Sport

Sve čari života u nogometu: Zašto Klaf više nije “Klafa”…

Dean Klafurić završio je svoj posao u mostarskom Veležu, i to na vlastitu inicijativu. Odradio je ogroman posao, podigao klub i odveo momčad do trećega mjesta i izlaska u Europu, ali uoči početka nove sezone odlučio se povući…

Objavljeno

prije 12 mjeseci

20. lipnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nogometna javnost u BiH ostala je početkom ovog tjedna u stanju blagog šoka, nakon što je iz Mostara došla vijest o razlazu FK Veleža i trenera Deana Klafurića. Stručnjak koji je preuzeo klupu u petome kolu prošle sezone, pa odveo Velež do trećega mjesta u prvenstvu, što je čak i premašilo postavljene ciljeve, te odvelo klub u Konferencijsku ligu, rastao se s “Rođenima” na dan kad su trebale početi pripreme. I to na vlastitu inicijativu.

– Nazvao me njegov agent i obavijestio me da on više nije emocionalno spreman voditi FK Velež. Da budem jasan, on je emotivno prazan, ne osjeća da bi mogao doprinijeti daljem razvoju Veleža. Naravno da je to svima bio šok i neobična situacija, jedno veliko iznenađenje, ali Velež je ozbiljan klub, ima sve strukture koje treba imati ozbiljan klub, pa ni ova vijest neće ostaviti posljedice u radu Veleža – na konferenciji za novinare kazao je predsjednik Veleža Senad Kevelj.

Posebno je predsjednika šokiralo to što je Klafurić odlučio otići baš sad, u trenucima kad u klubu, kako se da zaključiti, teče med i mlijeko…

– Imamo dobre rezultate, osvojili smo treće mjesto, svi zacrtani ciljevi stavljeni pred Klafurića su i ostvareni, tu i zaista pripadaju sve čestitke i treneru i igračima. Moram naglasiti da je Uprava osigurala sve neophodne uvjete da se to i ostvari. Nema toga što je trener tražio, a da Uprava nije ispoštovala, nijedan jedini zahtjev, a kamoli šta ozbiljnije. Od priprema u Turskoj 15 dana, priprema u Hrvatskoj, u Metkoviću… Trudili smo se da ispoštujemo i trenera i sve igrače, što se na kraju vidjelo i na rezultatu – istaknuo je svoj doprinos predsjednik Kevelj.

Sudeći po takvom istupu, čovjek bi se doista zapitao zašto netko želi otići iz sredine u kojoj je sve toliko lijepo, bajkovito… Odgovor je, naravno, vrlo jednostavan – nije to baš tako. Ni otprilike. Nisu još prošla ni dva tjedna od opširnog razgovora kojeg smo poveli s Klafom na terasi jednoga goričkog kafića, razgovora u kojem ističe kako uživa u Mostaru, kako ima dobru momčad, kako je liga sve bolja… I nije djelovao kao čovjek koji bi se povukao.

Što se u međuvremenu promijenilo? O tome svih ovih dana odmora nije želio previše pričati, razgovore je vodio u prvom redu sa svojim pomoćnikom Damirom Milanovićem, a sve skupa pratila je solidna količina nervoze, koja je rasla kako se bližio početak priprema. Tamo negdje pred sam polazak za Hercegovinu dalo se naslutiti da je cijela priča dosegnula ozbiljnu razinu i zato iz ove naše perspektive ovakav rasplet događaja i nije šokantan.

Uzeo je nakon svega Dean Klafurić nekoliko dana mira, maknuo se od svega, stavio mobitel na “mute”, pa je neka objašnjenja preostalo potražiti kod mostarskih kolega. A oni će reći u “offu” objasniti kako je Klaf na dolasku u Velež zatekao klub koji je vapio za iskoracima u organizaciji, u kojem je bilo velikog prostora za napredak, a dobar dio tog prostora popunio je baš dečko iz Kurilovca, s dvostrukom ulogom trenera i sportskog direktora.

Uz jako puno uložene energije u stvari vezane za teren, ali i za puno toga oko terena, uspio je Klaf posložiti stvari toliko dobro da je Velež imao rezultat, igrao lijep nogomet, punio tribine i usput slagao planove za novu sezonu. U njoj je i sam želio iskorake i novi napredak, dok su ambicije čelnih ljudi kluba, kako doznajemo, otišle u nebo. Počelo se po Mostaru pričati o naslovu prvaka, o napadu na Borac i Zrinjski, a s druge se strane stvari nisu razvijale ni približno u skladu s tim. Dean Klafurić, kao veliki profesionalac, kao čovjek koji je predan svom poslu 24 sata na dan, polako je “pucao”…

Kako je u svemu tome, tvrde naši izvori, logično dolazilo do sve većih nezadovoljstava, i prije nego što su pripreme krenule Klafurić je odlučio da je bolji put – ići drugim putem. I završiti svoju epizodu u Veležu. Iako je uživao među mostarskom rajom, iako ga je mostarska raja baš zavoljela… Najbolje smo se u to mogli uvjeriti proteklog vikenda na njegovom Udarniku. Na Alpas Cupu sudjelovali su i klinci iz Veleža, a s njima su bili i roditelji, među kojima se našlo i nekoliko onih koje je oduševi činjenica da netko osobno poznaje njihova trenera.

– Klafa?! Ma Klafa je legenda, top čovjek i vrhunski trener! Baš ga vole ljudi dolje, stvarno su ga super prihvatili…. – objašnjavali su nam navijači Veleža, otkrivajući i mostarsku varijantu Deanova nadimka.

Klafa, s tim produženim mostarskim srednjim A, tako je ponovno postao samo Klaf. I vratio se kući. Iza sebe ostavlja cijelu crticu za CV, uspješnu sezonu u kojoj je ostvario ciljeve kroz 32 utakmice, koliko je vodio, i pritom upisao 16 pobjeda, devet remija i sedam poraza. Posao je to koji će poslužiti kao dobra preporuka za sljedeću stanicu u trenerskoj karijeri 51-godišnjeg stručnjaka, dok se u mostarskim krugovima priča kako bi njegov nasljednik na klupi Veleža mogao biti Meho Kodro, legenda bh.nogometa.

U međuvremenu su se oko Veleža počela potezati i neka politička pitanja, sve skupa otišlo je u neku vrstu kaosa, pa prvi dojmovi kažu da Klaf definitivno nije pogriješio u procjeni.

Povezane teme:Dean Klafurić fk velež hotnews raskid ugovora senad kevelj

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 10 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 11 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.