Ovaj naslov odražava sve što su naše bake živjele. Ok, možda i nečije mame. U današnje doba, sve rjeđe ćete čuti takav stav. Ima tu više razloga i nisu svi proizašli iz iste emocije.
Ajmo priča zbog koje je danas ovo uopće tema…
Neku večer sam u lokalnom velikogoričkom kafiću susrela ženu koju nisam vidjela skoro dvije godine. Jako sam joj se razveselila, ’em što je ona oduvijek bila dobra i mirna duša, ’em što je izgledala fantastično. Primijetila sam na glas da je dotjerana, na što je ona tiho rekla: „Udala sam se danas pa evo s kumovima slavimo.“ Njih četvero sjedilo je za stolom do mog. Nisam ih ni primijetila dok ona nije ustala da me pozdravi. Toliko o energiji. No, nisu svi glasni i lajavi kao ja. A taj put sam bila izuzetno ljuta na rođenog brata kojeg sam nalupala iz huje po jakni zbog nekih glupih situacija koje su se dogodile. Da, nisam normalna, ali nije to ništa novo. Tko od vas jest normalan? I tko uopće određuje kriterije normale?
Foto: pexels-mukesh-mohanty
No, vratimo se mi na moju lijepu mladenku. Moja prva reakcija je kao uvijek bila sreća i čvrsti zagrljaj. Poželjela sam joj sve najbolje i naglasila da mi je važno i da se nadam da je ona sretna i voljena. Ona naime za sobom ima već jedan neuspješan brak, djecu koja oca ne viđaju baš često i na žalost nekoliko na baš lakih veza između ta dva braka. A ona je stvarno divna žena, majka, duša. Očito ju ta dobrota košta u životu.
Njezina reakcija na moju čestitku je bila rečenica koja mi je odrezala noge iznad koljena: „Ma ja sam to zbog njega pristala, jer njemu je to važno.“, pokazujući prstom na svog novog životnog suputnika, koji je budnim okom pratio naš razgovor.
Da. Noge su mi se odsjekle, lagano sam zateturala i spustila kraljevsko dupe na stolicu ne vjerujući da jedna žena uopće može pomisliti da se uda za nekoga samo zato što je tom za kojeg se udaje – to važno!
A gdje si ti sestro lijepa u toj priči?
Gdje je ona rečenica: „Ma Nena, on je divan, voli moju djecu, razumije me, uz njega se osjećam voljeno i sigurno!!!“
Gdje je ta rečenica, sestro draga????
Evo i sad sam se uzrujala dok se prisjetim tog susreta. Međutim tada nisam reagirala ovako jer to kao ne priliči ženi mojih godina, koja inače maltretira brata na javnom mjestu, ali nadam se da će ovu kolumnu pročitati i prepoznati se, jer ja jednostavno moram izreći sve ovo. Pa iako mi na lakat izašlo.
Naša mladenka i ovaj put je napravila istu pogrešku. Bože, nadam se da nisam u pravu.
Foto: pexels-jonathan-borba
Naime, postoji tip žena koje nisu svjesne svoje snage i vrijednosti, bez obzira na sve što su prošle u životu. One svoje ožiljke gledaju kao promašaje, kao oznake manje vrijednosti, kao mane. Te žene poznajem. Previše njih poznajem. I vi isto? Naravno. Puno ih je. I ja sam bila jedna od njih prvih 25 godina svog života. Ali onda sam se jedno jutro probudila, dogodio se klik i ja sam digla sidro i krenula preskakati zidove, tražiti otvorene prozore kad se vrata zatvore i vjerovati u sebe. Posrnula sam mnogo puta, ali uvijek sam se nekako vratila na pravi put.
Vjerovati u sebe – to nije lako. Uz sve što nam „norme“ nalažu, teško je pronaći balans u tom globalnom kaosu, ali moguće je. Moguće je naći balans za sebe. Nismo svi isti, zapravo ne postoje dva ista čovjeka na planeti, a opet se svi trudimo ukalupiti u neke okvire koje nam postavljaju. Nemojte to raditi. Volite sebe. Slušajte sebe. Stavite sebe na prvo mjesto.
Svjesna sam da u mladosti moramo učiniti svakakve gluposti ne bi li naučili kako boli kad se opečete, ili kako boli neuzvraćena ljubav ili kako boli kad stanete na put krivoj osobi. Osobna iskustva su najbolja škola, zar ne? I to bi recimo do neke tridesete godine već trebali naučiti, zar ne?
Na žalost nije tako kod svih. Nda, rekli smo…nismo svi isti…
Foto: pexels-andrea-piacquadio
Ono što mene rastužuje je klasifikacija žena koja se vrši temeljem odnosa kojeg imaju s muškarcem. Ja sam po pričama muškaraca, ali i nekih žena, tu klasifikaciju razbila na tri kategorije.
Kučka. To je u zadnje vrijeme najrasprostranjenija kategorija. To su navodno žene koje znaju koliko vrijede, znaju što žele i što ne žele, gaze preko „leševa“ ako treba da bi postigle svoj jasno zacrtani cilj. U stanju su razoriti nečiji sretan brak (Halooo, ako je sretan, kako ga netko može razoriti? Ali ok, o tome ćemo neki drugi put). Gledaju da je samo njima dobro, po bilo koju cijenu.
Prikrivena kučka. E ta je sve ono gore, ali ona to radi fino, taktično, s velikom mašnom i glumatajući da ima emociju za ljude, ali prodaje priču da ipak mora sebi biti prva. Praktična je, glasna, zna kako manipulirati ljudima da ugađaju njezinim prohtjevima, ali u svrhu pomoći a ne ucjene. Tu su mene gurnuli neki i hvala im. Pusa!
Prava žena. E to je ova kao što su bile naše bake. Mirna, tiha, domaćica, ugađa njemu u svemu, pati u tišini znajući da je on sve samo ne ono za što se prodaje, odgaja djecu s puno ljubavi, ne prigovara na glas i zato trune iznutra. Prisutna je svugdje, pomaže svima, nerijetko ipak dobro izgleda, ali ta bol koja raste u njoj na kraju ju zakopa živu.
Molim vas, ne budite „prave žene“. Ne trebate više biti takve. Dobile smo tu emancipaciju, iako sve mi se češće čini da nam je ona puno odnosa u obitelji i društvu narušila, no dobro.. Što je tu je. Prilagodimo se vremenima u kojima se nalazimo.
Hej vi, „prave žene“, molim vas, budite i vi malo kučke. Zbog sebe. Samo malo. Možda svaku drugu srijedu u mjesecu ili kad je pun mjesec, pa vam je to izgovor. Molim vas, mislite na sebe. Zamislite kako bi vaša djeca bila sretna da vas vide sretne i istinski zadovoljne sa sobom, pokazujući puni sjaj ženske snage koja leži u svakoj od nas. Vaša djeca bi htjela da ta srijeda ili puni mjesec budu svaki dan.
I nemojte mi reći da zbog djece ostajete u lošim brakovima i vezama, jer to su glupi izgovori.
Foto: pexels-emma-bauso
Jedan moj prijatelj nedavno mi je rekao i ja osobno mogu potvrditi da je bio u pravu: „Bolje dobar razvod nego loš brak!“ U toj rečenici je ključ sreće. Na vama je da otključate ili zaključate ta vrata.
No dobro, dosta sam pametovala za danas. Odoh vidjeti kako da mi i sutra bude fantastičan dan! Preporučujem ovu radnju od srca, jer garanciju pa ni za to sutra – nemate.
I da, volim vas. Fakat ne fejkam!
Do iduće srijede, voli vas vaša „prikrivena“ N.