Povežite se s nama

HOTNEWS

“Nije mi ništa…” – najveća i najopasnija laž kod žena

Spisateljica i kolumnistica Nevena Skočić u ovotjednoj kolumni o demonima u glavama, sigurnom mjestu i travi koja diše…

Objavljeno

na

Mogla bi ja ovu temu okrenut na zafrkanciju, a možda u jednom trenutku i budem, ali danas mi je nekako tužan dan, pa rekoh da izbacim iz sebe, a možda pomognem nekome.

Dakle, svi mi smo skloni donositi zaključke sa minimalnom količinom informacija.

Ako vidimo mladu majku, pomislimo da je promiskuitetna i da je roditelji nisu dobro odgojili. A ne razmišljamo da je možda silovana i ipak odlučila zadržati dijete jer se boji Boga.

Ako vidimo debelu osobu, pretpostavimo da je lijena i proždrljiva, a ne razmišljamo da možda ima problema sa štitnjačom ili čak, pazite sad ovo, da boluje od bolesti kojoj je nuspojava debljina. Ima i toga. Pokazat ću vam svoju dijagnozu ako želite.

Ako vidite osobu sa prljavim rukama punim žuljeva, u radnoj zamazanoj manduri kako stoji u redu u dućanu sa nelagodom jer svi bulje u njega, odmah smatrate da se nije dovoljno školovao da bi radio gospodski posao, pa sad nek kopa kanale, ko ga šiša. A ne razmišljate da je možda na pauzi doletio do dućana da trudnoj ženi ili bolesnom djetetu kupi nešto da pojedu i da je i njemu neugodno što tako izgleda, iako svojim radom zarađuje bolje od većine nas koji sjedimo u kancelarijama i pametujemo za tipkovnicama, dok on radi posao kojeg mi ne bi radili “ni mrtvi”.

I neka dobro živi, i neka ima, ruke mu se pozlatile.

Ako vidite osobu kako sjedi u parku i razgovara sama sa sobom, automatski pomislite da je ta osoba luda. Ne razmišljate da se možda priprema za razgovor za posao ili kako zaprositi ženu svog života ili kako reći bližnjima da boluje od neke bolesti.

Mogla bi nabrajati dovijeka zato što sam se i ja sama tako ponašala. Danas više to ne radim. A zašto? Evo priča.

Imala sam prijateljicu, zvat ćemo je Ira. Bila je mojih godina, imale smo iste interese i mnogo tema za razgovor. Bila je izuzetno vedrog duha i uvijek je imala nešto za komentirati, što je meni u ženskom društvu poželjna aktivnost. Ira je bila samohrana majka koja je često selila obzirom na sve manja primanja, ali i nemogućnost rada.

U svim našim druženjima nije mi rekla da boluje od depresije ili da sumnja da ju ima.

Pričale smo o njezinoj pobjedi nad rakom dojke i drugim “bubicama”, kako je ona zvala svoje bolesti, ali depresije se nikad nije dotakla. Nije znala kako jer pretpostavljam da nije ni znala da ju ima. Bila je čvrsta žena, majka, kraljica i psiha joj je morala biti čvrsta. Često mi je znala reći da ne može spavati i da ima potrebu pobjeći nekuda i biti sama sa sobom, zagrliti drvo i slušati travu kako diše. Nisam ju razumjela jer meni su ljudi tada bili važni. Jako važni i bilo mi je važno što misle o meni. Dok su me isti ti ljudi tapšali po ramenima zbog uspjeha, a zabijali mi nož u leđa čim bi im ih okrenula, Ira je pokazivala srednji prst svima i čuvala mi leđa. Ona je bila moj štit, ali ja nisam bila njen. Nisam ju čula.

I kad bi mi se učinilo da stvarno nije dobro pitala sam ju što joj je.

Odgovor je uvijek bio: Ma nije mi ništa.

I takav sam odgovor dobila svaki put kad bi ju pitala u čemu je problem i mogu li joj pomoći.

Nije mi ništa… I promijenila bi temu…

Danas kad vrtim u glavi naše razgovore i pregledavam nepregledno more poruka koje smo razmijenile, osjećam se loše jer nisam prepoznala u njoj tog demona koji ju je gušio. Demona koji ju je natjerao da se jedan dan sa autom zabije u kamion na obilaznici. Gada koji je njezinu djecu napravio siročadi i koji je prekinuo sjaj jedne velika žene.

A zašto vam sve ovo pišem?

Danas sam u centru vidjela jednu ženu kako sjedi na klupi, gleda u pod i priča sama sa sobom. Mojih je godina, dakle, trebala bi se nalaziti u nekoj fazi u životu kad je većina stvari pod kontrolom. Nešto mi nije dalo mira, prišla sam joj i pitala smijem li sjesti pokraj nje. Samo je kimnula u znak odobravanja. Nešto je mumljala sebi u bradu i ja sam dobila poriv da je pitam: Jeste li dobro?

Pogledala me u čudu i rekla: Jesam. Nije mi ništa.

Ira mi se stvorila pred očima i morala sam postati onda dosadna babetina i izvući iz nje dio patnje. Ne, ne radim to inače, ali ovo je bilo za moju Iru. Kad već nju nisam mogla spasiti…

U tih sat vremena koliko smo provele zajedno, saznala sam da se gospođi vratio rak na jednjaku, da joj se sin ženi i da je snaha demon koji hoda, ali njezin sin jedinac je zaljubljen ko tele i ona ne žali utjecati na njegovu sreću. Muž joj prigovara na izgledu, jer je nekad bila komad i pol, a danas je siva od kemoterapije i svega što je prošla… Ima tu još toga, ali možda i bolje da ne znate…

I nakon što mi je ispričala svoju priču, odahnula je rekavši:

“Pa nije to tako strašno. Strašno zvuči u glavi, ali kad sam prevalila te demone iz glave preko jezika, nisu više toliko strašni. Sve je to rješivo, zar ne?”

Blenula sam ‘ko tele u šarena vrata jer već kod spomena raka, noge su mi se odrezale i nisam vidjela svjetlo na kraju tunela. A ova žena ga vidi.

Ustala je i zahvalila mi se na vremenu. Boja u obraze joj se vratila.

A ja? Ja sam tih sat vremena koje smo provele zajedno samo slušala. Nisam komentirala, nego sam samo kimala glavom. I to je bilo dovoljno.
Dakle, ponekad je saslušati – dovoljno. Budite tu za svoje bližnje. Saslušajte. Neka znaju da vas uvijek mogu nazvati i izbaciti te demone. A ako vi imate demone, podijelite ih sa nekime. Kad pređu preko jezika, manji su.

Govorim vam ovo i zbog vaše djece. Pričajte sa njima. Nek se osjećaju sigurno u svojim domovima. Naučite kćeri da se uvijek mogu vratiti kući i nakon što se udaju. Stvorite im sigurno mjesto. To je najmanje što možemo učiniti da ih zaštitimo od ovog ogavnog svijeta i zločestih ljudi koji lajkovima i dislajkovima vladaju internetom i postavljaju krive norma ponašanja.

No, to je tema za neki drugi dan.

I da ne zaboravim… Tu sam… za prijatelje i obitelj 24/7.

I na svaki vaš: Nije mi ništa… Očekujte more pitanja…

Voli vas vaša Nevena

CityLIGHTS

Učilište koje je generacijama bilo prvi korak u svijet kulture i znanja slavi 66. rođendan

Institucija je osnovana 1960. godine kao Narodno sveučilište općine Velika Gorica.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: POUVG

„Danas slavimo 66 godina postojanja Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica – 66 godina znanja, kulture, kreativnosti i zajedništva! “

Upravo kroz ovu poruku iz Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica obilježavaju značajnu obljetnicu institucije koja već desetljećima oblikuje društveni i kulturni život grada. Tim povodom zahvalili su svima koji su bili dio njihova puta: „Hvala svima vama – polaznicima, posjetiteljima, suradnicima i prijateljima – koji ste dio naše priče i koji s nama već 66 godina stvarate prostor u kojem se uči, istražuje, stvara i uživa.“

Građane su ujedno pozvali da im se pridruže na proslavi. Rođendanski program održat će se u subotu, 25. travnja, s početkom u 10 sati na platou ispred Učilišta.

Mjesto gdje su počinjale brojne životne priče

Za velik broj građana Velike Gorice upravo je ova ustanova bila prostor prvih iskustava  od prvog odlaska u kazalište ili kino, prvog koncerta ili izložbe, ali i prvog susreta s knjigom, glazbom ili stranim jezikom. Ondje su mnogi naučili prve note, zaplesali prve plesne korake, sjeli za upravljač automobila ili slušali program na lokalnoj radio postaji. Neki su upravo u Učilištu objavili svoju prvu knjigu ili postavili svoju prvu izložbu. Institucija je osnovana 1960. godine kao Narodno sveučilište općine Velika Gorica. Tijekom narednih desetljeća više je puta mijenjala naziv – među ostalim nosila je ime Narodno sveučilište „Juraj Kokot“ i Narodno sveučilište Velika Gorica – da bi 11. studenoga 1999. dobila današnji naziv.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Mala djela, velika radost: humanitarna akcija u vrtiću Lojtrica

Ova inicijativa još jednom potvrđuje kako organizirano djelovanje i angažman zajednice mogu donijeti konkretne rezultate i unijeti radost u živote najmlađih

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Dječji vrtić Lojtrica

Ukupno 19 djece iz Centra Slava Raškaj primilo je prigodne darove u humanitarnoj akciji koju su organizirali djelatnici Dječjeg vrtića Lojtrica, obilježavajući pritom Svjetski dan dobrih djela.

Riječ je o globalnoj inicijativi Good Deeds Day koja se od 2007. godine provodi diljem svijeta s ciljem poticanja ljudi na konkretne geste solidarnosti i širenje pozitivnih vrijednosti u zajednici. Upravo tim povodom, zaposlenici vrtićkog objekta u Smendrovićevoj ulici u Velikoj Mlaki odlučili su djelovati zajednički i usmjeriti pomoć onima kojima je najpotrebnija.

Humanitarna akcija bila je usmjerena na prikupljanje stvari prema stvarnim potrebama djece iz Centra. Popis želja sastavili su sami korisnici uz pomoć svojih odgojitelja i učitelja, čime je cijela inicijativa dobila osobniji i neposredniji karakter. Prikupljali su se odjeća, školski pribor, kozmetika i slatkiši.

U provedbi akcije sudjelovali su svi zaposlenici – od odgojitelja i stručnog tima do djelatnika kuhinje i tehničkog osoblja, čime je dodatno naglašena snaga zajedništva unutar ustanove.

Darove je primilo osam djevojčica i jedanaest dječaka, a svako dijete dobilo je poklon od dva darivatelja. Svi prikupljeni paketi pažljivo su pripremljeni i zapakirani u ukrasne kutije, uz poruku:

„Draga djeco, neka vam ovaj dan bude podsjetnik da je dobrota supermoć koju svi imate. Koristite ju svaki dan!“

Ova inicijativa još jednom potvrđuje kako organizirano djelovanje i angažman zajednice mogu donijeti konkretne rezultate i unijeti radost u živote najmlađih, podsjećajući pritom na važnost svakodnevnog činjenja dobrih djela.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Mališani iz Lojtrice zasadili drvo i obilježili Dan planeta Zemlje

Samo zajedničkim snagama možemo graditi ljepšu i zeleniju budućnost!

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: VG Čistoća

Sadnjom drveta u dvorištu dječjeg vrtića Lojtrica u Velikoj Mlaki obilježen je Dan planeta Zemlje, uz sudjelovanje djece, odgojitelja te djelatnika VG Čistoće i VG Komunalca.

U opuštenoj i edukativnoj atmosferi najmlađi su, uz podršku komunalnih službi, aktivno sudjelovali u sadnji, čime su na simboličan način dali doprinos očuvanju okoliša. Ovakve aktivnosti imaju važnu ulogu u razvijanju svijesti o prirodi i odgovornom ponašanju već od najranije dobi.

Tijekom susreta naglasak je stavljen na zajedništvo i važnost konkretnih poteza u zaštiti okoliša, a posađeno drvo ostaje kao trajni podsjetnik na tu poruku.

“Hvala svim mališanima i odgojiteljima na suradnji i prekrasnom druženju. Jer samo zajedničkim snagama možemo graditi ljepšu i zeleniju budućnost!”, poručili su iz VG Čistoće.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Jurjevski krijes u Velikoj Mlaki – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta

Objavljeno

na

Objavio/la

Jurjevski krijes zapaljen je i ove godine u Velikoj Mlaki, uoči blagdana sv. Jurja, u srijedu 22. travnja 2026. godine. Riječ je o jednom od najprepoznatljivijih i najljepših običaja Turopolja, koji simbolično označava dolazak proljeća, obnovu života i snagu zajedništva. Ovogodišnje obilježavanje ima i posebno povijesno značenje – Velika Mlaka slavi 700. obljetnicu prvog službenog spomena mjesta, čime se Jurjevo 2026. dodatno upisuje u kulturni i identitetski okvir lokalne zajednice.

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Program je održan uz pokroviteljstvo Plemenite opčine turopoljske i sudjelovanje brojnih lokalnih udruga: Sučija Velika Mlaka, KUD Velika Mlaka, Društvo žena Velika Mlaka, DVD Velika Mlaka, Podružnica umirovljenika Velika Mlaka, Plesni klub Barbara, UVDR VG – Klub Josip Zidar, URV 2. gardijske brigade Gromovi (Zagrebačka podružnica) te Mjesni odbor Velika Mlaka.

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Očuvanje običaja kroz pjesmu i ples Za kulturno-umjetnički program zaslužan je bio KUD Velika Mlaka, koji je kroz folklorni i glazbeni nastup prikazao kako se nekada obilježavalo Jurjevo. Izvedene su tradicionalne pjesme koje su pratile jurjaške ophode kućama, poput ”I ovo se klanja” i ”Lepi Juro”, ”Turopolje moje drago” te ”Naše selo Mlaka je”, velikomlačka himna. Tijekom nastupa mlađi članovi KUD-a podijelili su grančice, simbol obnove i života, čime se dodatno naglašava povezanost tradicije i mlađih generacija.

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Svečani trenutak – paljenje Jurjevskog krijesa Vrhunac večeri bilo je paljenje Jurjevskog krijesa, nakon čega je uslijedilo druženje uz tradicijske turopoljske kolače među kojima su zlevanka, buhtle, gibanica te Turopoljska savijača od čvaraka i sira.

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Mlaka, 22.04.2026. Jurjevski krijes – tradicija, zajedništvo i 700 godina prvog spomena mjesta. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Organizatori ističu kako Jurjevo u Velikoj Mlaki nije samo kulturna manifestacija, već i važan dio očuvanja lokalnog identiteta te povezivanja generacija. U nadi da će se nagodinu okupiti opet, podsjetili su na poznatu turopoljsku izreku: ”Tko ni pri kresu, taj bu k letu v lesu.”

Tekst: Ivana Andrić Penava, predsjednica Društva žena Velika Mlaka

Galerija fotografija

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Grad koji raste iz dječjih ideja: Velika Gorica dobila svoje ‘Drvo budućnosti’

Budućnost ovoga grada pripada djeci i njihove poruke ćemo probati implementirati u što kraćem vremenskom roku na zadovoljstvo svih.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal.hr

Velika Gorica ovogodišnji Dan planeta Zemlje obilježila je instalacijom „Drvo budućnosti Velike Gorice“, koja je danas u 11 sati bila predstavljena na Trgu Stjepana Radića uz sudjelovanje gradonačelnika Krešimira Ačkara.

Poseban naglasak stavljen je na uključivanje djece – učenici trećih razreda goričkih osnovnih škola sudjelovali su u programu ispisujući svoje ideje o očuvanju okoliša i razvoju grada na simboličnim „listovima“.

Instalacija, visoka tri metra i izrađena od kartona, zamišljena je kao otvoreni prostor za poruke najmlađih o održivijoj budućnosti. Time projekt dobiva i edukativnu dimenziju, potičući djecu na promišljanje o okolišu i vlastitoj ulozi u zajednici.

Gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo je važnost uključivanja najmlađih u ekološke teme od najranije dobi: “Okupili smo se po prvi puta oko našega drva budućnosti grada Velike Gorice, koja na najljepši mogući način simbolizira ono što smo danas željeli u ime Dana planeta Zemlje pokazati. Inicijativu u kojoj se naši najmlađi već od rane predškolske i školske dobi odgajaju s ekologijom, vodeći računa o svemu onome kako ćemo ostaviti planet”.

Cijeli koncept razvijen je i proizveden lokalno, u suradnji s tvrtkom Velprom, a temelji se na principima kružne ekonomije. Nakon završetka događanja, skulptura će biti u potpunosti reciklirana.

Kako bi se inicijativa proširila i na najmlađe sugrađane, mini verzije „Drva budućnosti“ bit će postavljene u 15 goričkih vrtića. Ačkar je pritom naglasio opseg aktivnosti: “Oko 15 manjih stabala je zasađeno u našim dječjim vrtićima i osnovnim školama. Ono što je jako bitno, 40 pravih stabala će se danas zasaditi.  Svi zajedno moramo još više raditi, prionuti i odgojiti djecu da upozoravaju okolinu oko sebe na bitnost zaštite prirode i da čuvamo planet jer on je naš jedan jedini”.

‘Dječja zrelost je nevjerojatna’

Uključivanje djece u projekt otvorilo je i pitanje njihove percepcije ekoloških problema. Na upit o tome razumiju li dovoljno složenost problematike, gradonačelnik je poručio: Nevjerovatno je koliko često puta se nađete u situaciji da vas iznenadi njihova zrelost. Upravo danas su oni manifestirali na najbolji mogući način svoju zrelost, gdje pohvaljujem sve one koji zajedno s njima kreativno sudjeluju u tome dijelu njihovog života.  Budućnost ovoga grada pripada njima i njihove poruke ćemo probati implementirati u što kraćem vremenskom roku na zadovoljstvo svih.”

Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno