Subota poslijepodne, topla i ugodna, jesen u svom najljepšem izdanju… Kulisa koja se nadvila nad Buševec dvanaestog dana mjeseca listopada bila je idealna za druženje na otvorenom, a u udruzi Moj Buševec kao da su u dosluhu sa Zoranom Vakulom i društvom. Baš na ovaj dan organizirali su ne jedan, ne dva, nego tri događaja! Kestenijada, utrka traktor kosilica i promocija kalendara u izvedbi ove udruge zapravo su bili jedan, spojeni događaj, ali podijeljen u tri cjeline.

Prva među njima bila je vezana, dakle, uz kestene.

– Evo, na redu je 6. Buševska kestenijada, koja svake godine privlači sve više ljubitelja toga ploda. Dio kestena nabavljamo u Vukomeričkim Goricama, drugi u Hrvatskoj Kostajnici, a sve kako bismo ljudima iz našega kraja približili važnost kestena. Svatko ima svoju omiljenu deliciju, ali dosta kestena u okolici Turopolja ljudi beru i jedu, a vole doći i k nama u Buševec – kaže Danijel Rožić, predsjednik udruge Moj Buševec.

Miris kestena širio se cijelim prostorom iza Društvenog doma, a to ima veze s činjenicom što se nisu pekli onako kako se peku inače.

– Svatko ima svoju varijantu, a mi smo izabrali jednu specifičnu. Kestene pečemo onako kako se to radilo nekad u davninama. Imamo člana udruge koji se potrudio, proučio taj način pečenja, ali to je njegova tajna. Samo on zna kako rezati, ali i peći kestenje – kazao je Rožić s imenom Danijel.

Njegov prezimenjak Ivan, pak, bio je zadužen za kalendar za 2020. godinu, koji je ovom prilikom imao svoje javno predstavljanje.

– Općenito, kalendar je starinski, pravljen je prema Habdelićevu kalendaru iz 17. stoljeća, a radi se o tome da se sačuvaju stari kajkavski nazivi blagdana tijekom godine, jer današnja mladež ih više ne poznaje. Ne znaju što su ‘trojaki’, što je ‘trojački pondelek’, ne znaju kad je ‘marejne’, što je to ‘kraljevo’… Ima cijeli niz blagdana koji su se nekad slavili, a danas su zaboravljeni jer su prevladali štokavski nazivi. Želimo nekako čuvati tradiciju koja je postojala – kazao je Ivan Rožić i nastavio:

– Kalendar je svake godine pun motiva Buševca, a ove godine posvećen je 120. godišnjici osnutka našeg DVD-a i 100. godišnjici osnutka Ogranka seljačke sloge Buševec. U kalendaru su dva vatrogasna motiva i dva motiva iz rada OSS-a, ima četiri stranice, a na svakoj su po tri mjeseca.

Borba za opstanak turopoljskog narječja sve je teža i teža, ali ima još onih koji se trude i pokušavaju.

– Trudimo se, iako vrijeme ide, leti, nestaju čitavi jezici, a to bi se moglo dogoditi i s narječjima. Ali neka ostane zabilježeno i sačuvano, možda netko nekad opet to pokrene. Na tome dosta radi i gorički ogranak Matice Hrvatske, koji se izborio da turopoljski govor dobije potvrdu svoje osobitosti. Voljeli bismo kad bi se to narječje učilo i u školama – kazao je gospon Rožić.

Cijelo to vrijeme čuo se i zvuk motora, jer samo nekoliko desetaka metara dalje na livadi je iscrtana i staza za utrku kakve na našim prostorima dosad nije bilo. Utrkivale su se, naime, traktorske kosilice!

– Ideja je potekla iz SAD-a i Engleske, budući da ovakvih utrka na području Hrvatske dosad nije bilo. Doduše, bilo je natjecanja u kojima su sudjelovali motokultivatori i drugih strojeva, ali utrka traktorskih kosilica dosad nije bilo – kazao je Davor Sovina, organizator utrke Tur Challenge, pa pojasnio pravila:

– Pravila su slična kao u Formuli 1. Prvo idu kvalifikacije, kroz koje se određuje tko će s koje pozicije startati, a zatim i utrka, koja se vozi 15 krugova. Sve skupa traje oko 40 minuta kad je riječ o ovakvim vrstama kosilica, koje idu između osam i deset kilometara na sat.

Trebalo je na stazi prolaziti i prepreke, pokazati vještinu, a jedino što ovoga puta nije bilo važno je košenje trave.

– Mislim da je ovo zabavnije nego kositi, ha, ha. Prvi nam je put da radimo ovako nešto, možda su kosilice i prespore za ovakvu stazu, ali vidjet ćemo… Ovo nam je prva utrka, a u budućnosti želimo da postane tradicionalna, da se uključe i ‘nabrijane’ kosilice, da sve malo više sliči na Street race – poželio je Sovina.