HOTNEWS
Žena bez osmijeha je kao selo bez crkve
Priznat ćete da osmjeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati.
Iako svi znamo da ova uzrečica zapravo kaže kako je žena bez grudi kao selo bez crkve, ali ovaj puta je tama osmijeh, a ne grudi. Iako ako bi krenula sa temom grudi i žena koji ne nose grudnjake, a morale bi zbog veličine, prošla bi vas volja za čitanjem. A budući da sam ja tu da vas malo nasmijem i moguće ostavim vam upitnik iznad glave, hajmo mi nazad na temu osmijeha.
Priznat ćete da osmijeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati. No dobro, ne od onih koje urlaju nekontrolirano kao jedna naša susjeda koja probudi i gluhog čovjeka koji je ugasio slušni aparatić.
Jao, evo još mi zuji u ušima.
I tako evo priče.
Bila sam na zadnjim danima godišnjeg odmora i pila sam kavu na terasi lokalnog kafića sa svoje dvije susjede. Osim činjenice da smo majke i da biramo gdje pijemo kavu, jer nam je kvaliteta iste stvarno važna, veže nas i vedar karakter. Dakle, volimo se smijati. Sve tri smo bucke (ok ja sam bucka i pol), iako je se jedna malo otela kontroli pa je podosta smršavila, ali nije izgubila volju za smijehom. Dapače, mislim da se ona najviše od nas smije jer kad se smije, smije se i očima.
Konobar u tom kafiću je miran i povučen dečko koji ne zapitkuje previše, dođe do stola, pozdravi uzme narudžbu i to je to. Probale smo mi njemu neku priču baciti, ali eto nije za klafranje. I neka. Nismo svi isti. Uglavnom dođe on k nama to jutro, pozdravi i čeka narudžbu držeći u ruci tacnu i češkajući se po uhu jer je dolazeći k nama opet zapeo za onaj bor koji strši usred terase. Budući da je najkraći put do našeg stola ispod tog bora, a dečko je visok, eto očešao se on opet o njega po ‘ko zna koji put.
– Jutreko! Jesi dobro? – pitala sam kao i obično.
– Dobro jutro. Jesam, hvala. – rekao je kratko i jasno.
– OK…. Može nama dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode? Hvala. – rekla sam vidjevši da od razgovora opet ništa, ali sve uz osmijeh. Naravno, oči još nisam otvorila kako treba pa mi ni mozak nije bio u formi.
Kimnuo je glavom i okrenu se putu prema šanku, a sigurna sam da je u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…
Foto: Pixabay – jamiehines1
Nije on sišao s terase kad se ukazala Ona.
Djevojka, možda čak i nečija supruga, svojih 30-ak godina, niže i sitnije tjelesne građe (rek’o bi moj pokojni otac – kratka). Stajala je pokraj terase, obučena u uske bijele hlače koje su ocrtavale savršeno izvježbano tamnoputo tijelo, bijeli top bez naramenica i grudnjaka, jer ovo je još mlado i sve stoji na svom mjestu. Kosa je bila neke moderne boje, svježe isfenirana na ravno, nakit je bio decentan i pasao je uz torbicu, remen i cipele koje su bile jako lijepo usklađene. Nokti dugački bijeli, a trepavice prevelike umjetne. Ali, tko sam pak ja da sudim što je preveliko, a što premalo. I da čube. Usne su joj bile povelike. Friški kolagen ili neki drugi umetak, ali ok. Nisu toliko dolazile do izražaja kao te trepavice.
Pomno je snimila terasu i sjela za stol do našeg jer tu je bila hladovina, što je bio razlog zašto smo i mi odabrale taj dio terase.
Okrenula se prema našem konobaru koji je još uvijek u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… i rekla:
– Alo mali! Dođi ‘vamo! I mahnula mu kažiprstom da se nacrta pored nje.
Ovaj naš se pogubio i pogledao gazdu lokala, a gazda mu je kimnuo da ode k njoj.
– Izvolite? – rekao je tiho.
– Dat ćeš mi ovako: kratku kavu u veliku šalicu s malo, ma ne, s puno polu podgrijanog mlijeka. Imaš li cimeta?
– Nemam. – odgovorio je zbunjeno.
– ‘ebo te. A meda? Ali ne ono kinesko sranje nego pravog domaćeg?
– Imamo samo ono što dajemo uz čaj po zimi.
– Pa nije zima. Ma daj donesi kakav imaš. Ako mi neće pasati, neću ga platiti. I donesi mi Cedevitu od naranče u čistu čašu i dvije slamke. Možeš ići.
Potjerala ga je kažiprstom i okrenula se prema svom mobitelu koji je u taj čas zazvonio.
Ovaj naš konobar, pokunjeno je ušao u lokal i nije ga bilo dobrih 5 minuta u kojem vremenu smo nas tri kokoške slušale kako se ona na glas žali nekome na telefon kak’ je u ovom selu usluga katastrofa i kako normalna žena nema gdje popiti kavu.
Pardon, ali ja se smatram relativno normalnom ženom i u tom kafiću rado popijem kavu. A i da ne mislim tako, sigurno ne bi na sav glas komentirala kao što je to ona činila, hladnog pogleda, teških riječi i bez trunke lijepe emocije prema ikome.
– Ispod kojeg se kamena ova izvukla? – pitala sam svoje bucke, a one su se samo nasmijale pokazujući mi da budem tiše, jer će me Ona čuti.
Ma zaboli me. Pa sjednem joj u krilo i polomim svaku kost. Pa nek’ se žali Upravi vodovoda. Kratkih se ja ne bojim. Ali, mogla bi se otrovati…
Kad uto, ukaže se naš konobar i krene prema nama. Na tacnu ionako stane samo 3 šalice i 3 čaše vode, pa eto tako mi smo prve došle na red.
Donio nam je…pogađate jel’da? Dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…???
E nije. Sve tri s toplim i 3 čaše vode. Nismo prigovarale jer smo vidjele da nema smisla.
– Hvala ti. – rekla sam veselo jer sam ja naručila s toplim, a njih dvije nek’ čekaju da se ohladi.
Ostavivši narudžbu na stolu okrenuo se i krenuo natrag prema šanku pokušavajući se sjetiti narudžbe dame u bijelom.
Nije ga opet bilo par minuta i došao je do nje donijevši joj kavu s mlijekom i Cedevitu od limuna.
Foto: Pixabay – Pexels
Koja greška!
To što je ona njemu naumila izgovoriti, vidjelo se samo u njezinim očima kad je zinula. Ali, uto je skočio gazda, doletio do stola i ljubazno ju pitao:
– U čemu je problem?
– U tvojim nesposobnim konobarima, eto u čemu!
– A mi smo zajedno ovce čuvali pa se možete tako sa mnom razgovarati? – rekao je gazda, a vratna žila mu je iskočila i pulsirala naizmjence sa svake strane.
Nastala je tišina, a svi su pogledi bili upereni u nju. Nas tri smo ju rezale pogledima kao laserima jer na našu oazu i dobru ekipu koju susrećemo na dnevnoj bazi, ne damo samo tako. Ipak su to ljudi koji, iako s terase kafića, ali krajičkom oka uvijek čuvaju našu djecu dok su u parku, dok prelaze cestu i kad ih klinci iz drugih kvartova zadirkuju. Iako smo se svi dosta povukli u sebe, susjedi se međusobno i dalje čuvaju.
– Nismo. – tiho je rekla i prebacila fokus na mobitel, koji ovaj put nije zvonio ali sigurne smo da je objavila na društvenim mrežama kako je napadnuta od primitivnih malograđana u nekoj selendri dok je u miru htjela popiti svoju kavu uoči napornog dana.
E sad, ja sam tu ženu napala u ovoj kolumni ne znajući ništa o njoj i to je nešto što nije u redu. Ali isto tako, ona ne zna zašto je naš konobar tako introvertan, zašto može biti sretna da nije dobila pelin i kiselu, zašto je terasa tog kafića stalno puna i u konačnici da svatko od nas ima neku dijagnozu, ali kako nismo još svi pregledani, nemamo to svi crno na bijelo, pa je dobro i prošla.
Popila je naručeno, uredno platila i otišla bez ikakvog srama, skrušenosti ili potrebe da se ispriča. I bez osmjeha.
Sigurna sam da se osmjehnula bilo kome od nas tamo, da danas ova kolumna ne bi bila ovakvog tona, već da bi više do izražaja došla činjenica što njoj s 30 cice stoje i bez grudnjaka, dok su naše bile ‘ko suhe šljive jer smo u tim godinama dojile, ili činjenica da bi joj JLo pozavidjela na stražnjici jer je definirana ili možda dobrim push up gaćama namontira da stoji baš onako kako treba. Što se čudite, pa postoje push up gaće. Nemojte mi reći da to niste znali? Nisam ni ja, ali eto postoje.
Foto: pexels-jonaorle
Kad je Ona otišla, krenula je žustra rasprava i mislim da je spomenuta štucala do kraja dana koliko smo ju samljeli pričom. A ne bi li bilo bolje da smo pričale o komadu kakav se rijetko viđa u našem kvartu? Očito da ne.
Ponavljam, jedan smiješak bi to sve popravio.
I tak, za desetak minuta dolazi naš konobar i pita nas što ćemo piti.
– Pa donio si nam već, kaj ti je? Znaš da je visok datum i samo po jednu krkamo krajem mjeseca. – rekla sam polu-tužno, em zbog činjenice da je to istina, em zbog činjenice zašto je to istina.
– Veli gazda da mu treba malo vaše energije pa vas časti pićem.
Pogledale smo se, nasmijale od srca i naručile: dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode…
I donio ih je točno onako kako smo naručile.
Na odlasku smo zahvalile gazdi i već drugi dan smo bile na istoj lokaciji u isto vrijeme čekajući da se pojavi neka nova teta. Ali nije. Očito je ova pustila glas da smo nezgodna ekipa.
Mi i dalje, unatoč činjenici da više nismo na godišnjem, ali i zbog skorog dolaska zime i nemogućnosti besposličarenja po kvartovskim terasama, koristimo priliku biti dio te ekipe koja više cijeni žene s osmjehom nego žene koje su ispale s naslovnica modnih magazina, ali bez tog čarobnog nakita zvanog – osmijeh.
Voli vas vaša, uvijek nasmijana Nevena.
PS – Ne znate uvijek zašto se smijem, i vjerujte mi da je tako bolje, jer u mojoj glavi je jako zabavno.
HOTNEWS
Ačkar uručio ugovore udrugama koje čine srce humanitarnog i društvenog djelovanja grada
Gradonačelnik Krešimir Ačkar dodijelio je 55 ugovora udrugama, uz više od 200 tisuća eura potpora.
CityLIGHTS
DVD Velika Gorica za 150. rođendan priprema svečano slavlje
Organizatori ističu kako će obljetnica biti prilika za podsjećanje na bogatu povijest društva, ali i na doprinos generacija vatrogasaca koji su bili važan oslonac lokalnoj zajednici.
HOTNEWS
Milijunska ulaganja Zagrebačke županije obilježila proslavu Dana općine Dubrava
Dan općine Dubrava tako je obilježen osvrtom na dosadašnja ulaganja, ali i predstavljanjem projekata koji bi u narednim godinama trebali dodatno unaprijediti kvalitetu života stanovnika.
Dodjelom javnih priznanja, pregledom najvažnijih ostvarenih investicija te najavom novih projekata, Općina Dubrava na blagdan svete Margarete obilježila je svoj Dan.
Svečana sjednica bila je prilika da se istaknu pojedinci i udruge koji su svojim radom pridonijeli zajednici. Javna priznanja uručena su Mažoretkinjama Općine Dubrava, Brankici Kranjčec, Ljiljani Stanec, Branku Kozumpliku, Branku Beloševiću i Boži Makaru.
Najviše općinsko priznanje, Nagrada Općine Dubrava, pripala je Slađani Žunić za izuzetne uspjehe u promicanju udomiteljstva i humanitarnog rada.
Među uzvanicima na svečanosti bio je i zamjenik župana Zagrebačke županije Damir Tomljenović, koji je govorio o financijskoj potpori koju Županija pruža gradovima i općinama. Naglasio je da je ove godine za projekte iz područja poljoprivrede, prometa, gospodarstva, prostornog uređenja i socijalne skrbi osigurano rekordnih 8,2 milijuna eura.
„Ove godine osigurali smo rekordnih 8,2 milijuna eura za projekte gradova i općina iz sfere poljoprivrede, prometa, gospodarstva, prostornog uređenja i socijalne skrbi, svjesni da često puta lokalni proračuni takve investicije ne bi mogli samostalno realizirati“, rekao je Tomljenović.
Govoreći o obrazovanju, osvrnuo se na aktualni investicijski ciklus u školstvu. Prema njegovim riječima, Zagrebačkoj županiji već je odobreno 98 milijuna eura bespovratnih sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti za provedbu 22 projekta, dok je još pet projekata u postupku evaluacije.
– U ovom trenutku Zagrebačkoj županiji za realizaciju 22 projekta dodijeljeno je iz NPOO-a bespovratno 98 milijuna eura, a uskoro očekujemo i novu odluku resornog ministarstva, s obzirom da je u tijeku evaluacija još pet projekata, među kojima i dogradnja OŠ Dubrava procijenjena na gotovo 7 milijuna eura, naglasio je Tomljenović.
O razvojnim planovima i projektima koji su obilježili proteklo razdoblje govorio je načelnik Tomislav Okroša. Kao jedan od značajnijih dovršenih zahvata izdvojio je završetak radova na državnoj cesti Vrbovec – Dubrava. Također je podsjetio na završetak izgradnje Regionalnog vodoopskrbnog sustava Zagreb-Istok, u okviru kojega je izgrađeno i obnovljeno 55 kilometara mreže te omogućeno više od tisuću besplatnih priključaka za stanovnike.
Posebno mjesto među budućim projektima zauzima program priuštivog stanovanja. Za izgradnju nove stambene zgrade osigurano je 1,2 milijuna eura, a u općini očekuju da će takva investicija pridonijeti demografskoj obnovi i stvaranju boljih uvjeta za ostanak mladih obitelji.
Dan općine Dubrava tako je obilježen osvrtom na dosadašnja ulaganja, ali i predstavljanjem projekata koji bi u narednim godinama trebali dodatno unaprijediti kvalitetu života stanovnika.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
Fotogalerija: 01portal.hr
CityLIGHTS
Gorički Oskarovci: ovo su genijalci našega grada
Velika četvorka na koju smo i više nego ponosni!
CityLIGHTS
Humanitarna akcija za djecu u Kongu ispred OŠ Eugena Kumičića
Iz škole pozivaju sve građane da se uključe i podrže ovu humanitarnu akciju koja djeci u Kongu može omogućiti kvalitetnije obrazovanje i bolje uvjete za budućnost.
Volonteri Osnovne škole Eugena Kumičića od 9. do 11. lipnja organiziraju tradicionalnu humanitarnu akciju prodaje knjiga i društvenih igara u sklopu UNICEF-ova projekta „Škole za Afriku“, a sav prikupljeni prihod namijenjen je obrazovanju i opremanju djece u Demokratskoj Republici Kongo.
Akcija se održava ispred škole svakoga dana od 11:30 do 16:30 sati. Građani mogu podržati ovu inicijativu kupnjom ponuđenih knjiga i igara, ali i donacijom vlastitih primjeraka koji će biti uključeni u prodaju. Riječ je o projektu koji učenici i volonteri škole provode već niz godina, a cilj mu je osigurati osnovne uvjete za školovanje djece koja žive u siromaštvu.
„Svake godine imamo humanitarne akcije. Ovo je jedna od akcija kojoj smo se priključili i UNICEF-u. Mi sada već imamo četiri, pet godina tradicionalno ovakve akcije pa ljudi znaju da pred Božić i pred kraj školske godine je to u tijeku.
Prodajemo slikovnice, knjige, edukativne didaktičke igre, koje zapravo učenici naše škole doniraju. Sav taj novac služi kako bi se kupile bilježnice, ruksaci, školski pribor, didaktičke kutije koje su potrebne djeci iz Afrike“, istaknula je Sanja Haljinko, koordinatorica volonterskog kluba.
Koliko i najmanja donacija može značiti, pokazuju i podaci UNICEF-a. Za 20 eura i 58 centi moguće je osigurati olovke i bilježnice za 35 učenika, dok školski ruksak za troje djece stoji 5 eura i 83 centa. Iznos od 62 eura i 38 centi dovoljan je za cjelogodišnje školovanje jednog djeteta, uključujući sav potreban školski pribor i troškove nastave.
Iz škole pozivaju sve građane da se uključe i podrže ovu humanitarnu akciju koja djeci u Kongu može omogućiti kvalitetnije obrazovanje i bolje uvjete za budućnost.
Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal
-
Priča iz kvartaprije 2 danaOpet imamo RVG! ‘Glazbom ćemo se vratiti u osamdesete i devedesete’
-
Crna kronikaprije 4 danaUčenik se ugušio tijekom jela u školi, unatoč brzoj reakciji nije mu bilo spasa
-
Crna kronikaprije 3 danaFOTO Teška nesreća u Starom Čiču! Jedna vozačica završila na traumatologiji, promet prema Gorici usporen
-
Vijestiprije 2 danaNarančasto upozorenje za Veliku Goricu! Mogući olujni udari vjetra, tuča i bujične poplave