Povežite se s nama

HOTNEWS

Žena bez osmijeha je kao selo bez crkve

Priznat ćete da osmjeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati.

Objavljeno

na

Iako svi znamo da ova uzrečica zapravo kaže kako je žena bez grudi kao selo bez crkve, ali ovaj puta je tama osmijeh, a ne grudi. Iako ako bi krenula sa temom grudi i žena koji ne nose grudnjake, a morale bi zbog veličine, prošla bi vas volja za čitanjem. A budući da sam ja tu da vas malo nasmijem i moguće ostavim vam upitnik iznad glave, hajmo mi nazad na temu osmijeha.

Priznat ćete da osmijeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati. No dobro, ne od onih koje urlaju nekontrolirano kao jedna naša susjeda koja probudi i gluhog čovjeka koji je ugasio slušni aparatić.

Jao, evo još mi zuji u ušima.

I tako evo priče.

Bila sam na zadnjim danima godišnjeg odmora i pila sam kavu na terasi lokalnog kafića sa svoje dvije susjede. Osim činjenice da smo majke i da biramo gdje pijemo kavu, jer nam je kvaliteta iste stvarno važna, veže nas i vedar karakter. Dakle, volimo se smijati. Sve tri smo bucke (ok ja sam bucka i pol), iako je se jedna malo otela kontroli pa je podosta smršavila, ali nije izgubila volju za smijehom. Dapače, mislim da se ona najviše od nas smije jer kad se smije, smije se i očima.

Konobar u tom kafiću je miran i povučen dečko koji ne zapitkuje previše, dođe do stola, pozdravi uzme narudžbu i to je to. Probale smo mi njemu neku priču baciti, ali eto nije za klafranje. I neka. Nismo svi isti. Uglavnom dođe on k nama to jutro, pozdravi i čeka narudžbu držeći u ruci tacnu i češkajući se po uhu jer je dolazeći k nama opet zapeo za onaj bor koji strši usred terase. Budući da je najkraći put do našeg stola ispod tog bora, a dečko je visok, eto očešao se on opet o njega po ‘ko zna koji put.

– Jutreko! Jesi dobro? – pitala sam kao i obično.

– Dobro jutro. Jesam, hvala. – rekao je kratko i jasno.

– OK…. Može nama dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode? Hvala. – rekla sam vidjevši da od razgovora opet ništa, ali sve uz osmijeh. Naravno, oči još nisam otvorila kako treba pa mi ni mozak nije bio u formi.

Kimnuo je glavom i okrenu se putu prema šanku, a sigurna sam da je u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…

Foto: Pixabay – jamiehines1

Nije on sišao s terase kad se ukazala Ona.

Djevojka, možda čak i nečija supruga, svojih 30-ak godina, niže i sitnije tjelesne građe (rek’o bi moj pokojni otac – kratka). Stajala je pokraj terase, obučena u uske bijele hlače koje su ocrtavale savršeno izvježbano tamnoputo tijelo, bijeli top bez naramenica i grudnjaka, jer ovo je još mlado i sve stoji na svom mjestu. Kosa je bila neke moderne boje, svježe isfenirana na ravno, nakit je bio decentan i pasao je uz torbicu, remen i cipele koje su bile jako lijepo usklađene. Nokti dugački bijeli, a trepavice prevelike umjetne. Ali, tko sam pak ja da sudim što je preveliko, a što premalo. I da čube. Usne su joj bile povelike. Friški kolagen ili neki drugi umetak, ali ok. Nisu toliko dolazile do izražaja kao te trepavice.

Pomno je snimila terasu i sjela za stol do našeg jer tu je bila hladovina, što je bio razlog zašto smo i mi odabrale taj dio terase.

Okrenula se prema našem konobaru koji je još uvijek u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… i rekla:

– Alo mali! Dođi ‘vamo! I mahnula mu kažiprstom da se nacrta pored nje.

Ovaj naš se pogubio i pogledao gazdu lokala, a gazda mu je kimnuo da ode k njoj.

– Izvolite? – rekao je tiho.

– Dat ćeš mi ovako: kratku kavu u veliku šalicu s malo, ma ne, s puno polu podgrijanog mlijeka. Imaš li cimeta?

– Nemam. – odgovorio je zbunjeno.

– ‘ebo te. A meda? Ali ne ono kinesko sranje nego pravog domaćeg?

– Imamo samo ono što dajemo uz čaj po zimi.

– Pa nije zima. Ma daj donesi kakav imaš. Ako mi neće pasati, neću ga platiti. I donesi mi Cedevitu od naranče u čistu čašu i dvije slamke. Možeš ići.

Potjerala ga je kažiprstom i okrenula se prema svom mobitelu koji je u taj čas zazvonio.

Ovaj naš konobar, pokunjeno je ušao u lokal i nije ga bilo dobrih 5 minuta u kojem vremenu smo nas tri kokoške slušale kako se ona na glas žali nekome na telefon kak’ je u ovom selu usluga katastrofa i kako normalna žena nema gdje popiti kavu.

Pardon, ali ja se smatram relativno normalnom ženom i u tom kafiću rado popijem kavu. A i da ne mislim tako, sigurno ne bi na sav glas komentirala kao što je to ona činila, hladnog pogleda, teških riječi i bez trunke lijepe emocije prema ikome.

– Ispod kojeg se kamena ova izvukla? – pitala sam svoje bucke, a one su se samo nasmijale pokazujući mi da budem tiše, jer će me Ona čuti.

Ma zaboli me. Pa sjednem joj u krilo i polomim svaku kost. Pa nek’ se žali Upravi vodovoda. Kratkih se ja ne bojim. Ali, mogla bi se otrovati…

Kad uto, ukaže se naš konobar i krene prema nama. Na tacnu ionako stane samo 3 šalice i 3 čaše vode, pa eto tako mi smo prve došle na red.

Donio nam je…pogađate jel’da? Dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…???

E nije. Sve tri s toplim i 3 čaše vode. Nismo prigovarale jer smo vidjele da nema smisla.

– Hvala ti. – rekla sam veselo jer sam ja naručila s toplim, a njih dvije nek’ čekaju da se ohladi.

Ostavivši narudžbu na stolu okrenuo se i krenuo natrag prema šanku pokušavajući se sjetiti narudžbe dame u bijelom.

Nije ga opet bilo par minuta i došao je do nje donijevši joj kavu s mlijekom i Cedevitu od limuna.

Foto: Pixabay – Pexels

Koja greška!

To što je ona njemu naumila izgovoriti, vidjelo se samo u njezinim očima kad je zinula. Ali, uto je skočio gazda, doletio do stola i ljubazno ju pitao:

– U čemu je problem?

– U tvojim nesposobnim konobarima, eto u čemu!

– A mi smo zajedno ovce čuvali pa se možete tako sa mnom razgovarati? – rekao je gazda, a vratna žila mu je iskočila i pulsirala naizmjence sa svake strane.

Nastala je tišina, a svi su pogledi bili upereni u nju. Nas tri smo ju rezale pogledima kao laserima jer na našu oazu i dobru ekipu koju susrećemo na dnevnoj bazi, ne damo samo tako. Ipak su to ljudi koji, iako s terase kafića, ali krajičkom oka uvijek čuvaju našu djecu dok su u parku, dok prelaze cestu i kad ih klinci iz drugih kvartova zadirkuju. Iako smo se svi dosta povukli u sebe, susjedi se međusobno i dalje čuvaju.

– Nismo. – tiho je rekla i prebacila fokus na mobitel, koji ovaj put nije zvonio ali sigurne smo da je objavila na društvenim mrežama kako je napadnuta od primitivnih malograđana u nekoj selendri dok je u miru htjela popiti svoju kavu uoči napornog dana.

E sad, ja sam tu ženu napala u ovoj kolumni ne znajući ništa o njoj i to je nešto što nije u redu. Ali isto tako, ona ne zna zašto je naš konobar tako introvertan, zašto može biti sretna da nije dobila pelin i kiselu, zašto je terasa tog kafića stalno puna i u konačnici da svatko od nas ima neku dijagnozu, ali kako nismo još svi pregledani, nemamo to svi crno na bijelo, pa je dobro i prošla.

Popila je naručeno, uredno platila i otišla bez ikakvog srama, skrušenosti ili potrebe da se ispriča. I bez osmjeha.

Sigurna sam da se osmjehnula bilo kome od nas tamo, da danas ova kolumna ne bi bila ovakvog tona, već da bi više do izražaja došla činjenica što njoj s 30 cice stoje i bez grudnjaka, dok su naše bile ‘ko suhe šljive jer smo u tim godinama dojile, ili činjenica da bi joj JLo pozavidjela na stražnjici jer je definirana ili možda dobrim push up gaćama namontira da stoji baš onako kako treba. Što se čudite, pa postoje push up gaće. Nemojte mi reći da to niste znali? Nisam ni ja, ali eto postoje.

Foto: pexels-jonaorle

Kad je Ona otišla, krenula je žustra rasprava i mislim da je spomenuta štucala do kraja dana koliko smo ju samljeli pričom. A ne bi li bilo bolje da smo pričale o komadu kakav se rijetko viđa u našem kvartu? Očito da ne.

Ponavljam, jedan smiješak bi to sve popravio.

I tak, za desetak minuta dolazi naš konobar i pita nas što ćemo piti.

– Pa donio si nam već, kaj ti je? Znaš da je visok datum i samo po jednu krkamo krajem mjeseca. – rekla sam polu-tužno, em zbog činjenice da je to istina, em zbog činjenice zašto je to istina.

– Veli gazda da mu treba malo vaše energije pa vas časti pićem.

Pogledale smo se, nasmijale od srca i naručile: dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode…

I donio ih je točno onako kako smo naručile.

Na odlasku smo zahvalile gazdi i već drugi dan smo bile na istoj lokaciji u isto vrijeme čekajući da se pojavi neka nova teta. Ali nije. Očito je ova pustila glas da smo nezgodna ekipa.

Mi i dalje, unatoč činjenici da više nismo na godišnjem, ali i zbog skorog dolaska zime i nemogućnosti besposličarenja po kvartovskim terasama, koristimo priliku biti dio te ekipe koja više cijeni žene s osmjehom nego žene koje su ispale s naslovnica modnih magazina, ali bez tog čarobnog nakita zvanog – osmijeh.

Voli vas vaša, uvijek nasmijana Nevena.

PS – Ne znate uvijek zašto se smijem, i vjerujte mi da je tako bolje, jer u mojoj glavi je jako zabavno.

HOTNEWS

Zaustavljen promet prema Vukovini – policija preusmjerava sva vozila

Preko Novog Čiča!

Objavljeno

na

(Foto: Ilustracija)

Kako nam javljaju čitatelji koji voze od Velike Gorice prema Vukovini, policija preusmjerava sav promet na Velikogoričku ulicu preko Novog Čiča, pa računajte na nešto dužu vožnju.

Doznajemo da je razlog prometna nesreća koja se dogodila pred Starim Čičem, pa će ovakav režim potrajati do završetka policijskog očevida.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Otvoren novi prostor u sklopu projekta InterWine! Ačkar – ovo je prekrasna točka koja će dati bogatiji sadržaj gradu

Novi prostor dio je europskog projekta koji Veliku Goricu povezuje s vinarskim i kulturnim destinacijama u Hrvatskoj i Sloveniji.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Jutros su svečano otvorene i predstavljene nove InterWine prostorije, namijenjene promociji kulturne baštine i vinskog turizma Vukomeričkih gorica. Riječ je o dijelu međunarodnog projekta InterWine, financiranog sredstvima Europske unije kroz program Interreg Slovenija – Hrvatska, koji povezuje Veliku Goricu, Pušću i Brežice u zajedničku prekograničnu turističku priču.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Novo uređeni prostor služit će kao mjesto susreta, prezentacije i promocije, od lokalne vinske ponude i tradicije vinogradarstva do kulturne baštine Turopolja. Istodobno, InterWine prostorije zamišljene su kao trajna točka razvoja novog turističkog proizvoda i nakon završetka projekta. Otvaranju su prisustvovali gradonačelnik Velike GoriceKrešimir Ačkar, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije Ivana Alilović, predsjednik Udruge vinara i vinogradara Grozd Vlado Mikulčić.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije Ivana Alilović istaknula je kako Velika Gorica ovim projektom dobiva prostor koji nadilazi klasičnu turističku funkciju. Naglasila je da InterWine nije samo projekt infrastrukture, već stvaranja identiteta i dodatne vrijednosti te da je ovim projektom Velika Gorica dobila prostor susreta, inovativnosti i budućnosti.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

“Velika mi je čast da otvaramo naš treći prostor u sklopu projekta InterWine kojim njegujemo, ne samo kulturnu baštinu nego i vinski turizam, ali prije svega održivost koju moramo svi stvarati u našim načinima života i dobivati jednu dodatnu vrijednost. Baš dodatna vrijednost dogodila se ovdje u našem divnom gradu Velikoj Gorici koja propulzivno raste i koja stvara, ne samo novu priču za nove stanovnike, već jednako tako za djelatnike i turističke djelatnike i sve nas koji stvaramo nešto dodatno kako bi naš identitet baš u ovom kraju ostao i bio prepoznatljiv”, istaknula je Alilović.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Zahvalama i lijepim riječima pridružio se i predsjednik Udruge vinara i vinogradara Grozd Vlado Mikulčić. “Nadam se da će korištenje ovog reprezentativnog prostora doprinijeti da se razvoj vinogradarstva i vinarstva u lijepom našem Turopolju digne na još veću razinu”. Također, pozvao je sve građane u subotu, na obilježavanje Vincekova i početak nove vinogradarske godine.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Na posebnu važnost projekta za samu Veliku Goricu, osvrnuo se gradonačelnik Krešimir Ačkar koji je naglasio da je ovo još jedan u nizu uspješnih projekata na području grada.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

“Pozdravljam i našega predsjednika i cijelu udrugu i članove vinogradarske udruge Grozd koja djeluje već 25 godina i koja je jedan od motivatora ovoga cijeloga projekta jer smo vidjeli svrhu, potrebu u turističkome sadržaju da tako jedan prekrasan trud konačno bude nagrađen. Prekrasno je to kada možemo otvoriti danas, ovakvoga oblika europska sredstva prostorije, uz ono što uvijek volim naglasiti unazad nekoliko godina da pogledate ovu gradsku četvrt Stari grad, pogotovo ovih nekoliko 100 metara kvadratnih i onda svim svojim suradnicima kažem da je ovo novo naličje staroga grada. Ovdje je nekada bilo rodilište, Šetalište Franje Lučića, preko puta je, kako je od milja zovemo, “Velikogorička katedrala” koja je unazad nekoliko godina u potpunosti obnovljena, također, šetalište je potpuno obnovljeno, a cijela jedna nova sfera i povijest Muzeja Turopolja je počela s Interpretacijskim centrom Muzeja Turopolje. Ovdje se uistinu nalaze povijest i budućnost u jednome. Uz kulturno, sportsko i intelektualno obrazovanje i sve ono što smo povukli preko 100 milijuna eura iz fondova EU, države i županije, ovo je jedna prekrasna točka koja će dodatno dati bogatiji sadržaj našem gradu”, rekao je Ačkar.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Nositelj projekta InterWine je Turistička zajednica Zagrebačke županije, a uz Grad Veliku Goricu i Općinu Pušća u projektu sudjeluju Obrtničko učilište – ustanova za obrazovanje odraslih, Zavod za podjetništvo turizem in mladino Brežice, Univerzu v Mariboru, Fakultet za turizam, Brežice i Posavski muzej Brežice. Ukupna vrijednost projekta iznosi 1,38 milijuna eura.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Potez koji odjekuje Županijom, Marko Pancirov napušta Samobor i vraća se na klupu Mraclina

Objavljeno

na

Objavio/la

Mraclin je u nastavak sezone ušao s važnom promjenom na klupi. Novi, ali ujedno i dobro poznati trener seniorske momčadi ponovno je Marko Pancirov – Pančo, koji se na mraclinsku Grabu vraća nakon više godina i uspješnog rada u drugim sredinama. Pancirov je prvi put preuzeo Mraclin u listopadu 2018. godine, a već u sljedećoj sezoni ostvario je značajan rezultat. U prvenstvu prekinutom pandemijom koronavirusa Mraclin je pod njegovim vodstvom završio jesenski dio na drugom mjestu, a potom kroz kvalifikacije protiv Pušće izborio plasman u Jedinstvenu županijsku ligu. Uslijedila je i dobra jesen u Jedinstvenoj županijskoj ligi, završena na trećem mjestu, nakon čega su se Pancirov i Mraclin krajem 2020. godine sporazumno razišli. Ipak, veza očito nikada nije u potpunosti prekinuta.
U Mraclin dolazi iz Samobora, gdje je u jesenskom dijelu sezone s momčadi osvojio drugo mjesto u III. NL Centar. Njegov povratak na Grabu dolazi u trenutku kada se Mraclin natječe u IV. NL Središte Zagreb – skupina B, a u klubu ne skrivaju očekivanja.
– Marko je trener koji poznaje klub, sredinu i mentalitet momčadi. Znamo što nam je donio prvi put i vjerujemo da može ponovno stabilizirati ekipu i dati joj jasan smjer – poručuju iz kluba – Ne radi se o kratkoročnom rješenju. Želimo mir, kontinuitet i iskorak. Povratak Pancirova vidimo kao logičan potez u tom smjeru – ističu iz uprave Mraclina.
Hoće li Pancirov uspjeti podignuti momčad koja je jesenski dio odradila osrednje i usmjeriti je prema gornjem dijelu ljestvice, pokazat će nastavak prvenstva.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Održana redovna sjednica Skupštine Udruge žena Kobilić

Objavljeno

na

Objavio/la

Udruga žena Kobilić koja je osnovana u mjesecu studenom 2025. održala je svoju prvu redovnu izvještajnu sjednicu Skupštine Udruge. Sjednica je održana u Društvenom domu u Kobiliću, u subotu, 17. siječnja 2026. godine, s početkom u 19 sati. Sjednicu je vodila Doris Komadina, predsjednica Udruge, a s njom su u Radnom predsjedništvu bile Petra Vukadin, dopredsjednica, Mirna Grabović, Anita Višić, ovjeroviteljice zapisnika i zapisničarka Marijana Kirinić.

Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvještajna sjednica Skupštine Udruge žžena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvještajna sjednica Skupštine Udruge žžena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dnevni red imao je devet točaka: 1. Otvaranje skupštine, 2. Utvrđivanje kvoruma, 3. Izbor radnih tijela Skupštine, 4. Izvješće o radu Udruge u 2025., 5. Financijsko izvješće, 6. Izvješće Nadzornog odbora (Lela Trupčević). 7.Plan rada Udruge za 2026.godinu, 8. Financijski plan za 2026. godinu, 9. Razno.

Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvještajna sjednica Skupštine Udruge žžena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvještajna sjednica Skupštine Udruge žžena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Izvješća za prošlu godinu, plan rada za 2026. i financijski plan za ovu godinu usvojeni su jednoglasno. Financijski plan predstavila je Štefica Berković Petrinec. Plan rada za 2026. godinu: 1. Uređenje košare kod Društvenog doma (obnova konstrukcije), sadnja cvijeća (kod kapelice isto tako), 2. Maskenbal, 3. Uskrsna radionica, 4. Praznik rada, 5. Advent, 6. Donacija za potrebitu obitelj.

Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvještajna sjednica Skupštine Udruge žžena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvještajna sjednica Skupštine Udruge žžena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na skupštini je naglašeno da je osnovna ideja osnivanja Udruge bila da se djecu usmjeri na društveni život, odnosno da bi se odmaknuli od mobitela i multimedijskih sadržaja. Istaknuto je da je vrlo uspješno organiziran Advent u Kobiliću te donacija za potrebitu obitelj.

Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvještajna sjednica Skupštine Udruge žžena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvještajna sjednica Skupštine Udruge žžena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gosti na skupštini bili su članovi mjesnih udruga: Mjesni odbor, NK Vatrogasac i Udruga umirovljenika. Kako je Udruga žena Kobilić tek nedavno osnovana, nisu pozivane druge slične udruge zbog kratkoće djelovanja.

Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvještajna sjednica Skupštine Udruge žžena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvještajna sjednica Skupštine Udruge žžena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon službenog zaključenja sjednice, na programu je bio domjenak te glazbeno-plesno druženje do kasno u noć. Glazbu je birao i prezentirao raspoloženi Srećko Mikša.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

HOTNEWS

IN MEMORIAM Ivica Potočnik – njegova tišina sada je glasnija od svake melodije

“Dragi naš gospon Potočnik, hvala za svaki stih i notu koje ste nesebično pisali…”

Objavljeno

na

S dubokom tugom opraštamo se od Ivice Potočnikavelikogoričkog glazbenika, skladatelja i producenta, koji je preminuo u 83. godini životačije su note govorile više od riječi. 
Kroz svoju glazbu ostavio je trag koji nadilazi vrijeme, dirajući srca onih koji su je slušali i živjeli.

Ivica Potočnik bio je profesionalni glazbenik Tamburaškog orkestra HRT-a svoje je vrijeme i stručnost posvetio je razvoju kulturno-umjetničkog amaterizma u Velikoj Gorici, poticao je osnivanje KUD-ova u Kravarskom i Pokupskom te se brinuo za opći i kulturni život tog područja. Zapisao je i obradio, te na taj način sačuvao, mnoge tekstove i note izvorne narodne glazbe ovoga kraja te je snimio brojne nosače zvuka kao glazbeni urednik i producent.  

Kao dugogodišnji suradnik Ansambala Jane iz Velike Gorice, Ivica je svojim talentom, predanošću i ljubavlju prema glazbi obogatio kulturni život zajednice i ostavio neizbrisiv trag u glazbenom stvaralaštvu. Autor je i brojnih pjesama na kajkavskom narječju, kao i glazbe za “himnu” ansambla: Mi smo Jane, Janice! 

Dragi naš gospon Potočnik, hvala za svaki stih i notu koje ste nesebično pisali za ansambl oblikovavši JANE u ono što smo danas. Uvijek blag, strpljiv i pozitivan od prvog do zadnjeg dana. Vaša energija i dobrota ostat će zauvijek u našim srcima.” – piše u objavi na facebook stranici Jana. 

Njegovoj obitelji i najbližima izražavamo iskrenu sućut, dok prijateljima i suradnicima ostaje zahvalnost što su dijelili njegov put, glazbu i životne trenutke. 

Dragi Ivica, počivaj u miru.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno