Vijesti
Želio je biti pomorac i profesor latinskog, a postao medijska zvijezda
Bio je prvi Turbo limach u povijesti, prvi posao bio mu je u pilani, a svoje prve medijske korake napravio je upravo u Velikoj Gorici
Raditi posao koji voliš i koji te ispunjava kao osobu oduvijek je bila privilegija. A kad se u tom poslu ostvariš i svi znaju za tebe onda je jasno da to radiš svim srcem. Iako se mnogima čini jednostavno, biti medijski čovjek nije nimalo lako. Sve što je stvorio nije mu došlo preko noći, morao se itekao znojiti, rano ustajati, snalaziti se kako da dođe do svojeg doma u Sop Bukevski kad je zadnji bus prema tamo već otišao, no, borio se i hvatao se za svaku pruženu priliku da bi danas bio baš onakav kakvim ga većina zna, on je – Dalibor Petko.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Kad sam bio dijete htio sam biti pjevač, pa me primilo da budem pomorac, a onda u jednom trenutku želja je bila postati profesor latinskog. Nikad nisam razmišljao da budem voditelj i mislim da je taj posao izabrao mene – priča mi i dodaje: “studirao sam promet, telekomunikacije i uvijek sam zamišljao kako ću raditi za nekog velikog teleoperatora.”
Ne zna se što je od svih njegovih maštanja ili studija bliže poslu kojim se bavi.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Iako sam dijete sa sela, oduvijek sam znao da to nije za mene, kad sam morao okopavati kukuruz ili brati grašak, to sam preživljavao na način “broji do nekog broja” da mi vrijeme brže prođe. Tu mama nikad nije imala koristi od mene. Prvi posao koji sam radio bio je na pilani. Eto, baš sve me vodilo ovom današnjem poslu – govori kroz smijeh.
– Roditelji me nikad nisu ograničavali i pustili su me da ‘furam’ svoj film, ne sjećam se da sam ikad imao zabranu izlaska, da sam se trebao javiti doma do nekog vremena, to je vjerojatno posljedica toga što sam ja mlađi brat, moja sestra je odradila sve što je trebala i danas mi je čudno kad čujem da ljudi imaju zabrane. Ja ne pušim, nisam probao droge, rijetko pijem… – kaže Petko.
Milo dijete, rekli bismo, a i sam kroz smijeh govori kako je bio poput Brandona Walsha iz Beverly Hillsa, nije imao nijedan neopravdan izostanak u školi.
– Kao mali sam uvijek pjevao i to je trajalo dosta dugo, pjevao sam i kod zubara, i kod frizera i gdje god je trebalo ići, svi već znaju da sam nastupao i na Turbo limach showu, snimka s istog je svojevrsni viralni hit – podsjeća.
Imao je 12 godina kad je nastupio je u Turbo limach showu, nije imao strah od kamera i kako kaže nikad mu to nije bio problem. A ono što se pamti je to da je upravo Dalibor prvi turbo limach u povijesti.
– No, onda se dogodio pubertet u kojem sam bio povučen i samozatajan, prva tri razreda srednje škole sjedio sam u klupi i bio – nevidljiv! – kaže Petko.
Pitam ga kad je otkrio ovaj začarani svijet novinarstva, u koji kad uđeš više nema van…
– Pisao sam nešto za školski list što ne bih nazvao novinarstvom, ali svoje prve korake napravio sam u Glasniku Turopolja, pa sam prešao u Reporter, i upravo kroz novinarstvo u Velikoj Gorici naučio sam se ovom poslu. Prvi članak koji sam pisao bila je sjednica umirovljenika iz Bukevja, a prva velika tema bila je kako se pripremiti za zimu. Ali sve su to početci. Mene je uvijek zanimala estrada i show business, ja sam od velikogoričkih bendova radio američke priče. Od Turbo X, Omege, Sjaja do današnjih nacionalnih zvijezda – prepričava Petko svoje početke.
A zgrada u Zagrebačkoj 19 je očito sudbina za medije, točnije radio postaje.
– Ja sam radio u zgradi današnjeg City radija, točno ispod njega bio je izlog, i bilo je to zanimljivo, radiš u eteru, ljudi ti mašu, pozdravljaju te izvana. Jako me taj radio (RVG) izgradio. Kad sam došao, svi su, imao sam osjećaj, kao odustali od tog radija, meni su dali da radim s lokalnim bendovima, a ja sam predložio da mi u goste dolaze i glazbenici iz cijele Hrvatske, iako su u uredništvu bili skeptični i mislili su da mi nitko neće doći. No, nitko me nije odbio…Prvi gost bio mi je Sandi Cenov, došle su i Divasice, Nina…Stvarno svi. Lokalne radijske postaje imaju svoju čar i za one koji tamo rade, ali i za goste koji dolaze – govori Dalibor.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
Kako kaže, uvijek nastoji biti iskren prema ljudima, pogotovo ako žele čuti njegovo mišljenje, ako traže savjet on će ga dati i uvijek traži dobro u ljudima.
Posao je ovo za kojeg svi, osim onih koji ga rade ili su ga radili, misle da je to isključiva zabava, kako si voditelji puštaju pjesme i tamo nešto pričaju, ne znajući koliko muke zna proći do finalnog proizvoda.
– Znao sam nebrojeno puta biti prehlađen, bolestan i tako raditi, inhalirao se dan prije da bih posao profesionalno odradio, a onda ljudi kažu da sam uvijek dobre volje, da zapravo ništa ne radim, samo sjedim razgovaram s ljudima, a ne znaju koliko puta nekoga ponekad treba nazvati da bi se dogovorilo gostovanje – objašnjava.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
S Narodnog radija je otišao u rujnu 2016. godine. Kaže ako će ikada više raditi na radiju da će raditi po nekim svojim zamislima i uvjetima, a usput će i obučavati nekoga da radi s njim.
– Pitaju me ljudi nedostaje li mi radio, i ne, ne nedostaje mi jer ja taj posao radim i dalje, samo što mi sad mikrofon nije ispred nosa, nego mi je bubica na reveru. Volim timski rad, nisam sebičan, iako sam popriličan control freak, ali uvijek mi je bitno da kad radim s nekim da nisam tamo glavni. Bilo bi me sram da neke stvari odrađujem, ja sam sam sebi najveći krtičar, i bez obzira što netko kaže da je nešto bilo savršeno, ja znam je li to doista tako ili nije – kaže Petko.
Nije on samo pisao, bio na radiju, i televizija se osim za ovo novo razdoblje veže i za njegove početke.
– Bio sam producent na Z1, i to je bio period kad nisam imao život, jer sam već u šest morao biti na televiziji, ali nije mi to prvi susret s televizijom. Opet se prve stvari vežu uz Veliku Goricu. A to što sam bio producent tamo puno mi pomaže sad na CMC televiziji i emisiji koju uređujem i vodim – priznaje Dalibor Petko.
Koliko ozbiljno shvaća svoj posao govori još jedno njegovo sjećanje s početaka medijske karijere za vrijeme poplava u Posavini.
– Nisam ni u jednom trenu pomislio da ne idem na posao, išao sam do lokacije gdje je puknuo nasip, bio sam s vojskom, nosio sam ruksak iznad glave, bujica je bila velika, ali otišao sam raditi – prisjeća se.
Privatni život dosta je trpio zbog javnog, najviše je to osjetio kad se razbolio, a bio je sam u Zagrebu u svome domu.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Nije bilo blizu mame i tate, nije mi imao tko skuhati juhu, brinuti o meni, a onda shvatiš…posao mi je donio to što je donio. Tu sam shvatio da život ide dalje i bez mene – kaže Petko.
Radio je i na Novoj TV i svi pamtimo jednu od rubrika kada je s poznatima išao u goste kao iznenađenje.
– Volim uveseljavati ljude, kad sam radio ta iznenađenja i kad vidiš koliko sreće možeš nekome napraviti s nečim što tebi ne predstavlja veliki problem još sam sretniji – dodaje.
Posljednjih nekoliko godina radi na CMC televiziji “Dalibor Petko Show” za koji kaže da smatra kako radi projekt života, ima apsolutnu slobodu, i ističe, ima odličnu ekipu s kojom radi.
No, u međuvremenu se bacio i u pjevačke vode, snimio je pjesmu “Kada magle krenu” u suradnji s Rockoko Orchestra. I kako kaže, probao je, ne bi više, ali nikad ne reci nikad.
Osim što ga nedjeljom možemo gledati na CMC-u ako vam nedostaje humora i smijeha, svakako preporučamo da počnete pratiti Dalibora i na Instagramu, kreativnih ideja ne nedostaje, a u cijelu priču da bi bio zanimljiviji uključio je i svoju obitelj.
Moglo bi se o Petku ispisati još puno redova, jer ovaj talentirani čovjek pun je ideja i zamisli, i nekako se čini da je od malih nogu bio predodređen da radi upravo ovo što radi, da zabavlja ljude, a uz sve to bude jednostavan i svoj.
HOTNEWS
FOTO Ruže, crvene haljine i važna poruka o zdravlju
Gradonačelnik Ačkar pozvao građane na stručni skup o zdravim navikama protiv moždanog udara koji organizira Udruga VG Dijabetičar!
(Foto: Vanesa Miković)
Subotnje jutro obavijeno ružama, balonima, društvom i veseljem, ali i onim najvažnijim – brigom za zdravlje.
Društvo žena Novo Čiče organiziralo je crvenu povorku povodom nacionalnog dana protiv moždanog udara kod žena – Dana crvenih haljina, uz sudjelovanje Dinah Vodanović, članice organizacijskog odbora ove javnozdravstvene akcije. Nakon povorke građanima je omogućeno mjerenje arterijskog tlaka i glukoze u krvi.
– Kampanju smo započeli prije devet godina kako bi upozorili javnost na važnost pravovremene reakcije i prepoznavanja simptoma moždanog udara te sprečavanja posljedica poput invaliditeta i smrti – rekla je Vodanović i istaknula svoju ljubav prema ovome radu i posvećenost pacijentima.
– Ovu inicijativu provodimo već treću godinu, a velik interes žena za preglede pokazuje da radimo dobru stvar. U inicijativu su aktivno uključene i naše članice koje poruku šire i u svojim obiteljima. Zadovoljne smo dosadašnjim rezultatima i planiramo nastaviti te još dodatno proširiti ovu hvalevrijednu inicijativu – istaknula je Vera Stepančić, predsjednica Društva žena Novo Čiče.
Povorci se tradicionalno pridružio gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar kako bi podržao ovaj događaj i naše organizatorice.
– Zahvaljujem ženama iz Novog Čiča koje već tradicionalno organiziraju Dan crvenih haljina i svojim angažmanom podižu svijest o moždanom udaru kod žena. Grad Velika Gorica daje punu podršku ovoj hvale vrijednoj inicijativi te stoji uz sve koji se suočavaju s teškim zdravstvenim izazovima – istaknuo je gradonačelnik te pozvao sve građane na stručni skup o zdravim navikama protiv moždanog udara koji organizira Udruga VG Dijabetičar, u POUVG, ponedjeljak 9. veljače u 18:00 sati.
FOTO GALERIJA:
Sport
Bijes na Maksimiru: Skandalozno suđenje, teški kiksevi i promašeni penali…
Nogometaši Gorice poraženi su 3-0 na gostovanju kod Lokomotive u Maksimiru u 21. kolu SuperSport HNL-a, u utakmici koju ćemo željeti, ali teško da ćemo moći brzo zaboraviti…
Bizarno. Sramotno. Nevjerojatno. Suludo. Neshvatljivo. Frustrirajuće.
Svi su ti jednodjelni opisni pridjevi u ponudi, ali jako je teško odabrati odgovarajući, onaj koji će točno opisati sve ono što se događalo u utakmici između Gorice i Lokomotive na Maksimiru ovog petka. Utakmica je završila pobjedom domaćina 3-0, bio je to najuvjerljiviji poraz Gorice ove sezone, u sudaru s protivnikom kojeg su Goričani jesenas oba puta pobijedili, bila je to druga proljetna pobjeda “lokosa”.
Bio je to, prije svega, kompletni cirkus od utakmice! S dva glavna “junaka”…
– Ovo jednostavno nije bio naš dan. Promašili smo dva penala, pogodili stativu, promašivali i mrtve šanse sa dva metra… Nervozna utakmica koja je od samog početka krenula u smjeru u kojem je očito trebala ići – jedino je što je trener Gorice Mario Carević izgovorio u analizi utakmice koju je vodio samo do njezine polovice.
Pa, krenimo redom…
Minuta je jedanaesta, čeka se prva prilika, Lokomotiva dobiva slobodnjak, a u živom zidu je, između ostalih, i Ante Kavelj. Lopta ga je na putu prema golu pogodila u lakat i sudac Zdenko Lovrić je pokazao da je to – penal! Kavelj se čudio, Carević je poludio, Goričani su se međusobno zbunjeno pogledavali, a Marko Pajač namjestio je loptu na bijelu točku. I pogodio.
Pokušala se vratiti Gorica što je prije moguće, zaprijetila preko Čuića, ali već u 22. minuti evo i drugoga gola za “lokose”. Stojaković je pucao, golman Gorice Davor Matijaš odbio ravno prema natrčalom Blažu Boškoviću i to je šokantnih 2-0, a još nije ni polovica poluvremena.
U ostatku prvog dijela prijetila je Lokomotiva dvaput, Gorica također, preko Filipovića i Vrzića, a kad smo došli do treće minute nadoknade, cirkus je i službeno počeo! A ulogu klauna preuzeo je sudac Lovrić.
Odredio je čovjek dvije minute nadoknade, pa pustio igru još i 40-ak sekundi duže, sve dok Pajač nije krenuo driblati Čuića. Ovaj mu je uzeo loptu, vjerojatno uz prekršaj, kojeg Lovrić nije dosudio. Kad već nije, Goričani su jurnuli prema naprijed, došli s loptom do centra u situaciji dva na jedan, a onda je Lovrić – svirao kraj?!?!
Carević je, pogađate, potpuno poludio, a gospon sudac samo ga je čekao. Crveni za trenera Gorice, uz sadržajnu razmjenu mišljenja…
– Bacio sam jaknu od bijesa kad je prekinuo tu kontru dva na jedan, a on je rekao da mi je zbog toga dao crveni karton. Zato što sam nakon što je poluvrijeme već završilo bacio jaknu pokraj aut-linije. I to je to – rekao je vidno uznemireni Carević.
Kao da sve to nije dovoljno, već na otvaranju nastavka, u 47. minuti, svoju je točku odlučio izvesti Davor Matijaš. Vratar Gorice pokušao je u jednostavnoj situaciji ići u dribling, pritom je izgubio loptu, pa je Aleks Stojaković pogodio za 3-0 bez ikakvih poteškoća…
Davor Matijaš, najblaže rečeno, nije imao svoj dan ovoga petka… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Ali polako, nije tu kraj, jer vjerovali ili ne, Gorica je unatoč svemu tome do kraja mogla i – dobiti utakmicu!
Krenulo je u 52. minuti, kad je u kaznenom prostoru Lokomotive srušen Pozo, da bi Lovrić tek nakon poziva iz VAR-a pokazao na bijelu točku. Loptu je na nju namjestio Jurica Pršir, trebao je to biti taj “okidač” za veliki povratak, ali – pokraj gola! Ne događa se Juri često, ali bio je to takav dan…
Bio je to, zapravo, duplo takav dan. Dobila je Gorica još jedan penal, u 72. minuti, ovoga puta zbog igranja rukom igrača Lokomotive, a novi izvođač bio je Filip Čuić. Gorička devetka namjestila je loptu, trebao je to biti gol kojim će se pokušati uloviti nekakav zadnji vlak, ali – Posavec brani!
Bilo je tu još nekoliko velikih prilika, Nigerijac Wisdom u svom je debiju pogodio stativu iz ozbiljne šanse, prijetili su Goričani i glavom i nogom, i izdaleka i izbliza, ali jednostavno nije išlo. Čak 20 udaraca uputili su prema golu protivnika, ali sve je, kao što je i trener rekao, od početka krenulo u krivom smjeru…
Luda utakmica, očajan ishod, idealno za što brže zaboraviti. I okrenuti se onome što slijedi, jer ono što slijedi iznimno je važno. Sljedeće nedjelje, naime, u Veliku Goricu dolazi Vukovar…
A Lovrić? Jedino logično bilo bi da njega čeka malo duži odmor od suđenja.
Sport
‘Bila je ovo prilika koja se ne propušta! A u odijelu me nećete gledati…’
Damir Milanović, u velikogoričkim nogometnim krugovima poznatiji kao Milka, u petak od 16 sati i službeno započinje svoj mandat u ulozi glavnog trenera Širokog Brijega, i to gostovanjem u Prijedoru…
Nepunih mjesec dana prošlo je od trenutka koji je pošteno iznenadio velikogoričke nogometne krugove. Koji dan ranije s klupe Širokog Brijega, naime, otišao je Dean Klafurić, da bi tog 8. siječnja iz kluba s Pecare objavili kako je njegov nasljednik – njegov donedavni pomoćnik! Damir Milanović je s navršene 43 godine, s nekoliko godina iskustva i gomilom znanja prikupljenim kroz suradnju s Klafom, iznenađujuće dobio priliku na velikoj sceni.
– Da se ne lažemo, da je situacija u klubu bila imalo bolja, trener ne bih bio ja nego netko od iskusnijih kolega. Svjestan sam toga, ali svjestan sam i prilike koja se otvorila. Prilike koju nisam mogao odbiti – javio se Milka iz Širokog uoči svog službenog debija, okršaja s Rudarom u Prijedoru na otvaranju proljetnog dijela sezone u Premijer ligi BiH.
– Kako sam završio na klupi Širokog? Rekao bih, sasvim slučajno. Bio sam tu prošle sezone, sudjelovao u tom osvajanju petog mjesta i finalu Kupa, a bio sam tu i u prvih pet kola jesenskog dijela. Nakon toga smo se razišli, bio sam doma, ali ugovor je i dalje trajao. Kad se dogodilo ono što se dogodilo ove zime, pozvali su me, ponudili mi mjesto trenera i ja sam prihvatio izazov. Znamo svi koliko je u Hrvatskoj kao trener teško “izaći” iz četvrtog ili trećeg ranga, koliko se teško probiti na tom tržištu i zato nisam dvojio. Velika je prilika uzeti klub u prvoj ligi kao glavni trener, bez obzira na sve poteškoće koje tu postoje, na sve eventualne nedostatke. Smatram ovo prilikom za koju sam spreman i siguran sam da ću u ovoj priči profitirati kao trener, kako god ona završila – kaže Milka.
Klub je u proteklom razdoblju doživio brojne promjene, kako u upravljačkoj strukturi, tako i u svlačionici, koju je ove zime napustio velik broj igrača.
– Mi smo momčad u slaganju, ali i klub u slaganju, tako da je sve to normalno. Da, bilo je dosta odlazaka, imali smo i dva izlazna transfera, a nakon svega je realno reći da smo možda nešto slabiji nego što smo bili na jesen. Iskreno, uoči prvoga kola ni sami se znamo što očekivati od samih sebe, pogotovo zato što nam većina novih igrača još nije registrirana. Ali dobro, imamo mi i svojih mladih igrača, imamo dobre temelje od jeseni i ja sam optimističan. Dečki koji su tu imaju svoju priliku, tako i komuniciramo cijelu ovu situaciju, a na njima je da tu priliku iskoriste – ističe trener Milanović.
Uozbiljio se malo s novom funkcijom, ispalit će poneku foru manje, ali nije to ni loše. Zapravo, pokazatelj je to da je potpuno unutra, sto posto posvećen novoj ulozi, najvažnijoj u dosadašnjoj trenerskoj karijeri. Vodio je ranije samostalno kadete Gorice, Mraclin i Jelačić, ali ovo je ipak nešto drugo.
– Je, ovo mi je prvo ovakvo iskustvo na ovoj razini i mogu reći da je to iskustvo vatreno. S obzirom na okolnosti, puno je tu preslagivanja, bavim se s puno toga što baš i nema izravno veze s trenerskim poslom, najmanje s trenerskim poslom. Iz tog razloga tijekom dana zna biti stresno, budući da se moram baviti stvarima o kojima prije nisam razmišljao, a trening mi u svemu tome dođe kao ispušni ventil. Tu sam ja doma, tu se najbolje osjećam – govori Milka.
Iako za nijansu ozbiljniji, u suštini se nije promijenio.
– Ma ne, nema razloga. U neku ruku i dalje se ponašam kao da sam asistent, i dalje slažem treninge, radim puno toga što sam radio i ranije, ali u cijelom procesu mi jako puno pomažu i dečki iz stožera. Postavili smo stvari tako da smo svi isti, da sve radimo zajedno, pri čemu svatko ima svoja zaduženja. Puno komuniciramo, dogovaramo sve detalje, a s pomoćnikom Markom Đorđevićem čak sam i u istom stanu, tako da smo zajedno 24 sata na dan – kaže Milka prije nego što će odgovoriti na ključno pitanje.
Je li spremno odijelo za vođenje utakmica?
– E, to od mene nećeš doživjeti, ha, ha… Gledaj, bio sam radni igrač, da ne kažem vodonoša, red je da budem i radni trener. Prema tome, kao što sam i maloprije rekao, ništa se neće promijeniti, na klupi ćeš me gledati u radnoj trenirci!
Ništa drugo, realno, nismo ni očekivali.
Biti dijete u ratu znači živjeti u strahu kad bi svijet trebao biti pun igre i osmijeha, ali rat često krade tu nevinu radost.
Stoga je za 30-ero djece iz ratom pogođenih područja u Ukrajini, Zagrebačka županija drugu godinu zaredom organizirala je boravak na bazenima Specijalne bolnice Naftalan u Ivanić-Gradu.
Boravak je dio projekta međunarodne razvojne suradnje „Vratimo život bez mina!“, u sklopu javnog poziva Ministarstva vanjskih i europskih poslova, koji ima za cilj psihosocijalno osnaživanje djece iz Ukrajine tijekom njihovog višednevnog boravka u Hrvatskoj.
Zamjenik župana Damir Tomljenović pozdravio je djecu i istaknuo kako projekt omogućuje barem jedan bezbrižan dan djeci čiji su roditelji stradali u ratu. Đurđa Adlešič iz Udruge Hrvatska pomaže zahvalila je Zagrebačkoj županiji na dugogodišnjoj suradnji, istaknuvši da djeca u dobi od 9 do 14 godina osam dana borave u Hrvatskoj uz pratitelje iz Ukrajine radi sigurnosti i organizacije.
Foto: Zagrebačka županija
-
Vijestiprije 3 danaHitna mijenja rutu – pacijenti iz Velike Gorice privremeno preusmjereni u KB Dubrava
-
Vijestiprije 4 danaVIDEO Gužva na ulazu u Veliku Goricu, kolona duga kilometar, vozi se jednim trakom
-
Sportprije 5 danaPolet polijeće: Ludnica na tablici, show u najavi i jedna želja – titula!
-
Vijestiprije 5 danaNovi detalji slučaja iz Lukavca! Osobe sa snimke nisu odgovorne za smrt štenaca