HOTNEWS

“Nije mi ništa…” – najveća i najopasnija laž kod žena

Spisateljica i kolumnistica Nevena Skočić u ovotjednoj kolumni o demonima u glavama, sigurnom mjestu i travi koja diše…

Objavljeno

prije 3 godine

10. kolovoza 2022.

Objavio/la

Nevena Skočić

Mogla bi ja ovu temu okrenut na zafrkanciju, a možda u jednom trenutku i budem, ali danas mi je nekako tužan dan, pa rekoh da izbacim iz sebe, a možda pomognem nekome.

Dakle, svi mi smo skloni donositi zaključke sa minimalnom količinom informacija.

Ako vidimo mladu majku, pomislimo da je promiskuitetna i da je roditelji nisu dobro odgojili. A ne razmišljamo da je možda silovana i ipak odlučila zadržati dijete jer se boji Boga.

Ako vidimo debelu osobu, pretpostavimo da je lijena i proždrljiva, a ne razmišljamo da možda ima problema sa štitnjačom ili čak, pazite sad ovo, da boluje od bolesti kojoj je nuspojava debljina. Ima i toga. Pokazat ću vam svoju dijagnozu ako želite.

Ako vidite osobu sa prljavim rukama punim žuljeva, u radnoj zamazanoj manduri kako stoji u redu u dućanu sa nelagodom jer svi bulje u njega, odmah smatrate da se nije dovoljno školovao da bi radio gospodski posao, pa sad nek kopa kanale, ko ga šiša. A ne razmišljate da je možda na pauzi doletio do dućana da trudnoj ženi ili bolesnom djetetu kupi nešto da pojedu i da je i njemu neugodno što tako izgleda, iako svojim radom zarađuje bolje od većine nas koji sjedimo u kancelarijama i pametujemo za tipkovnicama, dok on radi posao kojeg mi ne bi radili “ni mrtvi”.

I neka dobro živi, i neka ima, ruke mu se pozlatile.

Ako vidite osobu kako sjedi u parku i razgovara sama sa sobom, automatski pomislite da je ta osoba luda. Ne razmišljate da se možda priprema za razgovor za posao ili kako zaprositi ženu svog života ili kako reći bližnjima da boluje od neke bolesti.

Mogla bi nabrajati dovijeka zato što sam se i ja sama tako ponašala. Danas više to ne radim. A zašto? Evo priča.

Imala sam prijateljicu, zvat ćemo je Ira. Bila je mojih godina, imale smo iste interese i mnogo tema za razgovor. Bila je izuzetno vedrog duha i uvijek je imala nešto za komentirati, što je meni u ženskom društvu poželjna aktivnost. Ira je bila samohrana majka koja je često selila obzirom na sve manja primanja, ali i nemogućnost rada.

U svim našim druženjima nije mi rekla da boluje od depresije ili da sumnja da ju ima.

Pričale smo o njezinoj pobjedi nad rakom dojke i drugim “bubicama”, kako je ona zvala svoje bolesti, ali depresije se nikad nije dotakla. Nije znala kako jer pretpostavljam da nije ni znala da ju ima. Bila je čvrsta žena, majka, kraljica i psiha joj je morala biti čvrsta. Često mi je znala reći da ne može spavati i da ima potrebu pobjeći nekuda i biti sama sa sobom, zagrliti drvo i slušati travu kako diše. Nisam ju razumjela jer meni su ljudi tada bili važni. Jako važni i bilo mi je važno što misle o meni. Dok su me isti ti ljudi tapšali po ramenima zbog uspjeha, a zabijali mi nož u leđa čim bi im ih okrenula, Ira je pokazivala srednji prst svima i čuvala mi leđa. Ona je bila moj štit, ali ja nisam bila njen. Nisam ju čula.

I kad bi mi se učinilo da stvarno nije dobro pitala sam ju što joj je.

Odgovor je uvijek bio: Ma nije mi ništa.

I takav sam odgovor dobila svaki put kad bi ju pitala u čemu je problem i mogu li joj pomoći.

Nije mi ništa… I promijenila bi temu…

Danas kad vrtim u glavi naše razgovore i pregledavam nepregledno more poruka koje smo razmijenile, osjećam se loše jer nisam prepoznala u njoj tog demona koji ju je gušio. Demona koji ju je natjerao da se jedan dan sa autom zabije u kamion na obilaznici. Gada koji je njezinu djecu napravio siročadi i koji je prekinuo sjaj jedne velika žene.

A zašto vam sve ovo pišem?

Danas sam u centru vidjela jednu ženu kako sjedi na klupi, gleda u pod i priča sama sa sobom. Mojih je godina, dakle, trebala bi se nalaziti u nekoj fazi u životu kad je većina stvari pod kontrolom. Nešto mi nije dalo mira, prišla sam joj i pitala smijem li sjesti pokraj nje. Samo je kimnula u znak odobravanja. Nešto je mumljala sebi u bradu i ja sam dobila poriv da je pitam: Jeste li dobro?

Pogledala me u čudu i rekla: Jesam. Nije mi ništa.

Ira mi se stvorila pred očima i morala sam postati onda dosadna babetina i izvući iz nje dio patnje. Ne, ne radim to inače, ali ovo je bilo za moju Iru. Kad već nju nisam mogla spasiti…

U tih sat vremena koliko smo provele zajedno, saznala sam da se gospođi vratio rak na jednjaku, da joj se sin ženi i da je snaha demon koji hoda, ali njezin sin jedinac je zaljubljen ko tele i ona ne žali utjecati na njegovu sreću. Muž joj prigovara na izgledu, jer je nekad bila komad i pol, a danas je siva od kemoterapije i svega što je prošla… Ima tu još toga, ali možda i bolje da ne znate…

I nakon što mi je ispričala svoju priču, odahnula je rekavši:

“Pa nije to tako strašno. Strašno zvuči u glavi, ali kad sam prevalila te demone iz glave preko jezika, nisu više toliko strašni. Sve je to rješivo, zar ne?”

Blenula sam ‘ko tele u šarena vrata jer već kod spomena raka, noge su mi se odrezale i nisam vidjela svjetlo na kraju tunela. A ova žena ga vidi.

Ustala je i zahvalila mi se na vremenu. Boja u obraze joj se vratila.

A ja? Ja sam tih sat vremena koje smo provele zajedno samo slušala. Nisam komentirala, nego sam samo kimala glavom. I to je bilo dovoljno.
Dakle, ponekad je saslušati – dovoljno. Budite tu za svoje bližnje. Saslušajte. Neka znaju da vas uvijek mogu nazvati i izbaciti te demone. A ako vi imate demone, podijelite ih sa nekime. Kad pređu preko jezika, manji su.

Govorim vam ovo i zbog vaše djece. Pričajte sa njima. Nek se osjećaju sigurno u svojim domovima. Naučite kćeri da se uvijek mogu vratiti kući i nakon što se udaju. Stvorite im sigurno mjesto. To je najmanje što možemo učiniti da ih zaštitimo od ovog ogavnog svijeta i zločestih ljudi koji lajkovima i dislajkovima vladaju internetom i postavljaju krive norma ponašanja.

No, to je tema za neki drugi dan.

I da ne zaboravim… Tu sam… za prijatelje i obitelj 24/7.

I na svaki vaš: Nije mi ništa… Očekujte more pitanja…

Voli vas vaša Nevena

Povezane teme:hotnews kolumna nevena skočić

HOTNEWS

Velikogoričani upalili drugu adventsku svijeću

Druga svijeća Adventa je simbol svjetla vjere i oblikovanja zajednice s Bogom, a ujedno i naglašava mir u svijetu, zajednici i u nama samima.

Objavljeno

prije 2 dana

6. prosinca 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Večeras je uz molitvu, koju je vidio župnik župe bl. Alojzija Stepinca Luka Brešić, na Trgu Stjepana Radića, i uz pratnju župnog zbora upaljena druga adventska svijeća.

Foto: Vanesa Miković

Svjetlo druge svijeće koje upalio predsjednik gradske četvrti Josip Kolić, simbol je svjetla vjere i oblikovanja zajednice s Bogom, a ujedno i naglašava mir u svijetu, zajednici i u nama samima.

Foto: Vanesa Miković

Nastavite čitati

HOTNEWS

KRAMPUS JE OUT Sveti Nikola došao u Goricu bez suradnika “zloće” – sva djeca bila su dobra!

Uz probuđene najljepše uspomene iz djetinjstva, uživali su i mali i veliki, a blagdansko raspoloženje u gradu se i dalje nastavlja…

Objavljeno

prije 2 dana

6. prosinca 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

I današnje prijepodne na Adventu u Gorici bilo je ispunjeno dječjim veseljem – u 11 sati okupljenu djecu razveselile su magične točke poznatog mađioničara Joze Boze na glavnoj adventskoj pozornici!

Inače, on nastupa i uveseljava djecu i odrasle od 1992. godine, pripada klubu TOP 10 dječjih mađioničara svijeta te često drži predavanja na najelitnijim svjetskim skupovima mađioničara, tako da nam je u grad došao elitni gost. Što su mališani nagradili s puuuno pljeskanja.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

A nakon čarolije – stigao je i poznati dobričina Sveti Nikola, koji je darivao dobru djecu – tako da se magija u srcima prelijala na sve prisutne, jer jednogodišnja prilika za pozdraviti sveca koji nosi poklone, se nikako ne propušta.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Svakako je dobra vijest da ove godine nije došao u “kompi” s Krampusom. Vjerujemo da je razlog – manjak posla, jer su ove godine sva djeca bila dobra pa nije imao kome zveckati lancima i praviti se važan buntom šiba!

Foto: Vanesa Miković

Uz probuđene najljepše uspomene iz djetinjstva, uživali su i mali i veliki, a blagdansko raspoloženje u gradu se i dalje nastavlja.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Glazbeni program u drugom adventskom vikendu

Večeras u 20:30 sati, adventsku pozornicu preuzima grupa Emanuel, glazbena skupina iz Velike Gorice koja je već više od 20 godina prisutna na domaćoj i inozemnoj sceni, a oblikovali su specifičan i prepoznatljiv “worship” zvuk – spoj popa, rocka i duhovne inspiracije. Donose duhovnu atmosferu, moderne aranžmane i poruke zajedništva, mira i nade – upravo ono što vrijeme došašća i nosi. Dobar razlog za dolazak, zar ne?

Sutra, 7. prosinca, vikend zatvara velikogorički duo Marko i Lucia, poznati po nježnim baladama, akustičnim obradama i glazbi koja savršeno prati toplo zimsko nedjeljno popodne. Njihov nastup počinje u 19:30 sati.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Hrvatsko-albanski pravni rječnik u okviru manifestacije Dan zastave

Objavljeno

prije 3 dana

5. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Vijeće albanske nacionalne manjine Zagrebačke županije, Zajednica Albanaca Zagrebačke županije i Memetali Zenuni, predstavnik Albanske nacionalne manjine Grada Velike Gorice, svečano su obilježili Dan zastave – Dan neovisnosti Republike Albanije u Dvorani Gorica Pučkog otvorenog učilišta (POU), jučer, četvrtak, 04. prosinca 2025. godine. To je podsjećanje na dan 1912. godine kada je proglašena neovisnost Republike Albanije te je ovo bila 113. obljetnica samostalne albanske države.