ktc
Povežite se s nama

Vijesti

Želio je biti pomorac i profesor latinskog, a postao medijska zvijezda

Bio je prvi Turbo limach u povijesti, prvi posao bio mu je u pilani, a svoje prve medijske korake napravio je upravo u Velikoj Gorici

Objavljeno

na

Raditi posao koji voliš i koji te ispunjava kao osobu oduvijek je bila privilegija. A kad se u tom poslu ostvariš i svi znaju za tebe onda je jasno da to radiš svim srcem. Iako se mnogima čini jednostavno, biti medijski čovjek nije nimalo lako. Sve što je stvorio nije mu došlo preko noći, morao se itekao znojiti, rano ustajati, snalaziti se kako da dođe do svojeg doma u Sop Bukevski kad je zadnji bus prema tamo već otišao, no, borio se i hvatao se za svaku pruženu priliku da bi danas bio baš onakav kakvim ga većina zna, on je – Dalibor Petko.

Foto: Facebook.com/Dalibor Petko

– Kad sam bio dijete htio sam biti pjevač, pa me primilo da budem pomorac, a onda u jednom trenutku želja je bila postati profesor latinskog. Nikad nisam razmišljao da budem voditelj i mislim da je taj posao izabrao mene – priča mi i dodaje: “studirao sam promet, telekomunikacije i uvijek sam zamišljao kako ću raditi za nekog velikog teleoperatora.”

Ne zna se što je od svih njegovih maštanja ili studija bliže poslu kojim se bavi.

Foto: Facebook.com/Dalibor Petko

– Iako sam dijete sa sela, oduvijek sam znao da to nije za mene, kad sam morao okopavati kukuruz ili brati grašak, to sam preživljavao na način “broji do nekog broja” da mi vrijeme brže prođe. Tu mama nikad nije imala koristi od mene. Prvi posao koji sam radio bio je na pilani. Eto, baš sve me vodilo ovom današnjem poslu – govori kroz smijeh.

– Roditelji me nikad nisu ograničavali i pustili su me da ‘furam’ svoj film, ne sjećam se da sam ikad imao zabranu izlaska, da sam se trebao javiti doma do nekog vremena, to je vjerojatno posljedica toga što sam ja mlađi brat, moja sestra je odradila sve što je trebala i danas mi je čudno kad čujem da ljudi imaju zabrane. Ja ne pušim, nisam probao droge, rijetko pijem… – kaže Petko.

Milo dijete, rekli bismo, a i sam kroz smijeh govori kako je bio poput Brandona Walsha iz Beverly Hillsa, nije imao nijedan neopravdan izostanak u školi.

– Kao mali sam uvijek pjevao i to je trajalo dosta dugo, pjevao sam i kod zubara, i kod frizera i gdje god je trebalo ići, svi već znaju da sam nastupao i na Turbo limach showu, snimka s istog je svojevrsni viralni hit – podsjeća.

Imao je 12 godina kad je nastupio je u Turbo limach showu, nije imao strah od kamera i kako kaže nikad mu to nije bio problem. A ono što se pamti je to da je upravo Dalibor prvi turbo limach u povijesti.

– No, onda se dogodio pubertet u kojem sam bio povučen i samozatajan, prva tri razreda srednje škole sjedio sam u klupi i bio – nevidljiv! – kaže Petko.

Pitam ga kad je otkrio ovaj začarani svijet novinarstva, u koji kad uđeš više nema van…

– Pisao sam nešto za školski list što ne bih nazvao novinarstvom, ali svoje prve korake napravio sam u Glasniku Turopolja, pa sam prešao u Reporter, i upravo kroz novinarstvo u Velikoj Gorici naučio sam se ovom poslu. Prvi članak koji sam pisao bila je sjednica umirovljenika iz Bukevja, a prva velika tema bila je kako se pripremiti za zimu. Ali sve su to početci. Mene je uvijek zanimala estrada i show business, ja sam od velikogoričkih bendova radio američke priče. Od Turbo X, Omege, Sjaja do današnjih nacionalnih zvijezda – prepričava Petko svoje početke.

A zgrada u Zagrebačkoj 19 je očito sudbina za medije, točnije radio postaje.

– Ja sam radio u zgradi današnjeg City radija, točno ispod njega bio je izlog, i bilo je to zanimljivo, radiš u eteru, ljudi ti mašu, pozdravljaju te izvana. Jako me taj radio (RVG) izgradio. Kad sam došao, svi su, imao sam osjećaj, kao odustali od tog radija, meni su dali da radim s lokalnim bendovima, a ja sam predložio da mi u goste dolaze i glazbenici iz cijele Hrvatske, iako su u uredništvu bili skeptični i mislili su da mi nitko neće doći. No, nitko me nije odbio…Prvi gost bio mi je Sandi Cenov, došle su i  Divasice, Nina…Stvarno svi. Lokalne radijske postaje imaju svoju čar i za one koji tamo rade, ali i za goste koji dolaze – govori Dalibor.

Foto: Facebook.com/Dalibor Petko

Kako kaže, uvijek nastoji biti iskren prema ljudima, pogotovo ako žele čuti njegovo mišljenje, ako traže savjet on će ga dati i uvijek traži dobro u ljudima.

Posao je ovo za kojeg svi, osim onih koji ga rade ili su ga radili, misle da je to isključiva zabava, kako si voditelji puštaju pjesme i tamo nešto pričaju, ne znajući koliko muke zna proći do finalnog proizvoda.

– Znao sam nebrojeno puta biti prehlađen, bolestan i tako raditi, inhalirao se dan prije da bih posao profesionalno odradio, a onda ljudi kažu da sam uvijek dobre volje, da zapravo ništa ne radim, samo sjedim razgovaram s ljudima, a ne znaju koliko puta nekoga ponekad treba nazvati da bi se dogovorilo gostovanje – objašnjava.

Foto: Facebook.com/Dalibor Petko

S Narodnog radija je otišao u rujnu 2016. godine. Kaže ako će ikada više raditi na radiju da će raditi po nekim svojim zamislima i uvjetima, a usput će i obučavati nekoga da radi s njim.

– Pitaju me ljudi nedostaje li mi radio, i ne, ne nedostaje mi jer ja taj posao radim i dalje, samo što mi sad mikrofon nije ispred nosa, nego mi je bubica na reveru. Volim timski rad, nisam sebičan, iako sam popriličan control freak, ali uvijek mi je bitno da kad radim s nekim da nisam tamo glavni.  Bilo bi me sram da neke stvari odrađujem, ja sam sam sebi najveći krtičar, i bez obzira što netko kaže da je nešto bilo savršeno, ja znam je li to doista tako ili nije – kaže Petko.

Nije on samo pisao, bio na radiju, i televizija se osim za ovo novo razdoblje veže i za njegove početke.

– Bio sam producent na Z1, i to je bio period kad nisam imao život, jer sam već u šest morao biti na televiziji, ali nije mi to prvi susret s televizijom. Opet se prve stvari vežu uz Veliku Goricu. A to što sam bio producent tamo puno mi pomaže sad na CMC televiziji i emisiji koju uređujem i vodim – priznaje Dalibor Petko.

Koliko ozbiljno shvaća svoj posao govori još jedno njegovo sjećanje s početaka medijske karijere za vrijeme poplava u Posavini.

– Nisam ni u jednom trenu pomislio da ne idem na posao, išao sam do lokacije gdje je puknuo nasip, bio sam s vojskom, nosio sam ruksak iznad glave, bujica je bila velika, ali otišao sam raditi – prisjeća se.

Privatni život dosta je trpio zbog javnog, najviše je to osjetio kad se razbolio, a bio je sam u Zagrebu u svome domu.

Foto: Facebook.com/Dalibor Petko

– Nije bilo blizu mame i tate, nije mi imao tko skuhati juhu, brinuti o meni, a onda shvatiš…posao mi je donio to što je donio. Tu sam shvatio da život ide dalje i bez mene – kaže Petko.

Radio je i na Novoj  TV i svi pamtimo jednu od rubrika kada je s poznatima išao u goste kao iznenađenje.

– Volim uveseljavati ljude, kad sam radio ta iznenađenja i kad vidiš koliko sreće možeš nekome napraviti s nečim što tebi ne predstavlja veliki problem još sam sretniji – dodaje.

Posljednjih nekoliko godina radi na CMC televiziji “Dalibor Petko Show” za koji kaže da smatra kako radi projekt života, ima apsolutnu slobodu, i ističe, ima odličnu ekipu s kojom radi.

No, u međuvremenu se bacio i u pjevačke vode, snimio je pjesmu “Kada magle krenu” u suradnji s Rockoko Orchestra. I kako kaže, probao je, ne bi više, ali nikad ne reci nikad.

Osim što ga nedjeljom možemo gledati na CMC-u ako vam nedostaje humora i smijeha, svakako preporučamo da počnete pratiti Dalibora i na Instagramu, kreativnih ideja ne nedostaje, a u cijelu priču da bi bio zanimljiviji uključio je i svoju obitelj.

Moglo bi se o Petku ispisati još puno redova, jer ovaj talentirani čovjek pun je ideja i zamisli, i nekako se čini da je od malih nogu bio predodređen da radi upravo ovo što radi, da zabavlja ljude, a uz sve to bude jednostavan i svoj.

Sport

Fuji se iz Belgije vraća s četiri medalje! “Svi do jednog ostavili su danas svoje srce na tatamiju”

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Judo klub osoba s invaliditetom "Fuji"/FB

Judaši Judo kluba osoba s invaliditetom “Fuji” ostvarili su odličan rezultat na međunarodnom turniru Triglav Insurance Kortrijk Get Together Tournamentu 2026, gdje su osvojili jedno zlato, jedno srebro i dvije bronce.

Najuspješnija je bila Gabrijela Briševac, koja je osvojila zlatnu medalju, dok je Ivano Rajković turnir završio sa srebrom. Do postolja su stigle i Dorotea Margetić te Sara Pereković, koje su osvojile brončane medalje.

“Svi do jednog ostavili su danas svoje srce na tatamiju i bili veličanstveni”, poručili su iz kluba.

Nastavite čitati

Sport

Turopoljski trkači na tri fronte – trčali u Istri, Zadru i na Hrastovičkoj gori

Na terenu cijeli vikend.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: AK Turopolje/FB

Članovi Atletskog kluba Turopolje proteklog su vikenda bili aktivni na više natjecanja širom Hrvatske.

Najveći osobni izazov odradio je Tomislav Delač, koji je nastupio na poznatoj trail utrci 100 milja Istre, sa startom u Buzetu i ciljem u Umagu. Na stazi s ukupno 2325 metara elevacije, Delaču je za završetak trebalo 11 sati i 47 minuta, čime je uspješno završio svoju najdužu ultramaratonsku utrku do sada. Na istarskoj stazi od 42 kilometra nastupila je i Marina Plachtinski Taylor, koja se na tu dionicu vratila nakon prošlogodišnjeg nastupa, no ovoga puta utrku nije završila. Sustigao ju je vremenski limit u Bujama.

Dobre vijesti za klub stigle su i iz Zadra, gdje je Darko Kovač na utrci Zadar Night Run istrčao osobni rekord na polumaratonu. Stazu je završio u vremenu 1 sat, 57 minuta i 38 sekundi.

Turopoljski trkači nastupili su i na završnom, trećem kolu Drum lige na Hrastovičkoj gori, u organizaciji Triatlon kluba Petrinja. Najuspješnija je bila Jasna Mikulić, koja je pobjedom na dugoj stazi u ženskoj konkurenciji osigurala ukupno treće mjesto u ligi. Osim nje, na stazama su nastupili i Josip Martinović, Hrvoje Mikulić, Danijel Trgovac, Marijan Malčević i Nedjeljko Babić.

Nastavite čitati

Vijesti

Policija za vikend napisala 29 kazni – najviše zbog brzine, jedan vozač završio na sudu

Vozači najviše “padali” na brzini.

Objavljeno

na

Objavio/la

Tijekom vikenda od 10. do 13. travnja policija u Velikoj Gorici provela je akciju pojačanog nadzora prometa, a rezultati su pokazali da su vozači najčešće „padali” na prebrzoj vožnji. Ukupno je utvrđeno 29 prometnih prekršaja, od čega 22 ciljana prekršaja iz akcije.

Najviše prekršaja, čak 16, odnosilo se na prekoračenje dopuštene brzine kretanja. Policija je zabilježila i dva slučaja korištenja mobitela tijekom vožnje te jedan slučaj nekorištenja sigurnosnog pojasa.

Tijekom kontrole evidentirana su i dva vozača pod utjecajem alkohola, dok je jedan vozač odbio vađenje krvi i urina radi analize na droge, iako je preliminarnim testom utvrđena prisutnost droga u organizmu. Zbog tog težeg prekršaja vozač je uhićen te je uz optužni prijedlog prepraćen na Općinski sud – prekršajni odjel.

Najveća koncentracija alkohola zabilježena je u subotu, 11. travnja, oko 00:40 sati na Trgu kralja Petra Krešimira IV u Velikoj Gorici. Policija je zaustavila osobni automobil zagrebačkih registracija kojim je upravljao 35-godišnjak, a alkotestiranjem mu je utvrđeno 1,04 g/kg alkohola u organizmu. Vozačka dozvola privremeno mu je oduzeta na 12 sati, isključen je iz prometa i uručen mu je prekršajni nalog.

Osim prekršaja, policija navodi da se tijekom vikenda dogodilo i sedam prometnih nesreća. Jedna je bila s ozlijeđenom osobom, pri čemu je jedna osoba zadobila lakše tjelesne ozljede, dok je u šest nesreća nastala samo materijalna šteta.

Nastavite čitati

Sport

Matirani u jednom potezu: Livaja zabio za odluku, Pršir dobio ‘neviđeni’ žuti…

Nogometaši Gorice poraženi su 1-0 na gostovanju kod Hajduka na Poljudu, a potez odluke povukao je Marko Livaja u četvrtoj minuti. Gorica nije imala snage da odgovori, pa će bodove tražiti u petak s Lokomotivom…

Objavljeno

na

Objavio/la

Jedan trenutak nepažnje, jedan duel u kojeg je nešto “labavije” ušao Jakov Filipović, igrač kod kojeg u pravilu nema labavo, i jedan udarac kojeg Matijaš nije mogao zaustaviti… Ta su tri detalja pretvorena u odlučujući trenutak ogleda Hajduka i Gorice na Poljudu, a gol za uvodnih, ali i konačnih 1-0 postigao je Marko Livaja. Dogodilo se to već u četvrtoj minuti, a sve nakon toga bila je – kamilica.

Generalno gledajući, bila je to slaba nogometna predstava na zatvaranju kola u HNL-u. Hajduk je u tom jednom potezu svoje napravio i ništa više nije morao forsirati, a Gorica nije imala dovoljno snage, energije, vjerojatno i kvalitete da bi napravila nešto više prema naprijed i zaprijetila tom minimalnom vodstvu Hajduka. Nekoliko pokušaja izlazaka prema naprijed je zabilježeno, u prvoj fazi drugog poluvremena imali su Goričani i terensku inicijativu, više su držali loptu, no pravog udarca na domaći gol nije bilo.

Trener Mario Carević na Hajduk je krenuo bez ozlijeđenih Poza i Ercega, a na klupi su ostali Čabraja i Pršir, pa su od prve minute priliku dobili Mateo Leš na lijevoj strani obrane, Ognjen Bakić u sredini te Theo Epailly i Wisdom Sule u ofenzivi. Ovaj posljednji navedeni, Nigerijac Sule, isticao se po nervozi, zbog odgurivanja Šarlije dobio je i jedini žuti karton u prvom poluvremenu, pa ga je trener Carević očekivano izvukao iz igre na poluvremenu.

Kad smo već kod žutih kartona, recimo i da je Jurica Pršir dobio jedan od nevjerojatnijih žutih koje ste ikad vidjeli, iako bi “prekršaj” koji se dogodio bilo  točnije opisati kao – neviđen! Iako je Pršir bio najmanje pola metra od protivničkog igrača, sudac Vukančić se oglasio, a o kako se bizarnoj odluci radi svjedoči i detalj koji je slijedio. Jura je, naime, poludio! Svi koji ga poznaju, jako dobro znaju da je riječ o najboljem dečku na svijetu, mirnom i smirenom, pametnom i staloženom… Kad je on tako reagirao, sve je zapravo jasno.

Dobio je Pršir i jedan ozbiljan udarac u 75. minuti, u blizini centra igrališta, ali taj start Brajkovića na prvu nije okarakteriziran kao prekršaj. Koju sekundu potom Perić je srušio Rebića u kaznenom prostoru, da bi na konce priče VAR pomogao da sudac Vukančić shvati kako je ono što se dogodilo u duelu Pršira i Brajkovića ipak prekršaj igrača Hajduka… Heureka.

– Odigrali smo dva različita poluvremena. Bojao sam se ove utakmice zbog polufinala protiv Dinama u srijedu, nakon kojeg smo imali nekoliko ozljeda. Zbog toga smo morali igrati drugačije, nismo imali Pozu. Pokušali smo kontrolirati Pukštasa s dvije radne “šestice”, ali smo bili prazni energetski – analizirao je trener Mario Carević pa nastavio:

– U drugom poluvremenu bili smo življi, bolji u pritisku, ali nismo znali iskoristiti prilike. Hajduk je bio opasan jer smo se otvorili i izašli u pritisak, kao i mi, ali eto. Imali smo ideju u prvom poluvremenu kako bismo uštedjeli malo energije, ulaskom Pršira smo dobili na kreaciji. Sule je bio malo nervozan i imao je žuti karton pa smo kemijali s Bogojevićem u vrhu napada. Erceg neće biti spreman za iduće kolo, kao ni Pozo, ali naći ćemo neko rješenje.

U tom idućem kolu Goricu čeka važna utakmica, sudar s Lokomotivom na domaćem travnjaku.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Održan paraatletski miting – na stadion stiglo više od 140 natjecatelja iz cijele Hrvatske

Miting u sklopu Hrvatske paraatletske lige okupio je sportaše iz 16 klubova, a domaćini iz PAK Uspon poručuju da paraatletika raste iz godine u godinu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Gianna Kotroman/Cityportal

Razgovarala: Gianna Kotroman

Danas je održan paraatletski miting u sklopu 2. kola Hrvatske paraatletske lige, koji je na Radnikovom stadionu okupio 144 natjecatelja iz cijele Hrvatske. Natjecanje je organizirao Paraatletski klub Uspon, a uz sportaše, trenere, asistente i suce na stadionu se okupilo ukupno oko 200 do 250 ljudi.

Predsjednik PAK Uspon i hrvatski paraolimpijac Velimir Šandor istaknuo je kako je zadovoljan odazivom, ali i uvjetima koje imaju.

“Sretan sam kad vidim ovoliko ljudi, parasportaša, znam da radimo izuzetno dobre stvari jer počeli smo s tridesetak sportaša, a došli smo do brojke od 150 natjecatelja. Imamo izvrsne bacačke uvjete, sretan sam da možemo tolike ljudi ugostiti. Zahvalan sam Gradu Velikoj Gorici koji nas podržava, ŠRC-u koji nam daju odlične uvjete, stadion je stalno pokošen, otvoreno je 0-24 pa možemo doći bilo kad trenirati. Imali smo 155 prijava, ali došlo je 144 natjecatelja, plus prateće osoblje, treneri, asistenti, suci, dakle brojka je oko 200-250 ljudi”, poručio je Šandor.

Naglasio je i da je u Velikoj Gorici nastupila kompletna postava bacačke paraatletske reprezentacije, te da je Uspon posljednjih godina među tri najbolja kluba u Hrvatskoj, a taj plasman žele zadržati i ove sezone.

Na stadionu je bio i predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić, koji je poručio kako je Velikoj Gorici čast ugostiti natjecanje ovakvog značaja.

“Čast nam je i ove godine ugostiti ovaj turnir na našem gradskom stadionu. Došlo je oko 150 natjecatelja iz cijele Hrvatske. Od Slavonije pa sve do Dalmacije. Mi kao sugrađani možemo biti ponosni na naš Paraatletski klub Uspon, način na koji to rade, način na koji se bore u cijeloj ovoj sportskoj priči i mogu naglasiti kako su nam jedna velika inspiracija. Ta njihova nepokolebljiva volja zaista je inspiracija svima nama. Hvala im i hvala gospodinu Šandoru što se još jedne godine potrudio oko organizacije ovog turnira”, rekao je Bekić.

Među sudionicima bila je i Jelena Vuković, dopredsjednica PAK Pula i trenerica, koja je u Veliku Goricu stigla s ekipom od 16 sportaša, koja je i sama postigla impresivna postignuća.

“Inače sam paraolimpijka, nastupila sam na četiri paraolimpijade, od toga u Ateni 2004. osvojila broncu u bacanju diska, svjetska i europska prvakinja, dvaput sam rušila svjetske rekorde, jednom u bacanju diska, a drugi put kugle. Inače dolazim iz sportske obitelji. Moja prva ljubav je bila košarka, nakon toga sam počela vozit utrke u kolicima. Jedan dan sam došla na stadion, počela sam bacati te su mi rekli da sam rođena za bacanje kugle i diska, da imam sve predispozicije. I tako danas slavim 30 godina od svog prvog nastupa, dakle davne 1996”.

Mitingu su se pridružili i parasportaši iz PAK Agram iz Zagreba, kako njihov predsjednik Branko Omazić objašnjava, najviše je onih u kolicima.

“Ovdje imamo 13 atletičara u raznim kategorijama, najviše onih u kolicima. To je neki trend u Zagrebu, nitko ih neće uzeti u svoj klub, ali mi hoćemo, kod nas su oni uvijek dobrodošli. Dosta smo dobro uspjeli s tim projektom, išli smo u kamp u Medulin, Pulu i imamo dosta solidne rezultate. Dosta su uporni”.

Podsjetio se i na same početke Uspona.

“Mi smo prijateljski klub s Usponom, mi smo ga i osnovali, donijeli smo rekvizite i opremu, napravili smo statut, a uključili smo i Šandora koji je već bio reprezentativac. Gledajući kako Uspon radi, mislim da nismo pogriješili. Imaju jedno veliko razumijevanje koji mi nemamo u Zagrebu”, govori Omazić.

Šandor je na kraju poručio kako sezonu Hrvatske paraatletske lige nastavljaju još četiri kola, a za građane ima jednu posebnu molbu.

“Do kraja kola nas čekaju još četiri kola Hrvatske paraatletske lige, s tim da na dva kola (Zagreb i Pula) idu samo natjecatelji koji osvajaju više od 100 razreda bodova. Vinkovci i Split su dva natjecanja na koja bi voljeli odvesti sve svoje članove u punom broju. Za to bi molili ako bi ljudi moglo dobrovoljno donirati da to omogućimo. Nekom je to malo, ali nama to stvarno puno znači”, rekao je Šandor.

Kod za IBAN donosimo u nastavku.

Foto: Gianna Kotroman/Cityportal

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno