HOTNEWS
Žena bez osmijeha je kao selo bez crkve
Priznat ćete da osmjeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati.
Iako svi znamo da ova uzrečica zapravo kaže kako je žena bez grudi kao selo bez crkve, ali ovaj puta je tama osmijeh, a ne grudi. Iako ako bi krenula sa temom grudi i žena koji ne nose grudnjake, a morale bi zbog veličine, prošla bi vas volja za čitanjem. A budući da sam ja tu da vas malo nasmijem i moguće ostavim vam upitnik iznad glave, hajmo mi nazad na temu osmijeha.
Priznat ćete da osmijeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati. No dobro, ne od onih koje urlaju nekontrolirano kao jedna naša susjeda koja probudi i gluhog čovjeka koji je ugasio slušni aparatić.
Jao, evo još mi zuji u ušima.
I tako evo priče.
Bila sam na zadnjim danima godišnjeg odmora i pila sam kavu na terasi lokalnog kafića sa svoje dvije susjede. Osim činjenice da smo majke i da biramo gdje pijemo kavu, jer nam je kvaliteta iste stvarno važna, veže nas i vedar karakter. Dakle, volimo se smijati. Sve tri smo bucke (ok ja sam bucka i pol), iako je se jedna malo otela kontroli pa je podosta smršavila, ali nije izgubila volju za smijehom. Dapače, mislim da se ona najviše od nas smije jer kad se smije, smije se i očima.
Konobar u tom kafiću je miran i povučen dečko koji ne zapitkuje previše, dođe do stola, pozdravi uzme narudžbu i to je to. Probale smo mi njemu neku priču baciti, ali eto nije za klafranje. I neka. Nismo svi isti. Uglavnom dođe on k nama to jutro, pozdravi i čeka narudžbu držeći u ruci tacnu i češkajući se po uhu jer je dolazeći k nama opet zapeo za onaj bor koji strši usred terase. Budući da je najkraći put do našeg stola ispod tog bora, a dečko je visok, eto očešao se on opet o njega po ‘ko zna koji put.
– Jutreko! Jesi dobro? – pitala sam kao i obično.
– Dobro jutro. Jesam, hvala. – rekao je kratko i jasno.
– OK…. Može nama dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode? Hvala. – rekla sam vidjevši da od razgovora opet ništa, ali sve uz osmijeh. Naravno, oči još nisam otvorila kako treba pa mi ni mozak nije bio u formi.
Kimnuo je glavom i okrenu se putu prema šanku, a sigurna sam da je u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…
Foto: Pixabay – jamiehines1
Nije on sišao s terase kad se ukazala Ona.
Djevojka, možda čak i nečija supruga, svojih 30-ak godina, niže i sitnije tjelesne građe (rek’o bi moj pokojni otac – kratka). Stajala je pokraj terase, obučena u uske bijele hlače koje su ocrtavale savršeno izvježbano tamnoputo tijelo, bijeli top bez naramenica i grudnjaka, jer ovo je još mlado i sve stoji na svom mjestu. Kosa je bila neke moderne boje, svježe isfenirana na ravno, nakit je bio decentan i pasao je uz torbicu, remen i cipele koje su bile jako lijepo usklađene. Nokti dugački bijeli, a trepavice prevelike umjetne. Ali, tko sam pak ja da sudim što je preveliko, a što premalo. I da čube. Usne su joj bile povelike. Friški kolagen ili neki drugi umetak, ali ok. Nisu toliko dolazile do izražaja kao te trepavice.
Pomno je snimila terasu i sjela za stol do našeg jer tu je bila hladovina, što je bio razlog zašto smo i mi odabrale taj dio terase.
Okrenula se prema našem konobaru koji je još uvijek u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… i rekla:
– Alo mali! Dođi ‘vamo! I mahnula mu kažiprstom da se nacrta pored nje.
Ovaj naš se pogubio i pogledao gazdu lokala, a gazda mu je kimnuo da ode k njoj.
– Izvolite? – rekao je tiho.
– Dat ćeš mi ovako: kratku kavu u veliku šalicu s malo, ma ne, s puno polu podgrijanog mlijeka. Imaš li cimeta?
– Nemam. – odgovorio je zbunjeno.
– ‘ebo te. A meda? Ali ne ono kinesko sranje nego pravog domaćeg?
– Imamo samo ono što dajemo uz čaj po zimi.
– Pa nije zima. Ma daj donesi kakav imaš. Ako mi neće pasati, neću ga platiti. I donesi mi Cedevitu od naranče u čistu čašu i dvije slamke. Možeš ići.
Potjerala ga je kažiprstom i okrenula se prema svom mobitelu koji je u taj čas zazvonio.
Ovaj naš konobar, pokunjeno je ušao u lokal i nije ga bilo dobrih 5 minuta u kojem vremenu smo nas tri kokoške slušale kako se ona na glas žali nekome na telefon kak’ je u ovom selu usluga katastrofa i kako normalna žena nema gdje popiti kavu.
Pardon, ali ja se smatram relativno normalnom ženom i u tom kafiću rado popijem kavu. A i da ne mislim tako, sigurno ne bi na sav glas komentirala kao što je to ona činila, hladnog pogleda, teških riječi i bez trunke lijepe emocije prema ikome.
– Ispod kojeg se kamena ova izvukla? – pitala sam svoje bucke, a one su se samo nasmijale pokazujući mi da budem tiše, jer će me Ona čuti.
Ma zaboli me. Pa sjednem joj u krilo i polomim svaku kost. Pa nek’ se žali Upravi vodovoda. Kratkih se ja ne bojim. Ali, mogla bi se otrovati…
Kad uto, ukaže se naš konobar i krene prema nama. Na tacnu ionako stane samo 3 šalice i 3 čaše vode, pa eto tako mi smo prve došle na red.
Donio nam je…pogađate jel’da? Dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…???
E nije. Sve tri s toplim i 3 čaše vode. Nismo prigovarale jer smo vidjele da nema smisla.
– Hvala ti. – rekla sam veselo jer sam ja naručila s toplim, a njih dvije nek’ čekaju da se ohladi.
Ostavivši narudžbu na stolu okrenuo se i krenuo natrag prema šanku pokušavajući se sjetiti narudžbe dame u bijelom.
Nije ga opet bilo par minuta i došao je do nje donijevši joj kavu s mlijekom i Cedevitu od limuna.
Foto: Pixabay – Pexels
Koja greška!
To što je ona njemu naumila izgovoriti, vidjelo se samo u njezinim očima kad je zinula. Ali, uto je skočio gazda, doletio do stola i ljubazno ju pitao:
– U čemu je problem?
– U tvojim nesposobnim konobarima, eto u čemu!
– A mi smo zajedno ovce čuvali pa se možete tako sa mnom razgovarati? – rekao je gazda, a vratna žila mu je iskočila i pulsirala naizmjence sa svake strane.
Nastala je tišina, a svi su pogledi bili upereni u nju. Nas tri smo ju rezale pogledima kao laserima jer na našu oazu i dobru ekipu koju susrećemo na dnevnoj bazi, ne damo samo tako. Ipak su to ljudi koji, iako s terase kafića, ali krajičkom oka uvijek čuvaju našu djecu dok su u parku, dok prelaze cestu i kad ih klinci iz drugih kvartova zadirkuju. Iako smo se svi dosta povukli u sebe, susjedi se međusobno i dalje čuvaju.
– Nismo. – tiho je rekla i prebacila fokus na mobitel, koji ovaj put nije zvonio ali sigurne smo da je objavila na društvenim mrežama kako je napadnuta od primitivnih malograđana u nekoj selendri dok je u miru htjela popiti svoju kavu uoči napornog dana.
E sad, ja sam tu ženu napala u ovoj kolumni ne znajući ništa o njoj i to je nešto što nije u redu. Ali isto tako, ona ne zna zašto je naš konobar tako introvertan, zašto može biti sretna da nije dobila pelin i kiselu, zašto je terasa tog kafića stalno puna i u konačnici da svatko od nas ima neku dijagnozu, ali kako nismo još svi pregledani, nemamo to svi crno na bijelo, pa je dobro i prošla.
Popila je naručeno, uredno platila i otišla bez ikakvog srama, skrušenosti ili potrebe da se ispriča. I bez osmjeha.
Sigurna sam da se osmjehnula bilo kome od nas tamo, da danas ova kolumna ne bi bila ovakvog tona, već da bi više do izražaja došla činjenica što njoj s 30 cice stoje i bez grudnjaka, dok su naše bile ‘ko suhe šljive jer smo u tim godinama dojile, ili činjenica da bi joj JLo pozavidjela na stražnjici jer je definirana ili možda dobrim push up gaćama namontira da stoji baš onako kako treba. Što se čudite, pa postoje push up gaće. Nemojte mi reći da to niste znali? Nisam ni ja, ali eto postoje.
Foto: pexels-jonaorle
Kad je Ona otišla, krenula je žustra rasprava i mislim da je spomenuta štucala do kraja dana koliko smo ju samljeli pričom. A ne bi li bilo bolje da smo pričale o komadu kakav se rijetko viđa u našem kvartu? Očito da ne.
Ponavljam, jedan smiješak bi to sve popravio.
I tak, za desetak minuta dolazi naš konobar i pita nas što ćemo piti.
– Pa donio si nam već, kaj ti je? Znaš da je visok datum i samo po jednu krkamo krajem mjeseca. – rekla sam polu-tužno, em zbog činjenice da je to istina, em zbog činjenice zašto je to istina.
– Veli gazda da mu treba malo vaše energije pa vas časti pićem.
Pogledale smo se, nasmijale od srca i naručile: dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode…
I donio ih je točno onako kako smo naručile.
Na odlasku smo zahvalile gazdi i već drugi dan smo bile na istoj lokaciji u isto vrijeme čekajući da se pojavi neka nova teta. Ali nije. Očito je ova pustila glas da smo nezgodna ekipa.
Mi i dalje, unatoč činjenici da više nismo na godišnjem, ali i zbog skorog dolaska zime i nemogućnosti besposličarenja po kvartovskim terasama, koristimo priliku biti dio te ekipe koja više cijeni žene s osmjehom nego žene koje su ispale s naslovnica modnih magazina, ali bez tog čarobnog nakita zvanog – osmijeh.
Voli vas vaša, uvijek nasmijana Nevena.
PS – Ne znate uvijek zašto se smijem, i vjerujte mi da je tako bolje, jer u mojoj glavi je jako zabavno.
HOTNEWS
Od petka nova benzinska u gradu!
KTC otvara novu benzinsku postaju u Velikoj Gorici na adresi Avenija pape Ivana Pavla II
Gospodarstvo
Konferencija VG30 – Velika Gorica je lider koji puni 28 posto prihoda županijskog proračuna
Prebivalište u našem gradu danas ima prijavljeno nešto više od 70.000 ljudi.
Povodom 30. godišnjice dobivanja statusa grada, Grad Velike Gorice i Motus Medija danas u Poduzetničkom inkubatoru održavaju konferenciju „VG30 – Pogled u budućnost“.
Ovaj susret otvara dijalog o razvojnim prioritetima, izazovima i prilikama koje će oblikovati gospodarstvo, obrazovanje te identiteta i kvalitetu života u Velikoj Gorici.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Razgovaramo o onome što tek stoji pred gradom bogate turopoljske baštine a koji je nedavno proglašen i najprivlačnijim gradom za život u Hrvatskoj. Ako tih 30 godina preselimo u život jedne osobe, većina nas će se sjetiti kako je to vrijeme kada su temelji već postavljeni, u svakom koraku se osjeća iskustvo, a snovi više nisu apstraktni, već postaju konkretni planovi. To je doba kada znamo tko smo, ali još uvijek s uzbuđenjem otkrivamo što sve možemo i postati. Tako je i s Velikom Goricom, gradom koji je u protekla 3 desetljeća izgradio prepoznatljiv identitet, stvorio prostor za različitih prilika i ljude koji ovdje grade svoje dom – istaknula je Marija Dekanić, direktorica Motus Medije.
Foto: Sanjin Vrbanus
Velika Gorica je prepoznata kao grad po mjeri čovjeka i ima sve predispozicije da u desetljećima koja dolaze, to postane još izraženije. Kroz tri panela, o gospodarstvu, obrazovanju i identitetu, danas će razgovarati ljudi koji grade Goricu iznutra i gledaju je očima vizije, ali i onima koji je vide izvana, objasnila je Dekanić i dodala kako je ovo prilika za pogled u novu budućnost grada.
Foto: Sanjin Vrbanus
Sudionik konferencije, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva Ivan Rakocija, podsjetio je kako ministarstvo polazi od uvjerenja da se nacionalne politike ostvaruju upravo na lokalnoj razini – u gradovima i općinama koje imaju viziju i znaju je pretvoriti u konkretne projekte, a u razvoj i inovacije osigurano je više od 800 milijuna eura.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Riječ je u laganjima koja se izravno pretaču u lokalna gospodarstva, u nove tehnologije, održivu industriju, kružno gospodarenje resursima i kvalitetnija radna mjesta. Dodatnih 580 milijuna eura usmjereno je u digitalnu preobrazbu i održivi razvoj gospodarstva. To su prilike koje gradovi poput Velike Gorice s razvijenom poduzetničkom infrastrukturom i snažnom logističkom pozicijom mogu posebno dobro iskoristiti. Posebno ulažemo u proizvodne tehnologije, internacionalizaciju i digitalne sustave, što jača lokalne tvrtke, omogućuje izlazak na strana tržišta i stvara dodanu vrijednost upravo ovdje, u zajednici u kojoj ljudi žive i rade – naglasio je Rakocija.
Foto: Sanjin Vrbanus
Dodao je kako su instrumenti financiranja osmišljeni tako da budu dostupni i prilagođeni lokalnim poduzetnicima, a da iskorak predstavlja i nacionalni plan kružnog gospodarstva koji je u završenoj fazi izrade čija snaga leži upravo u lokalnoj provedbi.
-To je put kojem Velika Gorica već ide. Uspjeh, međutim, zahtjeva partnerstvo i sklad uloga. Država osigurava predvidiv okvir, poticaj i regulatornu sigurnost – poručio je državni tajnik i objasnio kako je konačni cilj olakšati poslovanje i svakodnevni život građana čemu pridonosi unaprijeđeni Zakon o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte koji već donosi porezne olakšice i puno manje administracije.
Foto: Sanjin Vrbanus
– Takva Hrvatska gradi se upravo ovdje, u gradovima poput Velike Gorice, koji znaju povezati razvoj, identitet i kvalitetu života. Čestitam vam na svemu što ste postigli i još puno uspjeha u budućem razvojnom razdoblju u kojem će vam Ministarstvo gospodarstva biti partner – obećao je Rakocija.
Šesti grad po veličini u Republici Hrvatskoj, prvi gigant grad u Zagrebačkoj županiji, prvi lider u apsolutno svim segmentima i pokazateljima, grad koji puni proračun Zagrebačke županije s čak 28% ukupnih prihoda – opisao je Veliku Goricu u pozdravnom govoru gradonačelnik Krešimir Ačkar.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Velika Gorica prema popisu stanovništva 2021. godine imao je nešto više od 61.000 stanovnika. Međutim, prema podacima iz policijske postaje, prebivalište u našem gradu danas ima prijavljeno nešto više od 70.000 ljudi. Velika Gorica je grad vrlo bogatog društvenog života, tradicije, identiteta, grad mirnog stila života i bez obzira na ekspanziju zadržava onu svoju mirnoću i intimu, ljudskost zahvaljujući svim Velikogoričanikama i Velikogoričanima, zbog kojih je iznimno atraktivan svima onima koji ovdje dolaze živjeti. Ne samo iz Zagreba, dolazi nam jako puno stanovnika s Banovine i s ostalih područja Republike Hrvatske, što nas čini iznimno ponosnima – rekao je Ačkar.
Foto: Sanjin Vrbanus
Uz proslavu 30 godina grada, stigla je i titula najpoželjnijeg grada za život.
-To je zasluga svih naših građana koje su kroz 30 godina gradili i radili Veliku Goricu kao grad po mjeri čovjeka. Grad koji je jedini u Republici Hrvatskoj, a vjerujem i u širem dijelu Europe, koji ima jedno naselje sa nultom stopom delikventnog ponašanja. Naš Buševec je mjesto s kojim se ponosimo, i to se pripisuje upravo sociološkoj koheziji, a k tome i društvenom životu. Sve to potvrđuje da je Velika Gorica jedan od najsigurnijih gradova u Republici Hrvatskoj – dodao je gradonačelnik.
Foto: Sanjin Vrbanus
Konferencijia „VG30 – Pogled u budućnost“ obuhvaća tri panel rasprave: ‘Gospodarski razvoj – snaga koja pokreće’, ‘VG grad koji ostaje mlad’ te ‘Identitet grada: tko smo i kamo idemo?’.
Foto: Sanjin Vrbanus
HOTNEWS
Ne propustite Božić u Rožincu – Buševska ulica opet priča božićnu bajku!
Stiže i Djed Božićnjak uz lepršanje snježnih pahuljica.
Udruga Moj Buševec dvanaestu godinu za redom organizira ‘Božić u Rožincu’!
Tako će ulica Rožinec u Buševcu ponovno postati jedna od najukrašenijih ulica u Turopolju i pretvoriti se u ugodnu šetnicu kojom će 26. prosinca od 17sati zalepršati pahulje snijega. Tako da možemo najaviti bijeli Božić u Rožincu.
Uz tradicionalno ocjenjivanje najukrašenije kuće i najboljih božićnih kolača koji će ispeći mještani Rožinca i Pušačina, i ove godine posjetiti će nas i Djed Mraz koji će darivati najmlađe posjetitelje – najavio je Danijel Rožić, predsjednik udruge.
Ujedno, predstavit će i Turopoljski starinski kolendar za 2026. leto udruge Moj Buševec.
Dođite u Rožinec i prepustite se čaroliji Božića!
HOTNEWS
NOVI KORAK Velika Gorica potpisala kandidaturu za dobivanje Zero Waste certifikata
U prvih 7 mjeseci Reciklažnog dvorišta evidentirano je 45.000 ulaza i više od 7.500 korisnika.
U prostorijama Turističke zajednice grada Velike Gorice danas se održava Konferencija o gospodarenju otpadom gdje su predstavljeni ključni koraci te budući planovi za unapređenje sustava zaštite okoliša, a koji doprinose izgradnji čišćeg, sigurnijeg i održivijeg grada.
Ujedno, potpisan je i ugovor o kandidaturi za dobivanje Zero Waste certifikata.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Ovime je Velika Gorica postala kandidat za taj certifikat izvrsnosti a u narednim godinama obvezuje se ispuniti uvjete Zero Europe mreže. Jedan od glavnih uvjeta je postizanje ambicioznih ciljeva u gospodarenju otpadom, odnosno još boljih u odnosu od one propisane na nacionalnoj razini, a riječ je o čak 40 kriterija. Također je naglasak na prevenciji nastanka otpada, te dati maksimum da se već nastali otpad reciklira – objasnio je Marko Košak, koordinator Zero Waste Europe mreže u Hrvatskoj i dao primjer grada Preloga koji je od 2015. godine s tek 18 posto recikliranog otpada došao danas na razinu od više od 70 posto, po čemu je najbolji primjer dobre prakse u Hrvatskoj.
Velika Gorica je trenutačno na 40 posto odvajanja otpada – rekao je direktor VG Čistoće Jurica Jurjević.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Dug je put još ispred nas da bi ostvarili ciljeve koji nisu samo da bi se mi mogli hvaliti brojkama, već unaprijedili kvalitetu života u gradu u kojem živimo. U ovom trenutku smo u fazi završetka analize i kontrole odvajanja otpada na području Velike Gorice i svih općina s kojima radimo. Standardna problematika je što nam bio-otpad zauzima 50% od ukupnog miješanog komunalnog otpada. Dodatnih 20% je plastika i to je neki prostor gdje vidimo najveći prostor za napredak. Zato smo odlučili od 2026. godine uvesti dva puta mjesečno odvoz žutih kanti. Nakon plastike ćemo ići prema drugim frakcijama, prvenstveno prema bio-otpadu, a ima tu i prostora i za papir – istaknuo je Jurjević.
Veliki problem grada su i divlja odlagališta, no prema ona su u velikoj mjeri izvan jurisdikcije Velike Gorice.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Velika Gorica je tu kao grad napravila sve što je u njenoj moći, u konačnici i podnijela kaznenu prijavu protiv počinitelja. To je sada predmet ili istraživanja ili provođenja izvida od strane državnog odvjetništva. Najproblematičniji su divlji deponiji na području Kosnice, u blizini vodozaštitnog područja prve i druge kategorije. S javnih površina je unazad oko dvije godine zbrinuti gotovo 3.000 tona glomaznog otpada – dodao je direktor VG Čistoće.
Podaci za prvih 7 mjeseci Reciklažnog dvorišta koje je otvoreno ove godine u trećem mjesecu zapravo govore o velikoj svijesti građana. U spomenutom razdoblju evidentirano je 45.000 ulaza i više od 7.500 korisnika, što je u prosjeku 200 do 300 ljudi dnevno.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Grad Velika Gorica odlučan je u provedbi prakse da sada zajedno sa svojim partnerima postiže cilj održivijeg gospodarenja otpadom – poručila je Gordana Mikulčić-Krnjaja, viša savjetnica u odjelu za prostorno planiranje, graditeljstvo i zaštitu u okoliša Grada Velike Gorice.
HOTNEWS
Go Grand Prix: Velika Gorica – kolijevka kraljevske misaone igre Go
Glavni operativni organizator je 17-godišnji Karlo Vlahović koji je samostalno kontaktirao igrače iz 17 zemalja
Nakon vrlo uspješnog prošlogodišnjeg međunarodnog Go turnira, u Osnovnoj školi Nikole Hribara održava se 9.turnir EGF Grand Prix Bonus C turnir povodom Dana grada Velike Gorice a okupio je 80-ak igrača iz čak 17 zemalja, čime je Velika Gorica potvrđena kao važno međunarodno središte misaonog sporta go.
Riječ je o najvećem i najjačem go turniru u regiji u posljednjih 20 godina, dok je u Hrvatskoj najveći i najjači ikada održan upravo u Velikoj Gorici.
Turnir je dio programa obilježavanja Dana grada te povezuje vrhunske profesionalne i amaterske igrače, potičući međunarodnu sportsku i kulturnu suradnju.
Foto: Hrvatski go savez
Organizator turnira je Go klub Velika Gorica, suorganizator Grad Velika Gorica, dok je glavni operativni organizator bio je 17-godišnji Karlo Vlahović koji je samostalno kontaktirao igrače iz 17 zemalja, osiguravao smještaj sudionicima, vodio kompletnu komunikaciju na engleskom jeziku te dizajnirao promotivne materijale, uključujući majice i objave na Instagramu – bravo!
Na taj način se Velika Gorica kao kolijevka razvoja Goa u Hrvatskoj uspješno probija na europsku i svjetsku Go pozornicu kao uzoran organizator i veliki popularizator ove “kraljevske igre” (“king of mindsports”).
Foto: Hrvatski go savez
Turnir je je uvršten u službeni kalendar Europske Go federacije kao Bonus C turnir.
-Zahvaljujemo Gradu Velikoj Gorici na pokroviteljstvu i velikoj pomoći Go klubu Velika Gorica oko organizacije ovog vrhunskog sportskog događaja, jedinstvenog Go natjecanja na kraju kojeg svi sudionici i gosti dijele ukusnu rođendansku tortu povodom Dana Grada Velike Gorice – poručili su iz Hrvatskog Go saveza.
- Posebnu draž natjecanju daje sudjelovanje trojice europskih profesionalnih igrača: Mateusz Surma, profesionalni igrač 3. dana je ovogodišnji prvak Europe i trener na 7. Ljetnom go kampu održanom u Zaostrogu u kolovozu ove godine, Ali Jabarin, profesionalni igrač 3. dana, je jedan od dva igrača koji su profesionalci postali još 2014. godine an 1. kvalifikacijskom turniru, Benjamin Drean-Guenaizia, je pobijedio na kvalifikacijskom turniru održanom ove godine u Beču. Uz njih treba još izdvojiti Lukaša Podperu, (vele)majstora 7. dana, koji je ove godine pobijedio na jako puno turnira i ima drugi najveći rejting na ovom natjecanju. Na turniru igra i Vsevolod Ovsieenko, 6. dan, višestruki juniorski prvak Europe, koji je svoju kadetsku titulu osvojio u jeku pandemije na 25. Europskom prvenstvu za kadete, mlađe juniore i juniore, održanom u Stubičkim Toplicama.
- Naravno, to je sjajna prigoda za mlade igrače iz Hrvatske: Stjepan Medak je u nedjelju postao prvi (vele)majstor 6. dana, a na ovom turniru ima prigodu plasirati se na Grand Prix Finale gdje će snage odmjeriti 16 igrača koji su na nizu turnira osvajali kvalifikacijske bodove. Stjepan trenutačno ima 4 boda osvojena na Grand Prix turniru u Pisi. U top grupi na turniru je i Roko Crvelin, odnedavno majstor 4. dana, standardna treća ploča hrvatske seniorske reprezentacije, u kojoj je – kao i Stjepan i prvak Hrvatske Matej Zakanj – postigao tri pobjede u tri kola. Prošlogodišnji izazivač u meču za prvaka Hrvatske Petar Tadej Tukara, majstor 3. dana je također spreman za borbu za visok plasman na ovom turniru. Tu su još i Teo Sladetić, Oliver Skočić i Karlo Vlahović, mladi majstori 2. dana, kojima će 5 partija na ovom turniru sigurno biti velika škola i prigoda za skok na rejting listi. Od ostalih mladih reprezentativaca treba istaknuti Velikogoričanina Jakova Sičića, 1kyu, koji je prije godinu dana baš na ovom turniru postigao pet pobjeda iz pet partija.
Foto: Hrvatski go savez
- Go je najstarija misaona igra koja se već 4000 godine igra prema jednostavnim nepromijenjenim pravilima. Go je nastao u Kini gdje se naziva “weiqi”, a u 6. stoljeću se proširio u Japan (gdje se još zove “igo”). U Japanu je Go stekao status dvorske vještine i prije 100 godina je utemeljeno prvo udruženje profesionalnih igrača Nihon ki-in. U Hrvatsku je Go donio časnik Austrougarske mornarice Artur Jonak von Freyenwald, koji je u Puli utemeljio tada najveći go klub u Europi, s oko 200 članova. Zoran Mutabžija je krajem 60-ih godina dominirao europskom go scenom i dva puta je bio prvak Europe: 1967. i 1971. godine. Godine 1997. utemeljio je Hrvatsku igo udrugu, koja i danas uspješno provodi edukacijske projekte u brojnim školama i knjižnicama, te na fakultetima. Zoran je bio i prvi predsjednik Hrvatskog go saveza, koji je 2020. primljen u privremeno članstvo Hrvatskog olimpijskog odbora. Predani rad u danas 6 go klubova rezultirao je činjenicom da Hrvatska ima najmlađu seniorsku reprezentaciju koja je nakon dugogodišnje borbe za opstanak u C-ligi postala favorit za ulazak u prestižnu A-ligu Europskog ekipnog prvenstva. Hrvatska mlada reprezentacija je osvojila brončanu medalju na 2. Europskom juniorskom ekipnom prvenstvu i već je dva puta predstavljala Europu na Svjetskom juniorskom ekipnom prvenstvu.
-
Vijestiprije 4 danaVatrogasci na intervenciji u Kolarevoj – izbavljaju dijete iz stana
-
Vijestiprije 3 danaVelika Gorica među gradovima koji najviše izdvajaju za božićnice! Pola milijuna eura za najugroženije građane
-
Prirodaprije 4 danaFOTO Riba crnka dobila edukativnu ploču
-
Sportprije 3 danaFOTO Šćitarjevo pobjednik 5. Super malonogometne lige VG 2025