ktc
Povežite se s nama

HOTNEWS

Žena bez osmijeha je kao selo bez crkve

Priznat ćete da osmjeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati.

Objavljeno

na

Iako svi znamo da ova uzrečica zapravo kaže kako je žena bez grudi kao selo bez crkve, ali ovaj puta je tama osmijeh, a ne grudi. Iako ako bi krenula sa temom grudi i žena koji ne nose grudnjake, a morale bi zbog veličine, prošla bi vas volja za čitanjem. A budući da sam ja tu da vas malo nasmijem i moguće ostavim vam upitnik iznad glave, hajmo mi nazad na temu osmijeha.

Priznat ćete da osmijeh zaista krasi lice žene, ali i muškarca, te da su „namćor babe“ unatoč moguće ljepšem ostatku svoje pojave, manje simpatične i zanimljive od onih žena koje se vole smijati. No dobro, ne od onih koje urlaju nekontrolirano kao jedna naša susjeda koja probudi i gluhog čovjeka koji je ugasio slušni aparatić.

Jao, evo još mi zuji u ušima.

I tako evo priče.

Bila sam na zadnjim danima godišnjeg odmora i pila sam kavu na terasi lokalnog kafića sa svoje dvije susjede. Osim činjenice da smo majke i da biramo gdje pijemo kavu, jer nam je kvaliteta iste stvarno važna, veže nas i vedar karakter. Dakle, volimo se smijati. Sve tri smo bucke (ok ja sam bucka i pol), iako je se jedna malo otela kontroli pa je podosta smršavila, ali nije izgubila volju za smijehom. Dapače, mislim da se ona najviše od nas smije jer kad se smije, smije se i očima.

Konobar u tom kafiću je miran i povučen dečko koji ne zapitkuje previše, dođe do stola, pozdravi uzme narudžbu i to je to. Probale smo mi njemu neku priču baciti, ali eto nije za klafranje. I neka. Nismo svi isti. Uglavnom dođe on k nama to jutro, pozdravi i čeka narudžbu držeći u ruci tacnu i češkajući se po uhu jer je dolazeći k nama opet zapeo za onaj bor koji strši usred terase. Budući da je najkraći put do našeg stola ispod tog bora, a dečko je visok, eto očešao se on opet o njega po ‘ko zna koji put.

– Jutreko! Jesi dobro? – pitala sam kao i obično.

– Dobro jutro. Jesam, hvala. – rekao je kratko i jasno.

– OK…. Može nama dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode? Hvala. – rekla sam vidjevši da od razgovora opet ništa, ali sve uz osmijeh. Naravno, oči još nisam otvorila kako treba pa mi ni mozak nije bio u formi.

Kimnuo je glavom i okrenu se putu prema šanku, a sigurna sam da je u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…

Foto: Pixabay – jamiehines1

Nije on sišao s terase kad se ukazala Ona.

Djevojka, možda čak i nečija supruga, svojih 30-ak godina, niže i sitnije tjelesne građe (rek’o bi moj pokojni otac – kratka). Stajala je pokraj terase, obučena u uske bijele hlače koje su ocrtavale savršeno izvježbano tamnoputo tijelo, bijeli top bez naramenica i grudnjaka, jer ovo je još mlado i sve stoji na svom mjestu. Kosa je bila neke moderne boje, svježe isfenirana na ravno, nakit je bio decentan i pasao je uz torbicu, remen i cipele koje su bile jako lijepo usklađene. Nokti dugački bijeli, a trepavice prevelike umjetne. Ali, tko sam pak ja da sudim što je preveliko, a što premalo. I da čube. Usne su joj bile povelike. Friški kolagen ili neki drugi umetak, ali ok. Nisu toliko dolazile do izražaja kao te trepavice.

Pomno je snimila terasu i sjela za stol do našeg jer tu je bila hladovina, što je bio razlog zašto smo i mi odabrale taj dio terase.

Okrenula se prema našem konobaru koji je još uvijek u glavi ponavljao: dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode… i rekla:

– Alo mali! Dođi ‘vamo! I mahnula mu kažiprstom da se nacrta pored nje.

Ovaj naš se pogubio i pogledao gazdu lokala, a gazda mu je kimnuo da ode k njoj.

– Izvolite? – rekao je tiho.

– Dat ćeš mi ovako: kratku kavu u veliku šalicu s malo, ma ne, s puno polu podgrijanog mlijeka. Imaš li cimeta?

– Nemam. – odgovorio je zbunjeno.

– ‘ebo te. A meda? Ali ne ono kinesko sranje nego pravog domaćeg?

– Imamo samo ono što dajemo uz čaj po zimi.

– Pa nije zima. Ma daj donesi kakav imaš. Ako mi neće pasati, neću ga platiti. I donesi mi Cedevitu od naranče u čistu čašu i dvije slamke. Možeš ići.

Potjerala ga je kažiprstom i okrenula se prema svom mobitelu koji je u taj čas zazvonio.

Ovaj naš konobar, pokunjeno je ušao u lokal i nije ga bilo dobrih 5 minuta u kojem vremenu smo nas tri kokoške slušale kako se ona na glas žali nekome na telefon kak’ je u ovom selu usluga katastrofa i kako normalna žena nema gdje popiti kavu.

Pardon, ali ja se smatram relativno normalnom ženom i u tom kafiću rado popijem kavu. A i da ne mislim tako, sigurno ne bi na sav glas komentirala kao što je to ona činila, hladnog pogleda, teških riječi i bez trunke lijepe emocije prema ikome.

– Ispod kojeg se kamena ova izvukla? – pitala sam svoje bucke, a one su se samo nasmijale pokazujući mi da budem tiše, jer će me Ona čuti.

Ma zaboli me. Pa sjednem joj u krilo i polomim svaku kost. Pa nek’ se žali Upravi vodovoda. Kratkih se ja ne bojim. Ali, mogla bi se otrovati…

Kad uto, ukaže se naš konobar i krene prema nama. Na tacnu ionako stane samo 3 šalice i 3 čaše vode, pa eto tako mi smo prve došle na red.

Donio nam je…pogađate jel’da? Dvije s hladnim i jedna s toplim i tri čaše vode…???

E nije. Sve tri s toplim i 3 čaše vode. Nismo prigovarale jer smo vidjele da nema smisla.

– Hvala ti. – rekla sam veselo jer sam ja naručila s toplim, a njih dvije nek’ čekaju da se ohladi.

Ostavivši narudžbu na stolu okrenuo se i krenuo natrag prema šanku pokušavajući se sjetiti narudžbe dame u bijelom.

Nije ga opet bilo par minuta i došao je do nje donijevši joj kavu s mlijekom i Cedevitu od limuna.

Foto: Pixabay – Pexels

Koja greška!

To što je ona njemu naumila izgovoriti, vidjelo se samo u njezinim očima kad je zinula. Ali, uto je skočio gazda, doletio do stola i ljubazno ju pitao:

– U čemu je problem?

– U tvojim nesposobnim konobarima, eto u čemu!

– A mi smo zajedno ovce čuvali pa se možete tako sa mnom razgovarati? – rekao je gazda, a vratna žila mu je iskočila i pulsirala naizmjence sa svake strane.

Nastala je tišina, a svi su pogledi bili upereni u nju. Nas tri smo ju rezale pogledima kao laserima jer na našu oazu i dobru ekipu koju susrećemo na dnevnoj bazi, ne damo samo tako. Ipak su to ljudi koji, iako s terase kafića, ali krajičkom oka uvijek čuvaju našu djecu dok su u parku, dok prelaze cestu i kad ih klinci iz drugih kvartova zadirkuju. Iako smo se svi dosta povukli u sebe, susjedi se međusobno i dalje čuvaju.

– Nismo. – tiho je rekla i prebacila fokus na mobitel, koji ovaj put nije zvonio ali sigurne smo da je objavila na društvenim mrežama kako je napadnuta od primitivnih malograđana u nekoj selendri dok je u miru htjela popiti svoju kavu uoči napornog dana.

E sad, ja sam tu ženu napala u ovoj kolumni ne znajući ništa o njoj i to je nešto što nije u redu. Ali isto tako, ona ne zna zašto je naš konobar tako introvertan, zašto može biti sretna da nije dobila pelin i kiselu, zašto je terasa tog kafića stalno puna i u konačnici da svatko od nas ima neku dijagnozu, ali kako nismo još svi pregledani, nemamo to svi crno na bijelo, pa je dobro i prošla.

Popila je naručeno, uredno platila i otišla bez ikakvog srama, skrušenosti ili potrebe da se ispriča. I bez osmjeha.

Sigurna sam da se osmjehnula bilo kome od nas tamo, da danas ova kolumna ne bi bila ovakvog tona, već da bi više do izražaja došla činjenica što njoj s 30 cice stoje i bez grudnjaka, dok su naše bile ‘ko suhe šljive jer smo u tim godinama dojile, ili činjenica da bi joj JLo pozavidjela na stražnjici jer je definirana ili možda dobrim push up gaćama namontira da stoji baš onako kako treba. Što se čudite, pa postoje push up gaće. Nemojte mi reći da to niste znali? Nisam ni ja, ali eto postoje.

Foto: pexels-jonaorle

Kad je Ona otišla, krenula je žustra rasprava i mislim da je spomenuta štucala do kraja dana koliko smo ju samljeli pričom. A ne bi li bilo bolje da smo pričale o komadu kakav se rijetko viđa u našem kvartu? Očito da ne.

Ponavljam, jedan smiješak bi to sve popravio.

I tak, za desetak minuta dolazi naš konobar i pita nas što ćemo piti.

– Pa donio si nam već, kaj ti je? Znaš da je visok datum i samo po jednu krkamo krajem mjeseca. – rekla sam polu-tužno, em zbog činjenice da je to istina, em zbog činjenice zašto je to istina.

– Veli gazda da mu treba malo vaše energije pa vas časti pićem.

Pogledale smo se, nasmijale od srca i naručile: dvije s hladnim, jedna s toplim i tri čaše vode…

I donio ih je točno onako kako smo naručile.

Na odlasku smo zahvalile gazdi i već drugi dan smo bile na istoj lokaciji u isto vrijeme čekajući da se pojavi neka nova teta. Ali nije. Očito je ova pustila glas da smo nezgodna ekipa.

Mi i dalje, unatoč činjenici da više nismo na godišnjem, ali i zbog skorog dolaska zime i nemogućnosti besposličarenja po kvartovskim terasama, koristimo priliku biti dio te ekipe koja više cijeni žene s osmjehom nego žene koje su ispale s naslovnica modnih magazina, ali bez tog čarobnog nakita zvanog – osmijeh.

Voli vas vaša, uvijek nasmijana Nevena.

PS – Ne znate uvijek zašto se smijem, i vjerujte mi da je tako bolje, jer u mojoj glavi je jako zabavno.

HOTNEWS

SAMOBOR Rijetka biljka u središtu pažnje povodom Dana planeta Zemlje

Samoborska gromotulja nije samo biljka, ona je simbol prirodne baštine koju trebamo čuvati i s ponosom isticati.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: JU Zeleni Prsten

Jedna od najrjeđih biljaka u Hrvatskoj, samoborska gromotulja, predstavljena je javnosti kroz digitalnu izložbu održanu na glavnom trgu u Samoboru, uoči Dana planeta Zemlje.

Riječ je o endemskoj vrsti koja ne raste nigdje drugdje osim na dva lokaliteta – u Samoborskom gorju i u slovenskom Žiču. Upravo zbog svoje ograničene rasprostranjenosti i osjetljivog staništa, biljka nosi status kritično ugrožene i strogo zaštićene vrste.

„Samoborska gromotulja prepoznatljiva je po cvjetovima zlatno žute boje s četiri latice srcolikog oblika. Cvate u ožujku i travnju, tiho i nenametljivo, baš poput svog staništa koje joj pruža vrlo skromne životne uvijete. Naime, njeno stanište je u neposrednoj blizini kamenoloma“, rekla je Tatjana Masten Milek.

Fokus na očuvanju i edukaciji

U posljednje četiri godine intenzivirane su aktivnosti usmjerene na njezinu zaštitu. Kako ističu iz Javne ustanove Zeleni prsten Zagrebačke županije, izrađen je plan upravljanja za Posebni botanički rezervat Brežuljak kod Smerovišća, redovito se provodi uklanjanje neželjene vegetacije, kao i monitoring i prebrojavanje jedinki. Trenutačno je u tijeku i genetska analiza populacije, kojom se želi preciznije odrediti odnos samoborske gromotulje s primjerkom iz Slovenije, dok je u pripremi i edukativna brošura.

Digitalna izložba „Samoborska gromotulja – nepoznata ljepotica“ osmišljena je kao spoj edukacije i interaktivnog sadržaja. Posjetitelji su mogli pratiti vizualne prikaze biljke na Cube ekranu, dok su na citylightima sudjelovali u kvizu. Najmlađima je bio namijenjen poseban edukativni kutak s bojankama koje približavaju svijet zaštićenih biljnih vrsta.

Endem kao simbol odgovornosti

Događaju je prisustvovao i zamjenik župana Zagrebačke županije Damir Tomljenović, koji je naglasio važnost zaštite prirodne baštine.

„Očuvanje ovakvih vrijednih endema iznimno je važno, jer oni svjedoče o bogatstvu naše prirode, ali i o odgovornosti koju imamo prema budućim generacijama. Samoborska gromotulja nije samo biljka, ona je simbol prirodne baštine koju trebamo čuvati i s ponosom isticati“, istaknuo je Tomljenović.

Izložba je realizirana kao dio šire platforme „Hrvatska divlja“, koja kroz suvremene pristupe nastoji približiti javnosti ugrožene vrste i važnost njihove zaštite.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

ANKETA Velika Gorica traži mišljenje građana: kako poboljšati uvjete za djecu i mlade

Naglašavaju i da se razvoj zajednice prilagođene djeci može ostvariti jedino uz aktivno sudjelovanje roditelja i djece.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Cityportal.hr

Velika Gorica otvorila je anketu namijenjenu prikupljanju mišljenja građana o tome kako dodatno unaprijediti uvjete odrastanja i kvalitetu života djece i mladih u gradu.

Riječ je o aktivnosti koja se provodi u kontekstu dvadesetogodišnjeg sudjelovanja u programu „Gradovi i općine – prijatelji djece“, kroz koji je Velika Gorica bila među prvim hrvatskim gradovima s dodijeljenim statusom grada prijatelja djece.

Program je pokrenut 1999. godine, povodom desete obljetnice Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, a danas okuplja oko 200 gradova i općina diljem Hrvatske. Status prijatelja djece trenutno nosi gotovo stotinu lokalnih sredina. Nositelji programa su Savez društava „Naša djeca“ Hrvatske i Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu pedijatriju, uz podršku Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.

Temeljna ideja inicijative je povezivanje lokalne uprave, institucija, organizacija civilnog društva, roditelja i djece kako bi se prava djece provodila sustavno i učinkovitije na lokalnoj razini.

Iz gradske uprave poručuju kako su ponosni na postignuti status, ali i svjesni odgovornosti koje iz njega proizlaze. Upravo zato građane pozivaju da se uključe i izdvoje nekoliko minuta za ispunjavanje aketne, kako bi svojim prijedlozima doprinijeli daljnjem razvoju mjera i aktivnosti.

Naglašavaju i da se razvoj zajednice prilagođene djeci može ostvariti jedino uz aktivno sudjelovanje roditelja i djece, dok će se prikupljeni podaci koristiti isključivo za unapređenje postojećih programa i kvalitete života najmlađih stanovnika.

Anketu možete ispuniti ovdje.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Nove cijene goriva: Dizel i plin osjetno pojeftinjuju

Da nema mjera Vlade, svi bi derivati bili, naravno, skuplji.

Objavljeno

na

Objavio/la

Dok traje neizvjesnost u području Hormuškog tjesnaca, Vlada istodobno donosi nove odluke o energentima – od utorka gorivo pojeftinjuje, a u pripremi su i zakonske izmjene koje bi omogućile prilagodbu PDV-a ovisno o kretanjima na tržištu.

Premijer Andrej Plenković na sjednici je najprije govorio o hrvatskim državljanima zaposlenima na brodovima u tom osjetljivom području. Naglasio je da su institucije, uključujući Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i diplomatsku mrežu, u stalnoj komunikaciji s pomorcima.

“Njihov broj varira od 160 i nešto do 190 i nešto. Svima im je ponuđena pomoć ako žele napustiti Zaljev i vratiti se kućama. No, kako su oni vezani ugovorima i raznim obvezama sa poslodavcima, oni su na brodovima. Mi smo u stalnom kontaktu i ako dođe do drugačije odluke, mi smo spremni pomoći, kao i pri povratu hrvatskih državljana i vojnika”, rekao je Plenković.

U nastavku sjednice Vlada je donijela odluku o korekciji cijena goriva za iduće dvotjedno razdoblje. Najveća maloprodajna cijena dizela bit će 1,78 eura po litri, što je smanjenje od sedam centi, dok će benzin stajati 1,64 eura, odnosno dva centa manje nego dosad.

Pad cijena odnosi se i na plavi dizel, koji će se prodavati za 1,29 eura po litri, također sedam centi jeftinije. Istodobno, ukapljeni naftni plin bilježi izraženije pojeftinjenje – za spremnike na 1,76 eura po kilogramu (18 centi manje), a za boce na 2,34 eura (17 centi manje).

Iz Vlade pritom ističu da bi bez regulacijskih mjera cijene bile znatno više. Eurodizel bi dosegnuo 1,99 eura po litri, benzin 1,74 eura, a plavi dizel 1,36 eura. Upravo kod plavog dizela nema trošarine, pa se njegova cijena temelji isključivo na premiji energetskih subjekata.

Slična razlika vidljiva je i kod plina – bez intervencije države cijena za spremnike iznosila bi 1,91 euro po kilogramu, dok bi plin u bocama dosegnuo 2,61 euro.

Premijer je pritom naglasio važnost postojećih mjera i najavio dodatne alate za upravljanje tržišnim poremećajima.

“Da nema mjera Vlade, svi bi derivati bili, naravno, skuplji”, istaknuo je Plenković te dodao: “Vlada želi u strogo i dobro obrazloženim okolnostima imati još jedan alat kojeg će eventualno koristiti ako to zaista bude nužno i potrebno, a to je da, sukladno promjenama na tržištu, možemo propisivati visinu stope PDV-a na energente koji podliježu trošarinama.”

Upravo u tom smjeru Vlada je u saborsku proceduru uputila izmjene zakona koje se odnose na takozvani „plivajući“ PDV, kao mehanizam za fleksibilnije reagiranje na promjene cijena energenata.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Kap po kap do zlata: Lekenik slavio najbolje vinare i vrhunsku berbu

Manifestaciju je organizirala Udruga vinogradara i voćara Sv. Bartol Letovanski Vrh, uz potporu i pokroviteljstvo Općine Lekenik i Turističke zajednice Općine Lekenik.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Općina Lekenik

Ukupno 57 vina ocijenjeno je na 21. Izložbi vina Općine Lekenik, a stručna komisija izdvojila je četiri uzorka koja su zaslužila najviše priznanje, veliko zlato.

Rezultati ocjenjivanja pokazali su visoku razinu kvalitete ovogodišnjih uzoraka. Uz četiri velika zlata, dodijeljeno je i 26 zlatnih medalja, 14 srebrnih, četiri brončane medalje te devet priznanja.

Najuspješnijim vinima pripala je i posebna načelnikova nagrada, koju su osvojili Marijan Dolovčak za škrlet te Dalibor Romac za mješavinu bijelih sorti.

Vinari predstavili rad pred publikom

Sama izložba održana je u petak, 17. travnja 2026. godine, u večernjim satima u Vatrogasnom domu u Letovaniću. Vinogradari su ondje izložili svoja vina i omogućili posjetiteljima kušanje.

Uz proizvođače, događaj je okupio i brojne goste, među kojima su bili predstavnici udruga i organizacija te lokalni i županijski dužnosnici. Među njima su bili načelnik Božidar Antolec, općinski vijećnici, potpredsjednici Općinskog vijeća Vesnica Bušić i Saša Kirin te županijski vijećnik Željko Sklepić.

Glazba i domaći proizvodi

Za atmosferu tijekom večeri bio je zadužen Tamburaški sastav DurMol, a posjetitelji su uz vina mogli kušati i razne domaće proizvode.

Manifestaciju je organizirala Udruga vinogradara i voćara Sv. Bartol Letovanski Vrh, uz potporu i pokroviteljstvo Općine Lekenik i Turističke zajednice Općine Lekenik, čime je još jednom potvrđena važnost ove tradicionalne izložbe za lokalnu zajednicu.

Fotogalerija/Općina Lekenik

Nastavite čitati

CityLIGHTS

‘Boginja’ u Velikoj Gorici: U petak otvorenje nove izložbe Ane Ratković Sobota

Tematski se ciklus oslanja na istraživanja Marije Gimbutas o neolitičkim kulturama i simbolici Velike Boginje.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Galerija Galženica

Ambijentalna instalacija velikih dimenzija “Boginja”, najnoviji projekt Ane Ratković Sobota, otvara se u petak, 24. travnja u 19 sati u Galeriji Galženica, gdje će se moći razgledati do 15. svibnja 2026.

Riječ je o ciklusu u kojem autorica fokus pomiče s pejzaža na unutarnje, arhetipske strukture i odnos čovjeka s prirodom, istražujući (ne)ravnotežu ženskih i muških principa. Vizualni jezik spaja osobno iskustvo i univerzalnu simboliku.

Radovi su izvedeni na svili, korištenjem prirodnih pigmenata dobivenih iz biljaka te tradicionalno fiksirani kuhanjem na pari. Nijanse nastaju iz različitih izvora – od kore drveća do cvjetova i biljaka – a sam proces uključuje i dozu nepredvidivosti. Tekstili velikih formata rezultat su i autoričina usavršavanja batik tehnike tijekom boravka u Indoneziji.

Tematski se ciklus oslanja na istraživanja Marije Gimbutas o neolitičkim kulturama i simbolici Velike Boginje, što se očituje u pojednostavljenom, arhetipskom izrazu.

Ana Ratković Sobota (1988., Zagreb) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i članica je HZSU-a. Izlagala je samostalno i skupno u Hrvatskoj i inozemstvu, sudjelovala u umjetničkim rezidencijama te u brojnim društveno angažiranim projektima, uključujući rad u bolnicama i zatvorskim ustanovama. Tijekom 2024. provela je istraživački projekt u Indoneziji te objavila umjetničku knjigu “Jezera”.

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno