HOTNEWS

Zašto i kako partneru reći da je loš/a u seksu?

Ipak, seks je divna aktivnost koja može biti punjač baterija, motivator, pokretač mnogih divnih ideja i projekata.

Objavljeno

prije 3 godine

9. studenoga 2022.

Objavio/la

Nevena Skočić

Bilo je pitanje vremena kad će ova tema doći na red, jer priče koje slušam sve češće baš po ovoj temi su tužne i zabrinjavajuće.

Osobno ne bi ni sama znala kako započeti ovu temu s partnerom, ali sad kad je kolumna napisana, samo bi mu ju poslala, pa neka smatra to početkom razgovora. Hrabro, zar ne? Ma ludost, kažem vam!

Vi, ako imate ovakvu situaciju, smislite sami način na koji ćete započeti razgovor, ali svakako započnite, jer o tome se mora razgovarati.

Tupim već godinama da nismo svi isti, a to znate i vi.

Ne volimo svi istu glazbu, hranu, odjeću, godišnja doba…

Pametnom dosta. Dakle, ne volimo svi iste stvari ni u seksu. Logično, zar ne? Meni je.

Foto: Pixabay – Sasint

I sad kad se nađe dvoje ljudi, koji svak’ voli svoj tip glazbe ili pak ona voli kolače, a njemu je prioritet janjac na ražnju, pa normalno je da nemaju iste seksualne navike i potrebe jer ona je „finjak“ koja se igra s kremom na kolaču dok on ko’ živina trga meso s kostiju. Kako tu može biti harmonije bez razgovora. Kužite? Možda malo slikovito, ali shvatili ste.

Nisu nas odgajali da o seksu pričamo. GREŠKA.

Nismo učili u školi da je seks važan i nužan za psihofizičko zdravlje osobe. Opet GREŠKA.

Previše smo zasuti izmišljenim idealima ljepote koje kroje neki iskrivljeni umovi, te nas to čini nepoželjnima samima sebi i samim time neprivlačnima drugima. O Bože kakva GREŠKA.

Dakle sve greška do greške.

Poznajete li ženu koja je jučer izgledala kao ocijeđena krpa za pod a danas cvrkuće, smješka se i zadovoljna je? E da. Ta je dobila „terapiju“ koja joj treba i pasala joj je.

A poznajete li onu ženu koja se jedva vuče na poslu, ne želi ni pričati o sinoć jer je neispavana i nezadovoljna? E da, i ta je dobila „terapiju“, ali joj nije pasala.

S muškima baš nisam sigurna da je takva situacija, ali ispravite me ako griješim.

Koliko ja malo poznajem muški um (aha), mislim da su oni više u seksu vezani uz mehanički dio. Dakle, da im je važno da se seks dogodi, a ne toliko kakav im je bio. Varam se? Naravno da se varam jer imam ženski mozak, ali sigurna sam da će se naći neki hrabri među vama da mi objasni koliko sam u krivu.

Foto: Pixabay – StockSnap

OK, poznajem ja i muškarce kojima je napeto da žena uživa i tek to ih dovodi do zadovoljstva, ali bojim se da su takvi u manjini. Opet, zahvalna sam što postojite i voljela bi da napišete neki priručnik za ostale pripadnike muškog spola i time olakšate život svima. Radni naziv priručnika „Zadovolj(e)na žena, lakši život meni“. Ako treba pomoći u pisanju, tu sam.

Na žalost poznajem i muškarce kojima je važna kvantiteta a ne kvaliteta odnosa, dok istovremeno imaju anatomske pogreške koje bi mogli sakriti kvalitetom. Shvatili ste? A niste. Dakle, oni koji imaju ili premaleni ili preveliki alat koji nikako nije prilagođen ženskoj anatomiji. E oni baš uporno tjeraju količinu misleći da je to dovoljno. E pa nije. Iako, sjećam se jednog kolege koji je imao fantastičnu uzrečicu, koja je bila usko vezena uz disciplinu auto sporta kojom se bavio, a ta je bila: „Moj je mali, ali je tehničar“. Istina, bavio se tehničkim disciplinama i vozio je mali auto, pa je možda mislio na auto…

S druge strane poznajem i žene koje su anatomski anomalične, pa joj partner kaže da se u njoj osjeća kao „hrenovčica u stubištu“ ili kao da je na „klizanju na olimpijadi“. Niste to još čuli? Blago vama.

Foto: Pixabay – StockSnap3

Uglavnom, zbog svega toga što sam gore navela, ali i tisuću drugi razloga o kojima danas nećemo pisati jer ne držim predavanje nego samo ukazujem na činjenice i zabavljam vas uz jutarnju kavu, više je nego nužno razgovarati s partnerom o seksu. Ipak, seks je divna aktivnost koja može biti punjač baterija, motivator, pokretač mnogih divnih ideja i projekata. Dodatno, ako je seks dobar i orgazmi nisu glumljeni već prirodni i fantastični, tijelo otpušta negativnu energiju i oslobađa se prostor za nešto novo. Čitala sam negdje da smo prilikom orgazma spojeni direktno sa svemirom. Jeste li se osjećali ikad tako? Osjećaj je neopisiv i nužan. Otvore vam se vidici, sve je jasno i snaga svemira je u vama.

Želite li i vi takav orgazam? Želite li i vi uživati u seksu s osobom koju volite?

Zaslužujete to svakako. Oboje.

Priuštite si ga svakom mogućom prilikom, jer to postoji. Vjerujte mi.

Prvi korak je pokazati partneru/partnerici ovu kolumnu. Shvatit će.

A na kraju, kako bi rekla jedna moja draga kolegica, ako to ne upali, uvijek je tu prijatelj David (vibrator s punjivim baterijama) koji ne prigovara, kojem možeš reći sve i neće se uvrijediti… Šalim se…možda…

Do iduće srijede, uživajte u spajanju sa Svemirom.

Voli vas vaša N.

Povezane teme:hotnews kolumna nevena skočić vruće teme

HOTNEWS

PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.

Objavljeno

prije 1 sat

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Privatni album

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.

Objavljeno

prije 8 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.