Raditi posao koji voliš i koji te ispunjava kao osobu oduvijek je bila privilegija. A kad se u tom poslu ostvariš i svi znaju za tebe onda je jasno da to radiš svim srcem. Iako se mnogima čini jednostavno, biti medijski čovjek nije nimalo lako. Sve što je stvorio nije mu došlo preko noći, morao se itekao znojiti, rano ustajati, snalaziti se kako da dođe do svojeg doma u Sop Bukevski kad je zadnji bus prema tamo već otišao, no, borio se i hvatao se za svaku pruženu priliku da bi danas bio baš onakav kakvim ga većina zna, on je – Dalibor Petko.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Kad sam bio dijete htio sam biti pjevač, pa me primilo da budem pomorac, a onda u jednom trenutku želja je bila postati profesor latinskog. Nikad nisam razmišljao da budem voditelj i mislim da je taj posao izabrao mene – priča mi i dodaje: “studirao sam promet, telekomunikacije i uvijek sam zamišljao kako ću raditi za nekog velikog teleoperatora.”
Ne zna se što je od svih njegovih maštanja ili studija bliže poslu kojim se bavi.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Iako sam dijete sa sela, oduvijek sam znao da to nije za mene, kad sam morao okopavati kukuruz ili brati grašak, to sam preživljavao na način “broji do nekog broja” da mi vrijeme brže prođe. Tu mama nikad nije imala koristi od mene. Prvi posao koji sam radio bio je na pilani. Eto, baš sve me vodilo ovom današnjem poslu – govori kroz smijeh.
– Roditelji me nikad nisu ograničavali i pustili su me da ‘furam’ svoj film, ne sjećam se da sam ikad imao zabranu izlaska, da sam se trebao javiti doma do nekog vremena, to je vjerojatno posljedica toga što sam ja mlađi brat, moja sestra je odradila sve što je trebala i danas mi je čudno kad čujem da ljudi imaju zabrane. Ja ne pušim, nisam probao droge, rijetko pijem… – kaže Petko.
Milo dijete, rekli bismo, a i sam kroz smijeh govori kako je bio poput Brandona Walsha iz Beverly Hillsa, nije imao nijedan neopravdan izostanak u školi.
– Kao mali sam uvijek pjevao i to je trajalo dosta dugo, pjevao sam i kod zubara, i kod frizera i gdje god je trebalo ići, svi već znaju da sam nastupao i na Turbo limach showu, snimka s istog je svojevrsni viralni hit – podsjeća.
Imao je 12 godina kad je nastupio je u Turbo limach showu, nije imao strah od kamera i kako kaže nikad mu to nije bio problem. A ono što se pamti je to da je upravo Dalibor prvi turbo limach u povijesti.
– No, onda se dogodio pubertet u kojem sam bio povučen i samozatajan, prva tri razreda srednje škole sjedio sam u klupi i bio – nevidljiv! – kaže Petko.
Pitam ga kad je otkrio ovaj začarani svijet novinarstva, u koji kad uđeš više nema van…
– Pisao sam nešto za školski list što ne bih nazvao novinarstvom, ali svoje prve korake napravio sam u Glasniku Turopolja, pa sam prešao u Reporter, i upravo kroz novinarstvo u Velikoj Gorici naučio sam se ovom poslu. Prvi članak koji sam pisao bila je sjednica umirovljenika iz Bukevja, a prva velika tema bila je kako se pripremiti za zimu. Ali sve su to početci. Mene je uvijek zanimala estrada i show business, ja sam od velikogoričkih bendova radio američke priče. Od Turbo X, Omege, Sjaja do današnjih nacionalnih zvijezda – prepričava Petko svoje početke.
A zgrada u Zagrebačkoj 19 je očito sudbina za medije, točnije radio postaje.
– Ja sam radio u zgradi današnjeg City radija, točno ispod njega bio je izlog, i bilo je to zanimljivo, radiš u eteru, ljudi ti mašu, pozdravljaju te izvana. Jako me taj radio (RVG) izgradio. Kad sam došao, svi su, imao sam osjećaj, kao odustali od tog radija, meni su dali da radim s lokalnim bendovima, a ja sam predložio da mi u goste dolaze i glazbenici iz cijele Hrvatske, iako su u uredništvu bili skeptični i mislili su da mi nitko neće doći. No, nitko me nije odbio…Prvi gost bio mi je Sandi Cenov, došle su i Divasice, Nina…Stvarno svi. Lokalne radijske postaje imaju svoju čar i za one koji tamo rade, ali i za goste koji dolaze – govori Dalibor.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
Kako kaže, uvijek nastoji biti iskren prema ljudima, pogotovo ako žele čuti njegovo mišljenje, ako traže savjet on će ga dati i uvijek traži dobro u ljudima.
Posao je ovo za kojeg svi, osim onih koji ga rade ili su ga radili, misle da je to isključiva zabava, kako si voditelji puštaju pjesme i tamo nešto pričaju, ne znajući koliko muke zna proći do finalnog proizvoda.
– Znao sam nebrojeno puta biti prehlađen, bolestan i tako raditi, inhalirao se dan prije da bih posao profesionalno odradio, a onda ljudi kažu da sam uvijek dobre volje, da zapravo ništa ne radim, samo sjedim razgovaram s ljudima, a ne znaju koliko puta nekoga ponekad treba nazvati da bi se dogovorilo gostovanje – objašnjava.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
S Narodnog radija je otišao u rujnu 2016. godine. Kaže ako će ikada više raditi na radiju da će raditi po nekim svojim zamislima i uvjetima, a usput će i obučavati nekoga da radi s njim.
– Pitaju me ljudi nedostaje li mi radio, i ne, ne nedostaje mi jer ja taj posao radim i dalje, samo što mi sad mikrofon nije ispred nosa, nego mi je bubica na reveru. Volim timski rad, nisam sebičan, iako sam popriličan control freak, ali uvijek mi je bitno da kad radim s nekim da nisam tamo glavni. Bilo bi me sram da neke stvari odrađujem, ja sam sam sebi najveći krtičar, i bez obzira što netko kaže da je nešto bilo savršeno, ja znam je li to doista tako ili nije – kaže Petko.
Nije on samo pisao, bio na radiju, i televizija se osim za ovo novo razdoblje veže i za njegove početke.
– Bio sam producent na Z1, i to je bio period kad nisam imao život, jer sam već u šest morao biti na televiziji, ali nije mi to prvi susret s televizijom. Opet se prve stvari vežu uz Veliku Goricu. A to što sam bio producent tamo puno mi pomaže sad na CMC televiziji i emisiji koju uređujem i vodim – priznaje Dalibor Petko.
Koliko ozbiljno shvaća svoj posao govori još jedno njegovo sjećanje s početaka medijske karijere za vrijeme poplava u Posavini.
– Nisam ni u jednom trenu pomislio da ne idem na posao, išao sam do lokacije gdje je puknuo nasip, bio sam s vojskom, nosio sam ruksak iznad glave, bujica je bila velika, ali otišao sam raditi – prisjeća se.
Privatni život dosta je trpio zbog javnog, najviše je to osjetio kad se razbolio, a bio je sam u Zagrebu u svome domu.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Nije bilo blizu mame i tate, nije mi imao tko skuhati juhu, brinuti o meni, a onda shvatiš…posao mi je donio to što je donio. Tu sam shvatio da život ide dalje i bez mene – kaže Petko.
Radio je i na Novoj TV i svi pamtimo jednu od rubrika kada je s poznatima išao u goste kao iznenađenje.
– Volim uveseljavati ljude, kad sam radio ta iznenađenja i kad vidiš koliko sreće možeš nekome napraviti s nečim što tebi ne predstavlja veliki problem još sam sretniji – dodaje.
Posljednjih nekoliko godina radi na CMC televiziji “Dalibor Petko Show” za koji kaže da smatra kako radi projekt života, ima apsolutnu slobodu, i ističe, ima odličnu ekipu s kojom radi.
No, u međuvremenu se bacio i u pjevačke vode, snimio je pjesmu “Kada magle krenu” u suradnji s Rockoko Orchestra. I kako kaže, probao je, ne bi više, ali nikad ne reci nikad.
Osim što ga nedjeljom možemo gledati na CMC-u ako vam nedostaje humora i smijeha, svakako preporučamo da počnete pratiti Dalibora i na Instagramu, kreativnih ideja ne nedostaje, a u cijelu priču da bi bio zanimljiviji uključio je i svoju obitelj.
Moglo bi se o Petku ispisati još puno redova, jer ovaj talentirani čovjek pun je ideja i zamisli, i nekako se čini da je od malih nogu bio predodređen da radi upravo ovo što radi, da zabavlja ljude, a uz sve to bude jednostavan i svoj.
FOTO Radovi u tijeku: Naziru se obrisi kampa HNS-a u nastajanju…
Nakon što je gradilište pripremljeno, na lokaciji uz Aveniju Pape Ivana Pavla II. počeo je nicati budući kamp HNS-a. Dio posla već je odrađen, a napredak se očekuje iz dana u dan, jer radovi neće stajati…
Dva i pol mjeseca prošla su od trenutka kad su premijer Plenković, župan Kožić, gradonačelnik Ačkar i predsjednik HNS-a Kustić svečano otvorili radove na budućem kampu HNS-a u Velikoj Gorici. Bio je to glamurozan trenutak, uz svitu uvaženih gostiju, ali odmah je bilo jasno da je puno važnije ono što će se događati nakon što se uglednici raziđu.
Kad se to i dogodilo, počeli su radovi! U obliku u kojem to nalažu građevinski uzusi, u ritmu koji bi iz naše “navijačke” perspektive možda mogao biti za nijansu brži, ali važno je da se radi. Dugo smo čekali bagere, kao garanciju da cijela priča neće i ovoga puta neslavno propasti, a sad smo već i odmaknuli od te faze. Na križanju Avenije Pape Ivana Pavla II. i zaobilaznice odavno je kompletna mašinerija, kranovi, ljudstvo…
A kad je tako, vrlo brzo se mogu naslutiti i obrisi onoga što bismo trebali dobiti tamo negdje u proljeće 2027. godine. Za početak su napravljeni prilazi gradilištu, uz prigodnu oznaku da je skretanje desno dozvoljeno samo za vozila gradilišta, a kad je i to odrađeno, moglo se krenuti i u konkretnije radove.
Tako se danas, sedamdeset i nešto dana od onog ekskluzivnog okupljanja, jasno može vidjeti na kojem će mjestu biti tribine s popratnim sadržajima, gdje će niknuti glavna upravna zgrada, ali i gdje će se smjestiti igrališta. Zainteresirani Velikogoričani koji prolaze tim putem iz dana u dan mogu pratiti kako se gradilište mijenja, kako radovi napreduju, a to će se nastaviti događati i u ljetnim mjesecima. U teškim uvjetima, po velikim vrućinama, ali nema stajanja…
Znalo je u pojedinim trenucima gradilištem “operirati” svega nekoliko radnika, zato se i činilo da sve to skupa može ići i kudikamo brže, no očito sve ima svoje faze u ovakvom projektu. Pa smo pri našem posljednjem obilasku gradilišta naišli na dvadesetak građevinaca, lako uočljivih zahvaljujući narančastim prslucima, ali i kacigama, pod kojima nije lako preživljavati ove vruće dane.
U svakom slučaju, kamp raste i napreduje, a radovi bi se trebali i dodatno intenzivirati tijekom jeseni. Kako možemo doznati, sve zasad ide po planu, pa imamo pravo nadati se da ćemo u predviđenom roku imati tri igrališta, upravnu zgradu, veliki skladišni prostor… Pratit ćemo radove, naravno, i dalje…
Od 1. srpnja rastu trošarine na duhanske proizvode, što znači da će kutija cigareta poskupjeti za 20 centi.
Naime, Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 27. lipnja donijela je Uredbu o visini trošarine na duhanske prerađevine i duhanske proizvode kojom se od 1. srpnja 2025. godine mijenja visina trošarine.
Trošarine se povećavaju i na sitno rezani duhan za savijanje cigareta, ostale vrste duhana te na cigare. Novost je i povećanje trošarina na tekućinu za e-cigarete za 0,20 eura po mililitru.
Inače, s oko 36 posto pušača, Hrvatska se nalazi među pet zemalja u Europskoj uniji s najvišim udjelom pušača u populaciji. Više ih ima samo Srbija, s više od 40 posto.
Najprestižnije karate natjecanje za mlađe uzraste – Svjetska liga mladih (Youth League) pod okriljem Svjetske karate federacije, u Poreču je okupilo više od 3.200 natjecatelja iz čak 78 zemalja svijeta, među kojima su nastupali i naši gorički karatisti, njih 11 u svim dobnim kategorijama.
Inače, ovo je jedan od pet najjačih turnira, namijenjenih dobnim kategorijama mlađih kadeta do mlađih seniora.
Katja Braica, koja iz godine u godinu na turnirima Youth League bilježi odlične nastupe, ovoga puta je završila na visokom 9. mjestu, a do 2. i 3. kola došli su i Vito Hulina te Ema Jukić, no njihovi protivnici u nastavku nisu uspjeli doći do završnice, pa tako nisu imali mogućnost za repasaž.
Povijesni trenutak imala je Franka Jerkin, koja je u kategoriji U14 -47 kg osvojila broncu – prvu medalju kluba na Svjetskoj ligi mladih!
Franka je tijekom cijelog natjecanja pokazala iznimnu tehničku i taktičku zrelost, mirnoću i borbenost, a njezin put do odličja bio je impresivan, pobijedivši suparnice iz Irske, Francuske, Italije i Hrvatske, zatim gubi od Njemačke, te pobjeđuje Ukrajinu u repasažu za broncu.
Ovim velikim rezultatom Karate klub Velika Gorica uspješno je zaključio sezonu i odlazi na zasluženi ljetni odmor. Fokus sada seli na pripreme za izborne turnire za Europsko prvenstvo, koji počinju već u rujnu.
U tijeku je energetska obnova OŠ Dragutina Domjanića u Svetom Ivanu Zelini, zajedno sa sportskom dvoranom, a radovi napreduju planiranom dinamikom. Na zgradi škole zamijenjeno je krovište i postavljeni su solarni paneli, kao dio buduće solarne elektrane koja će zgrade opskrbljivati električnom energijom.
Trenutačno se na sportskoj dvorani mijenja krovište, dok je zgrada već dobila toplinsku izolaciju vanjskih zidova, nakon koje će uslijediti završna obrada i izvedba dekorativne žbuke.
Foto: Dražen Kopač
– Ovime će škole imati znatne uštede energije za 54,5 posto što rezultira i smanjenjem računa režija. Ne smijemo zaboraviti ni ekološke prednosti projekta, jer će emisije CO2 biti smanjene za više od 90 posto – objasnio je župan Stjepan Kožić i dodao da je u prostorijama škole postojeća rasvjeta zamijenjena energetski učinkovitijom, LED rasvjetom.
Energetska obnova, uz ostalo, obuhvaća i ugradnju dizalica topline, ugradnju mehaničke ventilacije s rekuperatorima zraka te, u sportskoj dvorani, ugradnju opreme za hidraulično uravnoteženje sustava grijanja, ugradnju klimakomora i solarnog sustava za pripremu tople vode.
Foto: Dražen Kopač
Vrijednost projekta energetske obnove je 5 milijuna eura. Iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti dobiven je iznos od 2,51 milijun eura, dok je preostali iznos osigurala Zagrebačka županija, osnivač škole.
–I u budućnosti ćemo imati ovakvih investicija na školskoj infrastrukturi, kao i dogradnju škola radi postizanja jednosmjenske nastave. To je naš cilj u postizanju europskog standarda uvjeta obrazovanja – dodao je župan.
Podsjećamo da je na području Zagrebačke županije u tijeku ciklus energetskih obnova šest objekata vrijednih 17,5 milijuna eura. Uz OŠ Dragutina Domjanića sa sportskom dvoranom, novo energetsko ruho dobit će i ispostave Doma zdravlja u Samoboru i Ivanić Gradu, županijska upravna zgrada i OŠ Đure Deželića u Ivanić Gradu te SŠ Dragutina Stražimira i u Svetom Ivanu Zelini.
Spomenutom iznosu dodajmo i financiranje novih projekata energetske obnove ukupne vrijednosti 4 milijuna eura a riječ je o zgradi Doma zdravlja u Velikoj Gorici i OŠ Jakovlje, od čega će NPOO pokriti većinu troškova.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
Galerija Trumbetaš koja djeluje pri Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica raspisala je natječaj za izlaganje u 2026. godini, usmjeren prema izlaganju neafirmiranih i manje afirmiranih likovnih umjetnika, likovnih amatera, ali i izložbama u organizaciji udruga te obrazovnih ustanova s područja grada Velika Gorica.
Umjetnici mogu podnijeti jedan prijedlog za izlaganje, a udruge, umjetničke organizacije, obrazovne ustanove maksimalno do tri prijedloga.