Povežite se s nama

HOTNEWS

PRIČA IZ KVARTA Legenda o Kinu Gorica

Objavljeno

na

U vrijeme kad kinematografski giganti “žderu” sve oko sebe, kad neke nove, mlađe generacije gotovo pa poistovjećuju riječ “kino” s rječju “Cinestar”, mala kina žive svoje teške dane. I vode veliku borbu za svakog posjetitelja. Takva sudbina zadesila je – zašto bismo mi bili izuzetak – i naše Kino Gorica. Ne tako davno ono je bilo praktički na izdisaju, pred gašenjem, posjetitelji na većini projekcija brojali su se na prste jedne ruke i polako je umirao smisao njegova postajanja. Unatoč tome, goričko kino je nekako opstalo u tim najtežim danima i othrvalo se svim prijetnjama da se ugasi, nestane. Nakon svega, danas je sve živahnije, sve snažnije, iako se ova aktualna priča teško može uspoređivati s nekim davnim vremenima, u kojima je kino bilo središte goričkog društvenog života. Oporavak je krenuo tamo negdje 2013. godine, kad se u cijelu priču uključio Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) i – spasio stvar.- Uh, stvarno jest – kaže Vesna Gjurković, voditeljica Kina Gorica, koja je na toj poziciji već punih 18 godina.- Kad se pojavio Cinestar, s njim je u našu kinematografiju ušla i digitalna oprema, koju nitko osimnjih nije imao. Nitko od malih kinaKako je glavni distributer ujedno i vlasnik Cinestara, nije mu bilou interesu ni prebacivati sve filmove na filmske trake, a i one koje bi prebacili, čekali bismo po dva, tri mjeseca. Složit ćete se, baš i nema smisla prikazivati film tri mjeseca nakon što je prikazan u zagrebačkim centrima, koji su našoj publici toliko blizu – pojašnjava voditeljica goričkoga kina.

 

Kao u srednjem vijeku

 

I tako je bilo sve do te 2013. godine. Sve je zapinjalo na tehnologiji. Dok je Cinestar živio po svojim pravilima, izazvao veliki “boom” među publikom, sva ostala kina, pa tako i goričko, živjela su u nekim prošlim vremenima. Filmovi koji bi milošću nezainteresiranih distributera ipak bili presnimljeni na filmske role, krenuli bi na turneju po Hrvatskoj. Nakon što bi se film prikazao u jednom gradu, rola bi se poštom ili autobusom slala u grad koji je sljedeći na redu. Da, možda zvuči kao “srednji vijek”, ali tako je stvar doista funkcionirala sve do prije tri godine.- To je stvarno bilo grozno razdoblje. Mala kina diljem Hrvatske počela su čak i zatvarati svoja vrata, više nisu mogla opstati. Srećom, goričko kino nije bilo jedno od njih, ali i mi smo bili na izdisaju, vjerojatno bi se kino i zatvorilo da nije bilo potpore Grada. I tad je HAVC, na sreću svih nas, pokrenuo projekt digitalizacije. Svim kinima koja su se prijavila na natječaj HAVC je financirao digitalnu opremu i time je krenuo oporavak – objasnila nam je Gjurković.Od tog trenutka, zapravo, sva su kina došla u puno ravnopravniji položaj. Onog trenutka kad je stigla digitalna oprema, svi su dobili mogućnosti prikazivati filmove u istom trenutku, čim bi se on ‘otvorio’ u Hrvatskoj. I zato se danas gotovo redovito događa ono što se donedavno činilo nezamislivim, da najpopularniji naslovi istoga dana budu prikazani u Cinestaru i u, primjerice, Vodicama, Đakovu, Čakovcu… I u Velikoj Gorici.- Osim što sad startamo s programom u istom trenutku kad i Cinestar, kvaliteta prikazivanja je
tehnički praktički jednaka, a pritom smo mi puno jeftiniji. Naravno da se i dalje ne možemo uspoređivati s velikim centrima, ali da je lakše, definitivno jest – ističe Vesna Gjurković, koja se prije nekoliko dana odlučila pozabaviti i brojkama.

 

Hotel, mesnica i kino

 

A one su, u odnosu na ono što se događalo posljednjih godina, zapravo odlične.- Sve rjeđe se događa ono što je u jednom razdoblju bilo gotovo normalna pojava, da se projekcije otkazuju zato što nitko nije došao u kino. Evo, radila sam izvješće za prvih 11 mjeseci ove godine i došla sam do brojke od oko 18.000 posjetitelja. Unazad deset godina nikad se nije dogodilo da pređemo tu brojku! Do kraja godine bismo mogli doći čak i do 20.000 ljudi koji su došli u naše kino. To bi bilo sjajno, publika se očito vraća i moramo biti zadovoljni. Napokon ljudi počinju prepoznavati da i u svom gradu mogu pogledati film, da ne moraju ići u Zagreb kako bi otišli u kino, da nije Cinestar jedina opcija – kaže nam Vesna. Ljudi su se, točnije, morali samo podsjetiti da je tako, da je i goričko kino ponovno ozbiljna opcija. Kao što je bilo generacija prije ove naše. Naime, Goričanima je u njihovu gradu kinematografija bila dostupna još prije više od 70 godina. Živih svjedoka tog vremena više nema previše, ali ostalo je zapisano da je prvo kino u Velikoj Gorici otvoreno još u prvoj polovici 40-ih godina prošlog stoljeća. Država se tad zvala NDH, u tijeku je bio drugi svjetski rat, a naš grad izgledao je bitno drukčije. A kino je bilo na drugoj lokaciji.- Preko puta tadašnjeg hotela Park, na današnjoj Zagrebačkoj, bila je mesnica, a pokraj nje to prvo kino. Bilo je to malo, simpatično kino, ali funkcioniralo je, filmovi su se prikazivali i gledali. Na toj lokaciji poslije je bila tiskara – priča nam Ivan Matanović, jedan od ključnih ljudi za razvoj kina i općenito kinematografije u Velikoj Gorici. Danas su mu 82 godine, ali vrlo je vitalan, pamti sve ključne trenutke razvoja i rasta goričkoga kina. Rođeni je Petrinjac, a u Veliku Goricu došao je 1955. godine.- Bio sam učitelj, a u to vrijeme učitelji su išli po selima i radili s djecom. Tako sam i ja sa suprugom te 1955. došao u ovaj kraj, koji se tad zvao Kotar Velika Gorica. Prvo smo živjeli u Dubrancu, a nakon što sam se vratio iz vojske, preselili smo se u Lukavec i ondje živjeli sve do 1968., kad smo izgradili kuću u Velikoj Gorici – prisjeća se Matanović, koji pamti i tadašnju Goricu, iz vremena kad ona zapravo i nije bila grad, barem ne u obliku u kojem je to danas.- U vrijeme kad sam ja došao, dakle sredinom 50-ih, Velika Gorica je imala 2500 stanovnika. A mi smo u najboljim vremenima, pamtim to dobro, godišnje imali oko 140.000 gledatelja u kinu – kaže Matanović. Razlika u životu i funkcioniranju kina tad i danas je, dakle, nemjerljiva. I neusporediva. U gradu od2500 stanovnika, s okolicom ne više od 7000, prodavalo se 140.000 ulaznica godišnje, a sad smo u gradu od 70.000 ljudi presretni dođe li brojka prodanih ulaznica do 20.000. Vremena se stvarno mijenjaju…- Kino je na toj lokaciji, preko puta hotela Park, bilo do pred kraj 50-ih godina, a tad je poljoprivredna zadruga počela graditi zgradu Zadružnog doma, u kojoj je 1959. počelo funkcionirati i kino. Do tad je njime upravljala tvrtka koja se zvala Kino poduzeće, a od početka 60-ih pridruženo je Narodnom sveučilištu – pamti Matanović.

 

Kino u gostima: Gdje dođe struja, dolazi i kino

 

Velika Gorica je nakon drugog svjetskog rata polako počela rasti, razvijati se, a u tu se priču uklapao i rast popularnosti kina. No Ivan Matanović i ljudi okupljeni oko njega nisu u svemu tome zanemarivali ni sela. Stanovništvu iz gradske okolice tad nije bilo jednostavno dolaziti u Goricu, pa je kino dolazilo k njima.- Do sredine 60-ih godina diljem Turopolja i Vukomeričkih gorica bilo je problema s elektrifikacijom, a kad se to počelo mijenjati, mi smo reagirali. Mislim da smo negdje 1965. kupili pokretne, prijenosne projektore. I kako bi u neko selo došla struja, dolazili bismo i mi prikazivati filmove. Te projekcije, naravno, bile su uvijek pune – sjeća se Ivan Matanović. U Buševcu, Kučama, Lukavcu, Pokupskom i Veleševcu filmovi su se prikazivali jednom tjedno, ali dolazilo je povremeno i u druga sela.- Krajem 50-ih i početkom 60-ih konačno je struja stigla i u Vukomeričke gorice. U to je vrijeme snimljen film “Svoga tela gospodar”, a kasnije i “Breza”. Radnja oba ta filma odvijala se upravo u Vukomeričkim goricama, odnosno oko Kravarskog i Hruševca Gornjeg, gdje je Slavko Kolar i službovao – priča Matanović i nastavlja:- Usporedno sa širokom vrpcom, film je bio snimljen i na traku od 16 mm. Narodno sveučilište imalo je taj projektor i želio sam film prikazati u Donjem Hruševcu, u koji se u to vrijeme, pogotovo kad bi krenule jesenske kiše, moglo doći samo pješice i zaprežnim kolima. Tako je i bilo. Sjećam se da sam autom došao do Kravarskog, pa dalje nastavio kolima, kroz duboko blato. Film je prikazan, na oduševljenje lokalnog stanovništva, nakon čega sam u gluho doba noći, sav blatnjav, stigao u Kravarsko do automobila. Ni kiša, ni blato, vjerojatno zato što sam bio mlad, nisu mi mogli pokvariti zadovoljstvo koje sam osjećao zbog radosti koju sam pružio ljudima.

 

Prijatelju, sredi mi film…

 

Zgradu o kojoj priča generacije Goričana znale su kao “Kokot”, a danas je mi poznajemo kao zgradu Pučkog otvorenog učilišta. Ili, jednostavnije, kao – Kino. Bila je tu i knjižnica, kasnije i glazbena škola, autoškola, sjedište goričkog radija, redakcije Velikogoričkog lista… Prikazivale su se i kazališne predstave, ali kino je uvijek bilo najveći hit. I izazivalo je najveći interes. Prema riječima dugogodišnjeg ravnatelja POU-a Drage Bukovca, često je bilo i jedini društveni događaj u gradu, što dobrim dijelom objašnjava i one sjajne brojke, onih 140.000 prodanih ulaznica.- Kino je u to vrijeme doista uglavnom bilo puno. Djelomično i zato što nije bilo toliko sadržaja, ali i zato što smo bili jako dobro organizirani. Osobno sam stalno išao u Zagreb po nove filmove, čak i preko nekih mojih prijateljskih veza uspijevali smo prikazivati filmove praktički u isto vrijeme kad su se prikazivali u Zagrebu, što je u to vrijeme bila velika stvar – kaže Ivan Matanović, koji je 1960. godine postao prvi ravnatelj novoizgrađenoga kulturnog centra u današnjoj zgradi POU-a. Na toj je poziciji ostao punih 30 godina, sve do 1990. godine, kad je otišao u mirovinu.
– Ja sam vam uvijek bio čovjek koji voli sve znati – sa smiješkom priča Matanović i nastavlja:- Dok sam odrastao u Petrinji, moj otac je bio voditelj gradskoga kina i već tad me sve to počelo privlačiti. Kao dijete sam imao pristup kabini iz koje su se radile projekcije, što je drugima bilo potpuno nedostupno, i to me jako zainteresiralo. Zato sam uživao baviti se tim poslom u Velikoj Gorici. Ja sam vam znao usred noći gdje je i za što služi doslovno svaki prekidač, svaki osigurač u zgradi kina. I imalo se tu što znati. Gledajući iz današnje perspektive, bila je to “muzejska” tehnologija, ali za to doba radilo se o tehnološki vrlo naprednom sustavu za prikazivanje filmskih projekcija.- Da, to je tad bilo zaista moderno kino. Imali smo dvije kino aparature, dva projektora, a na toj, tehnološki prilično visokoj razini, držali smo se i kasnije. Zgrada se u nekoliko navrata preuređivala, modernizirala, a negdje tijekom 70-ih godina dobili smo i čuvene Iskrine uređaje, koji su tad bili vrlo cijenjene – priča Matanović.

 

foto: arhiva Ivan Matanović

 

Videorekorder najgori neprijatelj

 

Sve to, ulaganja, ali i trud zaposlenika, kojih je u Narodnom sveučilištu Juraj Kokot u jednom razdoblju bilo i do 150, jasno se očitovalo i na društvenom životu grada, odnosno posjetu kino projekcijama. Goričko kino, možemo to danas slobodno reći, bilo je i ponešto ispred svog vremena. Repertoar je bio bogat, u kino se moglo ići svaki dan, a filmovi su se najčešće prikazivali od 20 sati.- To je bio naš uobičajeni termin, ali često se događalo da neke popularnije filmove, za koje je bio veći interes, prikazujemo i dva puta na dan, najčešće od 18 pa opet od 20 sati. Nedjeljom su se filmovi prikazivali i od 16 sati, a nerijetko smo znali imati i podnevne matineje namijenjene isključivo vojnicima, koji su služili vojni rok u vojarnama u Velikoj Gorici i okolici – prisjeća se Ivan Matanović, koji je sa suradnicima osmislio i posebnu ponudu nazvanu “Noćne kino projekcije”, u to vrijeme prilično neobičnu:- Točno, u drugoj polovici 70-ih i početkom 80-ih imali smo i noćne projekcije. Posebno atraktivne filmove prikazivali smo u 23 sata, što je bio termin koji je mlađa publika posebno voljela – prisjeća se Ivan Matanović. Iz sjedalica goričkoga kina naši su se djedovi, bake i roditelji prvi put divili fakinskim brčićima Clarka Gablea i zanosnoj figuri Marylin Monroe, ženski dio publike bacao je u trans zavodnički pogled Humphreyja Bogarta, a muški gracioznost Grace Kelly. U kasnijim godinama su kultne naslove poput Casablance, Zameo ih vjetar ili Građanina Kanea zamijenili neki noviji filmovi i neke nove zvijezde Jacka Nicholsona, Marlona Branda, Elizabeth Taylor ili Meryl Streep, da bi se negdje u drugoj polovici 80-ih godina pojavio veliki neprijatelj kina – videorekorder. Ono što je prvotno bilo nezamislivi luksuz, uskoro je postalo dostupno širim masama i videoteke su počele nicati po cijeloj Velikoj Gorici. Na štetu goričkoga kina, s čijeg je čela 1990. otišao Ivan Matanović. I u tim teškim vremenima po kino, bitno težim nego dotad, palicu predao u ruke prvo Vesne Kokot, zatim Borivoja Zimonje, a neko vrijeme i uvaženog i poznatog goričkog kulturnjaka Drage Bukovca.- Dobro, ja sam tu zapravo sam uskakao u razdobljima kad ljudi koji su vodili kino nisu bili u mogućnosti to raditi, odnosno u nekim prijelaznim fazama – pojasnio nam je Bukovac, koji je negdje u tim kratkim razdobljima uspio ući u povijest goričkoga kina.- Znate, Dragec vam je rekorder našega kina – otkrila nam je Vesna Gjurković

 

Gledatelji u nekadašnjoj dvorani POU. foto: arhiva Ivan Matanović

 

Videoteka na Galženici

 

A Dragec, odnosno gospodin Bukovec, jako je dobro znao na što misli.- Točno, ispalo je tako da je upravo u jednom od mojih mandata oboren rekord kina. Bilo je to početkom 1998., kad je u naše kino došao Titanic. Oborio je sve rekorde, i po gledanosti, i po zaradi – rekao je Bukovec, a njegova nasljednica Vesna Gjurković pamti još neke detalje vezane uz legendarni ‘blockbuster’ Jamesa Camerona s Leonardom Di Capriom i Kate Winslet. Približne brojke ostvario je još jedan veliki hit iz tog vremena, film potpuno drugačijeg žanra. Kad je u Veliku Goricu došao “Mr. Bean – film potpune katastrofe”, dakle prvi film iz serijala o dogodovštinama smušenog i simpatičnog Britanca, ponovno su gužve bile nezamislive. Mnogi će se sjetiti kako su te jeseni 1997. ljudi sjedili čak i na podu kako bi pogledali film, uloviti ulaznicu i utoj je situaciji bila prava premija.
– Dok smo prikazivali Mr. Beana, čak je i policija morala dolaziti ovdje održavati red. Ljudi su se doslovno znali potući za karte! Sa sjetom pamtimo ta vremena i takve filmove. Sad više nema takvih, izrazitih ‘blockbustera’ zbog kojih bi se netko potukao – sa smiješkom kaže aktualna voditeljica goričkoga kina. Taj veliki “boom” dogodio se u doba kad je posjećenost kina zapravo već bila u padu. U vrijeme “rata” s videotekama bilo je svakojakih pokušaja da se ponovno privuče publiku, koja je sve više filmove gledala doma, iz naslonjača, a sve manje dolazila u kino.- U vrijeme najveće krize pokušali smo i s otvaranjem naše videoteke. Bila je u Domu kulture Galženica, ali nije osobito dobro funkcionirala. Imali smo i projekcije na terasi na Galženici, a to je znalo biti uspješno – kazao je Bukovec. Posebno pamti jednu situaciju. Odnosno, jednu okladu.- Ne sjećam se o kojem se filmu radilo, ali znam da sam se s tadašnjim novinarom RVG-a Vladom Horinom, kasnije predsjednikom goričkog HSS-a, kladio da ću za tu projekciju prodati više od 150 ulaznica. Pristao je, kladili smo se, a ja sam prodao 160 ulaznica. A opet, do danas mi još nije platio okladu, ha, ha – kaže Dragec.

 

Prodanih ulaznica – nula

 

I u tim trenucima, kad je Kino Gorica bilo u nezapamćenoj krizi, uzde je u svoje ruke uzela Vesna Gjurković. – Dvorana je bila zapuštena, oprema stara, a interes publike sve slabiji. Iako je 2004. godine naša zgrada renovirana, pa smo dobili i novu opremu, odnosno novi projektor, problem je bio tehnološke prirode. Naime, tad je došla ta prva digitalna oprema, koju mi nismo imali. Uslijed svega toga, često se događalo da se projekcije jednostavno moraju otkazati zato što ne bismo prodali niti jednu ulaznicu – kaže nam Vesna, koja posebno pamti jedan od hrvatskih filmova iz toga vremena:- Prikazivali smo film sedam dana, a došlo nam je ukupno šest ljudi?! Četiri projekcije morali smo otkazati, a na preostale tri dođe nam po dvoje ljudi. I tu se naša priča o životu Kina Gorica vraća na početak. Na tezu o nekim boljim vremenima, o oporavku goričkoga kina, ali i o povratku hrvatskog filma na puno bolje pozicije, puno sličnije onima iz sedamdesetih, osamdesetih godina…- Sjajno je što Goričani sve više dolaze u kino, ali i što sve više gledaju hrvatski film. Ima to veze i sa tim što su se naši filmaši odmaknuli od teških, sumornih tema i psiholoških drama te se okrenuli nekim pozitivnijim temama, komedijama i publici prihvatljivijim izričajima. Unazad dvije, tri godine se pojavilo nekoliko filmova koji su privukli publiku i sad su ljudi počeli dolaziti gledati i filmove koji nisu toliko razvikani, što znači da je sad i malo više povjerenja u hrvatske filmove – rekla je Gjurković.

Nekoliko je puta tijekom razgovora spomenula Hrvatski audiovizualni centar, spasitelja našeg i mnogih drugih kina. No ta pomoć nije bila bezuvjetna.- Naravno da nije, to je i logično. Konkretno, imamo neke programske obaveze temeljem tog ugovora. Cijeli projekt išao je u smjeru održavanja nezavisne kino mreže i mi smo se obvezali da će nam polovica repertoara biti nezavisni europski i hrvatski filmovi, s ciljem da se izbjegne ta opća ‘amerikanizacija’ kina. Kako kroz redovni program, tako i kroz neke revije, suradnje s raznim udrugama, s HAVC-om… Često idemo i preko tih 50 posto, iako je riječ o filmovima koji nisu komercijalni. Međutim, i tu nam uskače HAVC, koji nam svake godine pomaže da smanjimo minus koji nastaje zato što ne prikazujemo isključivo holivudske filmove i ‘blockbustere’ – objasnila je Gjurković.

 

Dvorana kina. foto: Marko Vidalina/Cityportal.hr

 

Borba s politikom i sportom

 

Bolja je i organizacija, međusobna povezanost kina koja su bila u istim ili vrlo sličnim problemima. Kako bi se takvo nešto izbjeglo u budućnosti, mala kina su se ujedinila.- Prije malo više od dvije godine mala kina su se povezala u Kino mrežu. Mi koji vodimo kina redovno se sastajemo, razmjenjujemo ideje i programe, zajednički nastupamo prema distributerima, s kojima smo imali puno problema. Na primjer, Blitz distribucija je ujedno i vlasnik Cinestara, što nije bilo dobro za nas. Sad je puno lakše funkcionirati – kaže Gjurković. Naravno, to ne znači da i dalje nema problema.
– U Gorici nam je problem što imamo samo jednu dvoranu, koja nije ‘prava’ kino dvorana. I događa se da, recimo, dođe prosinac, krenu se održavati razne manifestacije u dvorani. Koriste je KUD-ovi, škole, udruge, sve djelatnosti unutar POU-a… I kino se tu redovito ‘skida’. Kad dođe do toga, nema kontinuiteta pa se događa da nas ljudi pitaju: ‘Dobro, jel vi igrate ili ne igrate?’ – kaže Vesna.

Unatoč tim i takvim poteškoćama, danas sa zadovoljstvom možemo reći: ‘Kino Gorica igra’. Sve bolje i sve odlučnije, najteža vremena su prošla i pred njim je lijepa budućnost. Još samo da i oni Goričani koji to ne shvaćaju što prije shvate da je odlazak u kino u Zagreb najčešće gubljenje vremena. I novca. Jer doma imamo istu ponudu, bliže nam je, a ulaznice su jeftinije. I zato je logično ostati ovdje, zar ne?

 

 

 

Tekst objavljen u Reporteru 358 (prosinac 2016)

HOTNEWS

Vijećnici digli ruke: Gorica ide u izradu Generalnog urbanističkog plana

Svi naši planovi su stariji od 10 godina, odnosno planovi starije generacije koji su rađeni po starim zakonima.

Objavljeno

na

Generalni urbanistički plan, prostorni plan u kojem je, među ostalim, točno određena namjena gradskog prostora, temeljni je dokument prostornog uređenja. Sadrži detaljno utvrđenu mrežu prometnica, stambene prostore, zelene površine, komunalne kapacitete, parkove…a ovaj važan akt dobiva i naš grad – odlučeno je na jučerašnjoj, 11. Sjednici Gradskoga vijeća Grada Velike Gorice.

Točku dnevnog reda „Prijedlog Odluke o izradi Generalnog urbanističkog plana Grada Velike Gorice”, obrazložila je Gordana Mikulčić Krnjaja iz Upravnog  odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša.

–Svi naši planovi su stariji od 10 godina, odnosno planovi starije generacije koji su rađeni po starim zakonima. Donošenjem Izmjena o prostornom uređenju i Pravilnika o prostornim planovima, propisan je novi način izrade planova u sustavu e-planovi, kako bi se modernizirao postupak izrade. Ujedno je raspisan i natječaj nadležnog ministarstva putem NPOO-a, na koji gradovi mogu aplicirati i olakšati si financiranje. I stoga je donošenje plana – hitno! – istaknula je Mikulčić Krnjaja.

Dodala je kako se priprema planova odvija istovremeno u tri postupka – putem sustava e-planovi, u papirnatom obliku i onom potrebnom za prijavu na natječaj, što utječe na dugotrajnost izrade planova. GUP Grada Velike Gorice krenuo je u izradu početkom 2024. godine, kada je donesen novi Pravilnik i kada su bili ispunjeni svi preduvjeti.

Prijedlog Odluke o izradi Generalnog urbanističkog plana Grada Velike Gorice bez rasprave je prihvaćen većinom glasova.

Dodajmo kako su vijećnici prihvatili i prijedlog Odluke o izradi izmjene i dopune Detaljnog plana uređenja proširenja groblja Šćitarjevo.

–Riječ je izmjeni jednog dijela, budući da je kod planiranja prometnice i parkirališta, utvrđeno da se tamo nalaze arheološke iskopine, na što je Ministarstvo kulture tražilo izmještanje parkirališta na drugu parcelu – objasnila je Mikulčić Krnjaja.

Također,  prihvaćeni su i prijedlozi Odluka o izradi izmjene i dopune Urbanističkog plana uređenja naselja Velika Mlaka, Donja Lomnica, Gradići, Staro Čiče, Novo Čiče, Lukavec, Gospodarske zone Kušanec-istok i Poslovne zone Vukovinsko polje.

Nastavite čitati

HOTNEWS

IZVRŠENJE PRORAČUNA Manjak prihoda i primitaka zbog dinamike kapitalnih projekata i kasnijeg priljeva novca

S rastom gospodarskih aktivnosti rasti će i porezni prihodi, stižu i sredstva nefinancijske imovine i izvora pomoći za završene projekte.

Objavljeno

na

Na prvoj radnoj sjednici Gradskog vijeća Grada Velike Gorice u novom sazivu, pred vijećnicima je bilo 12. točaka, od kojih je prva bila – Izvršenje proračuna za 2024. godinu.

Obrazloženje na Prijedlog Godišnjeg izvještaja o izvršenju proračuna dao je gradonačelnik Krešimir Ačkar.

– U razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca prošle godine ostvareni su ukupni prihodi i primici od gotovo 97 i pol milijuna eura, što je 85 posto godišnjeg plana. Ukupni izdaci ostvareni su u iznosu od gotovo 102 milijuna eura, što znači da je ostvaren manjak prihoda i primitaka od 4 i pol milijuna eura. Rezultat je to nešto slabije realiziranih općih primitaka za posebne namjene, a vezano uz dinamiku kapitalnih projekata i financiranja iz izvora pomoći koje imaju kasniji priljev u odnosu na rokove – objasnio je gradonačelnik.

Dodao je kako će Gradu s rastom gospodarskih aktivnosti povećati i porezni prihodi te prihodi od prodaje nefinancijske imovine i uplatnih sredstava iz izvora pomoći za završene projekte.

Ipak, porezni prihodi, u odnosu na prethodnu godinu, bilježe veće ostvarenje za čak 5 milijuna eura ili 12,72 posto. Rezultat je to rasta zaposlenosti i rasta plaća.

–Prema podacima Fine, Grad Velika Gorica bilježi konstantan rast zaposlenih, što potvrđuje da je naš grad jedan od najpoželjnijih gradova za poslovanje, investicije i život – rekao je Ačkar.

No, SDP-ov Ivo Jelušić smatra da je manjak prisutan radi loših temelja proračuna, na što je, kako je naglasio, upozoravao i prilikom njegovog donošenja.

– Prvo treba donijeti rebalans, pa onda proračun, jer je neprihvatljivo da je realiziran 15 posto manje od planiranog, a potrošeno više nego što se ostvari. Lokalni proračun ne dozvoljava deficit i taj manjak je potrebno pokriti rebalansom i osigurati suficit u proračunu – rekao je Jelušić.

S kritikom se nadovezala i vijećnica Ivana Mlinar koja je navela da Grad primjenjuje drugu razinu transparentnosti trošenja novca na kojoj nije vidljivo puno stavki, u usporedbi s Gradom Zagrebom koji trošenje proračuna prikazuje u realnom vremenu, s čime se nije složio nezavisni vijećnik Juraj Odrčić.

– Velika Gorica je tri koplja iznad Grada Zagreba po transparentnosti svoga proračuna. Prikazujemo ukupno sve transakcije, svaki pojedinačni račun središnjeg proračuna i svih proračunskih korisnika, što u Zagrebu nije slučaj, budući da građanima nisu dostupne informacije na što se troši trećina proračuna – poručio je Odrčić.

U konačnici, Prijedlog Godišnjeg izvještaja o izvršenju proračuna Grada Velike Gorice za 2024. godinu, prihvaćen je sa 17 vijećničkih glasova za i četiri protiv.

Nastavite čitati

HOTNEWS

PRVA RADNA Sjednica Gradskog vijeća – pitanja dnevne bolnice, proširenja Mraclinske Dubrave, uređenja “čič beacha”…

Radovi u Ulici Matice Hrvatske kreću u ponedjeljak, promet će se morati zatvoriti i ići će obilazno Ulicom Andrije Kačića Miošića.

Objavljeno

na

Gradsko vijeće Grad Velike Gorice jutros je započelo sa svojom prvom radnom sjednicom u novom sazivu.

Uoči Aktualnog sata oporbeni vijećnici nisu se složili s Dnevnim redom, jer kako su navodili Ivana Mlinar, Ivo Jelušić i Damir Slojšek, radi nepoštivanja Poslovnika koji nalaže konstituiranje nekoliko Odbora koji donose mišljenja o točkama poput  Proračuna i GUP-a, a u međuvremenu nisu konstituirani, podršku nisu dali, te su sve  pojasnili na press konferenciji zatražeći stanku.

No, zamjenik gradonačelnika Neven Karas ustvrdio je kako je bez obzira na Poslovnik vijeća, Dnevni red donesen u skladu sa zakonom i kako je ključno za napredak grada donijeti odluke koje su pred vijećnicima.

Na aktualnom satu prva je za govornicu stala Ivana Mlinar (SDP) i predložila da se  sjednice Gradskog vijeća prijenose javno na službenom kanalu Grada, te da se umirovljenicima s područja grada osigura besplatan prijevoz ZET-ovim autobusima, jer kako je istaknula mnogi od njih do zagrebačkih bolnica moraju kupiti tri karte.

– Postoji faktografski prijenos tako da Sjednice zapravo jesu javne i po tom pitanju mi imamo zadovoljenu formu. No, od ovog saziva novost je da imamo audio zapis Sjednica a u razmatranje ćemo staviti i video prijenos – odgovorio je predsjednik gradskog vijeća Darko Bekić.

Gradonačelnik Krešimir Ačkar dao je odgovor na pitanje o ZET-u podsjetivši kako je od kad je postao gradonačelnik, ZET za 100 posto povećao subvenciju da bi tada Velikogoričanima karta ostala 4 kune.

– ZET-om vlada MOŽEMO!, oni su s vama u koaliciji. Dvolično je i nekorektno prema građanima Velike Gorice tražiti ovako nešto. Lokalni prijevoz je najjači argument u Velikoj Gorici, a on je besplatan za sve. Riješite problem u “vašoj kući” – poručio je Ačkar.

Vijećnik Vedran Zobec (HDZ) pitao je u kojoj je fazi projekt Dnevne bolnice , sanje prometne sigurnosti i dosezi biciklističke infrastrukture.

– Prijavili smo projekt nove biciklistička staze s kojom ćemo spojiti istok i zapad grada, a koja će biti duga oko 2 kilometra. Odsjek za promet dao je svoje mišljenje kako dodatno osigurati sva raskrižja koja će biti sigurna i za korištenje osobama s invaliditetom. Biciklistička staza će biti sufinancirana s 930 tisuća eura, odnosno s 85 posto. Ostatak sredstava će biti financirano iz gradskog proračuna – rekla je Gordana Mikulčić Krnjaja iz Upravnog odjela za prostorno planiranje, graditeljstvo i zaštitu okoliša.

Odgovor o bolnici dao je gradonačelnik, a šesti grad po veličini, kako je istaknuo, zaslužuje bolju i kvalitetniju zdravstvenu skrb, no zdravstvenim ustanovama osnivač je Zagrebačka županija, što nije u ingerenciji Grada.

– Mi smo definirali projektne zadatke, a buduća bolnica trebala bi zadovoljiti sve potrebe koje su naši sugrađani obavljali u Zagrebu. Govorimo o dijagnostici, specijalističkim ambulantama, maloj kirurškoj ambulanti… nadalje nas čeka prenamjena prostora urbanističkim planom i odgovor resornog ministarstva kako bi se što krenula realizacija – dodao je gradonačelnik.

Na nedostatak pedijatara u Domu zdravlja pažnju je skrenula Vijećnica Sanja Barišić (SDP) koja smatra da mjera subvencioniranja pedijatara s 1.200 eura nije polučila rezultate te da je pedijatrica koja je zaposlena ubrzo otišla na porodiljni dopust, a tražila je i odgovor na pitanje zašto se ne subvencioniraju troškovi odvoza fekalne kanalizacije u okolnim selima.

Gradonačelnik je odgovorio kako nema utjecaj na korištenje porodiljnog dopusta liječnika te da je osnivač Doma zdravlja također Zagrebačka županija.

–Mi ćemo nastojati i davati više novaca u tu mjeru koju smatramo i demografskom i zdravstvenom, nećemo od toga odustati – naglasio je Ačkar.

Ivana Belošević (HDZ) tražila je detalje oko radova na tržnici koji su u tijeku te divljih deponija koje kako je rekla, niču kao gljive poslije kiše.

–Radovi na rekonstrukciji nadstrešnice na tržnici krenuli su 30. Lipnja, štandovi su izmješteni kod Muzeja Turopolja, a izvođač ima rok od 90 dana da završi radove koji uključuju postavljanje čelične konstrukcije i čeličnih panela, te aluminijskog pokrova za zaštitu od sunca, na površini 20×40 metara. Bit će izrađena i nova oborinska odvodnja budući da se dosadašnja ne uklapa u razmještaj novih stupova – objasnio je pročelnik Odjela za komunalne djelatnosti i promet Dubravko Katulić  i naveo kako su radovi vrijedni 421 tisuću eura.

Odgovor o ilegalnim odlagalištima otpada dala je Gordana Mikulčić Krnjaja iz Upravnog odjela za prostorno planiranje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, a kako je rekla u ožujku je Grad podnio kaznenu prijavu protiv većeg broja osumnjičenih kojima se na teret stavlja odlaganje građevinskog otpada u prirodu na području Kosnice, Mičevca, Ščitarjeva i Obrezine.

–Prije nego li se ispitaju svi osumnjičeni mi ne možemo dobiti uvid u postupak, no u kontaktu smo s našim odvjetnikom koji će nas obavijestiti čim se steknu uvjeti za to – rekla je Mikulčić Krnjaja.

Jedno od vijećničkih pitanja bilo je vezano za uređenje autobusnih stajališta koja su različito označena i konstruirana, te neodržavana, te kako će na Mraclince utjecati najavljeno proširenje odlagališta Mraclinska dubrava.

–Na području Grada postoji 320 autobusnih stajališta, te bih molio predstavnike Gradskih četvrti i Mjesnih odbora da nas obavijeste ukoliko je stajališta potrebno obnoviti. Kominikacijom možemo brže riješiti nedostatke budući da se Velika Gorica proteže na 210 kilometara kvadratnih a kroz koji prolazi 560 kilometara cesta. Svake godine obnavljamo stajališta. No, kako bi ušla u program održavanja, potrebna nam je pomoć, odnosno informacija Mjesnih odbora – poručio je pročelnik Katulić.

O proširenju odlagališta otpada u Mraclinu govorio je direktor VG Čistoće Ivan Rak koji je objasnio kako su mještani Mraclina i Buševca već saslušani na javnim tribinama i iznijeli su svoje viđenje.

–U proširenje se ide radi nedostatka kapaciteta na odlagalištu zbog toga što ne postoji Centar za gospodarenje otpadom čiji je projekt Grad Zagreb papire nažalost 4 godine držao u ladici i nisu potpisani sa Zagrebačkom županijom. Radi kašnjenja mi moramo ići izmjenu Prostornog plana i u proširenje našeg odlagališta u Mraclinu. Širit će se postepeno, bez bojazni približavanja naselju – rekao je Rak.

Također, vijećnike je zanimala i dinamika radova na obnovi prometne infrastrukture.

–Radovi u Ulici Matice Hrvatske kreću u ponedjeljak, a uključuju zamjenu vodovodne mreže, fekalne kanalizacije i oborinsku odvodnju na dužini od 230 metara. Izgradit će se obostrana pješačko-biciklistička staza te će prometnica biti široka 7,10 metara. U vrijeme trajanja radova promet će se morati zatvoriti i ići će obilazno Ulicom Andrije Kačića Miošića. Rok završetka radova, vrijednih 544 tisuće eura, je 120 dana. U kolovozu kreće rekonstrukcija istočnog ulaza u Veliku Goricu kako bi se spriječilo opasno skretanje prema trgovačkim centrima iz smjera grada. Vozila će u budućnosti imati predviđeno skretanje nakon benzinske postaje u ulicu na čijem su početku auto kuće. Investicija Hrvatskih cesta vrijedna je 573 tisuće eura, a radovi bi trebali trajati 90 dana.U Kromosovom naselju projektiraju se dvije ulice, no tamo je najveći problem oborinska odvodnja koja uvjetuje cijenu investicije, a prema dugoročnom planu kroz 8 godina trebali bi ovo naselje po pitanju cesta u potpunosti obnoviti – najavio je Katulić.

Neadekvatna izvedba rekonstrukcije prometnica na području grada zabrinjava podpredsjednika Gradskog vijeća Ivu Jelušića, kojem je objašnjenje o tome tko snosi troškove popravka prometnice dao također pročelnik Katulić.

–Pretpostavljam da mislite na potez Zagrebačke ulice od Podbrežnice do Fizirove, gdje je cesta valovita i ona je katastrofa. Izvođač radova će sve nanovo izasfaltirati, naravno, o svojem trošku, kao i sve radove koji nisu dobro izvedeni – dodao je pročelnik.

Ivan Godinić postavio je pitanja o rekonstrukciji Centra za odgoj i obrazovanje te zdravoj prehrani u školama i vrtićima, o čemu je govorila pročelnica Lana Krunić Lukinić.

–Imala sam nekoliko razgovora s ravnateljima i svi su za uvođenje zdravih namirnica. Isto vrijedi i za vrtiće, na čemu čemo raditi. Škola u Kurilovcu u ovom trenutku je u fazi završetka idejnog projekta, a za školu Pleso –Rakarje provedena je javna nabava za izradu glavnog projekta i očekujemo potpisivanje ugovora s projektantima – njavila je pročelnica.

Što se tiče Centra, gradonačelnik Ačkar je poručio kako je Grad ponudio sva sredstva i mogućnosti za novu lokaciju, ali nije pronađeno adekvatno rješenje, no raspisan je natječaj za rekonstrukciju. Dodao je kako Grad stoji iza svakog stanovnika.

Stipu Duvnjaka (HDZ) zanimalo je uređenje jezera Čiče i detalji o geotermalnim istraživanjima.

–Grad radi na tome da se jezero izdvoji iz eksploatacijskog polja, a građani ga nezakonito koriste. Radimo na tome da građani mogu legalno koristiti jezero i u komunikaciji smo s koncesionarom te nadležnim ministarstvima. Očišćen je dio od raslinja kako bi se mogla napraviti geodetska snimanja. Što se tiče uređenja moramo dobiti suglasnost za izdvajanje, a onda ćemo napraviti prijedlog za uređenje. Očekujem da ćemo uskoro imati i taj dio riješen – objasnila je Mikulčić Krnjaja.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

EKSKLUZIVNA FOTO GALERIJA! Poznati redatelj odabrao Veliku Goricu za snimanje povijesnog spektakla!

Uz Ranch Kurilovec smjestio se filmski set na kojem se snima dokumentarno-igrani serijal i igrani film – jedinstveni filmski projekt u Hrvatskoj.

Objavljeno

na

Objavio/la

Raskošne i realistične kulise, mnogobrojni statisti i glumci, antička moda…nešto što danas obično možemo vidjeti na američkim filmskim setovima, redatelj Božidar Domagoj Burić doveo je u naš grad, na zemljište uz Ranch Kurilovec. 

Riječ je o ekranizaciji života rimskog imperatora Dioklecijana, čija nas velebna palača u Splitu danas podsjeća na bogatu povijest. I dok se film bazira i na povijesnim zapisima i fikciji, serijal se temelji na povijesnim činjenicama. 

Foto: Gianna Kotroman

Uz mnogobrojne lokacije u Hrvatskoj gdje su već snimane scene, ova naša odabrana je zbog terena koji može izdržati teške blokove kulisa, ali i radi blizine grada Zagreba, budući da je to produkcijski HRT-ov projekt. 

Pogled na detalje ovog spektakularnog filmskog seta ne bismo imali da nije naše radijske voditeljice jutarnjeg programa City radija Gianne Kotroman, inače i TV glumice, a koja je na sceni utjelovila lik bogate Rimljanke. Pauzu između snimanja scena iskoristila je za razgovor s glumcima, kostimografkinjama ali i samim redateljem, tako da doznajemo sve detalje ovog zahtjevnog projekta.  

 –Ovo je dvojni projekt. Jedan je igrani film a drugi je igrano-dokumentarna serija i sve snimamo zajedno. Snimanje je vrlo zahtjevno, između ostalog i zbog toga što je jezik filma latinski, i to ne onaj koji se uči u školi, već onaj iz doba Dioklecijana. Snimali smo u studiju HRT-a, u Splitu u Dioklecijanovoj palači, Ježeviću u Damatinskoj zagori, ali i diljem Europe za potrebe dokumentarnog dijela projekta, profesore s Cambridgea, Oxsforda, Potsdama – ispričao je Burić, a kako je inače profesor povijesti i arheologije, intrigira ga i nadahnjuje povijesna tematika. 

Dodao je kako je film Dioklecijan povijesni spektakl, s elementima drame i misterije, ali i scena akcije. 

Foto: Gianna Kotroman

–Znamo da Hollywoodu ne možemo parirati, nemamo tih novaca, ali imamo bolju priču, sigurno bolju od drugog nastavka Gladijatora s kojim publika nije bila pretjerano oduševljena. Priča je temelj, bez obzira na produkciju. Ako je priča uvjerljivo prikazana, film je uspio i nadam se da će se publici svidjeti – poručuje redatelj.  

U igranom filmu su 42 govorne uloge, a u glavnim ulogama su naši poznati glumci Amar Bukvić i Nataša Janjić koji utjelovljuju cara i Prisku, zatim Slavko Sobin, Krešimir Mikić, Dragan Despot, Anja Šovagović Despot, Marinko Prga i ostale poznata imena s hrvatske glumačke scene, a posebnu ulogu, i to onu prezentera, ima i Mladen Badovinac iz TBF-a. Gianni je otkrio da se na sceni osjeća “kao doma”. 

–Ja sam svojevrsna poveznica Dioklecijana sa današnjim, modernim Splitom, recimo dajem jedan humoristični odmak od ozbiljne strane priče. Strašno uživam u ovom cijelom projektu, sa svima sam na ti, dolazim vesel na posao…ono, baš uživam! – rekao je Mladen, također od glave do pete transformiran u Rimljanina.   

Foto: Gianna Kotroman

Kako doznajemo, snimanje se kalendarski proteže kroz dvije godine, no utrošeno je 75 snimateljskih dana, budući na opsežnu produkciju i scenografiju koju hrvatska produkcija nije mogla izvesti u kraćem roku.

Potrebno je vjerno izgraditi građevine toga doba, opremiti scenu rekvizitima, poput nekadašnje tržnice i pomagala, posuđa…dakle, u potpunosti uprizoriti povijesne lokalitete, kao što je Rimski forum i pločnike. 

Foto: Gianna Kotroman

No, uz realističnu scenografiju, apsolutno je zadivljujuća i kostimografija, a sva odjeća šivana je po narudžbi, objasnila je Ana Kala Kovačević koja je zajedno sa Željkom Franulović radila na tom dijelu projekta. 

  Svi kostimi, sve cipele, svi dodaci – sve se posebno radilo za ovaj projekt. Bilo je teško naći prirodne tkanine, no uspjeli smo pronaći zamjene ali da izgleda vjerodostojno. Period cara Dioklecijana je kasna antika i tada su se događale velike promjene u odijevanju. Recimo, pod utjecajem Germana u modu ulaze hlače, koje do tada Rimljani nisu nosili, zatim razlika u staležima bila je vidljiva u odijevanju, pa su recimo Patriciji kao pripadnici visokog staleža imali ukrasne trakice na odjeći s čime smo početno imali problem, jer kod nas nismo imali gdje nabaviti. Također, iscrtavali smo i izrađivali vojničke odore u dvije boje s dvije oznake, kako bi se razlikovala vojska cara Karina i cara Dioklecijana. Nama je najdraži dio projekta, u biti, istraživački dio. I tu smo zaista puno radili na detaljima, upravo zbog tog perioda promjena, i kacige su poprimale drugačiji izgled, tako da je taj dio posla bio zanimljiv, težak i izazovan ispričala je Kovačević, a kako je nadalje objasnila, jednako je zahtjevno izrađivati muški i ženski kostim toga doba, što zbog modnih noviteta poput rukava na tunikama, što zbog puno detalja koji su tada bili “in”. 

Raskošna moda antike bila je zahtjevna za kostimografkinje/Foto: Gianna Kotroman

Osim ekskluzivnih fotografija sa scene, dobili smo i malu ekskluzivu oko izlaska filma i serije iz radne u finalnu verziju.  

– Krajem godine sve bi trebalo biti odrađeno, a kad se film i serijal finaliziraju, najprije će se film predstaviti na festivalima, zatim u kinima, dok će televizijska publika seriju na malim ekranima dočekati iduće godine na jesen – najavio je redatelj Božidar Domagoj Burić, koji stoji iza jednog od do sada najvećih projekata Hrvatske radio televizije. 

FOTO galerija:

Glumci Jerko Maričić i Dragan Despot na setu

Mali statisti vrijeme između snimanja scena krate igrajući društvene igre

Mladen Badovinac i Gianna Kotroman

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ubojstvo u Dubravi! Muškarac ubijen na ulici, počinitelj u bijegu

Policija je blokirala promet Avenijom Gojka Šuška u oba smjera, od Kolakove ulice do Maksimirske ceste

Objavljeno

na

Objavio/la

Oko 17:20 sati, u Dubravi na Aveniji Gojka Šuška, zasad nepoznata osoba usmrtila je muškarca hicima iz vatrenog oružja. Kako doznajemo od PU Zagrebačke, zločin se dogodio na ulici, pred očima građana, a počinitelj se nakon napada udaljio u nepoznatom smjeru.

Na mjestu događaja provodi se očevid, a policija je blokirala promet Avenijom Gojka Šuška u oba smjera, od Kolakove ulice do Maksimirske ceste.

Detalji o žrtvi zasad nisu poznati, kao ni motiv napada.

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno