Povežite se s nama

HOTNEWS

“Nije mi ništa…” – najveća i najopasnija laž kod žena

Spisateljica i kolumnistica Nevena Skočić u ovotjednoj kolumni o demonima u glavama, sigurnom mjestu i travi koja diše…

Objavljeno

na

Mogla bi ja ovu temu okrenut na zafrkanciju, a možda u jednom trenutku i budem, ali danas mi je nekako tužan dan, pa rekoh da izbacim iz sebe, a možda pomognem nekome.

Dakle, svi mi smo skloni donositi zaključke sa minimalnom količinom informacija.

Ako vidimo mladu majku, pomislimo da je promiskuitetna i da je roditelji nisu dobro odgojili. A ne razmišljamo da je možda silovana i ipak odlučila zadržati dijete jer se boji Boga.

Ako vidimo debelu osobu, pretpostavimo da je lijena i proždrljiva, a ne razmišljamo da možda ima problema sa štitnjačom ili čak, pazite sad ovo, da boluje od bolesti kojoj je nuspojava debljina. Ima i toga. Pokazat ću vam svoju dijagnozu ako želite.

Ako vidite osobu sa prljavim rukama punim žuljeva, u radnoj zamazanoj manduri kako stoji u redu u dućanu sa nelagodom jer svi bulje u njega, odmah smatrate da se nije dovoljno školovao da bi radio gospodski posao, pa sad nek kopa kanale, ko ga šiša. A ne razmišljate da je možda na pauzi doletio do dućana da trudnoj ženi ili bolesnom djetetu kupi nešto da pojedu i da je i njemu neugodno što tako izgleda, iako svojim radom zarađuje bolje od većine nas koji sjedimo u kancelarijama i pametujemo za tipkovnicama, dok on radi posao kojeg mi ne bi radili “ni mrtvi”.

I neka dobro živi, i neka ima, ruke mu se pozlatile.

Ako vidite osobu kako sjedi u parku i razgovara sama sa sobom, automatski pomislite da je ta osoba luda. Ne razmišljate da se možda priprema za razgovor za posao ili kako zaprositi ženu svog života ili kako reći bližnjima da boluje od neke bolesti.

Mogla bi nabrajati dovijeka zato što sam se i ja sama tako ponašala. Danas više to ne radim. A zašto? Evo priča.

Imala sam prijateljicu, zvat ćemo je Ira. Bila je mojih godina, imale smo iste interese i mnogo tema za razgovor. Bila je izuzetno vedrog duha i uvijek je imala nešto za komentirati, što je meni u ženskom društvu poželjna aktivnost. Ira je bila samohrana majka koja je često selila obzirom na sve manja primanja, ali i nemogućnost rada.

U svim našim druženjima nije mi rekla da boluje od depresije ili da sumnja da ju ima.

Pričale smo o njezinoj pobjedi nad rakom dojke i drugim “bubicama”, kako je ona zvala svoje bolesti, ali depresije se nikad nije dotakla. Nije znala kako jer pretpostavljam da nije ni znala da ju ima. Bila je čvrsta žena, majka, kraljica i psiha joj je morala biti čvrsta. Često mi je znala reći da ne može spavati i da ima potrebu pobjeći nekuda i biti sama sa sobom, zagrliti drvo i slušati travu kako diše. Nisam ju razumjela jer meni su ljudi tada bili važni. Jako važni i bilo mi je važno što misle o meni. Dok su me isti ti ljudi tapšali po ramenima zbog uspjeha, a zabijali mi nož u leđa čim bi im ih okrenula, Ira je pokazivala srednji prst svima i čuvala mi leđa. Ona je bila moj štit, ali ja nisam bila njen. Nisam ju čula.

I kad bi mi se učinilo da stvarno nije dobro pitala sam ju što joj je.

Odgovor je uvijek bio: Ma nije mi ništa.

I takav sam odgovor dobila svaki put kad bi ju pitala u čemu je problem i mogu li joj pomoći.

Nije mi ništa… I promijenila bi temu…

Danas kad vrtim u glavi naše razgovore i pregledavam nepregledno more poruka koje smo razmijenile, osjećam se loše jer nisam prepoznala u njoj tog demona koji ju je gušio. Demona koji ju je natjerao da se jedan dan sa autom zabije u kamion na obilaznici. Gada koji je njezinu djecu napravio siročadi i koji je prekinuo sjaj jedne velika žene.

A zašto vam sve ovo pišem?

Danas sam u centru vidjela jednu ženu kako sjedi na klupi, gleda u pod i priča sama sa sobom. Mojih je godina, dakle, trebala bi se nalaziti u nekoj fazi u životu kad je većina stvari pod kontrolom. Nešto mi nije dalo mira, prišla sam joj i pitala smijem li sjesti pokraj nje. Samo je kimnula u znak odobravanja. Nešto je mumljala sebi u bradu i ja sam dobila poriv da je pitam: Jeste li dobro?

Pogledala me u čudu i rekla: Jesam. Nije mi ništa.

Ira mi se stvorila pred očima i morala sam postati onda dosadna babetina i izvući iz nje dio patnje. Ne, ne radim to inače, ali ovo je bilo za moju Iru. Kad već nju nisam mogla spasiti…

U tih sat vremena koliko smo provele zajedno, saznala sam da se gospođi vratio rak na jednjaku, da joj se sin ženi i da je snaha demon koji hoda, ali njezin sin jedinac je zaljubljen ko tele i ona ne žali utjecati na njegovu sreću. Muž joj prigovara na izgledu, jer je nekad bila komad i pol, a danas je siva od kemoterapije i svega što je prošla… Ima tu još toga, ali možda i bolje da ne znate…

I nakon što mi je ispričala svoju priču, odahnula je rekavši:

“Pa nije to tako strašno. Strašno zvuči u glavi, ali kad sam prevalila te demone iz glave preko jezika, nisu više toliko strašni. Sve je to rješivo, zar ne?”

Blenula sam ‘ko tele u šarena vrata jer već kod spomena raka, noge su mi se odrezale i nisam vidjela svjetlo na kraju tunela. A ova žena ga vidi.

Ustala je i zahvalila mi se na vremenu. Boja u obraze joj se vratila.

A ja? Ja sam tih sat vremena koje smo provele zajedno samo slušala. Nisam komentirala, nego sam samo kimala glavom. I to je bilo dovoljno.
Dakle, ponekad je saslušati – dovoljno. Budite tu za svoje bližnje. Saslušajte. Neka znaju da vas uvijek mogu nazvati i izbaciti te demone. A ako vi imate demone, podijelite ih sa nekime. Kad pređu preko jezika, manji su.

Govorim vam ovo i zbog vaše djece. Pričajte sa njima. Nek se osjećaju sigurno u svojim domovima. Naučite kćeri da se uvijek mogu vratiti kući i nakon što se udaju. Stvorite im sigurno mjesto. To je najmanje što možemo učiniti da ih zaštitimo od ovog ogavnog svijeta i zločestih ljudi koji lajkovima i dislajkovima vladaju internetom i postavljaju krive norma ponašanja.

No, to je tema za neki drugi dan.

I da ne zaboravim… Tu sam… za prijatelje i obitelj 24/7.

I na svaki vaš: Nije mi ništa… Očekujte more pitanja…

Voli vas vaša Nevena

Crna kronika

Krvavi napad u školi u Prečkom! Proglašen dan žalosti

U petak ujutro ušetao je 19-godišnji mladić koji je nožem napao učenike i djelatnike škole.

Objavljeno

na

Da će djeca i učiteljice Osnovne škole u Prečkom zadnji dan škole prije školskih praznika biti svjedoci krvavog napada, nitko nije mogao niti sanjati.

Bivši učenik škole, 19-godišnji mladić ušetao je u petak ujutro u školu i nožem ranio nekoliko učenika te dvoje djelatnika škole. Jedno je dijete preminulo od zadobivenih ozljeda.
Navodi se kako je mladić živio u blizini škole, a prethodno je već bio liječen na psihijatriji. Policija je ubrzo stigla na mjesto događaja te je pod nadzorom policije.

Ozlijeđeni su prebačeni na liječenje u nekoliko zagrebačkih bolnica. Svi su izvan životnih opasnosti, a troje ih čeka operacije. Učenicima, roditeljima i zaposlenicima osigurat će se i pružiti psihološka pomoć.

Gradonačelnik Grada Zagreba Tomislav Tomašević proglasio je sutrašnji dan 21. prosinca Danom žalosti na području Grada Zagreba povodom ovog tragičnog napada na učenike i zaposlenike Osnovne škole Prečko.

Photo: Zeljko Lukunic/PIXSELL

Nastavite čitati

HOTNEWS

Vozači! Ovaj vikend ste pod posebnim nadzorom

Policija će provjeravati i kažnjavati svaki prekršaj u prometu.

Objavljeno

na

Objavio/la

U cilju podizanja sigurnosti u prometu, policija će ovaj vikend na goričkim prometnicama od 20. do 23. prosinca provoditi akciju „Alkohol i droge“ te „Brzina“.

Provjeravati će te kažnjavati vozače pod utjecajem alkohola i droga te one koji se neće pridržavati ograničenju brzine.

Osim toga, kažnjavani će biti i vozači koji u autu neće biti vezani te koji će kršiti ostale prometne zakone kao što su nepropisno kretanje kolnikom, nepoštivanje prednosti prolaska, nepropisno pretjecanje, nepoštivanje prema pješacima, uporaba mobitela u vožnji i drugi prekršaji koji utječu na nastanak prometnih nesreća.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Probajte im odoljeti: Ove šapice iz skloništa traže svoj topli dom

Volonteri su dostupni od 11 do 17 sati i rado će dočekati sve koji žele upoznati ove preslatke pse.

Objavljeno

na

Objavio/la

Blagdani su vrijeme zajedništva, ljubavi i topline doma. Međutim, psi iz Skloništa za životinje Velika Gorica to mogu samo sanjati. Neki su napušteni, neki izgubljeni, a neki nikada nisu ni doživjeli ljubav vlastitog doma.

Iako zimske dane provode u boksovima, njihova želja za Božić svake je godine, pa tako i ove, ista i vrlo jednostavna. Žele pronaći obitelj koja će ih voljeti i pružiti im dom.

– Dragec, ali i svaki drugi pas u skloništu ima svoju priču – rekli su volonteri.

Velikogoričko sklonište smješteno je u Jagodnom, na adresi Odranska ulica 75, a psi spremno iščekuju druženje i šetnje s posjetiteljima.

– Volonteri su dostupni od 11 do 17 sati i rado će dočekati sve koji žele upoznati naše pse, bilo da traže novog člana obitelji ili samo žele pomoći svojim društvom i šetnjom – poručili su iz skloništa.

Ako dođete i osobno upoznate strpljive pse, možda baš pronađete svog najboljeg prijatelja.

– Udomljavanje nije samo čin dobrote, već prilika za stvaranje neraskidive veze koja će obogatiti i vaš život i život psa kojeg odlučite primiti u svoju obitelj – motivirali su radnici skloništa.

Božićno vrijeme savršen je trenutak za pružanje suosjećanja i novih prilika te su zato pozvani svi koji imaju malo slobodnog vremena za posjetu pasa i oni koji možda već neko vrijeme razmišljaju o udomljavanju.

Za više informacija o postupku udomljavanja, možete ih kontaktirati putem Facebook profila Skloništa za životinje Velika Gorica, e-maila: [email protected] ili telefona: +385 95 400 0567

Nastavite čitati

HOTNEWS

Božićna drvca na svakom uglu, provjerili smo cijene

Većina prodajnih mjesta najpovoljnije cijene nude za smreke, čije se cijene kreću od 20 eura za ona manja te do 50 eura za veća drvca.

Objavljeno

na

Objavio/la

Svjetlucave lampice i ukrasi polako obasjavaju Veliku Goricu, a time počinje i potraga građana za savršenim božićnim drvcem. Prodajna mjesta božićnih drvca postaju nezaobilazne stanice za sve koji žele unijeti blagdanski ugođaj i miris u svoje domove.

Za one koje ne vole kupovati drvce u zadnji tren, savjetuje se da to učine bar tjedan dana prije Božića kako bi izbjegli gužve i dobili najbolje primjerke. Međutim, najveći broj kupaca ipak čeka zadnji tren te se prepuštaju božićnom kaosu.

– Prodaje počinju početkom prosinca, no 70% ljudi će kupiti božićno drvce zadnja tri dana – rekao nam je prodavač Stjepan Kaurić, s kojim su se složili i ostali prodavači.

Drugi Goričani ipak to rade strateški, kako bi očuvali svježinu drvca najduže moguće.

– Tko treba veću jelu, on dolazi na prije. Veća roba ide na početku, a manja roba potkraj – objasnio je Vlado Sučec, koji prodaje drvca na parkiralištu kod Tržnog centra.

Foto: Mia Karavla/cityportal.hr

Najčešće vrste u ponudi su nordijska jela, kavkaška jela, srebrna smreka te obična smreka. Posljednjih godina sve popularnija postaje nordijska jela zbog svoje izdržljivosti te elegantnog izgleda.

– Osim nordijskih koja ide najviše, dosta se prodaje i srebrna, koja ima intenzivan miris. Baš miriši jako jer ga ja siječem pred Božić. Ljudi na licu mjesta odaberu koji žele i tek ih tada siječem – rekao nam je Nikola Trumbetaš iz Velike Mlake.

Cijene drvca kreću se ovisno o veličini i vrsti drvca, no unatoč povećanju cijena ostalih proizvoda, cijene drvca ostale su slične kao i proteklih godina. Većina prodajnih mjesta najpovoljnije cijene nude za smreke, čije se cijene kreću od 20 eura za ona manja te do 50 eura za veća drvca. Smreke su popularne zbog svog karakterističnog mirisa, no iglice im kraće traju. Za one koji traže izdržljivije opcije, nordijske jele zbog svoje otpornosti i gustih grančica obično imaju početnu cijenu od 40 eura, dok veće dosežu i preko 100 eura.

– Jele su najtrajnije, svježe su dosta, ali nemaju mirisa kao smreka. Jeftine su što je najvažnije, iako su ove godine jako skupi svi – rekao nam je naš sugrađanin kojeg smo zatekli pri kupnji drvca.

Izbor veličine ovisi o veličini doma.

– Najprodavanije su srednje velika drvca, od poda do plafona od visine do 2,5 metra, objasnio je Aron, koji prodaje drvca kod goričkog kafića Chelos.

Foto: Mia Karavla/cityportal.hr

Nakon što blagdani prođu, prirodna drvca često završavaju kao otpad.

– To je druga nesreća ljudska, mora ići na otpad. Mali užitak, a uništavamo nečiji život. Čudno je to, osjećaj prema prirodi smo potpuno zaboravili, poručio je kupac te dodao:

– Moja kćer ima taj umjetni bor, no ukućani se vesele prirodnom – rekao je.

Dok se rezana drvca ne mogu reciklirati ni posaditi, ona u teglicama se itekako mogu koristiti ponovo, a neka čak i vratiti.

– Moja punica ga je držala u malom prostoru i skoro je uginuo, no kada ga je posadila, živnuo je, obnovila mu je život – izjavio je kupac.

Međutim, sve više prodajnih mjesta nudi opciju prodaje drvca u teglicama.

– Ako kupac uzme živi bor i ako ga ne planira zadržati, prodam mu ga u pola cijene pa mi ga vrati da ga ponovno posadim, poručio je Sučec.

Božićno drvce simbol je zajedništva. Bilo da birate mirisnu smreku ili elegantnu nordijsku jelu, pravi odabir unijet će radost u vaš dom. Uz malo truda i veći fokus na reciklažu, drvce postaje i dio ekološke svijesti.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Vozačica vozila bez dozvole, skrivila prometnu te završila u zatvoru

Objavljeno

na

Objavio/la

Na goričkom Trgu Kralja Petra Krešimira IV, jučer je, 17. prosinca oko 13 sati, 28-godišnjakinja vozila unatrag po parkirališnom prostoru trgovačkog centra i skrivila prometnu nesreću.

Svojim je automobilom oštetila drugi parkirani automobil, a vozila je bez vozačke dozvole.

Policija ju je uhitila te odvela na sud, gdje joj je određeno zadržavanje u trajanju od pet dana, nakon čega je odvedena u zatvor.

Nastavite čitati

Reporter 444 - 19.12.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.