HOTNEWS
“Nije mi ništa…” – najveća i najopasnija laž kod žena
Spisateljica i kolumnistica Nevena Skočić u ovotjednoj kolumni o demonima u glavama, sigurnom mjestu i travi koja diše…
Mogla bi ja ovu temu okrenut na zafrkanciju, a možda u jednom trenutku i budem, ali danas mi je nekako tužan dan, pa rekoh da izbacim iz sebe, a možda pomognem nekome.
Dakle, svi mi smo skloni donositi zaključke sa minimalnom količinom informacija.
Ako vidimo mladu majku, pomislimo da je promiskuitetna i da je roditelji nisu dobro odgojili. A ne razmišljamo da je možda silovana i ipak odlučila zadržati dijete jer se boji Boga.
Ako vidimo debelu osobu, pretpostavimo da je lijena i proždrljiva, a ne razmišljamo da možda ima problema sa štitnjačom ili čak, pazite sad ovo, da boluje od bolesti kojoj je nuspojava debljina. Ima i toga. Pokazat ću vam svoju dijagnozu ako želite.
Ako vidite osobu sa prljavim rukama punim žuljeva, u radnoj zamazanoj manduri kako stoji u redu u dućanu sa nelagodom jer svi bulje u njega, odmah smatrate da se nije dovoljno školovao da bi radio gospodski posao, pa sad nek kopa kanale, ko ga šiša. A ne razmišljate da je možda na pauzi doletio do dućana da trudnoj ženi ili bolesnom djetetu kupi nešto da pojedu i da je i njemu neugodno što tako izgleda, iako svojim radom zarađuje bolje od većine nas koji sjedimo u kancelarijama i pametujemo za tipkovnicama, dok on radi posao kojeg mi ne bi radili “ni mrtvi”.
I neka dobro živi, i neka ima, ruke mu se pozlatile.
Ako vidite osobu kako sjedi u parku i razgovara sama sa sobom, automatski pomislite da je ta osoba luda. Ne razmišljate da se možda priprema za razgovor za posao ili kako zaprositi ženu svog života ili kako reći bližnjima da boluje od neke bolesti.
Mogla bi nabrajati dovijeka zato što sam se i ja sama tako ponašala. Danas više to ne radim. A zašto? Evo priča.
Imala sam prijateljicu, zvat ćemo je Ira. Bila je mojih godina, imale smo iste interese i mnogo tema za razgovor. Bila je izuzetno vedrog duha i uvijek je imala nešto za komentirati, što je meni u ženskom društvu poželjna aktivnost. Ira je bila samohrana majka koja je često selila obzirom na sve manja primanja, ali i nemogućnost rada.
U svim našim druženjima nije mi rekla da boluje od depresije ili da sumnja da ju ima.
Pričale smo o njezinoj pobjedi nad rakom dojke i drugim “bubicama”, kako je ona zvala svoje bolesti, ali depresije se nikad nije dotakla. Nije znala kako jer pretpostavljam da nije ni znala da ju ima. Bila je čvrsta žena, majka, kraljica i psiha joj je morala biti čvrsta. Često mi je znala reći da ne može spavati i da ima potrebu pobjeći nekuda i biti sama sa sobom, zagrliti drvo i slušati travu kako diše. Nisam ju razumjela jer meni su ljudi tada bili važni. Jako važni i bilo mi je važno što misle o meni. Dok su me isti ti ljudi tapšali po ramenima zbog uspjeha, a zabijali mi nož u leđa čim bi im ih okrenula, Ira je pokazivala srednji prst svima i čuvala mi leđa. Ona je bila moj štit, ali ja nisam bila njen. Nisam ju čula.
I kad bi mi se učinilo da stvarno nije dobro pitala sam ju što joj je.
Odgovor je uvijek bio: Ma nije mi ništa.
I takav sam odgovor dobila svaki put kad bi ju pitala u čemu je problem i mogu li joj pomoći.
Nije mi ništa… I promijenila bi temu…
Danas kad vrtim u glavi naše razgovore i pregledavam nepregledno more poruka koje smo razmijenile, osjećam se loše jer nisam prepoznala u njoj tog demona koji ju je gušio. Demona koji ju je natjerao da se jedan dan sa autom zabije u kamion na obilaznici. Gada koji je njezinu djecu napravio siročadi i koji je prekinuo sjaj jedne velika žene.
A zašto vam sve ovo pišem?
Danas sam u centru vidjela jednu ženu kako sjedi na klupi, gleda u pod i priča sama sa sobom. Mojih je godina, dakle, trebala bi se nalaziti u nekoj fazi u životu kad je većina stvari pod kontrolom. Nešto mi nije dalo mira, prišla sam joj i pitala smijem li sjesti pokraj nje. Samo je kimnula u znak odobravanja. Nešto je mumljala sebi u bradu i ja sam dobila poriv da je pitam: Jeste li dobro?
Pogledala me u čudu i rekla: Jesam. Nije mi ništa.
Ira mi se stvorila pred očima i morala sam postati onda dosadna babetina i izvući iz nje dio patnje. Ne, ne radim to inače, ali ovo je bilo za moju Iru. Kad već nju nisam mogla spasiti…
U tih sat vremena koliko smo provele zajedno, saznala sam da se gospođi vratio rak na jednjaku, da joj se sin ženi i da je snaha demon koji hoda, ali njezin sin jedinac je zaljubljen ko tele i ona ne žali utjecati na njegovu sreću. Muž joj prigovara na izgledu, jer je nekad bila komad i pol, a danas je siva od kemoterapije i svega što je prošla… Ima tu još toga, ali možda i bolje da ne znate…
I nakon što mi je ispričala svoju priču, odahnula je rekavši:
“Pa nije to tako strašno. Strašno zvuči u glavi, ali kad sam prevalila te demone iz glave preko jezika, nisu više toliko strašni. Sve je to rješivo, zar ne?”
Blenula sam ‘ko tele u šarena vrata jer već kod spomena raka, noge su mi se odrezale i nisam vidjela svjetlo na kraju tunela. A ova žena ga vidi.
Ustala je i zahvalila mi se na vremenu. Boja u obraze joj se vratila.
A ja? Ja sam tih sat vremena koje smo provele zajedno samo slušala. Nisam komentirala, nego sam samo kimala glavom. I to je bilo dovoljno.
Dakle, ponekad je saslušati – dovoljno. Budite tu za svoje bližnje. Saslušajte. Neka znaju da vas uvijek mogu nazvati i izbaciti te demone. A ako vi imate demone, podijelite ih sa nekime. Kad pređu preko jezika, manji su.
Govorim vam ovo i zbog vaše djece. Pričajte sa njima. Nek se osjećaju sigurno u svojim domovima. Naučite kćeri da se uvijek mogu vratiti kući i nakon što se udaju. Stvorite im sigurno mjesto. To je najmanje što možemo učiniti da ih zaštitimo od ovog ogavnog svijeta i zločestih ljudi koji lajkovima i dislajkovima vladaju internetom i postavljaju krive norma ponašanja.
No, to je tema za neki drugi dan.
I da ne zaboravim… Tu sam… za prijatelje i obitelj 24/7.
I na svaki vaš: Nije mi ništa… Očekujte more pitanja…
Voli vas vaša Nevena
HOTNEWS
Sisačko-moslavačka županija među najuspješnijima u cjelodnevnoj nastavi: rezultati nadmašili očekivanja
Eksperimentalni program cjelodnevne osnovne škole trenutačno se provodi u ukupno 62 škole diljem Hrvatske.
Sisačko-moslavačka županija ubraja se među najuspješnije u Hrvatskoj u provedbi eksperimentalnog modela cjelodnevne škole, koji se već treću godinu provodi u tri osnovnoškolske ustanove.
Riječ je o Osnovnoj školi Jasenovac, Osnovnoj školi Davorina Trstenjaka u Hrvatskoj Kostajnici i Osnovnoj školi Zorke Sever u Popovači, čiji su ravnatelji i učitelji danas u Sisku predstavili dosadašnja iskustva i rezultate provedbe programa. Prezentacija je održana u suradnji sa županijom, uz sudjelovanje predstavnika Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih te župana Ivana Celjaka.
Govoreći o dosadašnjoj realizaciji projekta, župan je naglasio kako je županija u potpunosti ostvarila planirane ciljeve, ali i nadmašila pojedine zadane okvire.
„U potpunosti smo realizirali sve planirane aktivnosti, čak i više od toga. Sjećamo se početaka i svih izazova pri uvođenju programa, ali sada možemo reći da smo bili vrlo uspješni u tome. Sisačko-moslavačka županija, u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih, nastoji osigurati što bolje uvjete za rad u školama, za sve naše učenike i zaposlenike na čemu kontinuirano radimo i dalje. Tom smo se cilju snažno posvetili, od energetske obnove školskih objekata, uređenja kuhinja, pa sve do uvođenja eksperimentalnih programa. U posljednjih nekoliko godina značajno smo ulagali u obrazovanje, a rezultati tih ulaganja već su vidljivi i vraćaju nam se kroz kvalitetniji sustav i bolje uvjete za sve“, istaknuo je župan Celjak.
U proteklih pet godina na području županije izgrađeno je i obnovljeno ukupno 25 školskih objekata, čime se nastoji osigurati ravnomjerna kvaliteta obrazovnih uvjeta bez obzira na lokaciju škole.
„Želimo osigurati kvalitetne uvjete u svakoj školi, bez obzira na mjesto stanovanja, odnosno bilo da se radi o školi koja je u gradu ili u ruralnim područjima. Želimo da svi obrazovni programi budu održivi i dostupni svima. Ulažemo puno truda i energije kako bismo unaprijedili obrazovanje u našoj županiji. Ipak, najveći teret nose naši učitelji i nastavnici, oni su ključ razvoja obrazovanja“, dodao je župan Celjak.
Eksperimentalni program cjelodnevne osnovne škole trenutačno se provodi u ukupno 62 škole diljem Hrvatske. Predviđeno trajanje programa je četiri školske godine, a njegovi rezultati trebali bi poslužiti kao temelj za donošenje odluke o mogućem uvođenju cjelodnevne nastave u sve osnovne škole u zemlji.
CityLIGHTS
Dani osmijeha i otvorenih vrata stomatologije u Velikoj Gorici
Organizatori pozivaju sve zainteresirane da iskoriste priliku, posjete novu ordinaciju i informiraju se o mogućnostima brige za vlastito oralno zdravlje.
CityLIGHTS
Velikogoričke škole u vrhu: održano županijsko natjecanje „Sigurno u prometu“
Najuspješniji pojedinci činit će reprezentaciju Zagrebačke županije na državnom natjecanju, koje će se održati od 19. do 22. svibnja u Rovinju.
HOTNEWS
Kaufland otvorio prijave: škole mogu do besplatnog voća i povrća
Cilj projekta ostaje poticanje zdravih prehrambenih navika među najmlađima kroz svakodnevnu dostupnost svježeg voća i povrća tijekom školskih dana.
CityLIGHTS
Velika Gorica slavi 120 godina automobilizma i poziva na izložbu oldtimera
Riječ je o atraktivnom sadržaju koji će posebno privući zaljubljenike u klasike, dizajn i povijest automobilizma.
-
Crna kronikaprije 3 danaDvostruka tragedija – žena skočila sa zgrade, u stanu pronađeno tijelo maloljetnice
-
CityLIGHTSprije 5 danaVIDEO Kraj smrada: Moderni pročistač donosi rješenje, prvi korisnici uskoro spojeni
-
HOTNEWSprije 5 danaVIDEO Sova je sletjela! U Veliku Goricu stigao KTC centar
-
Crna kronikaprije 4 danaProvala na gradilištu u Velikoj Gorici – ukrali kablove, alate i odvezli kombi