Vijesti
Želio je biti pomorac i profesor latinskog, a postao medijska zvijezda
Bio je prvi Turbo limach u povijesti, prvi posao bio mu je u pilani, a svoje prve medijske korake napravio je upravo u Velikoj Gorici
Raditi posao koji voliš i koji te ispunjava kao osobu oduvijek je bila privilegija. A kad se u tom poslu ostvariš i svi znaju za tebe onda je jasno da to radiš svim srcem. Iako se mnogima čini jednostavno, biti medijski čovjek nije nimalo lako. Sve što je stvorio nije mu došlo preko noći, morao se itekao znojiti, rano ustajati, snalaziti se kako da dođe do svojeg doma u Sop Bukevski kad je zadnji bus prema tamo već otišao, no, borio se i hvatao se za svaku pruženu priliku da bi danas bio baš onakav kakvim ga većina zna, on je – Dalibor Petko.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Kad sam bio dijete htio sam biti pjevač, pa me primilo da budem pomorac, a onda u jednom trenutku želja je bila postati profesor latinskog. Nikad nisam razmišljao da budem voditelj i mislim da je taj posao izabrao mene – priča mi i dodaje: “studirao sam promet, telekomunikacije i uvijek sam zamišljao kako ću raditi za nekog velikog teleoperatora.”
Ne zna se što je od svih njegovih maštanja ili studija bliže poslu kojim se bavi.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Iako sam dijete sa sela, oduvijek sam znao da to nije za mene, kad sam morao okopavati kukuruz ili brati grašak, to sam preživljavao na način “broji do nekog broja” da mi vrijeme brže prođe. Tu mama nikad nije imala koristi od mene. Prvi posao koji sam radio bio je na pilani. Eto, baš sve me vodilo ovom današnjem poslu – govori kroz smijeh.
– Roditelji me nikad nisu ograničavali i pustili su me da ‘furam’ svoj film, ne sjećam se da sam ikad imao zabranu izlaska, da sam se trebao javiti doma do nekog vremena, to je vjerojatno posljedica toga što sam ja mlađi brat, moja sestra je odradila sve što je trebala i danas mi je čudno kad čujem da ljudi imaju zabrane. Ja ne pušim, nisam probao droge, rijetko pijem… – kaže Petko.
Milo dijete, rekli bismo, a i sam kroz smijeh govori kako je bio poput Brandona Walsha iz Beverly Hillsa, nije imao nijedan neopravdan izostanak u školi.
– Kao mali sam uvijek pjevao i to je trajalo dosta dugo, pjevao sam i kod zubara, i kod frizera i gdje god je trebalo ići, svi već znaju da sam nastupao i na Turbo limach showu, snimka s istog je svojevrsni viralni hit – podsjeća.
Imao je 12 godina kad je nastupio je u Turbo limach showu, nije imao strah od kamera i kako kaže nikad mu to nije bio problem. A ono što se pamti je to da je upravo Dalibor prvi turbo limach u povijesti.
– No, onda se dogodio pubertet u kojem sam bio povučen i samozatajan, prva tri razreda srednje škole sjedio sam u klupi i bio – nevidljiv! – kaže Petko.
Pitam ga kad je otkrio ovaj začarani svijet novinarstva, u koji kad uđeš više nema van…
– Pisao sam nešto za školski list što ne bih nazvao novinarstvom, ali svoje prve korake napravio sam u Glasniku Turopolja, pa sam prešao u Reporter, i upravo kroz novinarstvo u Velikoj Gorici naučio sam se ovom poslu. Prvi članak koji sam pisao bila je sjednica umirovljenika iz Bukevja, a prva velika tema bila je kako se pripremiti za zimu. Ali sve su to početci. Mene je uvijek zanimala estrada i show business, ja sam od velikogoričkih bendova radio američke priče. Od Turbo X, Omege, Sjaja do današnjih nacionalnih zvijezda – prepričava Petko svoje početke.
A zgrada u Zagrebačkoj 19 je očito sudbina za medije, točnije radio postaje.
– Ja sam radio u zgradi današnjeg City radija, točno ispod njega bio je izlog, i bilo je to zanimljivo, radiš u eteru, ljudi ti mašu, pozdravljaju te izvana. Jako me taj radio (RVG) izgradio. Kad sam došao, svi su, imao sam osjećaj, kao odustali od tog radija, meni su dali da radim s lokalnim bendovima, a ja sam predložio da mi u goste dolaze i glazbenici iz cijele Hrvatske, iako su u uredništvu bili skeptični i mislili su da mi nitko neće doći. No, nitko me nije odbio…Prvi gost bio mi je Sandi Cenov, došle su i Divasice, Nina…Stvarno svi. Lokalne radijske postaje imaju svoju čar i za one koji tamo rade, ali i za goste koji dolaze – govori Dalibor.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
Kako kaže, uvijek nastoji biti iskren prema ljudima, pogotovo ako žele čuti njegovo mišljenje, ako traže savjet on će ga dati i uvijek traži dobro u ljudima.
Posao je ovo za kojeg svi, osim onih koji ga rade ili su ga radili, misle da je to isključiva zabava, kako si voditelji puštaju pjesme i tamo nešto pričaju, ne znajući koliko muke zna proći do finalnog proizvoda.
– Znao sam nebrojeno puta biti prehlađen, bolestan i tako raditi, inhalirao se dan prije da bih posao profesionalno odradio, a onda ljudi kažu da sam uvijek dobre volje, da zapravo ništa ne radim, samo sjedim razgovaram s ljudima, a ne znaju koliko puta nekoga ponekad treba nazvati da bi se dogovorilo gostovanje – objašnjava.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
S Narodnog radija je otišao u rujnu 2016. godine. Kaže ako će ikada više raditi na radiju da će raditi po nekim svojim zamislima i uvjetima, a usput će i obučavati nekoga da radi s njim.
– Pitaju me ljudi nedostaje li mi radio, i ne, ne nedostaje mi jer ja taj posao radim i dalje, samo što mi sad mikrofon nije ispred nosa, nego mi je bubica na reveru. Volim timski rad, nisam sebičan, iako sam popriličan control freak, ali uvijek mi je bitno da kad radim s nekim da nisam tamo glavni. Bilo bi me sram da neke stvari odrađujem, ja sam sam sebi najveći krtičar, i bez obzira što netko kaže da je nešto bilo savršeno, ja znam je li to doista tako ili nije – kaže Petko.
Nije on samo pisao, bio na radiju, i televizija se osim za ovo novo razdoblje veže i za njegove početke.
– Bio sam producent na Z1, i to je bio period kad nisam imao život, jer sam već u šest morao biti na televiziji, ali nije mi to prvi susret s televizijom. Opet se prve stvari vežu uz Veliku Goricu. A to što sam bio producent tamo puno mi pomaže sad na CMC televiziji i emisiji koju uređujem i vodim – priznaje Dalibor Petko.
Koliko ozbiljno shvaća svoj posao govori još jedno njegovo sjećanje s početaka medijske karijere za vrijeme poplava u Posavini.
– Nisam ni u jednom trenu pomislio da ne idem na posao, išao sam do lokacije gdje je puknuo nasip, bio sam s vojskom, nosio sam ruksak iznad glave, bujica je bila velika, ali otišao sam raditi – prisjeća se.
Privatni život dosta je trpio zbog javnog, najviše je to osjetio kad se razbolio, a bio je sam u Zagrebu u svome domu.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Nije bilo blizu mame i tate, nije mi imao tko skuhati juhu, brinuti o meni, a onda shvatiš…posao mi je donio to što je donio. Tu sam shvatio da život ide dalje i bez mene – kaže Petko.
Radio je i na Novoj TV i svi pamtimo jednu od rubrika kada je s poznatima išao u goste kao iznenađenje.
– Volim uveseljavati ljude, kad sam radio ta iznenađenja i kad vidiš koliko sreće možeš nekome napraviti s nečim što tebi ne predstavlja veliki problem još sam sretniji – dodaje.
Posljednjih nekoliko godina radi na CMC televiziji “Dalibor Petko Show” za koji kaže da smatra kako radi projekt života, ima apsolutnu slobodu, i ističe, ima odličnu ekipu s kojom radi.
No, u međuvremenu se bacio i u pjevačke vode, snimio je pjesmu “Kada magle krenu” u suradnji s Rockoko Orchestra. I kako kaže, probao je, ne bi više, ali nikad ne reci nikad.
Osim što ga nedjeljom možemo gledati na CMC-u ako vam nedostaje humora i smijeha, svakako preporučamo da počnete pratiti Dalibora i na Instagramu, kreativnih ideja ne nedostaje, a u cijelu priču da bi bio zanimljiviji uključio je i svoju obitelj.
Moglo bi se o Petku ispisati još puno redova, jer ovaj talentirani čovjek pun je ideja i zamisli, i nekako se čini da je od malih nogu bio predodređen da radi upravo ovo što radi, da zabavlja ljude, a uz sve to bude jednostavan i svoj.
Vijesti
Na Štefanje je ulica u Buševcu zasjala u božićnom ruhu – jedna ulica, puno ljudi i dobra atmosfera
Rožinec je i ove godine, na blagdan svetog Stjepana, bio jedno od najživljih mjesta u Buševcu. Ulica je bila bogato uređena božićnim ukrasima, uz niz novih dekoracija, dok su sami mještani dodatno pridonijeli blagdanskom ugođaju ukrasivši i osvijetlivši svoje kuće i dvorišta.
Program je započeo u 17 sati, a posjetitelji su ubrzo ispunili ulicu. U posebnom šatoru nudili su se domaći kolači, među kojima su posjetitelji mogli birati najbolje, dok se istodobno glasalo i za najljepše ukrašenu kuću. Na otvorenom su se pripremale kobasice, fritule, a u ponudi su bili i čaj te kuhano vino. Posebno veselje zavladalo je oko 18 sati dolaskom Djeda Božićnjaka, koji je u Rožinec stigao vozilom OTK-a Turopolje. Djeca su dobila poklon-pakete koje je osigurala Udruga “Moj Buševec”.
Najmlađima je najviše pažnje privukao umjetni snijeg, koji je dodatno pojačao blagdanski ugođaj i izmamio osmijehe.
Vijesti
Veliko platno za male gledatelje – Kino Gorica priprema program za djecu i mlade
Prikazuje se osam popularnih animiranih i igranih filmova.
U Turopolju je u petak, 26. prosinca 2025., održano tradicionalno darivanje djece koje su zajednički organizirali DVD Turopolje, NK Turopolje i Mjesni odbor Turopolje, a slatke blagdanske paketiće dobila su djeca iz mjesta te djeca članova lokalnih udruga.
Foto: DVD Turopolje/FB
Najmlađi su s nestrpljenjem dočekali trenutak podjele paketića, koji su i ove godine bili ispunjeni slatkišima.
Foto: DVD Turopolje/FB
Ovakve akcije pokazuju kako zajedničkim angažmanom male sredine uspijevaju očuvati običaje i zadržati osjećaj zajedništva, osobito u vrijeme blagdana kada je to najpotrebnije.
Foto: DVD Turopolje/FB
Vijesti
Sve je spremno za gorički doček! Dječja Nova, koncert i slavlje do sljedeće godine
Vrijeme je za Novu.
Sport
Nogometna godina za povijest: Čudo na Udarniku, gazda u Gorici i fešta na Buni…
Kalendarska godina iza nas bila je posebna po nekoliko detalja; po onome što se dogodilo u Kupu na Udarniku, a posljedično i na ždrijebu, ali bilo je u nogometnoj 2025. i velikih uspjeha, velikih promjena, povijesnih dosega..
Pregledavajući nogometnu 2025. godinu u velikogoričkom kraju, polazište cijele priče mora biti jedan određen dan iz godine na izmaku. Tog 8. prosinca održava se ždrijeb četvrtfinala SuperSport Kupa Hrvatske, a među osam klubova u bubnju bila su i – dva velikogorička! Gotovo nestvarna činjenica, trenutak koji definitivno zaslužuje posebno mjesto u povijesti nogometa u ovom kraju. Nikad se ranije ništa takvo nije dogodilo, lako je moguće da se nikad više neće ni dogoditi…
Uz Goricu, koja je preko Rudeša došla do četvrtfinala, za ovaj je nevjerojatan detalj, jasno, zaslužan Kurilovec, koji je kreirao spektakl u ogledu s Istrom 1961. Za nagradu su kuglice u ždrijebu dečkima s Udarnika donijele – Dinamo! Najvažnija utakmica u 77 godina postojanja maloga kluba s dušom odigrat će se na Maksimiru 4. ožujka 2026. godine,
– Dinamo je za nas i klub i institucija zbog kojeg su puno puta ruke u Kurilovcu bile u zraku. Puno puta smo se zbog Dinama veselili, volimo i “brundati” ako nešto u Dinamu ne štima, jer znamo što je Dinamo, središte cijelog ovog dijela nogometne Hrvatske… I nije problem reći da je to klub koji nam je svima drag. A sad smo dobili priliku prvi put igrati službenu utakmicu protiv Dinama, u četvrtfinalu Kupa Hrvatske… Fenomenalno – kaže trener Kurilovca Senad Harambašić i u svom stilu dodaje:
– Odmah sam uzeo kalendar u ruke i išao vidjeti što im ide prije i poslije nas. Četiri dana poslije idu Hajduku na Poljud, nadamo se da će do tad trajati i u Europi, pa će možda i rotirati… A mi ćemo igrati finale Svjetskog prvenstva. I naravno da ćemo imati veliki motiv u smislu dokazivanja, ali i borbe za svoj klub, za svoj Kurilovec, za grad Veliku Goricu. Siguran sam da ćemo se prezentirati najbolje što budemo mogli u tom trenutku, na što ljepši i bolji način.
Uz ovakav se trenutak cijela velikogorička nogometna priča doima bitno glamuroznijom, a kad se tome doda da dva naša kluba u četvrtfinalu Kupa i nije jedino povijesno iz ove godine, logično je da i cijela nogometna godina postaje – povijesna.
Ilija Karamatić preuzeo je klub kojeg je Nenad Črnko uspješno vodio 16 godina… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
Naime, dosad nezamislive promjene dogodile su se i u svijetu HNK Gorice, koja je baš tijekom ove godine, točnije njezine posljednje trećine, postala športsko dioničko društvo. Nema više u ulozi prvog čovjeka kluba Nenada Črnka, čovjeka koji je “tata i mama” kluba koji je pod njegovim vodstvom dogurao do nacionalne nogometne elite, a to je promjena na koju se i dalje nije lako naviknuti.
Novi gazda je Ilija Karamatić, poslovni čovjek kojeg se može opisati i tajanstvenim, i opreznim, i ambicioznim… Najvažnije je, naravno, da bude i uspješan, odnosno da “ponos grada” sutra bude bolji klub nego što je bio jučer. Metode funkcioniranja su se promijenile, promijenili su se i ljudi u klubu, a nije nemoguće da promjena u tom smislu bude i u budućnosti, jer ovo je proces koji je tek krenuo. Kako se može doznati, ideja je kroz desetogodišnji projekt pretvoriti HNK Goricu prvo u financijski stabilan i posložen klub, a zatim i klub koji će tražiti svoje mjesto u vrhu europskog nogometa, samim time i u europskim natjecanjima, u čemu bi trebao pomoći i planirani klupski kamp negdje u gradskoj okolici.
Uz dvojac iz Kupa, Goricu i Kurilovec, velikogorički nogomet u prvih pet rangova natjecanja ima još samo Mraclin, iza kojega je godina s dva lica. Proljeće je bilo jako dobro, uspješno i raspjevano, igralo se na Grabi i finale goričkoga kupa, u kojem je ipak slavio Kurilovec, u sjajnom ozračju, pred stotinama ljudi… Jesen je bila kudikamo sumornija i teža, Saša Sabljak zasjeo je na klupu da izvuče stvar, a to će se nastaviti događati na proljeće. Uz neke promjene u kadru, Mraclin će ići dalje svojim putem, s ljudima iz kluba koji su primjer svima u okruženju.
A u jednom rangu niže, ukupno šestom, nazvanom Premier liga Zagrebačke županije, kreće turopoljski nogometni show. U tom je rangu ukupno 18 klubova, a od toga ih je čak osam s goričkog područja. Polet iz Buševca tu je u najboljoj poziciji, jer prošlu je sezonu zaključio na drugome mjestu, a ovu jesen na – prvome! Sjajni Buševčani ne kriju da bi voljeli otići i u rang više… Jelačić iz Vukovine na slabo je proljeće nadovezao solidnu jesen, koja je okončana na osmome mjestu, s bodom manje od sedme Bune.
Brežani su posebna priča ove 2025. godine, jer pamtit će se povijesna promocija u najviši rang županijskog nogometa, u kojem Buna nikad ranije nije bila, a pamti se i svaka utakmica ovog posebnoga kluba. Navijači su uvijek tu, i doma i u gostima, raspjevani i naoružani bakljama i gajbama, a dečki na terenu rade jako dobar posao u debitantskoj sezoni u ovom rangu.
Nogometaši Poleta drže vrh u Premier ligi Zagrebačke županije, u kojoj je čak osam naših klubova… Foto: Vitomir Štuban
Zlatne sredine drže se Turopoljac i Lukavec, nijansu ispod toga su Klas i Lomnica, a najlošije stoje Gradići, koji su proljetos ispali iz višeg ranga.
– Mislim da je Premier liga pun pogodak. Gotovo pola lige su naši klubovi, puno je lokalnih derbija, a posebno smo zadovoljni kako rade u Buševcu. Malo nas brinu Gradići, nismo baš očekivali da će ovako loše stajati nakon ispadanja, ali sad se promijenilo vodstvo kluba, nadamo se da će se promijeniti i rezultati – kaže Željko Mihalj, predsjednik NS Velika Gorica.
Zadovoljan je i stanjem u jedinstvenoj prvoj županijskoj ligi, u kojoj je sedam naših klubova. I tu imamo lidera, Posavec drži vrh, a slijede ga Kupa, Turopolje, Velika Mlaka i Mladost Obrezina, dok su na samome dnu Dinamo Hidrel i Meštrica.
– Vesele dobri rezultati Posavca, dok svi drugi funkcioniraju u okviru svojih mogućnosti. Mi u Savezu ponosni smo što smo najjači i najveći savez u županiji, imamo velik broj registriranih igrača, oko 120 selekcija mlađih uzrasta, a to je posebno važno, da klubovi ne stagniraju u radu s mladima. Rezultati seniora su tu drugi dio priče – kaže Mihalj, koji se slaže s tezom da je premalo klubova u višim rangovima.
– Da, premalo je to što imamo samo tri kluba u prvih pet rangova, ali mislim da nam nedostaje samo još jedan klub u prva tri ranga. Žao mi je što to već nije postao Kurilovec, odnosno što se nikad nije realizirala suradnja s Goricom o kojoj se dugo pričalo. Kad bismo uspjeli još jedan naš klub podići u jedinstveni treći rang, bila bi to velika stvar, ali ovisi to o nizu faktora.
Prokomentirao je Mihalj i aktualne rasprave u Sv. Nedelji, u kojoj je gradonačelnik Zurovec naumio od šest manjih klubova stvoriti dva veća. Velika Gorica ih ima čak 18, od prvoligaša Gorice pa do najniže rangiranog Vatrogasca iz Kobilića.
– Mislim da naša vlast nije toliko blesava da bi tako nešto radila. Koliko god klubovi imaju djece, uvijek je sve bolje nego da djeca nisu na nogometnim terenima – stav je prvog čovjeka velikogoričkog nogometa.
Sretna nam bila nogometna 2026.!
-
Vijestiprije 5 danaZadnja kupnja prije Božića – provjerili smo radno vrijeme trgovina
-
CityLIGHTSprije 2 danaGorička lovkinja Ana Bundalo: Obilazim čeke i hranilice u šumi, a pušku sam naslijedila od oca
-
CityLIGHTSprije 3 danaPolnoćka u župnoj crkvi Kravarsko
-
Vijestiprije 4 danaVažna obavijest za građane! Ovako VG Čistoća radi tijekom božićnih blagdana