Raditi posao koji voliš i koji te ispunjava kao osobu oduvijek je bila privilegija. A kad se u tom poslu ostvariš i svi znaju za tebe onda je jasno da to radiš svim srcem. Iako se mnogima čini jednostavno, biti medijski čovjek nije nimalo lako. Sve što je stvorio nije mu došlo preko noći, morao se itekao znojiti, rano ustajati, snalaziti se kako da dođe do svojeg doma u Sop Bukevski kad je zadnji bus prema tamo već otišao, no, borio se i hvatao se za svaku pruženu priliku da bi danas bio baš onakav kakvim ga većina zna, on je – Dalibor Petko.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Kad sam bio dijete htio sam biti pjevač, pa me primilo da budem pomorac, a onda u jednom trenutku želja je bila postati profesor latinskog. Nikad nisam razmišljao da budem voditelj i mislim da je taj posao izabrao mene – priča mi i dodaje: “studirao sam promet, telekomunikacije i uvijek sam zamišljao kako ću raditi za nekog velikog teleoperatora.”
Ne zna se što je od svih njegovih maštanja ili studija bliže poslu kojim se bavi.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Iako sam dijete sa sela, oduvijek sam znao da to nije za mene, kad sam morao okopavati kukuruz ili brati grašak, to sam preživljavao na način “broji do nekog broja” da mi vrijeme brže prođe. Tu mama nikad nije imala koristi od mene. Prvi posao koji sam radio bio je na pilani. Eto, baš sve me vodilo ovom današnjem poslu – govori kroz smijeh.
– Roditelji me nikad nisu ograničavali i pustili su me da ‘furam’ svoj film, ne sjećam se da sam ikad imao zabranu izlaska, da sam se trebao javiti doma do nekog vremena, to je vjerojatno posljedica toga što sam ja mlađi brat, moja sestra je odradila sve što je trebala i danas mi je čudno kad čujem da ljudi imaju zabrane. Ja ne pušim, nisam probao droge, rijetko pijem… – kaže Petko.
Milo dijete, rekli bismo, a i sam kroz smijeh govori kako je bio poput Brandona Walsha iz Beverly Hillsa, nije imao nijedan neopravdan izostanak u školi.
– Kao mali sam uvijek pjevao i to je trajalo dosta dugo, pjevao sam i kod zubara, i kod frizera i gdje god je trebalo ići, svi već znaju da sam nastupao i na Turbo limach showu, snimka s istog je svojevrsni viralni hit – podsjeća.
Imao je 12 godina kad je nastupio je u Turbo limach showu, nije imao strah od kamera i kako kaže nikad mu to nije bio problem. A ono što se pamti je to da je upravo Dalibor prvi turbo limach u povijesti.
– No, onda se dogodio pubertet u kojem sam bio povučen i samozatajan, prva tri razreda srednje škole sjedio sam u klupi i bio – nevidljiv! – kaže Petko.
Pitam ga kad je otkrio ovaj začarani svijet novinarstva, u koji kad uđeš više nema van…
– Pisao sam nešto za školski list što ne bih nazvao novinarstvom, ali svoje prve korake napravio sam u Glasniku Turopolja, pa sam prešao u Reporter, i upravo kroz novinarstvo u Velikoj Gorici naučio sam se ovom poslu. Prvi članak koji sam pisao bila je sjednica umirovljenika iz Bukevja, a prva velika tema bila je kako se pripremiti za zimu. Ali sve su to početci. Mene je uvijek zanimala estrada i show business, ja sam od velikogoričkih bendova radio američke priče. Od Turbo X, Omege, Sjaja do današnjih nacionalnih zvijezda – prepričava Petko svoje početke.
A zgrada u Zagrebačkoj 19 je očito sudbina za medije, točnije radio postaje.
– Ja sam radio u zgradi današnjeg City radija, točno ispod njega bio je izlog, i bilo je to zanimljivo, radiš u eteru, ljudi ti mašu, pozdravljaju te izvana. Jako me taj radio (RVG) izgradio. Kad sam došao, svi su, imao sam osjećaj, kao odustali od tog radija, meni su dali da radim s lokalnim bendovima, a ja sam predložio da mi u goste dolaze i glazbenici iz cijele Hrvatske, iako su u uredništvu bili skeptični i mislili su da mi nitko neće doći. No, nitko me nije odbio…Prvi gost bio mi je Sandi Cenov, došle su i Divasice, Nina…Stvarno svi. Lokalne radijske postaje imaju svoju čar i za one koji tamo rade, ali i za goste koji dolaze – govori Dalibor.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
Kako kaže, uvijek nastoji biti iskren prema ljudima, pogotovo ako žele čuti njegovo mišljenje, ako traže savjet on će ga dati i uvijek traži dobro u ljudima.
Posao je ovo za kojeg svi, osim onih koji ga rade ili su ga radili, misle da je to isključiva zabava, kako si voditelji puštaju pjesme i tamo nešto pričaju, ne znajući koliko muke zna proći do finalnog proizvoda.
– Znao sam nebrojeno puta biti prehlađen, bolestan i tako raditi, inhalirao se dan prije da bih posao profesionalno odradio, a onda ljudi kažu da sam uvijek dobre volje, da zapravo ništa ne radim, samo sjedim razgovaram s ljudima, a ne znaju koliko puta nekoga ponekad treba nazvati da bi se dogovorilo gostovanje – objašnjava.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
S Narodnog radija je otišao u rujnu 2016. godine. Kaže ako će ikada više raditi na radiju da će raditi po nekim svojim zamislima i uvjetima, a usput će i obučavati nekoga da radi s njim.
– Pitaju me ljudi nedostaje li mi radio, i ne, ne nedostaje mi jer ja taj posao radim i dalje, samo što mi sad mikrofon nije ispred nosa, nego mi je bubica na reveru. Volim timski rad, nisam sebičan, iako sam popriličan control freak, ali uvijek mi je bitno da kad radim s nekim da nisam tamo glavni. Bilo bi me sram da neke stvari odrađujem, ja sam sam sebi najveći krtičar, i bez obzira što netko kaže da je nešto bilo savršeno, ja znam je li to doista tako ili nije – kaže Petko.
Nije on samo pisao, bio na radiju, i televizija se osim za ovo novo razdoblje veže i za njegove početke.
– Bio sam producent na Z1, i to je bio period kad nisam imao život, jer sam već u šest morao biti na televiziji, ali nije mi to prvi susret s televizijom. Opet se prve stvari vežu uz Veliku Goricu. A to što sam bio producent tamo puno mi pomaže sad na CMC televiziji i emisiji koju uređujem i vodim – priznaje Dalibor Petko.
Koliko ozbiljno shvaća svoj posao govori još jedno njegovo sjećanje s početaka medijske karijere za vrijeme poplava u Posavini.
– Nisam ni u jednom trenu pomislio da ne idem na posao, išao sam do lokacije gdje je puknuo nasip, bio sam s vojskom, nosio sam ruksak iznad glave, bujica je bila velika, ali otišao sam raditi – prisjeća se.
Privatni život dosta je trpio zbog javnog, najviše je to osjetio kad se razbolio, a bio je sam u Zagrebu u svome domu.
Foto: Facebook.com/Dalibor Petko
– Nije bilo blizu mame i tate, nije mi imao tko skuhati juhu, brinuti o meni, a onda shvatiš…posao mi je donio to što je donio. Tu sam shvatio da život ide dalje i bez mene – kaže Petko.
Radio je i na Novoj TV i svi pamtimo jednu od rubrika kada je s poznatima išao u goste kao iznenađenje.
– Volim uveseljavati ljude, kad sam radio ta iznenađenja i kad vidiš koliko sreće možeš nekome napraviti s nečim što tebi ne predstavlja veliki problem još sam sretniji – dodaje.
Posljednjih nekoliko godina radi na CMC televiziji “Dalibor Petko Show” za koji kaže da smatra kako radi projekt života, ima apsolutnu slobodu, i ističe, ima odličnu ekipu s kojom radi.
No, u međuvremenu se bacio i u pjevačke vode, snimio je pjesmu “Kada magle krenu” u suradnji s Rockoko Orchestra. I kako kaže, probao je, ne bi više, ali nikad ne reci nikad.
Osim što ga nedjeljom možemo gledati na CMC-u ako vam nedostaje humora i smijeha, svakako preporučamo da počnete pratiti Dalibora i na Instagramu, kreativnih ideja ne nedostaje, a u cijelu priču da bi bio zanimljiviji uključio je i svoju obitelj.
Moglo bi se o Petku ispisati još puno redova, jer ovaj talentirani čovjek pun je ideja i zamisli, i nekako se čini da je od malih nogu bio predodređen da radi upravo ovo što radi, da zabavlja ljude, a uz sve to bude jednostavan i svoj.
Kultura u pokretu u Pokupskom kao “provokacija” za mlade
Prvi ciklus radionica traje od travnja do kraja lipnja, a drugi ciklus od rujna do studenog 2026. Završna produkcija bit će zakazana najesen i otvorena za javnost, ističu organizatori ovoga kulturnog projekta
Štoos teatar i udruga Kupa-rijeka života u partnerstvu s Osnovnom školom Pokupsko realizirat će do kraja 2026. godine projekt financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH pod nazivom “Kultura u pokretu “.
Ovim projektom od travnja Pokupsko postaje njihov zajednički kreativni poligon, igralište i laboratorij. Do konca 2026. godine bit će održan niz radionica interaktivnog pristupa i interdisciplinarnog karaktera, sa ciljem približavanja kulturnih i umjetničkih sadržaja mladim ljudima ove najjužnije općine Zagrebačke županije. Umjetnost i kultura su, smatraju organizatori, potreba i biljeg identiteta, kako pojedinca, tako i zajednice, a nužnost pružanja tih sadržaja tim je veća u mjestima koja su značajnije udaljena od urbanih centara ili većih naselja.
“Kultura u pokretu”, ističu organizatori, nije tek zajednička potraga za publikom, već poziv – provokacija mladim ljudima za aktivno sudjelovanje u zajednici, suigru i stvaranje novih kulturnih sadržaja.
Kreativne radionice vezane uz ovaj projekt vodi Luka Kuzmanović iz Štoos teatra. On će s učenicima OŠ Pokupsko raditi na uprizorenju Aristofanovih Ptica i Ezopovih Basni. Osim toga, predviđen je i studijski posjet kazalištu kako bi polaznici radionica upoznali kazalište ‘iza kulisa’; njegov tehnički i produkcijski aspekt.
– Zašto baš kazalište kao poligon? Upravo kazališni medij omogućuje nam neposredno i dinamično iskustvo kao inicijalno paljenje za umjetničku akciju, kreaciju i aktivaciju zajednice. Naš recept: oslobađanjem glasa, mašte i pokreta pojedinca i skupine (naših polaznika), pokrećemo i kulturu u zajednici te okrećemo zajednicu kulturi. Prvi ciklus radionica traje od travnja do kraja lipnja, a drugi ciklus od rujna do studenog 2026. Završna produkcija bit će zakazana najesen i otvorena za javnost, a dodatne informacije, u riječi i slici, podijelit ćemo kako projekt bude tekao – istaknuo je Kuzmanović.
Opet imamo RVG! ‘Glazbom ćemo se vratiti u osamdesete i devedesete’
Na frekvenciji 88,6 od ove srijede ponovno se emitira RVG, odnosno Radio Velika Gorica! Direktor velikogoričkog radija Nenad Črnko objašnjava kako je i zašto City radio dobio novo, zvučno i romantično ime…
Na velikogoričkom medijskom nebu, ali u hrvatskom radijskom prostoru, ta tri slova godinama su se izgovarala s posebnim poštovanje. R-V-G. Nedavno smo se, nimalo slučajno, prisjetili slavnih dana velikogoričke radijske postaje, koja je do prije nekih tridesetak godina slovila za jednu od najpopularnijih u državi, a ovoga puta ćemo o onome što slijedi.
RVG se, dakle, vratio u grad! Na drukčijim temeljima, u potpuno drugim vremenima, ali sa sličnim željama i ambicijama: biti što bolji, slušateljima što draži, što aktualniji, relevantniji i zabavniji. Uz, naravno, puno dobre glazbe…
Iza nekadašnjeg RVG-a stajalo je Narodno sveučilište Juraj Kokot, kao i brojni važni pojedinci, a za povratak RVG-a na scenu zaslužan je Nenad Črnko. City radio, kojem je dosad bio na čelu, od ove srijede i službeno nosi slavno ime, koje će imati svoju težinu, koje će možda i pobuditi dodatni interes, ali i ime koje će tražiti određene standarde.
O svemu tome, o razlozima, povodima i načinima na koji se krenula događati ova promjena, kao i o planovima, vizijama i idejama koje će pratiti “RVG novoga doba” razgovarali smo upravo s čovjekom koji stoji iza priče s najljepšim imenom.
I s posebnim datumom “rađanja”?
– Stariji Goričani sjetit će se datuma 10. lipnja. Nismo ciljali datum, ali ispalo je tako… Naime, 10. lipnja 2026. Radio Velika Gorica vraća se doma, u svoj grad. Istoga dana davne 1980. godine Radio Velika Gorica je službenim rezanjem vrpce u Narodnom sveučilištu Juraj Kokot, koje je bilo i većinski vlasnik radija u ime tadašnje općine Velika Gorica, postao prvi radio u bivšoj Jugoslaviji koji je počeo emitirati stereo signal. Da, istina je, dok su u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani nacionalne radijske postaje eksperimentirale, RVG je emitirao stereo. Sve dalje je povijest… A od ove srijede i budućnost. Novog etera, novih medija i drugačijih pogleda. No, ono najvažnije je da se RVG vratio!
Kako je i zašto došlo do ideje o povratku RVG-a u život, odnosno promjeni identiteta City radija?
– S obzirom na činjenicu da smo 2009. godine, dobivanjem koncesije za Veliku Goricu i susjedne općine u dvije županije, u Velikoj Gorici imali RVG, koji je u to vrijeme, ako se ne varam, emitirao kao Totalni FM, logično je bilo da naziv radija koji dolazi u naš grad bude marketinški orijentiran i zato nam se City Radio činio kao logičan izbor. Preseljenjem tadašnje Radio Velike Gorice na drugu lokaciju, mi smo preuzeli Reporter i TV produkciju koja je bila u sklopu RVG-a, a prostor koji nam se tad radijski otvarao mislim da nismo dobro iskoristili. Već dugo sam razmišljao o povratku RVG-a, ali trebalo je posložiti neke kockice, od prostora, studija, opreme i mnogih drugim detalja koji ulaze u cijelu tu priču. Prvi koraci su napravljeni i sad je sve dalje na nama da se još više približimo gradu, slušateljima…
Kad danas netko izgovori to “RVG”, što za vas osobno to znači? Po čemu pamtite slavne dane tog nekoć čuvenog radija, iz vremena koja su bila drukčija?
– RVG je bio institucija, radio koji je bio respektabilan u cijeloj bivšoj državi, a uz “stojedinicu” sigurno je i najpoznatiji radio tog vremena. Nažalost, preslagivanje koncesija određivalo je i područja slušanosti, a RVG se u to vrijeme podijelio i u jednom trenutku razdvojio, što je u konačnici uvjetovalo sasvim drugačiji pristup. Na kraju je nestala ona lokalna velikogorička radijska institucija, a samim time Velika Gorica je, rekao bih, izgubila i jedan dio svoga identiteta. Nakon što je RVG nestao, City Radio je preuzeo lokalni informativni prostor, ali smatram da grad poput Velike Gorice mora imati svoj radio sa imenom i prezimenom. A Radio Velika Gorica bi baš to trebao biti.
Što nam donosi novi RVG u programskom smislu, odnosno što slušatelji mogu očekivati?
– Prvo i osnovno, mijenjamo glazbu i jako se približavamo starom RVG-u iz osamdesetih i devedesetih. Programski gledano, idemo skroz u lokalne velikogoričke okvire i želimo ući u sve pore grada kako bi naši slušatelji na vrijeme dobivali sve potrebne informacije. Trudit ćemo se da što manje pričamo, da nam emisije ne tjeraju ljude na okretanje frekvencije, a u “prime timeu” ćemo u svakom satu imati kratke zabavne “contente” i vrijedne informacije, uz puno dobre glazbe.
Koja ekipa je radila na pripremi svega onoga što uskoro slijedi i tko će sve biti nekakva zaštitna lica RVG-a na novom početku?
– Puno smo planirali i pripremali, trajalo je sve skupa na kraju i poprilično dugo, više od godinu dana. Uz mene, najviše je u cijelom tom procesu sudjelovao Dražen Smolković, uz još nekolicinu važnih i stručnih ljudi koji su nam pomagali u svakom smislu, od tehnike, produkcije, raznih savjeta…
– Što se postave u eteru tiče, ostajemo na Gianni Kotroman i Matku Mihaljeviću u našem Jutarnjem programu i Etoru Kocijančiću u popodnevnom, dok Marija Vrbanus sudjeluje u informativnom dijelu i povremeno ulazi u eter. U fazi smo još nekih selekcija i plan je da se stalno prilagođavamo slušateljima. Svjesni smo unaprijed da neće biti nimalo lako, s obzirom na to da za ovakve stvari treba i strpljenja, iako mi pripremamo sve da od prvog dana budemo ozbiljan, profesionalan lokalni radio s programom i glazbom za sve generacije. Imamo sreću pa je naša regija vrlo gusto naseljena, pa kad kažem lokalni, to povezuje područje od Zagreba, Siska i svih gradova Zagrebačke županije.
Kakve reakcije Velikogoričana očekujete i koliko vam je možda teško, izazovno i zahtjevno krenuti u priču s tako zvučnim imenom, koje sigurno ima težinu?
– Da, težina imena nam je najveći teret i tog se najviše bojim. S jedne strane moramo komparirati dva vremena. S jedne strane osamdesete godine prošlog stoljeća, kada je RVG doista bio na vrhu exYu, a taj je status gorički radio zadržao i u Hrvatskoj na početku devedesetih. S druge strane, ovo današnje vrijeme je vrijeme budućnosti, gotovo pola stoljeća kasnije. Neusporedivo je apsolutno po svemu i zato čak ni ne razmišljam previše o toj vrsti tereta. Da, to će nam sigurno biti stvarno teret u samom početku jer će slušatelji, pogotovo oni stariji, uspoređivati ovo i ono. Međutim, ne bojim se, imamo mi dosta svojih aduta, a glazbeni program koji će na novom RVG-u uređivati Vlado Pukanić bit će sigurno jedan od razloga da se slušatelji zadrže na našoj frekvenciji 88.6MHz.
– Još na nešto smo maksimalno obratili pažnju, a to je kvaliteta zvuka, i sad smo uz bok vodećim velikim radijskim postajama po kvaliteti. Vjerujem da će naši slušatelji to brzo primijetiti. Čekamo još neke tehničke i kozmetičke detalje te krećemo u ljetnoj laganoj programskoj shemi… Međutim, o svim točnim datumima i potpuno detaljnim informacijama uskoro ćemo biti još malo konkretniji.
Organizatori pozivaju obitelji, djecu, prijatelje i sve zaljubljenike u film da im se pridruže te provedu ugodnu ljetnu večer uz dvije filmske projekcije.
Ljubitelji filma i boravka na otvorenom u petak, 12. lipnja, moći će uživati u posebnoj filmskoj večeri koja će se održati u voćnjaku Kulturno-turističkog centra u Poljanici Bistranskoj.
Program započinje u 20:30 sati projekcijom obiteljskog filma „IF“, sinkroniziranog na hrvatski jezik, namijenjenog djeci i svim generacijama. Nakon toga, oko 22 sata, na rasporedu je akcijska komedija „Free Guy“, popularan naslov koji kombinira humor i avanturu.
Filmske projekcije održat će se na otvorenom prostoru voćnjaka Kulturno-turističkog centra u Poljanici Bistranskoj, gdje će posjetitelji imati priliku uživati u filmovima pod vedrim nebom i u opuštenom ljetnom ambijentu. Za potpuni doživljaj kina na otvorenom bit će osigurana i ponuda pića te kokica koje će se moći kupiti na lokaciji.
Organizatori pozivaju obitelji, djecu, prijatelje i sve zaljubljenike u film da im se pridruže te provedu ugodnu ljetnu večer uz dvije filmske projekcije.
Ljetno kino u voćnjaku održat će se u petak, 12. lipnja, a ulaz je za sve besplatan.
U prometnoj nesreći koja se danas dogodila u Velikogoričkoj ulici u Starom Čiču, u smjeru prema Velikoj Gorici, ozlijeđene su dvije vozačice, a promet se odvija otežano uz stvaranje kolone iz smjera Vukovine.
Prema informacijama s mjesta događaja, sudar se dogodio stotinjak metara od trgovine Paun. Jedna od sudionica nesreće, 31-godišnja vozačica, prevezena je u traumatološku bolnicu. Prema riječima njezine majke, nakon nesreće žalila se na bolove u vratu te je bila dezorijentirana, a u njezinu su se vozilu aktivirali oba zračna jastuka.
Druga vozačica također je pregledana od strane Hitne pomoći, a prema navodima, otežano se kretala nakon sudara.
Hitna pomoć je stigla na mjesto nesreće, a sada se očekuje dolazak policije.
Odlučeno je! Zagrebačka županija dobila je titulu Europske regije sporta za 2027. godinu. Odlučilo je to udruženje ACES Europe nakon provedenog evaluacijskog postupka. Riječ je o jednom od važnijih europskih priznanja u području sporta i promicanja aktivnog života.
Iz županije poručuju kako titula dolazi kao rezultat dugogodišnjeg ulaganja u sportsku infrastrukturu, programe, ali i dostupnosti sportskih sadržaja svim generacijama.
“Titulu Europske regije sporta 2027. doživljavamo kao priznanje svim sportašima, parasportašima, trenerima, sportskim djelatnicima, volonterima i zaljubljenicima u sport koji svojim radom svakodnevno doprinose razvoju sporta u našoj županiji“, rekao je zamjenik župana Ervin Kolarec.
Kao što smo pisali ranije, predstavnici ACES Europe obišli su sportske objekte u Velikoj Gorici, Samoboru i Zaprešiću te se upoznali s lokalnim projektima i programima.
Iz županije podsjećaju da je za 2026. godinu za sport osigurano 2,5 milijuna eura, dok se paralelno provodi i veći investicijski ciklus u školsku i sportsku infrastrukturu, uključujući izgradnju sportskih dvorana.
Svečana dodjela titule Europske regije sporta 2027. planirana je u Europskom parlamentu u Bruxellesu. gdje će županija i službeno preuzeti priznanje.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.