Sport
Sve čari života u nogometu: Zašto Klaf više nije “Klafa”…
Dean Klafurić završio je svoj posao u mostarskom Veležu, i to na vlastitu inicijativu. Odradio je ogroman posao, podigao klub i odveo momčad do trećega mjesta i izlaska u Europu, ali uoči početka nove sezone odlučio se povući…
Nogometna javnost u BiH ostala je početkom ovog tjedna u stanju blagog šoka, nakon što je iz Mostara došla vijest o razlazu FK Veleža i trenera Deana Klafurića. Stručnjak koji je preuzeo klupu u petome kolu prošle sezone, pa odveo Velež do trećega mjesta u prvenstvu, što je čak i premašilo postavljene ciljeve, te odvelo klub u Konferencijsku ligu, rastao se s “Rođenima” na dan kad su trebale početi pripreme. I to na vlastitu inicijativu.
– Nazvao me njegov agent i obavijestio me da on više nije emocionalno spreman voditi FK Velež. Da budem jasan, on je emotivno prazan, ne osjeća da bi mogao doprinijeti daljem razvoju Veleža. Naravno da je to svima bio šok i neobična situacija, jedno veliko iznenađenje, ali Velež je ozbiljan klub, ima sve strukture koje treba imati ozbiljan klub, pa ni ova vijest neće ostaviti posljedice u radu Veleža – na konferenciji za novinare kazao je predsjednik Veleža Senad Kevelj.
Posebno je predsjednika šokiralo to što je Klafurić odlučio otići baš sad, u trenucima kad u klubu, kako se da zaključiti, teče med i mlijeko…
– Imamo dobre rezultate, osvojili smo treće mjesto, svi zacrtani ciljevi stavljeni pred Klafurića su i ostvareni, tu i zaista pripadaju sve čestitke i treneru i igračima. Moram naglasiti da je Uprava osigurala sve neophodne uvjete da se to i ostvari. Nema toga što je trener tražio, a da Uprava nije ispoštovala, nijedan jedini zahtjev, a kamoli šta ozbiljnije. Od priprema u Turskoj 15 dana, priprema u Hrvatskoj, u Metkoviću… Trudili smo se da ispoštujemo i trenera i sve igrače, što se na kraju vidjelo i na rezultatu – istaknuo je svoj doprinos predsjednik Kevelj.
Sudeći po takvom istupu, čovjek bi se doista zapitao zašto netko želi otići iz sredine u kojoj je sve toliko lijepo, bajkovito… Odgovor je, naravno, vrlo jednostavan – nije to baš tako. Ni otprilike. Nisu još prošla ni dva tjedna od opširnog razgovora kojeg smo poveli s Klafom na terasi jednoga goričkog kafića, razgovora u kojem ističe kako uživa u Mostaru, kako ima dobru momčad, kako je liga sve bolja… I nije djelovao kao čovjek koji bi se povukao.
Što se u međuvremenu promijenilo? O tome svih ovih dana odmora nije želio previše pričati, razgovore je vodio u prvom redu sa svojim pomoćnikom Damirom Milanovićem, a sve skupa pratila je solidna količina nervoze, koja je rasla kako se bližio početak priprema. Tamo negdje pred sam polazak za Hercegovinu dalo se naslutiti da je cijela priča dosegnula ozbiljnu razinu i zato iz ove naše perspektive ovakav rasplet događaja i nije šokantan.
Uzeo je nakon svega Dean Klafurić nekoliko dana mira, maknuo se od svega, stavio mobitel na “mute”, pa je neka objašnjenja preostalo potražiti kod mostarskih kolega. A oni će reći u “offu” objasniti kako je Klaf na dolasku u Velež zatekao klub koji je vapio za iskoracima u organizaciji, u kojem je bilo velikog prostora za napredak, a dobar dio tog prostora popunio je baš dečko iz Kurilovca, s dvostrukom ulogom trenera i sportskog direktora.
Uz jako puno uložene energije u stvari vezane za teren, ali i za puno toga oko terena, uspio je Klaf posložiti stvari toliko dobro da je Velež imao rezultat, igrao lijep nogomet, punio tribine i usput slagao planove za novu sezonu. U njoj je i sam želio iskorake i novi napredak, dok su ambicije čelnih ljudi kluba, kako doznajemo, otišle u nebo. Počelo se po Mostaru pričati o naslovu prvaka, o napadu na Borac i Zrinjski, a s druge se strane stvari nisu razvijale ni približno u skladu s tim. Dean Klafurić, kao veliki profesionalac, kao čovjek koji je predan svom poslu 24 sata na dan, polako je “pucao”…
Kako je u svemu tome, tvrde naši izvori, logično dolazilo do sve većih nezadovoljstava, i prije nego što su pripreme krenule Klafurić je odlučio da je bolji put – ići drugim putem. I završiti svoju epizodu u Veležu. Iako je uživao među mostarskom rajom, iako ga je mostarska raja baš zavoljela… Najbolje smo se u to mogli uvjeriti proteklog vikenda na njegovom Udarniku. Na Alpas Cupu sudjelovali su i klinci iz Veleža, a s njima su bili i roditelji, među kojima se našlo i nekoliko onih koje je oduševi činjenica da netko osobno poznaje njihova trenera.
– Klafa?! Ma Klafa je legenda, top čovjek i vrhunski trener! Baš ga vole ljudi dolje, stvarno su ga super prihvatili…. – objašnjavali su nam navijači Veleža, otkrivajući i mostarsku varijantu Deanova nadimka.
Klafa, s tim produženim mostarskim srednjim A, tako je ponovno postao samo Klaf. I vratio se kući. Iza sebe ostavlja cijelu crticu za CV, uspješnu sezonu u kojoj je ostvario ciljeve kroz 32 utakmice, koliko je vodio, i pritom upisao 16 pobjeda, devet remija i sedam poraza. Posao je to koji će poslužiti kao dobra preporuka za sljedeću stanicu u trenerskoj karijeri 51-godišnjeg stručnjaka, dok se u mostarskim krugovima priča kako bi njegov nasljednik na klupi Veleža mogao biti Meho Kodro, legenda bh.nogometa.
U međuvremenu su se oko Veleža počela potezati i neka politička pitanja, sve skupa otišlo je u neku vrstu kaosa, pa prvi dojmovi kažu da Klaf definitivno nije pogriješio u procjeni.
Sport
Bajka završila s ponosom! Kurilovec ispao pred “pola Gorice” na jugu
Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-0 od Dinama na Maksimiru u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, ali ostavili su jako dobar dojam, jednako kao i više od tisuću ljudi okupljenih na južnoj maksimirskoj tribini
Eto, i to je ostalo iza nas… Utakmica svih utakmica u svijetu NK Kurilovca, utakmica koja je intrigirala velikogoričku, ali i hrvatsku javnost, utakmica koja će ući u povijesne knjige. Iščekivanje je trajalo mjesecima, još od trenutka kad su kuglice ždrijeba četvrtfinala Kupa Hrvatske spojile Dinamo i Kurilovec, svoj vrhunac to je iščekivanje dosegnulo u posljednjih nekoliko dana, a nakon što je utakmica konačno i odigrana, Kurilovčani imaju sve moguće razloge da budu ponosni.
Ispali su od Dinama, izgubili 2-0 i tako okončali bajku koja je počela u Zemuniku, a nastavljena domaćim pobjedoma protiv Oriolika i protiv prvoligaša Istre 1961, ali Kurilovčani su ostvarili svoj cilj.
– Želim da svi zajedno, kad utakmica završi, možemo pogledati jedni druge u oči – rekao je trener Senad Harambašić uoči utakmice, a to je na koncu i dobio.
Dinamo je svoje golove zabio iz prve dvije prilike koje je uspio stvoriti, pogađali su Monsef Bakrar u 24. i mladi Patrik Horvat u 30. minuti, a na tome je i stalo. Ako je netko strahovao od rezultatske katastrofe, od nekakvog potopa s velikom razlikom, Kurilovčani su dokazali da za strahovanje nije bilo povoda. I na ovakvom stadionu, protiv ovakvog protivnika, bili su u stanju igrati nogomet, parirati moćnom Dinamu i na kraju upisati vrlo prihvatljiv poraz.
Kurilovčani su se prezentirali na jako lijep način, no čudesni prolaz dalje ostao je samo san… Foto: Josip Mikačić/PIXSELL
Imao je i Kurilovec jednu lijepu kombinaciju, u 50. minuti maksimirske tribine zapljeskale su akciji koja je počela od golmana Leona Išeka, pa preko nekoliko igrača stigla do protivničke polovice, a šteta je jedino što završnica Matea Pršira nije bila samo za nijansu bolja. Ne bi se ništa bitno promijenilo ni da je taj udarac ušao, jer Dinamo je prolazak u polufinale osigurao rutinski, igrajući koliko je potrebno, i to s velikim brojem juniora u kadru, ali opet je šteta…
Iako, razočaranih na kraju nije bilo. Ni na terenu, ali ni na tribinama. Kadrovi koji su kreirani na maksimirskom jugu ostat će također zapisani za povijest, jer ove se srijede poslijepodne “Gorica preselila na Maksimir”. Debelo iznad tisuću ljudi došlo je pogledati svoje miljenike iz kvarta, dečke koji su na ovu utakmicu došli nakon što su odradili posao u banci, na baušteli ili gdje već, a to je svakako događaj vrijedan zapisivanja u povijesne knjige.
Doista je na trenutke čovjek imao osjećaj da je na južnoj tribini pola Gorice, toliko se poznatih lica moglo vidjeti, susresti, razmijeniti dojmove… I mlado i staro, i žene i muškarci, i košarkaši i rukometaši, i roditelji s djecom i dečki s djevojkama, svi su željeli biti dio ovoga događaja. I svi su uživali. Bez obzira na rezultat, bez obzira na hladnoću i vjetar u završnici utakmice, čak i nekoliko kapi kiše, nikome nije palo napamet otići prije nego što su igrači i stožer Kurilovca došli pod tribinu i zahvalili na podršci.
Sutra će se još prepričavati doživljaji i dojmovi, mentalne slike ostat će negdje zapisane, a Kurilovčani će – krenuti dalje. Maksimir se smjestio između Mača i Bistre, koja slijedi već za vikend, kad će ova nogometna bajka i službeno završiti.
Bravo, Kurilovčani!
Četvrtfinalna utakmica Hrvatskog nogometnog kupa između Dinama i Kurilovca na stadionu Maksimir započela je emotivnim trenutkom kada je početni udarac izveo naš Ivan Šćepina, nekadašnji igrač juniorske momčadi Kurilovca.
4.3.2026. – Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska – SuperSport Hrvatski nogometni kup 2025/2026, cetvrtfinale, GNK Dinamo – NK Kurilovec. Photo: Josip Mikacic/PIXSELL
Publika je Šćepov udarac ispratila pljeskom, nakon čega je krenula utakmica.
Sport
Gorica lovi novo polufinale: ‘Ključni igrači su načeti, ali želja je ogromna…’
Nogometaši Gorice u srijedu od 17 sati gostuju kod Varaždina u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, a problem za trenera Carevića je umor i sitne ozljede nakupljeni u posljednjem razdoblju. Međutim, šansa je tu…
