Bilo da ste trebali nešto za svaki dan ili pak nešto otmjenije, u Modiani na prvom katu robne kuće mogli ste pronaći zaista dobar komad odjeće poznatih modnih brandova. Šuškalo se već neko vrijeme kako će ovaj lanac trgovina zatvarati svoje poslovnice u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji. Nakon Čakovca, Karlovca, Metkovića, Osijeka, Pule, Rijeke, Samobora…istu sudbinu doživjela je velikogorička Modiana. Pomalo tužan prizor zatekao nas je prije nekoliko dana – navučeni zastori i cerade. Odjeća je još uvijek izložena, kako u prodavaonici, tako u izlogu.

Foto: Matea Brenčić/Cityportal.hr

A priča je sljedeća…U Hrvatskoj Modiana posluje u okviru tvrtke Modiana ZG d.o.o. s ukupno 16 prodavaonica. Većina njihovih trgovina nalaze se u prostorima bivšeg Mercatora, a koji je sada u sastavu Fortenova grupe. Kako doznajemo, Modiana, inače u vlasništvu talijanske tvrtke, godinama nije plaćala najam prostora i režije, ne samo u Hrvatskoj, nego i u susjednim zemljama, pa su u Fortenovi bili prisiljeni tome stati na kraj – promijenili su brave, navukli zastore i onemogućili poslovanje Modiani. Radi se o dugu od nekoliko milijuna eura.

Upit smo poslali Fortenovi, a njihov odgovor prenosimo u cijelosti.

– Nastavno na dugotrajno kontinuirano neispunjavanje ugovornih obveza od strane zakupoprimca Modiane prema tvrtkama koje posluju unutar Fortenova grupe Konzumu plus u Hrvatskoj, Mercatoru u Sloveniji i Srbiji, te nakon neuspješnog pokušaja nagodbe kojom bi se uredilo namirenje nastalog duga, na razini cijele Fortenova grupe donesena je poslovna odluka o raskidu ugovora o zakupu i aktiviranju ugovorne mogućnosti vraćanja u posjed poslovnih prostora. U pitanju je ukupno 25 lokacija na prostoru Slovenije, Srbije i Hrvatske koje su predmet ugovornog odnosa te su kompanije o svom planiranom postupanju unaprijed obavijestile zakupoprimca.

Postupak vraćanja u posjed proveden je kako bi se navedene lokacije mogle ponovno staviti u funkciju, što je nužno iz perspektive odgovornosti prema svim dionicima kompanije, ali i prema ostalim zakupoprimcima koji uredno ispunjavaju svoje ugovorne obveze. – stoji u priopćenju Fortenove.

Foto: Matea Brenčić/Cityportal.hr

Naravno, kontaktirali smo i Modianu, ali do zaključenja članka odgovor nismo dobili. Hoće li Modianine trgovine ponovno otvoriti svoja vrata, ostaje nam vidjeti.

U ponedjeljak će se ispisati još jedna crtica u povijesnim knjigama našega grada. Ostat će zapisano da je Velika Gorica 1. srpnja 2024. postala prvi grad u Hrvatskoj koji je omogućio svojim građanima besplatan komunalni linijski prijevoz. Uz to, našim će krajem od prvog dana srpnja prometovati autobusi koji su oslikani u prepoznatljive turopoljske motive, što će dodatno uljepšati cijelu sliku.

Svi ti novi autobusi, prigodno ukrašeni, prometovat će onako kako su to u anketi tražili sami građani, a jedna od novih linija je i ona koja vodi prema Mičevcu. Nije, naravno, i jedina, budući da će po novome postojati i linije koje povezuju centar grada i željeznički kolodvor, kao i poslovnu zonu Meridian 16, Veliku Mlaku…

Iako će prijevoz biti besplatan, putnici će na svih 16 lokalnih linija morati imati voznu kartu. Po odredbama Zakona o komunalnom linijskom prijevozu ona je nužna i zato će putnici na raspolaganju imati dva jednostavna rješenja.

– Da, prijevoz je besplatan, subvencioniran je od Grada u stopostotnom iznosu, ali svejedno je potrebno imati voznu kartu. Tako nalaže zakon i toga se moramo držati, a dobro je imati kartu ili Arriva karticu i zato što je to ujedno i osiguranje u slučaju bilo kakve nesreće. Karticu je moguće preuzeti kod vozača ili u gradskoj upravi, nije na ime i prezime i nema rok trajanja. Osiguranje se aktivira svaki put kad se putnik prijavi da je ušao u autobus, što je radnja od jedne sekunde – objašnjava Ante Nakić iz Arrive.

Neće biti kontrole, ni vozači neće inzistirati, ali…

– Vozači će upozoravati putnike da bi trebalo imati vozne karte, ali nije baš da ćemo raditi probleme s ljudima. Za svakog putnika je bolje da ima tu kartu – kaže Nakić.

Da ne bi bilo zabune, na linijama od Zagreba do Velike Gorice i dalje će voziti ZET-ovi autobusi, a svi Arrivini bit će na okupu u ponedjeljak u 9 sati, kad i građani mogu doći na naš Autobusni terminal, posvjedočiti jednom povijesnom trenutku.

Kao i sve u životu, povjerenje ima rok trajanja. Znamo svi kako ga je teško steći, ali na žalost znamo i kako ga je lako izgubiti.

Neću vas danas zamarati sa svojih standardnih tisuću riječi, jer je ovo zadnja kolumna koju vam pišem na ovom portalu, a hoćemo li se ponovo čitati ovdje, nije samo moja odluka.

Voljela bi vas i ovaj put podsjetiti da vjerujete prvo sebi i mislite prvo na sebe, a tek onda na sve ostale. Zašto je to važno? Pa zapravo se odgovor sam od sebe nameće. Ako ujutro u ogledalu možete bez problema pogledati osobu koja vas gleda, znajući da ćete se i taj dan potruditi da vi budete sretni, ali ne pri tome biti sebični i samodopadni, onda je sigurno da će i ljudi u vašoj okolini uživati u vašem prisustvu i željeti da se i oni tako osjećaju.

Hm…možda i neće jer će biti zavidni, ali ne zaboravite, ono što šaljete u svemir vraća vam se višestruko.

Dakle, ako volite, volite svim srcem i to će vam se vratiti.

Ako stvarate, stvarajte svom snagom i to će vam se isplatiti.

Ako nešto morate reći, recite iz srca, bez zadrške jer to je prava istina. Istina će vam pokazati odgovor.

Ima rečenica koje je teško izgovoriti, ali kad ih izgovorite, kamen koji vam padne sa srca nagrada je za hrabrost koju ste sakupili izgovorivši tu rečenicu.

Ima jedna riječ koju ja nisam dovoljno koristila i zbog nje se danas nalazim u situaciji u kojoj jesam. Ali srećom evo za 4 dana navršavam 47 godina pa se nadam da će pamet iz dupeta doći do glave. Ta riječ je – NE.

Teško ju je izreći kad smo posloženi tako da je to nepristojno, neprimjereno i da moramo biti dostupni svima i uvijek. E pa NE moramo.

Jedino što MORAMO jest iskoristiti onu crticu između godine rođenja i godine smrti tako da jednog dana kad nas ne bude, ljudi s osmjehom na licu prepričavaju anegdote o nama. MORAMO ostaviti dobru vibru za sobom, ali moramo misliti i na sebe. Nismo svi zabavljači i nismo svi bića koja vole biti u centru pažnje. Ja osobno jesam klaun i volim se smijati uglavnom na vlastiti račun. Ali, poznajem ljude da kojima jednostavno mogu samo biti. Sjediti i gledati neki film ili buljiti u pučinu na moru, i pri tome se osjećati dobro.

Nismo svi isti, ali jedni bez drugih ne možemo. Društvena smo bića i jedni drugima smo potrebni.

Iako smo na početku rekli da povjerenje ima rok trajanja, budite vi ti koji postavljaju dugačke rokove. Ne dozvolite ljudima da se razočaraju u vama. Budite tu jedni za druge. Razgovarajte, smijete se, budite si podrška.

I na kraju, maknite se od mobitela i buljenja u ekrane jer dobar razgovor s osobom koja možda nema puno poznanika i prijatelja kao vi, može tu osobu izvući iz depresije i spasiti joj život. Depresija nije tema o kojoj želim pisati, niti želim završiti naše druženje na ovaj način, ali brinite se jedni za druge, jer jednog dana, možda će baš vama poziv na kavu biti slamka za koju ćete se uhvatiti.

Da, tužna sam.

Previše se toga ružnoga dešava oko nas i teško je pronaći nešto što bi nas globalno nasmijalo i dalo nadu da će sutra biti bolje, ali sam činjenica da će to sutra možda doći, trebala bi biti dovoljna.

Kako bi moj dragi kolega Branimir meni rekao svaki put kad me uhvati ovakav bluz: „Neno, jel’ bi ti malo u kurac otišla?“

E pa odoh.

Voli vas do nekog drugog pisanja vaša Nevena.

Kao osoba koja se čitavi život bori s kilama, nisam mislila da ću ikad pisati o ovoj temi, ali i ona je osobna i na žalost sve prisutna, pa da i to skinem s popisa – „Baš moram ili ću na lakat progovoriti“.

Niti jedna žena na ovoj planeti ne osjeća se ugodno kad mora stati na vagu. Sve smo bolesne u glavu i mislimo da smo debele. Imale mi 45 kila s krevetom ili 100+, uvijek smo si debele. Isto je zato što nam modna industrija koja je ušla u sve pore našeg života, a kojom upravljaju ljudi iskrivljenih moralnih vrijednost, nameće neke norme. To su norme zacrtane u njihovim bolesnim glavama, a ne bazirane na stvarnom izgledu svakodnevnih žena. Ne govorim da modeli nisu svakodnevne žene, ali rijetke su one koje ne grle WC školjku ili koriste neke suplemente da bi izgledale kao hodajuće vješalice za kreacije koje su ti čudni umovi smislili.

Foto: christopher-campbell-unsplash

Pokušate li pronaći u tim vrlim kolekcijama, koje koštaju više od zlatnog nojevog jajeta, konfekcijski broj veći od 36, dobit ćete pogled ravan gađenju prilikom gledanja u WC školjku. Da, ljuta sam. Imam i razloga biti, a pazite, to ovaj puta nema veze s mojom kilažom, jer kako sam već nebrojeno puta rekla, ja sam sebi napeta i prasnula bi se kad se pogledam u ogledalo. Važno je što ja vidim, jer ja to projiciram i dalje. Kome se ne sviđa, nek’ odjebe u troskoku, pardonček.

Dakle, neki dan sam bila svjedokom razgovora novopečenih supružnika. U braku su dulje od godinu dana, nije im prvi pokušaj „brakovanja“, ali ako ima Boga, neće biti ni zadnji. Nadam se da će ona ipak doći pameti jer ju fakat volim.

Brak nije 50:50 podjele obaveza, truda, ali i zasluga i nagrada. Brak je 100:100!

Ako radiš nešto na 50% to je jedva održivo.

To znači da svaki dan u svakoj prilici moramo dati sve od sebe da bi to uspjelo. Jer ako se ne trudimo, koji kuki smo uopće ušli u tu zajednicu? Koji kuki nam treba partner? Ako nešto radiš i važno ti je, onda daš 100% sebe, zar ne?

E tako…

Sad kad znamo što je brak, kad znamo da žene ne staju na vagu ni kod doktora, ako baš ne moraju i da lažu o toj prokletoj brojci na vagi izdajici samo da zadrže barem malo dostojanstva kojeg gube svaki dan gledajući retuširane reklame i naslovnice modnih časopisa… hajde vi meni recite kako da je ne reagiram na sljedeću priču.

Foto: pexels-pixabay

Uglavnom, suputnik/supružnik/suparnik ili kako god ga hoćete nazvati, već u nekoliko navrata prigovorio je svojoj supruzi koja je bila trudna do prije mjesec dana, da bi bilo dobro da izgubi nakupljene kile. Riječ je dakle o 5-7 kg koje je ona dobila od kad su se vjenčali. Da, dobro ste pročitali. Bila je trudna do prije mjesec dana. Napominjem da je riječ o ljudima starijim od 40 godina, dakle, nije da je to sad faza „nebum jela pa sam za mjesec dana ko violina“, a pogotovo ne kad je ranije spomenuti suparnik u međuvremenu izgubio posao, provodi više vremena u birtiji i s dečkima nego doma, a i kad je doma zanovijeta… OK, ja to tako vidim, ali budući da ne živim s njima, mogu samo nagađati koliko je od pomoći. Diši, Neno, diši.

Foto: volodymyr-hryshchenko-unsplash

I tako on vidno uznemiren što ona kasno navečer nakon cjelodnevne borbe s djecom, poslovima koje radi da bi ih uzdržala oboje, pospremanja kućerine koje je rob i previše hendlanja svojih boleština, pazite, ona nema frizuru i top make up, nije izbacile dekolte da ga možda napali i odagna njegovu najcrnju misao.

A znate koja je to misao?

Pazi vamo… Njemu je najveći strah da njegova žena ima više kila od njega!

O sve ti jebem, zemljo otvori se!

Nabijem te na te kile i zarotiram u smjeru kazaljke na satu!

Malo je reći da sam se osula slušajući njegovo predavanje o tome kako se njemu ne diže na njegovu ženu jer živi u tom strahu od brojke na vagi, kako bi i on trebao smršaviti, jer mu se na diže ni na samog njega (pazi to), i ako ona ne stane na vagu tamo i tada pred njim, uvode se neka nova pravila u njihove živote. Jebem ti vagu i tko ju je izmislio!

Ona i dalje nije htjela stati, ali sada iz više razloga. Osim straha od broja na vagi koji i jednom i drugom predstavlja nešto što je nametnuto, ona je bila povrijeđena njegovim nastupom, omalovažena, skrhana od svih tih jebenih emocije i hormona koji nakon trudnoće divljaju po njoj i nije dala da ju slomi. Barem, ne preda mnom.

Dakle, da vam opišem ženu u jednoj rečenici. Struk, cice i dupe kao da su ju grčki bogovi slagali. Trbuh od trudnoće koji ne visi, prekrasne plave oči i smeđa kosa. ‘Alo starac slijepac, da ti ju bar netko hoće uzeti (ponude primam u inbox i ne šalim se).

I tako sam ja da smirim situaciju, ponavljam znajući svoju kilažu, ponudila da svi troje stanemo na vagu, da ja jedina znam tko koliko kila ima i da se nađemo kroz neko vrijeme (u koje bi kao trebali izgubiti na kilaži), pa da ja kažem tko je koliko izgubio. On se složio, ali ona nije baš bila sigurna.

Stala sam ponosno na vagu i zapjevala troznamenkasti broj uz plesnu točku koje bi se Shakira posramila.

Onda je na vagu stao on i kreten na glas rekao koliko ima kila. Eto, kako drugačije, nego kreten.

Njoj je laknulo. Vidjela sam joj u očima da ima manje kila od njega, i to samo po suzi koja je zasjala u kutu preumornih očiju. Stala je na vagu. Imala je 10 kg manje od njega.

Foto: pexels-thirdman

On je odahnuo rekavši da će SAD MOĆI MIRNIJE SPAVATI (o sve ti hebem), jer mu žena nema više kila od njega.

I zašto ja vama ovo pišem?

Pa eto da vidite kakvih sve muških ima i kakve su glupe prioritete postave. To što oni traže od nas su zapravo njihovi kompleksi, a ne naši.

To što mi tražimo od vas 15 cm veselja, ne znači da ga vi ne možete zamijeniti nekim drugim alatom i li dijelom svoga tijela.

Kužite?

Dakle, sjedne, razgovarate i dogovorite se.

U ovom slučaju, neću predložiti recept jer ne želim da se ova saga nastavi uz moju pomoć. Neka se snađu sami ako misle da je vrijedno.

Ali recimo u priči oko 15 cm ili 20 dkg mesa koje nama ženama trebaju da bi bile sretne, stvar se rješava igračkama koje su dostupne klikom miša ili linkićem s nekim film gdje mu objasnite da ima i druge organe kojima vas može usrećiti.

Da se ovi što zdravo žive i vježbaju svakodnevno ne naljute, ja ne propagiram debljinu. Dapače, smatram da je ona opasna, jer vidim koliko je naškodila meni. Ja propagiram zdrave međuljudske odnose i pokušavam ženama dati do znanja da ne moraju šutjeti i trpjeti, te da imaju pravo reći i da ih netko čuje.

„Ako nećeš ti, hoće druga tri“ – rekla sam jednom davno i dobila po zubima. Nakon toga sam se okrenula i otišla. Zauvijek. Najbolji šamar ikad.

Zdravi odnosi među ljudima uklanjaju stres koji je tihi ubojica…pa krenimo od toga…

Foto: becca-tapert-unsplash

Eto, tko o čemu, ja o sexu. Pa naravno, kad je to pokretač svega dobroga…

Do iduće srijede. Nemojte stati na vagu, ali pogledajte si neku igračkicu…iznenadite ga…ili nju..

Voli vas vaša Nevena

Ovo definitivno nije tema o kojoj bi pisala, da nisam nekome obećala. A ja obećanja ne kršim i to me u životu košta. Naime, u nedostatku inspiracije obratim se meni bliskim ljudima i pitam ih o čemu bi željeli da pišem. Na listi se našla i ova tema, pa hajde da probamo nježno obraditi nešto što sama ne mogu shvatiti. Možda mi pisanje pomogne.

Kao i uvijek prije obrade teme davila sam ljude oko sebe da mi iznesu svoje stavove o temi. Naravno, u masi ljudi koje tlačim da bi baš vas mogla tlačiti svojim pisanjem, ima ljudi svakakvih profila i životnih situacija. Ima ih u braku – sretno ili nesretnom, razvedenih – opet sretno ili nesretno, vječitih samaca, zatupljenih neženja, super pametnih koji jedno govore, a drugo rade, ali imam i jednog mudrog koji pita:

„A što ti o tome misliš?“

I onda ja krenem iz srca i izbacim sve što sam mislila i nisam ni znala da mislim.

I kad izverglam, onda on kaže: „E to napiši, jer to si ti. Tebe čitaju, ne mene.“

Pa eto, napisat ću vam svoj kut gledanja, pa se nadam da ću tako iskreno čuti i drugu stranu. Vašu.

Ja sam se udala davno, i vjerovala sam da će taj brak zaista biti „dok nas smrt ne rastavi“, ali eto oboje smo i te kako živi, ali nismo više u braku. Kod nas je post-bračna situacija dobra jer smo ostali prijatelji i sve se možemo dogovoriti, a i sam razvod nas je oboje pokrenuo. Znate kako se ljudi opuste u braku i uljuljaju u sigurnost i rutinu…E da.

Foto: Pixabay/AlemCoksa

Toga sad više nema i oboje smo u uzlaznoj putanji, kako živeći život što je bolje moguće, tako i stvaralački. Očito smo jedan drugog kočili. Vjerujem da i među vama koji sad ovo čitate ima takvih parova, ali vama je ona ranije spomenuta uljuljana sigurnost draža, od novog početka.

Razvod zapravo i jest novi početak. Iako sam se taj dan kad smo dobili službenu presudu suda raspala na tisuću dijelova, jer sam shvatila da sam potpisala papir na kojem piše da nisam uspjela, kasnije sam shvatila da sam zapravo dala novu priliku samoj sebi da vidim koliko sam sposobna, jaka i velika, da krenem dalje sama. I krenula sam. Znam neke ljude koji su razvedeni, ali nisu to još rekli svima, jer se i danas osjećaju kao da su neuspjeli. Recite, fakat ne boli.

Foto: Pexels/cottonbro-studio

Da bi vam lakše objasnila ovu situaciju, moramo se malo vratiti unazad. Ponovno je osobna tema, pa ću ju lakše objasniti. Naime, prije nego li sam ostala trudna, uzeli smo psa. Ja tad 24-godišnjakinja koja navodno nije mogla ostati trudna, svu ljubav koju sam imala za neko potomstvo usmjerila sam na moju njuškicu. Tog psa sam voljela više nego vlastiti život. I one gospođe koje su svojim psićima tepale i govorile ima da su njihove bebice, i njih sam „nadjebala“. Bila sam ljubiteljica njuškica od koje su ljudi skoro bježali. Voljela sam pse više nego ljude. No dobro, i danas više volim pse nego 90% ljudi koje poznajem, ali neki feler moram imati. I došao je taj dan. Pukao je vodenjak i ja sam morala ići upoznati biće koje je u meni raslo 9 mjeseci i koje je dio mene, a ja nisam znala kako ću ja to biće voljeti više nego li volim svoju njuškicu.

Foto: Pixabay – SeppH

Kad sam ga prvi put primila u ruke, onakvog zgužvanog, plavog i glasnog, kad me primio za prst i ukrao mi srce, otvorio je potpuno novu vreću punu ljubavi koja je bila u meni sve ovo vrijeme – samo za njega. Tek tada sam spoznala da postoji više vrsta ljubavi.

Dakle, u trenutku kad sam se razvela, fokus ljubavi sam okrenula na sebe. Sina i dalje beskrajno volim i za njega bih ubila ako treba, ali on ljubav dobiva iz svoje vreće. Bivšeg muža volim iz vreće koja se iz prvobitne zaljubljenosti pretvorila u naviku i prijateljstvo, prijatelje volim iz njihovih vreća… Razumijete?

A ova moja vreća ljubavi prema samoj sebi – e ona je bila dupkom puna, jer nisam sebe voljela. Ne na način na koji sam trebala. Uvijek su svi bili važniji.

I onda sam se odlukom da krenem dalje sama našla u situaciji da mi treba snaga. Snagu sam uvijek crpila iz drugih, pa sam tako i u novu vezu krenula s idejom da se nalijepim na njega kao što sam navikla. No, tako ipak nije ispravno. Nisam se razvela da bi opet ovisila o nekome ili da bi se opet uljuljala u neku sigurnost. Ne.

Photo: Canva

Na svim svojim objavama propagiram #budisebiprva i stvarno se trudim tako živjeti. Iako mi skoro 47 godina navika da ne budem sebi prva otežavaju put i konstantno se borim sama protiv sebe, ja i dalje vjerujem da sam na pravom putu.

Brak sam probala i vidim da nije za mene.

Majka jesam i nadam se jednog dana unucima. Ako ih ne bude, onda budem tlačila tuđe unuke.

Vlasnica psa sam bila predivnih 19 godina i nikad si to više neću priuštiti jer ta bol koju osjećam za mojom njuškicom, ne može se zaliječiti niti iz jedne vreće ljubavi koje imam. Dakle, i to sam naučila.

Možda jednom, kad budem stara i kad neću imati nekoga da mi doda čašu vode jer sam odlučila biti sama, pomislim da skočim s nebodera, ali možda i ne ostanem sama.

Ko’ će ga znati. Ja ne znam kakve planove Bog ima za mene, ali znam da me voli i da je uvijek tu. Da, nisam ga do sada spominjala, ali On je taj koji mi je dao i krila i sve ovo što ja jesam danas.

Dakle, nisam u lovu na posljednji brak ili brak uopće jer sam ga probala i vidim da mi baš ne ide, ali ako vama treba taj papir, ako vas on čini sigurnim, sretnim, mirnim i bez njega ne možete, ja vam želim da bude točno onako kako vi želite.

Kako ćete mi se smijati kad jednog dana objavim knjigu s drugim prezimenom i naslova „Kako sam samo glupa bila u tim četrdesetima!“, ali do tada, voli vas vaša Nevena.