HOTNEWS
Žena bez osmijeha je kao selo bez crkve
Priznat ćete da osmjeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati.
Iako svi znamo da ova uzrečica zapravo kaže kako je žena bez grudi kao selo bez crkve, ali ovaj puta je tama osmijeh, a ne grudi. Iako ako bi krenula sa temom grudi i žena koji ne nose grudnjake, a morale bi zbog veličine, prošla bi vas volja za čitanjem. A budući da sam ja tu da vas malo nasmijem i moguće ostavim vam upitnik iznad glave, hajmo mi nazad na temu osmijeha.
Priznat ćete da osmijeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati. No dobro, ne od onih koje urlaju nekontrolirano kao jedna naša susjeda koja probudi i gluhog čovjeka koji je ugasio slušni aparatić.
Jao, evo još mi zuji u ušima.
I tako evo priče.
Bila sam na zadnjim danima godišnjeg odmora i pila sam kavu na terasi lokalnog kafića sa svoje dvije susjede. Osim činjenice da smo majke i da biramo gdje pijemo kavu, jer nam je kvaliteta iste stvarno važna, veže nas i vedar karakter. Dakle, volimo se smijati. Sve tri smo bucke (ok ja sam bucka i pol), iako je se jedna malo otela kontroli pa je podosta smršavila, ali nije izgubila volju za smijehom. Dapače, mislim da se ona najviše od nas smije jer kad se smije, smije se i očima.
Konobar u tom kafiću je miran i povučen dečko koji ne zapitkuje previše, dođe do stola, pozdravi uzme narudžbu i to je to. Probale smo mi njemu neku priču baciti, ali eto nije za klafranje. I neka. Nismo svi isti. Uglavnom dođe on k nama to jutro, pozdravi i čeka narudžbu držeći u ruci tacnu i češkajući se po uhu jer je dolazeći k nama opet zapeo za onaj bor koji strši usred terase. Budući da je najkraći put do našeg stola ispod tog bora, a dečko je visok, eto očešao se on opet o njega po ‘ko zna koji put.
– Jutreko! Jesi dobro? – pitala sam kao i obično.
– Dobro jutro. Jesam, hvala. – rekao je kratko i jasno.
– OK…. Može nama dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode? Hvala. – rekla sam vidjevši da od razgovora opet ništa, ali sve uz osmijeh. Naravno, oči još nisam otvorila kako treba pa mi ni mozak nije bio u formi.
Kimnuo je glavom i okrenu se putu prema šanku, a sigurna sam da je u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…
Foto: Pixabay – jamiehines1
Nije on sišao s terase kad se ukazala Ona.
Djevojka, možda čak i nečija supruga, svojih 30-ak godina, niže i sitnije tjelesne građe (rek’o bi moj pokojni otac – kratka). Stajala je pokraj terase, obučena u uske bijele hlače koje su ocrtavale savršeno izvježbano tamnoputo tijelo, bijeli top bez naramenica i grudnjaka, jer ovo je još mlado i sve stoji na svom mjestu. Kosa je bila neke moderne boje, svježe isfenirana na ravno, nakit je bio decentan i pasao je uz torbicu, remen i cipele koje su bile jako lijepo usklađene. Nokti dugački bijeli, a trepavice prevelike umjetne. Ali, tko sam pak ja da sudim što je preveliko, a što premalo. I da čube. Usne su joj bile povelike. Friški kolagen ili neki drugi umetak, ali ok. Nisu toliko dolazile do izražaja kao te trepavice.
Pomno je snimila terasu i sjela za stol do našeg jer tu je bila hladovina, što je bio razlog zašto smo i mi odabrale taj dio terase.
Okrenula se prema našem konobaru koji je još uvijek u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… i rekla:
– Alo mali! Dođi ‘vamo! I mahnula mu kažiprstom da se nacrta pored nje.
Ovaj naš se pogubio i pogledao gazdu lokala, a gazda mu je kimnuo da ode k njoj.
– Izvolite? – rekao je tiho.
– Dat ćeš mi ovako: kratku kavu u veliku šalicu s malo, ma ne, s puno polu podgrijanog mlijeka. Imaš li cimeta?
– Nemam. – odgovorio je zbunjeno.
– ‘ebo te. A meda? Ali ne ono kinesko sranje nego pravog domaćeg?
– Imamo samo ono što dajemo uz čaj po zimi.
– Pa nije zima. Ma daj donesi kakav imaš. Ako mi neće pasati, neću ga platiti. I donesi mi Cedevitu od naranče u čistu čašu i dvije slamke. Možeš ići.
Potjerala ga je kažiprstom i okrenula se prema svom mobitelu koji je u taj čas zazvonio.
Ovaj naš konobar, pokunjeno je ušao u lokal i nije ga bilo dobrih 5 minuta u kojem vremenu smo nas tri kokoške slušale kako se ona na glas žali nekome na telefon kak’ je u ovom selu usluga katastrofa i kako normalna žena nema gdje popiti kavu.
Pardon, ali ja se smatram relativno normalnom ženom i u tom kafiću rado popijem kavu. A i da ne mislim tako, sigurno ne bi na sav glas komentirala kao što je to ona činila, hladnog pogleda, teških riječi i bez trunke lijepe emocije prema ikome.
– Ispod kojeg se kamena ova izvukla? – pitala sam svoje bucke, a one su se samo nasmijale pokazujući mi da budem tiše, jer će me Ona čuti.
Ma zaboli me. Pa sjednem joj u krilo i polomim svaku kost. Pa nek’ se žali Upravi vodovoda. Kratkih se ja ne bojim. Ali, mogla bi se otrovati…
Kad uto, ukaže se naš konobar i krene prema nama. Na tacnu ionako stane samo 3 šalice i 3 čaše vode, pa eto tako mi smo prve došle na red.
Donio nam je…pogađate jel’da? Dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…???
E nije. Sve tri s toplim i 3 čaše vode. Nismo prigovarale jer smo vidjele da nema smisla.
– Hvala ti. – rekla sam veselo jer sam ja naručila s toplim, a njih dvije nek’ čekaju da se ohladi.
Ostavivši narudžbu na stolu okrenuo se i krenuo natrag prema šanku pokušavajući se sjetiti narudžbe dame u bijelom.
Nije ga opet bilo par minuta i došao je do nje donijevši joj kavu s mlijekom i Cedevitu od limuna.
Foto: Pixabay – Pexels
Koja greška!
To što je ona njemu naumila izgovoriti, vidjelo se samo u njezinim očima kad je zinula. Ali, uto je skočio gazda, doletio do stola i ljubazno ju pitao:
– U čemu je problem?
– U tvojim nesposobnim konobarima, eto u čemu!
– A mi smo zajedno ovce čuvali pa se možete tako sa mnom razgovarati? – rekao je gazda, a vratna žila mu je iskočila i pulsirala naizmjence sa svake strane.
Nastala je tišina, a svi su pogledi bili upereni u nju. Nas tri smo ju rezale pogledima kao laserima jer na našu oazu i dobru ekipu koju susrećemo na dnevnoj bazi, ne damo samo tako. Ipak su to ljudi koji, iako s terase kafića, ali krajičkom oka uvijek čuvaju našu djecu dok su u parku, dok prelaze cestu i kad ih klinci iz drugih kvartova zadirkuju. Iako smo se svi dosta povukli u sebe, susjedi se međusobno i dalje čuvaju.
– Nismo. – tiho je rekla i prebacila fokus na mobitel, koji ovaj put nije zvonio ali sigurne smo da je objavila na društvenim mrežama kako je napadnuta od primitivnih malograđana u nekoj selendri dok je u miru htjela popiti svoju kavu uoči napornog dana.
E sad, ja sam tu ženu napala u ovoj kolumni ne znajući ništa o njoj i to je nešto što nije u redu. Ali isto tako, ona ne zna zašto je naš konobar tako introvertan, zašto može biti sretna da nije dobila pelin i kiselu, zašto je terasa tog kafića stalno puna i u konačnici da svatko od nas ima neku dijagnozu, ali kako nismo još svi pregledani, nemamo to svi crno na bijelo, pa je dobro i prošla.
Popila je naručeno, uredno platila i otišla bez ikakvog srama, skrušenosti ili potrebe da se ispriča. I bez osmjeha.
Sigurna sam da se osmjehnula bilo kome od nas tamo, da danas ova kolumna ne bi bila ovakvog tona, već da bi više do izražaja došla činjenica što njoj s 30 cice stoje i bez grudnjaka, dok su naše bile ‘ko suhe šljive jer smo u tim godinama dojile, ili činjenica da bi joj JLo pozavidjela na stražnjici jer je definirana ili možda dobrim push up gaćama namontira da stoji baš onako kako treba. Što se čudite, pa postoje push up gaće. Nemojte mi reći da to niste znali? Nisam ni ja, ali eto postoje.
Foto: pexels-jonaorle
Kad je Ona otišla, krenula je žustra rasprava i mislim da je spomenuta štucala do kraja dana koliko smo ju samljeli pričom. A ne bi li bilo bolje da smo pričale o komadu kakav se rijetko viđa u našem kvartu? Očito da ne.
Ponavljam, jedan smiješak bi to sve popravio.
I tak, za desetak minuta dolazi naš konobar i pita nas što ćemo piti.
– Pa donio si nam već, kaj ti je? Znaš da je visok datum i samo po jednu krkamo krajem mjeseca. – rekla sam polu-tužno, em zbog činjenice da je to istina, em zbog činjenice zašto je to istina.
– Veli gazda da mu treba malo vaše energije pa vas časti pićem.
Pogledale smo se, nasmijale od srca i naručile: dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode…
I donio ih je točno onako kako smo naručile.
Na odlasku smo zahvalile gazdi i već drugi dan smo bile na istoj lokaciji u isto vrijeme čekajući da se pojavi neka nova teta. Ali nije. Očito je ova pustila glas da smo nezgodna ekipa.
Mi i dalje, unatoč činjenici da više nismo na godišnjem, ali i zbog skorog dolaska zime i nemogućnosti besposličarenja po kvartovskim terasama, koristimo priliku biti dio te ekipe koja više cijeni žene s osmjehom nego žene koje su ispale s naslovnica modnih magazina, ali bez tog čarobnog nakita zvanog – osmijeh.
Voli vas vaša, uvijek nasmijana Nevena.
PS – Ne znate uvijek zašto se smijem, i vjerujte mi da je tako bolje, jer u mojoj glavi je jako zabavno.
CityLIGHTS
Rođendanski tjedan pun sadržaja: Učilište u Velikoj Gorici pripremilo program za sve uzraste
Svi sadržaji dostupni besplatno, no za sudjelovanje na radionicama potrebno je prijaviti se najkasnije do 24. travnja.
HOTNEWS
Objavljeni pozivi za EU projekte: Zagrebačka županija osigurala 800.000 eura
Pojedinačni korisnik može ostvariti najviše 30.000 eura potpore, a maksimalni iznos koji se može dodijeliti po projektu iznosi 100.000 eura.
CityLIGHTS
Patrik iz Velike Gorice među zvijezdama večeri: emotivna revija u HNK-u koja se pamti
Revija „Moja maturalna večer“ još jednom je potvrdila svoju važnost – ne kao modni događaj, već kao inicijativa koja mladima pruža osjećaj pripadnosti, dostojanstva i radosti u jednom od ključnih životnih trenutaka.
U prostoru Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu održana je prva revija „Moja maturalna večer“ Zaklade „Hrvatska za djecu“, događaj koji je nadilazio modu i pretvorio se u snažnu priču o hrabrosti i samopouzdanju mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
Kazališni ambijent, od svečanog predvorja do foajea, poslužio je kao jedinstvena modna pista kojom je prošetalo 28 maturanata iz različitih dijelova Hrvatske. U elegantnim večernjim haljinama i odijelima, svaki njihov izlazak bio je više od same prezentacije – predstavljao je osobni trijumf i trenutak ponosa.
Poseban umjetnički ugođaj na samom početku večeri donijeli su balerine i baletani ansambla HNK, koji su uz glazbu Joea Hisaishija publiku uveli u emotivan program.
Među sudionicima bio je i Patrik iz Velike Gorice, a događaj su podržali i brojni uzvanici iz javnog života. Među njima su bili ministar Alen Ružić, državne tajnice Margareta Mađerić i Željka Josić, saborska zastupnica Ljubica Lukačić te pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić.
Za modne kombinacije pobrinuli su se brojni poznati hrvatski dizajneri i modne kuće, a završnicu večeri obilježila je operna umjetnica Antonella Malis izvedbom pjesme „Neka cijeli ovaj svijet“ iz mjuzikla „Jalta, Jalta“, čime je dodatno naglašena emotivna dimenzija cijelog projekta.
Revija „Moja maturalna večer“ još jednom je potvrdila svoju važnost – ne kao modni događaj, već kao inicijativa koja mladima pruža osjećaj pripadnosti, dostojanstva i radosti u jednom od ključnih životnih trenutaka. U središtu Zagreba te večeri nisu dominirale samo kreacije, već ljudi i njihove priče.
Fotogalerija/Filip Popović
HOTNEWS
Otvorene prijave za Mali svjetionik i nagradu od 15.000 eura
Inicijativa je inspirirana životom i djelovanjem Dražena Glavaša koji je zagovarao ideju da promjene u društvu počinju od pojedinca.
Projekt Mali svjetionik i ove godine poziva građane da nominiraju ljude koji svojim svakodnevnim radom i integritetom ostavljaju snažan trag u društvu, a prijave su otvorene do 13. svibnja.
Već devetu godinu zaredom ova inicijativa stavlja u fokus pojedince koji djeluju izvan javne pozornosti, ali svojim trudom i odgovornošću čine ključnu razliku u zajednici. Riječ je o zaposlenicima, kolegama, prijateljima ili poznanicima čiji doprinos često ostaje neprepoznat, iako je od presudne važnosti za funkcioniranje društva.
Ukupan nagradni fond iznosi 24.000 eura. Pobjednik će osvojiti 15.000 eura, dok će preostalih devet finalista dobiti po 1.000 eura.
Fokus na vrijednosti, a ne titule
Projekt promiče važnost poštenja, profesionalnosti i međusobnog uvažavanja, naglašavajući kako upravo takvi pojedinci čine temelj zdravog radnog i društvenog okruženja.
Suosnivač projekta i glavni partner tvrtke Forvis Mazars, Kristijan Cinotti, ističe kako je ideja nastala iz potrebe za promjenom društvenih kriterija uspjeha i većim priznanjem “malom čovjeku”.
“Među nama su ljudi koji, iako često nedovoljno prepoznati ili plaćeni, svoj posao rade odgovorno i predano – i upravo na njima počiva uspjeh mnogih organizacija i zajednica. Trud, profesionalnost i empatija Malih svjetionika stvaraju pozitivan utjecaj koji se širi na cijelu zajednicu. Pojedinci i poduzeća prijavom potvrđuju da aktivno rade na kvaliteti svog radnog okruženja, njeguju poticajnu organizacijsku kulturu i vrijednosti koje promičemo”, poručuje Cinotti.
Kako se prijaviti
Kandidate je moguće prijaviti putem obrasca pri čemu je naglasak na osobnoj priči i utjecaju koji pojedinac ima na svoju okolinu, a ne isključivo na formalnim postignućima.
Nakon zatvaranja prijava, stručni žiri odabrat će deset finalista čije će priče biti predstavljene javnosti. Pobjednik će biti proglašen u studenom na konferenciji Global Leadership Summit.
Inspiracija u pojedincu
Inicijativa je inspirirana životom i djelovanjem Dražena Glavaša, koji je zagovarao ideju da promjene u društvu počinju od pojedinca. Projekt su pokrenuli Forvis Mazars, Tim Kabel, Udruga Mali svjetionik i Zaklada Rhema, s ciljem jačanja vrijednosti odgovornosti, integriteta i etičnog djelovanja u poslovnom okruženju.
CityLIGHTS
KTC u Velikoj Gorici dijeli vrijedne nagrade i zove kupce da okušaju sreću
Tijekom travnja u fokusu su glavne nagrade poput automobila Renault Captur i Peugeot 2008.
Otvorenje novog KTC trgovačkog centra u Velikoj Gorici privuklo je velik broj posjetitelja, koji su imali priliku sudjelovati u raznovrsnom programu, degustacijama i nagradnim aktivnostima.
Velika Gorica dobila je novo mjesto koje spaja kupnju, druženje i priliku za osvajanje vrijednih nagrada, a interes građana već na otvorenju pokazao je da će KTC brzo postati jedna od glavnih gradskih destinacija. Brojni posjetitelji koji su stigli na otvorenje imali su priliku uživati u programu, degustacijama i iznenađenjima, dok je posebnu pažnju privukla tombola u kojoj je čak stotinu kupaca nagrađeno. No, uz dobru atmosferu, ono što trenutačno najviše privlači pažnju su – nagradne igre.
Nagrade koje se ne propuštaju
Kupci u KTC-u trenutačno mogu sudjelovati u čak pet nagradnih igara, a među glavnim nagradama ovog mjeseca ističu se automobili Renault Captur i Peugeot 2008. Posebna prilika čeka i kupce poljoljekarne, gdje je moguće osvojiti i Škodu Kamiq.
Nagrade se dijele i tijekom cijele godine. U sklopu KTC ugostiteljstva sudionici mogu osvojiti dizajnerski blagovaonski set – stol i stolice brenda Prostoria, dok na benzinskim postajama sudjeluju u igri za Piaggio skuter.
Drugim riječima, dolazak u kupnju ovdje lako može završiti – s nagradom.
Otvorenjem centra KTC dodatno širi svoju maloprodajnu mrežu, a građani Velike Gorice dobivaju prostor koji objedinjuje široku ponudu na jednoj lokaciji. Supermarket se prostire na 1700 četvornih metara moderno uređenog prodajnog prostora, gdje se može pronaći sve za domaćinstvo – od dnevno svježeg voća i povrća, mesa iz mesnice i pekarskih proizvoda, do kućanskih aparata, elektronike, tekstila i opreme za kućne ljubimce.
Mjesto za predah, ali i proslave
U sklopu centra nalazi se i restoran kapaciteta do 350 gostiju, koji uz a la carte ponudu svakodnevno nudi i pet vrsta toplih obroka. Prostor je prilagođen i većim događanjima poput svadbi, domjenaka i proslava, uz dodatnu pogodnost apartmana za mladence te usluge cateringa i dostave. KTC poljoljekarna donosi bogat izbor proizvoda za uređenje vrta i okućnice, ali i za profesionalne poljoprivrednike. Posebna vrijednost je educirano osoblje koje kupcima pruža savjete i prenosi nova znanja iz područja zaštite bilja.
Uz kombinaciju široke ponude i atraktivnih nagradnih igara, novi KTC centar na adresi Ulica Franje Kuharića 4 nudi više od klasične kupnje. Za one koji još nisu svratili, razlog je sada još konkretniji – jer osim što mogu obaviti sve na jednom mjestu, imaju i realnu priliku otići kući s vrijednom nagradom.
-
Crna kronikaprije 2 danaDvostruka tragedija – žena skočila sa zgrade, u stanu pronađeno tijelo maloljetnice
-
CityLIGHTSprije 4 danaVIDEO Kraj smrada: Moderni pročistač donosi rješenje, prvi korisnici uskoro spojeni
-
HOTNEWSprije 4 danaVIDEO Sova je sletjela! U Veliku Goricu stigao KTC centar
-
Crna kronikaprije 3 danaProvala na gradilištu u Velikoj Gorici – ukrali kablove, alate i odvezli kombi