanih sredina, a nerijetko i nerazumijevanja onih koji ne poznaju poziv lovaca, najvećih zaštitnika prirode – istaknuo je Goran Kaniški, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gorana Jandrokovića te pojasnio kako je lovstvo duboko ukorijenjeno u hrvatski identitet kao spoj tradicije, znanosti i odgovornog gospodarenja prirodnim bogatstvima.
–Ministarstvo poljoprivrede u Hrvatskom lovačkom savezu vidi strateškog partnera u očuvanju sadašnje razine zaštićenosti divljači i to posebno u području osiguranja od šteta u prometu uzrokovanih divljači, gdje smo godišnjoj razini dodijelili više od 15 milijuna eura. U zajedničkoj borbi protiv afričke svinjske kuge do kraja studenog odstrijeljeno je 11.000 svinja, a već smo isplatili i više od 50.000 eura naknade za odstrjel – naglasio je David Vlajčić, potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, te dodao kako nastavljaju raditi na smanjenju šteta na usjevima i prometnicama, kao i na izmjenama Zakona o lovstvu koji se izrađuje s lovačkom strukom.
Nacrt novog Zakona o lovstvu nalazi se u završnoj fazi i uskoro ide u saborsku proceduru, a cilj mu je jačanje lovačkih udruga i osiguravanje dugoročne stabilnosti sustava.
U sklopu svečanosti organizirane su izložbe raznih lovačkih aktivnosti, od kinologije, preko streljaštva, sve do sokolarstva. Prikazano je bogato nakladništvo Hrvatskog lovačkog saveza te izložba preparata Lovačkog muzeja kako bi se uzvanicima približili lovački običaji, kultura, tradicija kao i doprinos lovstva očuvanju okoliša i bioraznolikosti.
Mato Čičak, predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza istaknuo je da novoizabrano vodstvo, predano radi na tome da Savez bude transparentan i odgovoran, a odluke jasne i dostupne svim članovima.
–Pred nama je zadaća snažnijeg zalaganja za zaštitu interesa hrvatskog lovstva kroz pozitivne zakonske propise. Lovstvo nije samo tradicija i strast, već važan dio identiteta naše zemlje, stoga mora biti samostalno i prepoznatljivo u donošenju odluka koje najbolje podupiru rad lovaca u očuvanju prirodne baštine Republike Hrvatske – dodao je Čičak.
U sklopu svečane akademije dodijeljene su zahvalnice za potporu razvoju hrvatskog lovstva Vladi Republike Hrvatske, Hrvatskom saboru i organizaciji FACE, europskoj federaciji koja okuplja 7 milijuna lovaca i aktivno radi na očuvanju prirode kroz održivo lovstvo.
-Hrvatski lovački savez pridružuje brojnim nacionalnim lovačkim savezima koji slave 100 godina baštine i znanja, te se, na sreću, pomlađuju novim projektima i idejama. Svakodnevno u Bruxellesu pomažemo europskim donositeljima odluka da shvate kako su lovci partneri u očuvanju prirode, a ne protivnici – objasnio je Griffin.Cy Griffin, predstavnik FACE-a.
U kulturno-umjetničkom dijelu programa nastupili su Klapa Sveti Hubert iz Šibenika, Tamburaški sastav Milenij iz Slavonskog Broda i plesna skupina Dječjeg vrtića Tatjane Marinić, podružnica Tuškanac, čiji su mališani odjeveni u šestinske nošnje otplesali tri tradicionalna plesa inspirirana životinjskim motivima.
HOTNEWS
NOVA GODINA, NOVI BUSEVI Gorica uvodi 5 električnih autobusa
Imaju kapacitet od 92 putnika, opremljeni su USB utičnicama, uređajima za validaciju čipova i karata, te audio-vizualnim sustavom za najavu stanica.
HOTNEWS
FOTO Susret inkluzije i poštovanja – Velika Gorica je jedini grad u županiji koji ima Strategiju za osobe s invaliditetom
“Ovoliko parasportaša na međunarodnoj razini iz našega grada nema niti jedan grad u Hrvatskoj.”
U povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom danas je u Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica održan susret osoba s invaliditetom koje je primila pročelnica Lana Krunić Lukinić.
U društvu predsjednika Parasportskog saveza Zagrebačke županije Darka Matića, u svojem uvodnom obraćanju istaknula je dugogodišnju viziju Grada po kojoj svatko ima pravo na dostojanstveni život.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Upravo ste vi naša snaga, naša motivacija i vi ste dokaz da upornost, hrabrost i životna energija tjera nas u lokalnoj samoupravi da budemo još bolji nego što jesmo. Nastavit ćemo i u budućnosti ulagati u pristupačnost, podršku i razumijevanje, jer zapravo grad koji brine o svakom svom sugrađaninu, zapravo brine o daljoj budućnosti – naglasila je Krunić Lukinić.
Podsjetimo da Velika Gorica već 15 godina kontinuirano provodi Strategiju izjednačavanja mogućnosti i prava za osobe s invaliditetom te je jedini grad u Zagrebačkoj Županiji koji ima vlastitu strategiju za to područje.
Foto Sanjin Vrbanus
-Provodimo trenutno i već četvrtu takvu strategiju u suradnju sa našim udrugama, ustanovama i samim korisnicima i želim zahvaliti svima vama pojedinačno što nas svakodnevno učite strpljenju, snazi, ali i ljudskosti. Ovi dani kroz prošli i ovaj tjedan upravo su posvećeni vama, a naša odgovornost traje svaki dan u godini – podsjetila je pročelnica i dodala kako konkretna podrška nije samo na papiru već postoje konkretni programi koji poboljšavaju kvalitetu života.
-Već godinu dana provodimo besplatni desetosatni program za svu djecu u našem predškolskom obrazovanju. No i prije toga, sva djeca koja su imala određene poteškoće u razvoju imala su besplatan vrtić. Tu bi voljela i napomenuti i pohvaliti Centar za djecu mlade i obitelj koji se nedavno preselio u novi, bolji prostor, a zahvaljujući njemu krećemo sa ranom intervencijom, odnosno širimo stručni timove; rehabilitatora, logopeda, psihologa i svih potrebnih stručnih kadrova, u suradnji s našim gradskim vrtićima u sklopu kojih također djeluju stručni timovi kako bi se određene teškoće na vrijeme prepoznale – objasnila je Krunić Lukinić a podsjetila je i na gradnju dva nova vrtića – u Pokupskoj i u Kolarevoj ulici.
Foto: Sanjin Vrbanus
Naime, kapacitet vrtića će biti ukupno 400 djece, svaki vrtić pojedinačno će imati 10 skupina a u budućnosti će određene skupine u tim vrtićima imati dodatne skupine za djecu po teškoćama u razvoju. Podsjetimo, trenutačno na području grada Velike Gorice djeluju dvije takve skupine u dječjem vrtiću Žirek.
Osim toga, Grad godinama provodi i program asistenata u nastavi kroz projekt “Svako dijete ima pravo na obrazovanje”. Trenutačno je osposobljeno 114 pomoćnika za 120 učenika.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Ove godine za naše pomoćnike povećali smo satnicu, osigurali specijalizirani prijevoz kombi vozila za osobe sa invaliditetom, a dugi niz godina provodimo program osobnih asistenata. U proračunu iz godine u godinu sudjeluje Savjetovalište za djecu s teškoćama u razvoju i osobe sa invaliditetom, osiguravamo i financijsku pomoć za ortopedska pomagala i subvencije prijevoza na rehabilitacije, financiramo i hranu za sve pomagače, za slijepe, ali i za druge osobe kojima je to neophodno – istaknula je pročelnica.
Po pitanju barijera s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom, Grad je učinio značajan iskorak. Ugrađene su podizne platforme za pristup pozornicama i pristup u zgradama, postavljaju se inkluzivna dječja igrala.
Foto: Sanjin Vrbanus
Među ostalim, osigurana je i audiodeskripcija kulturnih i sportskih događanja, financira se i Parasportski savez i udruge koje okupljaju osobe sa invaliditetom, a drugu godinu za redom i isplata uskrsnica i božićnica.
-Apsolutno smo ponosni na njihove rezultate, bilo na nacionalnim, ali međunarodnim turnirima. Također se nadam da ćete sredinom prosinca ili najkasnije u siječnju dobiti napokon ključeve vašeg novog prostora, jer ujedinjeni u različitostima možemo izgraditi našu Veliku Goricu kao primjer inkluzije i poštovanja za sve – zaključila je pročelnica svoje obraćanje.
Foto: Sanjin Vrbanus
Riječi pročelnice potvrdila je i predsjednica i trenerica u Para stolnoteniskog kluba osoba s invaliditetom Uspon Mirjana Luičić.
-Velika Gorica ima rezultate kojima se ni jedan grad u Hrvatskoj ne može pohvaliti. Čak bih rekla niti Zagreb, i to zbog masovnosti. Ovoliko para sportaša na međunarodnoj razini iz našega grada nema niti jedan grad u Hrvatskoj. Sigurno da je tu potpora grada vrlo, vrlo važna, no potrebna su nam sve veća sredstva kako bismo mogli zadržati tu kvalitetu, posebno zbog zadržavanja trenera – dodala je Lučić i zahvalila Gradu na plaćanju članarina u teretanama, no zatražila je u budućnosti i mogućnost realizacije vlastite teretane, samo za velikogoričke parasportaše.
Foto: Sanjin Vrbanus
HOTNEWS
Velikogoričani upalili drugu adventsku svijeću
Druga svijeća Adventa je simbol svjetla vjere i oblikovanja zajednice s Bogom, a ujedno i naglašava mir u svijetu, zajednici i u nama samima.
Večeras je uz molitvu, koju je vidio župnik župe bl. Alojzija Stepinca Luka Brešić, na Trgu Stjepana Radića, i uz pratnju župnog zbora upaljena druga adventska svijeća.
Foto: Vanesa Miković
Svjetlo druge svijeće koje upalio predsjednik gradske četvrti Josip Kolić, simbol je svjetla vjere i oblikovanja zajednice s Bogom, a ujedno i naglašava mir u svijetu, zajednici i u nama samima.
Foto: Vanesa Miković
-
Vijestiprije 4 danaVelikogorički županijski sud danas u zoni visokog rizika
-
Najaveprije 3 dana“Dupli” Petek na Gorice zove na još! Milina na štandovima i prilika za dobro djelo
-
Sportprije 3 dana‘Mi ćemo na Maksimiru igrati finale Svjetskog prvenstva. A oni će možda i rotirati…’
-
Kulturaprije 4 danaNova izložba “Medicina u Turopolju” – od asanacije i rodilišta do ratne bolnice i Veterinarske stanice