Povežite se s nama

HOTNEWS

Žena bez osmijeha je kao selo bez crkve

Priznat ćete da osmjeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati.

Objavljeno

na

Iako svi znamo da ova uzrečica zapravo kaže kako je žena bez grudi kao selo bez crkve, ali ovaj puta je tama osmijeh, a ne grudi. Iako ako bi krenula sa temom grudi i žena koji ne nose grudnjake, a morale bi zbog veličine, prošla bi vas volja za čitanjem. A budući da sam ja tu da vas malo nasmijem i moguće ostavim vam upitnik iznad glave, hajmo mi nazad na temu osmijeha.

Priznat ćete da osmijeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati. No dobro, ne od onih koje urlaju nekontrolirano kao jedna naša susjeda koja probudi i gluhog čovjeka koji je ugasio slušni aparatić.

Jao, evo još mi zuji u ušima.

I tako evo priče.

Bila sam na zadnjim danima godišnjeg odmora i pila sam kavu na terasi lokalnog kafića sa svoje dvije susjede. Osim činjenice da smo majke i da biramo gdje pijemo kavu, jer nam je kvaliteta iste stvarno važna, veže nas i vedar karakter. Dakle, volimo se smijati. Sve tri smo bucke (ok ja sam bucka i pol), iako je se jedna malo otela kontroli pa je podosta smršavila, ali nije izgubila volju za smijehom. Dapače, mislim da se ona najviše od nas smije jer kad se smije, smije se i očima.

Konobar u tom kafiću je miran i povučen dečko koji ne zapitkuje previše, dođe do stola, pozdravi uzme narudžbu i to je to. Probale smo mi njemu neku priču baciti, ali eto nije za klafranje. I neka. Nismo svi isti. Uglavnom dođe on k nama to jutro, pozdravi i čeka narudžbu držeći u ruci tacnu i češkajući se po uhu jer je dolazeći k nama opet zapeo za onaj bor koji strši usred terase. Budući da je najkraći put do našeg stola ispod tog bora, a dečko je visok, eto očešao se on opet o njega po ‘ko zna koji put.

– Jutreko! Jesi dobro? – pitala sam kao i obično.

– Dobro jutro. Jesam, hvala. – rekao je kratko i jasno.

– OK…. Može nama dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode? Hvala. – rekla sam vidjevši da od razgovora opet ništa, ali sve uz osmijeh. Naravno, oči još nisam otvorila kako treba pa mi ni mozak nije bio u formi.

Kimnuo je glavom i okrenu se putu prema šanku, a sigurna sam da je u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…

Foto: Pixabay – jamiehines1

Nije on sišao s terase kad se ukazala Ona.

Djevojka, možda čak i nečija supruga, svojih 30-ak godina, niže i sitnije tjelesne građe (rek’o bi moj pokojni otac – kratka). Stajala je pokraj terase, obučena u uske bijele hlače koje su ocrtavale savršeno izvježbano tamnoputo tijelo, bijeli top bez naramenica i grudnjaka, jer ovo je još mlado i sve stoji na svom mjestu. Kosa je bila neke moderne boje, svježe isfenirana na ravno, nakit je bio decentan i pasao je uz torbicu, remen i cipele koje su bile jako lijepo usklađene. Nokti dugački bijeli, a trepavice prevelike umjetne. Ali, tko sam pak ja da sudim što je preveliko, a što premalo. I da čube. Usne su joj bile povelike. Friški kolagen ili neki drugi umetak, ali ok. Nisu toliko dolazile do izražaja kao te trepavice.

Pomno je snimila terasu i sjela za stol do našeg jer tu je bila hladovina, što je bio razlog zašto smo i mi odabrale taj dio terase.

Okrenula se prema našem konobaru koji je još uvijek u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… i rekla:

– Alo mali! Dođi ‘vamo! I mahnula mu kažiprstom da se nacrta pored nje.

Ovaj naš se pogubio i pogledao gazdu lokala, a gazda mu je kimnuo da ode k njoj.

– Izvolite? – rekao je tiho.

– Dat ćeš mi ovako: kratku kavu u veliku šalicu s malo, ma ne, s puno polu podgrijanog mlijeka. Imaš li cimeta?

– Nemam. – odgovorio je zbunjeno.

– ‘ebo te. A meda? Ali ne ono kinesko sranje nego pravog domaćeg?

– Imamo samo ono što dajemo uz čaj po zimi.

– Pa nije zima. Ma daj donesi kakav imaš. Ako mi neće pasati, neću ga platiti. I donesi mi Cedevitu od naranče u čistu čašu i dvije slamke. Možeš ići.

Potjerala ga je kažiprstom i okrenula se prema svom mobitelu koji je u taj čas zazvonio.

Ovaj naš konobar, pokunjeno je ušao u lokal i nije ga bilo dobrih 5 minuta u kojem vremenu smo nas tri kokoške slušale kako se ona na glas žali nekome na telefon kak’ je u ovom selu usluga katastrofa i kako normalna žena nema gdje popiti kavu.

Pardon, ali ja se smatram relativno normalnom ženom i u tom kafiću rado popijem kavu. A i da ne mislim tako, sigurno ne bi na sav glas komentirala kao što je to ona činila, hladnog pogleda, teških riječi i bez trunke lijepe emocije prema ikome.

– Ispod kojeg se kamena ova izvukla? – pitala sam svoje bucke, a one su se samo nasmijale pokazujući mi da budem tiše, jer će me Ona čuti.

Ma zaboli me. Pa sjednem joj u krilo i polomim svaku kost. Pa nek’ se žali Upravi vodovoda. Kratkih se ja ne bojim. Ali, mogla bi se otrovati…

Kad uto, ukaže se naš konobar i krene prema nama. Na tacnu ionako stane samo 3 šalice i 3 čaše vode, pa eto tako mi smo prve došle na red.

Donio nam je…pogađate jel’da? Dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…???

E nije. Sve tri s toplim i 3 čaše vode. Nismo prigovarale jer smo vidjele da nema smisla.

– Hvala ti. – rekla sam veselo jer sam ja naručila s toplim, a njih dvije nek’ čekaju da se ohladi.

Ostavivši narudžbu na stolu okrenuo se i krenuo natrag prema šanku pokušavajući se sjetiti narudžbe dame u bijelom.

Nije ga opet bilo par minuta i došao je do nje donijevši joj kavu s mlijekom i Cedevitu od limuna.

Foto: Pixabay – Pexels

Koja greška!

To što je ona njemu naumila izgovoriti, vidjelo se samo u njezinim očima kad je zinula. Ali, uto je skočio gazda, doletio do stola i ljubazno ju pitao:

– U čemu je problem?

– U tvojim nesposobnim konobarima, eto u čemu!

– A mi smo zajedno ovce čuvali pa se možete tako sa mnom razgovarati? – rekao je gazda, a vratna žila mu je iskočila i pulsirala naizmjence sa svake strane.

Nastala je tišina, a svi su pogledi bili upereni u nju. Nas tri smo ju rezale pogledima kao laserima jer na našu oazu i dobru ekipu koju susrećemo na dnevnoj bazi, ne damo samo tako. Ipak su to ljudi koji, iako s terase kafića, ali krajičkom oka uvijek čuvaju našu djecu dok su u parku, dok prelaze cestu i kad ih klinci iz drugih kvartova zadirkuju. Iako smo se svi dosta povukli u sebe, susjedi se međusobno i dalje čuvaju.

– Nismo. – tiho je rekla i prebacila fokus na mobitel, koji ovaj put nije zvonio ali sigurne smo da je objavila na društvenim mrežama kako je napadnuta od primitivnih malograđana u nekoj selendri dok je u miru htjela popiti svoju kavu uoči napornog dana.

E sad, ja sam tu ženu napala u ovoj kolumni ne znajući ništa o njoj i to je nešto što nije u redu. Ali isto tako, ona ne zna zašto je naš konobar tako introvertan, zašto može biti sretna da nije dobila pelin i kiselu, zašto je terasa tog kafića stalno puna i u konačnici da svatko od nas ima neku dijagnozu, ali kako nismo još svi pregledani, nemamo to svi crno na bijelo, pa je dobro i prošla.

Popila je naručeno, uredno platila i otišla bez ikakvog srama, skrušenosti ili potrebe da se ispriča. I bez osmjeha.

Sigurna sam da se osmjehnula bilo kome od nas tamo, da danas ova kolumna ne bi bila ovakvog tona, već da bi više do izražaja došla činjenica što njoj s 30 cice stoje i bez grudnjaka, dok su naše bile ‘ko suhe šljive jer smo u tim godinama dojile, ili činjenica da bi joj JLo pozavidjela na stražnjici jer je definirana ili možda dobrim push up gaćama namontira da stoji baš onako kako treba. Što se čudite, pa postoje push up gaće. Nemojte mi reći da to niste znali? Nisam ni ja, ali eto postoje.

Foto: pexels-jonaorle

Kad je Ona otišla, krenula je žustra rasprava i mislim da je spomenuta štucala do kraja dana koliko smo ju samljeli pričom. A ne bi li bilo bolje da smo pričale o komadu kakav se rijetko viđa u našem kvartu? Očito da ne.

Ponavljam, jedan smiješak bi to sve popravio.

I tak, za desetak minuta dolazi naš konobar i pita nas što ćemo piti.

– Pa donio si nam već, kaj ti je? Znaš da je visok datum i samo po jednu krkamo krajem mjeseca. – rekla sam polu-tužno, em zbog činjenice da je to istina, em zbog činjenice zašto je to istina.

– Veli gazda da mu treba malo vaše energije pa vas časti pićem.

Pogledale smo se, nasmijale od srca i naručile: dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode…

I donio ih je točno onako kako smo naručile.

Na odlasku smo zahvalile gazdi i već drugi dan smo bile na istoj lokaciji u isto vrijeme čekajući da se pojavi neka nova teta. Ali nije. Očito je ova pustila glas da smo nezgodna ekipa.

Mi i dalje, unatoč činjenici da više nismo na godišnjem, ali i zbog skorog dolaska zime i nemogućnosti besposličarenja po kvartovskim terasama, koristimo priliku biti dio te ekipe koja više cijeni žene s osmjehom nego žene koje su ispale s naslovnica modnih magazina, ali bez tog čarobnog nakita zvanog – osmijeh.

Voli vas vaša, uvijek nasmijana Nevena.

PS – Ne znate uvijek zašto se smijem, i vjerujte mi da je tako bolje, jer u mojoj glavi je jako zabavno.

HOTNEWS

FOTO Likovna kolonija u Gradićima: Veliki i mali umjetnici zajedno u očuvanju kulturne baštine

Počeli su 12. Dani europske kulturne baštine u Velikoj Gorici.

Objavljeno

na

Objavio/la

Baština koja nas povezuje – kulturne rute i mreže! – tema su ovogodišnjeg izdanja najraširenije kulturne manifestacije u Europi, Dana europske kulturne baštine. A Europu i svijet povezuje i turopoljska podgutnica koja je danas bila motiv 9. Dječje etno likovne kolonije u Gradićima kojima je ova manifestacija i službeno započela u Velikoj Gorici.

– Unatoč tome što moderni svijet često kaže tradiciji NE, ali zahvaljujući vama, svim entuzijastima, čuvamo kulturu i nasljeđe. Za ove mlade ljude kultura je most iz prošlosti u budućnost. Želimo da naša djeca rastu u zdravom i tolerantnom okruženju, a u svemu tome nam uvelike pomaže kultura – poručio je gradonačelnik Krešimir Ačkar i zahvalio članovima i vodstvu KUD-a Gradići na organiziranom događanju.

07.09.2024. – Dječja etno likovna kolonija u Gradićima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Svoju maštu, kroz umjetničke i likovne radove, prikazat će 52 djece koja su se prijavila na ovu radionicu, a mnogi od njih koji su došli, zatekli smo s posebno osmišljenim kravatama i podgutnicom oko vrata.

– Sva djeca su danas došla u svojim kravatama. Svi nose neku svoju instalaciju. Drago nam je da su doživjeli i prihvatili ovu našu ideju. Vidimo da su si svi doma dali truda i stvorili svoje kreacije, a neki su oko vrata zavezali tatinu ili djedovu kravatu. Ocjenjivački sud imat će težak zadatak izabrati posebnu i najbolju. Moram spomenuti da smo ponosni što možemo biti dio ove priče i što smo domaćin otvaranja Dana europske kulturne baštine u našem gradu – poručila je Gordana Kovačić, predsjednica KUD-a Gradići.

07.09.2024. – Dječja etno likovna kolonija u Gradićima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Svoja znanja i vještine djeci na koloniji prenose i ove godine pripovjedači iz Sparka kao i slikari iz Ulikuma, a drugu godinu za redom pod mentorstvom akademskom kipara Andrije Gašparuša, našeg Velikogoričana, djeca rade umjetnine s glinom.

– Djeca će svojim rukama dizajnirati modele podgutnica i kravata, pustit će mašti na volju. Prošle smo se godine više bazirali na poculicu, sada podgutnica. Držimo se tih tradicionalnih turopoljskih modnih dodataka – rekao je Gašparuš te dodao:

07.09.2024. – Dječja etno likovna kolonija u Gradićima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Većina djece ima jako bujnu maštu i razvijenu kreativnost. I mnogo veći umjetnici to su primijetili da se svi rodimo kao umjetnici, no to se izgubi kroz život. Lijepo ih je vidjeti, zaista su svi talentirani. Naravno da uvijek ima netko tko zabljesne i više se pronađe u tome te se voli izražavat. Važno je zato održavati ovakve radionice koje nude priliku otkriti potencijal i talent – naglasio je ovaj mladi akademski kipar.

07.09.2024. – Dječja etno likovna kolonija u Gradićima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Kao i prethodnih godina, najbolji radovi bit će nagrađeni, a birat će se i najkreacija dana. Kolonija traje danas do 17 sati, a program Dana europske kulturne baštine koji će u našem gradu potrajati sve do 27. listopada možete pronaći ovdje.

Galerija fotografija: 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Od ponedjeljka u prometu i 689 goričkih prvašića, policija poziva vozače na oprez

S novom školskom godinom kreće tradicionalna akcija ‘Poštujte naše znakove’. U zonama škola pojačano će se nadzirati vozači, a policija će obaviti i preventivne preglede školskih autobusa.

Objavljeno

na

Policijska uprava zagrebačka, pa tako i policijska postaja Velika Gorica, i ove će godine u rujnu provesti tradicionalnu akciju „Poštujte naše znakove“ koja se odnosi na školsku djecu, a poglavito na učenike prvih razreda koji ove godine po prvu puta kreću u školu.

Kako su javili iz goričke policije, njihovi će službenici pojačano će obilaziti sve osnove škole na području Velike Gorice, a sve s ciljem zaštite najranjivije skupine sudionika u prometu, odnosno djece.

Poseban apel upućen je roditeljima. Važno je da djeci pokažu djeci put od kuće do škole i obrnuto, da skrenu pažnju djeci na opasnosti koje ih mogu čekati na putu, da izbjegavaju nepropisno parkiranje u zonama škola te da djecu prevoze u vozilu sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Također važno je upozoriti i sve vozače da budu oprezniji prilikom vožnje u blizini škola, a posedjećamo i da je brzina vožnje u zoni škola ograničena na 40 kilometara na sat.

– Apeliramo vozače i da poštuju znakove policijskih službenika ili drugih osoba koje upravljaju prometom, da na pješačkom prijelazu zaustave vozilo te potom djeci rukom daju znak da mogu sigurno prijeći cestu – ističu iz goričke policije te dodaju kako će se u narednim danima pojačano nadzirati brzina kretanja vozila u zonama škola te će kažnjavati nepropisno parkirana vozila, a obavljat će se i prvenetivni pregledi školskih autobusa koji prevoze djecu iz i do škole.

Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Nastavite čitati

HOTNEWS

Grad i ove godine stipendira učenike koji se školuju za deficitarna zanimanja

Prijave se primaju od ponedjeljka 9. rujna.

Objavljeno

na

Kako bi poduprli obrtništvo i potaknuli učenike da se školuju za deficitarna zanimanja, Grad Velika Gorica i ove će godine stipendirati učenike prvih razreda srednje škole koji odaberu jedno od 34 obrtničkih zanimanja s liste.

Dodijelit će se 50 stipendija u iznosu od 70 eura mjesečno za deset mjeseci.

Prijave će se zaprimati od ponedjeljka 09. rujna do 27. rujna.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Škola u Dubrancu je spremna! Mali učenici ‘z brega’ imat će prvi dan škole za pamćenje

Gotovi su radovi na školi.

Objavljeno

na

Objavio/la

Za male učenike ‘z brega’ ponedjeljak 9. rujna bit će poseban dan kojeg će pamtiti zauvijek. Nakon višegodišnjeg pohađanja nastave u privremenoj improviziranoj školi u domu u Bukovčaku, konačno će sjesti u nove školske klupe nove škole.

Škola u Dubrancu je završena i spremna da u prvi dan nove školske godine primi svoje učenike, objavio je gradonačelnik Krešimir Ačkar.

– Hvala svima koji su odradili veliki posao na ovom izuzetno zahtjevnom projektu. Učenicima, roditeljima i nastavnicima hvala na strpljenju i potpori. Možemo svi biti ponosni! – istaknuo je prvi čovjek grada.

Podsjetimo, novu će školu pohađati učenici u četiri razreda, a bit će i jedna mješovita vrtička skupina.

Škola u Dubrancu u potpunosti je morala biti srušena jer je stradala u potresu.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Dokumentaracu ‘Hassanovi ratovi’ nagrada Zlatni šlep, a dobitnicima čestitao i gradonačelnik Ačkar

Premijera filma bila je u lipnju u Velikoj Gorici.

Objavljeno

na

Dokumentarni film „Hassanovi ratovi“ trijumfirao je na ovogodišnjem 18. Vukovar film festivalu na kojem je osvojio nagradu Zlatni šlep u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma. Ovaj dokumentarac, u režiji Roberta Bubala, prati priču o libanonskom novinaru, političkom komentatoru i ratnom reporteru Hassanu Haidaru Diabu, koji inače živi u Velikoj Gorici.

Film je premijerno prikazan u lipnju upravo u Velikoj Gorici, a danas je gradonačelnik Krešimir Ačkar održao svečani prijem za redatelja i novinara.

– Vaš uspjeh u jakoj konkurenciji dokumentarnih filmova uključujući ovogodišnjeg dobitnika Oskara, vaša priča je osvojila srce žirija i gledatelja što govori samo koliko je to kvalitetna, dobra i bitna priča. Ovo priznanje ne samo da slavi viziju redatelja već ističe izniman doprinos Hassana kao novinara, ratnog reportera i političkog komentatora. Velika Gorica postaje grad koji kroz vašu priču svjedoči važnosti dokumentiranja povijesti, ali istine i pravde – naglasio je gradonačelnik Ačkar.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Film otkriva nepoznatu priču Hassana iz njegove prošlosti, kako je kao dječak držao pušku u ruci u svom rodnom gradu Bejrutu, ali i kako je stigao u svoju novu domovinu Hrvatsku te u njoj ostavio traga, a danas s ponosom ističe da je postao pravi Turopoljac.

– Sretan sam što smo premijeru imali upravo u Velikoj Gorici i hvala gradonačelniku što nam je otpočetka dao svoju podršku. Kada sam pročitao da je bila najveća elita ikada na promociji u Gorici, bila mi je iznimna čast i obećajem da ću uvijek promovirati ovaj grad i Turopolje – rekao je Hassan.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Scenarist i redatelj Robert Bubalo istaknuo je kako je snimanje filma bio ogroman, ali i opasan pothvat.

– Tko je pogledao film vidio je da se ekipa u jednom trenutku bila izgubila na jednom od najopasnijih mjesta na svijetu. Unutar filma imamo tu jednu digresiju di je bila potraga za jednim dijelom ekipe. Bilo je doista uzbudljivo i opasno, zanimljivo i jedno veliko životno iskustvo nakon čovjek izvuče određene pouke. Svaki je to na svoj način interpretirao, a sebi sam rekao da mi je dosta nošenja ‘glave u torbi’ i da ću sljedeći film raditi neku glazbenu komediju – komentirao je Bubalo.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Film je sufinanciran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra i Fondacije za kinematografiju Sarajevo, a podršku su dobili i od Grada Velike Gorice.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

 

Nastavite čitati

Reporter 440 - 29.08.2024.

Facebook

Izdvojeno