HOTNEWS
“Nije mi ništa…” – najveća i najopasnija laž kod žena
Spisateljica i kolumnistica Nevena Skočić u ovotjednoj kolumni o demonima u glavama, sigurnom mjestu i travi koja diše…
Mogla bi ja ovu temu okrenut na zafrkanciju, a možda u jednom trenutku i budem, ali danas mi je nekako tužan dan, pa rekoh da izbacim iz sebe, a možda pomognem nekome.
Dakle, svi mi smo skloni donositi zaključke sa minimalnom količinom informacija.
Ako vidimo mladu majku, pomislimo da je promiskuitetna i da je roditelji nisu dobro odgojili. A ne razmišljamo da je možda silovana i ipak odlučila zadržati dijete jer se boji Boga.
Ako vidimo debelu osobu, pretpostavimo da je lijena i proždrljiva, a ne razmišljamo da možda ima problema sa štitnjačom ili čak, pazite sad ovo, da boluje od bolesti kojoj je nuspojava debljina. Ima i toga. Pokazat ću vam svoju dijagnozu ako želite.
Ako vidite osobu sa prljavim rukama punim žuljeva, u radnoj zamazanoj manduri kako stoji u redu u dućanu sa nelagodom jer svi bulje u njega, odmah smatrate da se nije dovoljno školovao da bi radio gospodski posao, pa sad nek kopa kanale, ko ga šiša. A ne razmišljate da je možda na pauzi doletio do dućana da trudnoj ženi ili bolesnom djetetu kupi nešto da pojedu i da je i njemu neugodno što tako izgleda, iako svojim radom zarađuje bolje od većine nas koji sjedimo u kancelarijama i pametujemo za tipkovnicama, dok on radi posao kojeg mi ne bi radili “ni mrtvi”.
I neka dobro živi, i neka ima, ruke mu se pozlatile.
Ako vidite osobu kako sjedi u parku i razgovara sama sa sobom, automatski pomislite da je ta osoba luda. Ne razmišljate da se možda priprema za razgovor za posao ili kako zaprositi ženu svog života ili kako reći bližnjima da boluje od neke bolesti.
Mogla bi nabrajati dovijeka zato što sam se i ja sama tako ponašala. Danas više to ne radim. A zašto? Evo priča.
Imala sam prijateljicu, zvat ćemo je Ira. Bila je mojih godina, imale smo iste interese i mnogo tema za razgovor. Bila je izuzetno vedrog duha i uvijek je imala nešto za komentirati, što je meni u ženskom društvu poželjna aktivnost. Ira je bila samohrana majka koja je često selila obzirom na sve manja primanja, ali i nemogućnost rada.
U svim našim druženjima nije mi rekla da boluje od depresije ili da sumnja da ju ima.
Pričale smo o njezinoj pobjedi nad rakom dojke i drugim “bubicama”, kako je ona zvala svoje bolesti, ali depresije se nikad nije dotakla. Nije znala kako jer pretpostavljam da nije ni znala da ju ima. Bila je čvrsta žena, majka, kraljica i psiha joj je morala biti čvrsta. Često mi je znala reći da ne može spavati i da ima potrebu pobjeći nekuda i biti sama sa sobom, zagrliti drvo i slušati travu kako diše. Nisam ju razumjela jer meni su ljudi tada bili važni. Jako važni i bilo mi je važno što misle o meni. Dok su me isti ti ljudi tapšali po ramenima zbog uspjeha, a zabijali mi nož u leđa čim bi im ih okrenula, Ira je pokazivala srednji prst svima i čuvala mi leđa. Ona je bila moj štit, ali ja nisam bila njen. Nisam ju čula.
I kad bi mi se učinilo da stvarno nije dobro pitala sam ju što joj je.
Odgovor je uvijek bio: Ma nije mi ništa.
I takav sam odgovor dobila svaki put kad bi ju pitala u čemu je problem i mogu li joj pomoći.
Nije mi ništa… I promijenila bi temu…
Danas kad vrtim u glavi naše razgovore i pregledavam nepregledno more poruka koje smo razmijenile, osjećam se loše jer nisam prepoznala u njoj tog demona koji ju je gušio. Demona koji ju je natjerao da se jedan dan sa autom zabije u kamion na obilaznici. Gada koji je njezinu djecu napravio siročadi i koji je prekinuo sjaj jedne velika žene.
A zašto vam sve ovo pišem?
Danas sam u centru vidjela jednu ženu kako sjedi na klupi, gleda u pod i priča sama sa sobom. Mojih je godina, dakle, trebala bi se nalaziti u nekoj fazi u životu kad je većina stvari pod kontrolom. Nešto mi nije dalo mira, prišla sam joj i pitala smijem li sjesti pokraj nje. Samo je kimnula u znak odobravanja. Nešto je mumljala sebi u bradu i ja sam dobila poriv da je pitam: Jeste li dobro?
Pogledala me u čudu i rekla: Jesam. Nije mi ništa.
Ira mi se stvorila pred očima i morala sam postati onda dosadna babetina i izvući iz nje dio patnje. Ne, ne radim to inače, ali ovo je bilo za moju Iru. Kad već nju nisam mogla spasiti…
U tih sat vremena koliko smo provele zajedno, saznala sam da se gospođi vratio rak na jednjaku, da joj se sin ženi i da je snaha demon koji hoda, ali njezin sin jedinac je zaljubljen ko tele i ona ne žali utjecati na njegovu sreću. Muž joj prigovara na izgledu, jer je nekad bila komad i pol, a danas je siva od kemoterapije i svega što je prošla… Ima tu još toga, ali možda i bolje da ne znate…
I nakon što mi je ispričala svoju priču, odahnula je rekavši:
“Pa nije to tako strašno. Strašno zvuči u glavi, ali kad sam prevalila te demone iz glave preko jezika, nisu više toliko strašni. Sve je to rješivo, zar ne?”
Blenula sam ‘ko tele u šarena vrata jer već kod spomena raka, noge su mi se odrezale i nisam vidjela svjetlo na kraju tunela. A ova žena ga vidi.
Ustala je i zahvalila mi se na vremenu. Boja u obraze joj se vratila.
A ja? Ja sam tih sat vremena koje smo provele zajedno samo slušala. Nisam komentirala, nego sam samo kimala glavom. I to je bilo dovoljno.
Dakle, ponekad je saslušati – dovoljno. Budite tu za svoje bližnje. Saslušajte. Neka znaju da vas uvijek mogu nazvati i izbaciti te demone. A ako vi imate demone, podijelite ih sa nekime. Kad pređu preko jezika, manji su.
Govorim vam ovo i zbog vaše djece. Pričajte sa njima. Nek se osjećaju sigurno u svojim domovima. Naučite kćeri da se uvijek mogu vratiti kući i nakon što se udaju. Stvorite im sigurno mjesto. To je najmanje što možemo učiniti da ih zaštitimo od ovog ogavnog svijeta i zločestih ljudi koji lajkovima i dislajkovima vladaju internetom i postavljaju krive norma ponašanja.
No, to je tema za neki drugi dan.
I da ne zaboravim… Tu sam… za prijatelje i obitelj 24/7.
I na svaki vaš: Nije mi ništa… Očekujte more pitanja…
Voli vas vaša Nevena
Gospodarstvo
Obrtnici u šoku – kurikularna reforma ukida tražena zanimanja
Obrtnička komora Zagreb upozorava: Interes učenika za pojedina strukovna zanimanja nikad nije bio veći, a kurikulum ih ukida.
Kurikularna reforma strukovnog obrazovanja izazvala je nezadovoljstvo kod hrvatskih obrtnika.
Pred otvaranjem 10. Zagrebačkog obrtničkog sajma, krajem siječnja, strahovito je odjeknula informacija kako od sljedeće školske godine više neće biti upisa za pojedina zanimanja.
Dio tih zanimanja je deficitaran na tržištu rada i vlada veliki interes među mladima za upis tih programa.
Nismo li naučili da su deficitarna zanimanja okosnica funkciranja svakodnevice?
Uzmimo na primjer zanimanje bravar ili tokar. Riječ je o industrijskim i proizvodnim zanimanjima. Prošle godine popunjena su sva upisna mjesta za bravara, a to zanimanje se nalazi i u preporuci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za upis i stipendiranje u školskoj godini 2025./2026. na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Od iduće godine neće se upisivati niti fotografi, iako su prošle školske godine popunjena sva upisna mjesta. Za jedno mjesto natjecalo se čak pet učenika.
Foto: Cityportal
– To je paradoks. Izgleda da državne institucije nisu koordinirane po ovom pitanju. Preporuke HZZ-a za područje Grada Zagreba i Zagrebačke županije jasno kažu za koje obrazovne programe treba povećati broj mjesta za upis, kao i broj stipendiranih učenika. S druge strane Ministarstvo obrazovanja donosi odluku da ta ista zanimanja ukidaju. Zanimljivo je za istaknuti kako zanimanja autoelektričar, pediker i plinoinstalater prošle godine nisu bila na popisu deficitarnih zanimanja. Ove godine su se našla, a mi ih ukidamo – upozorila je Antonija Tretinjak, potpredsjednica Udruženja obrtnika grada Zagreba.
Foto: HOK Zagreb/Antonija Tretinjak
Oprezno sa praćenjem zahtjeva tržišta
Do ukidanja pojedinih programa obrazovanja došlo je i spajanjem srodnih zanimanja. Tako su automehaničari i autoelektričari spojeni u jedinstveno zanimanje automehatroničar ili autolakireri i autolimari u zanimanje serviser karoserije motornih vozila.
– Mi se slažemo ta treba pratiti zahtjeve tržišta i napredak tehnologije koji nose potrebu za novim zanimanjima, kao i spajanjem postojećih, ali tu treba biti oprezan. Uzmimo na primjer zanimanje plinoinstalater. Zagrebačka i Krapinsko-zagorska županija upisale su prošle godine više od planiranog broja učenika, zbog velikog interesa. Svi znamo koliko je to odgovoran posao i nepojmljivo je tu struku pripajati monterima strojarskih instalacija. Bojimo se da u određenim zanimanjima djeca neće dobiti potrebno specifično znanje i specijalizaciju – istaknula je Tretinjak.
Foto: Cityportal
Naukovanje isključivo u licenciranim radionicama
Još jedan problem vezan uz obrazovanje za strukovna zanimanja, upozoravaju iz Obrtničke komore Zagreb, jest odnedavna dozvola da se naukovanje učenika obavlja i u nelicenciranim radionicama. Tu dolazimo do drugog problema, da se kvaliteta tog dijela obrazovanja stavlja pod veliki upitnik.
– Hrvatska obrtnička komora inzistira na tome da naukovanje u programima u kojima se djeca školuju po jedinstvenom modelu obrazovanja moraju provoditi licencirani majstori. Kao prvo poslodavac mora imati majstorsku diplomu iz dotičnog zanimanja, što jamči kvalitetu i prijenos znanja. Osim toga, tu je niz drugih stvari koje licencirani obrtnik mora zadovoljiti da bi mogao provoditi naukovanje. Po novom modelu roditelji neće imati nikakav sustav na koji se mogu osloniti, a kao roditelju sigurno vam nije svejedno da li vam dijete provodi vrijeme kod nekoga tko je provjeren ili ga šaljete negdje gdje nema nadzora – upozorila je potpredsjednica Udruženja obrtnika grada Zagreba.
Foto: Cityportal
Obrtnike se nije pitalo?
Doznajemo i kako kroz e-Savjetovanja predstavnici Hrvatske obrtničke komore nisu bili involvirani u proces kurikularne reforme strukovnog obrazovanja, a ono što je i predloženo od HOK-a, nije u potpunosti usvojeno.
Možda ovih problema ne bi bilo da su u kreiranju nacrta sudjelovali sami obrtnici i da su se u toj fazi poslušali njihovi prijedlozi – zaključuju u Hrvaskoj obrtničkoj komori Zagreb.
Ostaje nam nadati se da će obrazovanje za zanimanja koja su nam prijeko potrebna u svakodnevnom životu, ipak dobiti svoje mjesto u kurikulumu, jer ćemo u suprotnom jedino moći zapjevati stihove poznate pjesme: …gdje je nestao čovjek?
HOTNEWS
S gotovo 290 tisuća eura Županija sufinancira boravak djece u vrtićima
Maksimalan iznos potpore po djetetu je do 1.000 eura.
HOTNEWS
Općina Orle: Imamo zeleno svjetlo za prijavu na stambeno zbrinjavanje
Broj zainteresiranih je zaista zadovoljavajući, kreće priprema za prijavu
HOTNEWS
Skije i čašu pod ruku i – na Sljeme
Na ispijanje vrhunske kapljice na 1000 metara nadmorske visine zove TZ Zagrebačke županije
Opet nešto novo i inovativno iz Turističke zajednice Zagrebačke županije! Osmislila je zanimljiv vikend program na Vidikovcu, koji očarava panoramskim pogledom sa Sljemena.
Dakle, u subotu 23. veljače od 13 sati počinje Ski & Wine fest, a skijate li ili ne, možete uživati u dobrom društvu uz ispijanje vrhunskih vina poznath vinara poput obitelji Tomac,Šember, Dobra Berba, Philipecz, Jagunić i Kos, i to u ambijentu koji nije uobičajen za eno događanja.
Zato će uživanje u vinu dobiti sasvim novu dimenziju, ne samo zbog snježne destinacije nego i činjenice da činite dobro djelo.
Foto: Bolnica Bistra
Naime ovaj event Zajednica organizira u suradnji s Hrvatskom udrugom ljubitelja skijanja i snowboardanja a posvećen je podršci Specijalnoj bolnici Bistra, koja brine o djeci s najtežim zdravstvenim stanjima iz cijele Hrvatske, a kojoj će prikupljena sredstva u humanitarnoj tomboli omogućiti bolju kvalitetu njege i skrbi.
Zbog specifičnosti lokacije, brojnih sadržaja od 13 do 16 sati, broj sudionika je ograničen, pa je dolazak potrebno unaprijed potvrditi putem [email protected]ili +385 (1) 4873 665.
HOTNEWS
U pripremi mjera za pedijatre od 1200 eura mjesečno
Novi Program mjera naći će se pred Gradskim vijećem na sjednici idući tjedan.
-
Vijestiprije 5 danaŠkodom ravno u semafor
-
HOTNEWSprije 4 danaCure detalji sinoćnje stravične prometne nesreće, oglasila se i policija
-
Crna kronikaprije 2 danaPreminuo Juraj Gršetić: Doveo je “Crni grozd” u grad još davne 1971…
-
Priča iz kvartaprije 5 danaPevecovih 60: Jedno posebno prijateljstvo, dva dima cigarete i poneka suza…
