Povežite se s nama

HOTNEWS

Muško ženska prijateljstva – kako da ne…

Prijateljstva su kao biljke. Treba ih njegovati i čuvati, bez obzira kako su započela i kako će završiti.

Objavljeno

na

Dakle, za ovu kolumnu sam se spremala od početka pisanja. Slušala sam priče, čitala članke, nagutala se knjiga, objavljivala ankete on-line, i znate što? Nisam ništa novo saznala.

Kategorije muško ženskih prijateljstva

Kad uopće želimo razgovarati o ovoj temi, mislim da je važno odrediti što za koga predstavlja pojam prijateljstva. Za mene osobno postoji više vrsta prijateljstava.

Prijateljstvo iz djetinjstva – najdugovječnija pojava u životu čovjeka. U mom slučaju to su ljudi koje ne viđam i ne čujem često, pa mi je svaki susret s njima povratak u te bezbrižne dane djetinjstva. Zanimljivo je da je veliki broj mojih prijatelja iz djetinjstva uspio u životu. To su ljudi na visokim pozicijama, ugledni akademski građani, uspješni poslovni ljudi i inovatori, ali ja se uz njih osjećam onako kako sam se osjećala kad smo zajedno išli u školu. Moja emocija prema njima nije se promijenila, i svakome od njih i danas imam muda stisnut čvrgu ili podsjetiti ga kako smo zvonili na sva zvona portafona u okolnim zgradama i bježali ‘ko ludi u nadi da nas nitko neće vidjeti. Moja prijateljstva iz djetinjstva obnovljena su tek pojavom društvenih mreža, jer sam odlaskom s kvarta izgubila kontakt s većinom ekipe. Zato, hvala društvenim mrežama. E sad, dečki s kojima sam se tada družila, danas ozbiljni muškarci, toliko su se promijenili, tako da nisam sigurna bi li s njima i danas zvonila po portafonima. Da, ja sam u stanju to napraviti i danas. Istina, bilo je tada nekih simpatija, ali i na njih sam naletjela u tom svijetu interneta. Sad sam zahvalna što sam preselila s kvarta, a vjerujem da su i oni, jer ovakvu pojavu kao ja, teško je pratiti.

Foto: Pixabay – Bessi

Prijateljstva s posla

Kao što već znate „Gdje kruha zarađujem, kur.a ne tražim“, tako da tu postoji potencijal za prijateljstvo. Iako, budimo realni sve su to veze zbog neke koristi. U svojih preko 27 godina staža, mogu reći da sam stekla možda 5 ljudi koje sam upoznala kroz posao i da ih mogu nazvati prijateljima. Ne znam jesu li to baš takva prijateljstva da bi u slučaju nužde dala svoj zdravi bubreg da im spasim život, a ja ću živjeti s ovim drugim koji na pola radi, ali riječ je o dobrim dečkima. Ponekad čak ta prijateljstva nazivamo „prijateljstvom s povlasticama“ zato što bi recimo ostala u uredu duže da odradim neki posao za njih, ili bi preko vikenda riješila nešto što inače ne rješavam. Isto tako znam da kad mene put nanese u njihov kraj, mogu računati na pomoć ako zapnem u bilo kakvoj situaciji. No, uglavnom nastojim sa svima imati takav odnos, jer sam jedna od onih budala koja želi svima ugoditi pa dođem doma ko’ preparirana mačka i nemam ni volje ni živaca za život koji me iza mojih plavih vrata očekuje. Pogrešno, znam. Dakle, ova vrsta prijateljstva je moguća. Bar u mom slučaju.

Prijateljstva iz susjedstva

Joj, komšiluk. To je lepeza priča o kojoj bi mogla danima pričati. Mi koji živimo u zgradama, koje su zapravo prave košnice i najgora odluka za život nekome kao ja, moramo izgraditi poseban sklop u glavi. On-off switch. To je ono što nam treba. U masi ljudi koji žive u tim svojim malim gajbicama nerijetko izroni neka zanimljiva faca s kojom možeš lijepo popričati, pa čak i popiti kavicu u lokalnom kafiću. Neupitno je da smo mi svi društvena bića i da se trebamo i moramo družiti, ali jednako tako je činjenica i da možemo birati s kime ćemo se družiti. I sad u tom filteru ljudi iskoči pokoji lik koji je zanimljiv. Na moju nesreću, takvi likovi nemaju vremena ni za svoje obaveze, a kamo li provoditi vrijeme na kavi kad ja nađem vremena. Dakle, košnica. Koma. Po iskustvima koja sam skupljala prije pisanja ove kolumne, ni u ovakvim prijateljstvima se ne razvijaju veze, što zbog blizine života (što ako se zeznu, pa će se morati gledati svaki dan i nakon prekida), što zbog Google baba koje vire iza zavjesa i samo čekaju da zakuhaju priču. Dakle, i ovo je nevino.

Slučajna prijateljstva

E to već može biti zabavno. Ova prijateljstva se sklapaju uglavnom susretima vezanim uz zajedničke interese. Već sama ta poveznica je dobra baza za nešto više od podjele zdravog bubrega u slučaju nužde. Dešava se svaki dan i svagdje. Pa čak i u javnom prijevozu prilikom borbe za slobodnu stolicu s koje je upravo ustao neki bahati školarac noseći pretešku torbu na leđima u kojoj su garant knjige od jučer a ne za današnju nastavu. I tako krene rasprava.

Foto: Dr.Prem.com

Ima još puno mogućnosti temeljem kojih bi ja mogla napraviti kategorizaciju.

Recimo – My friend is gay. Izvrsno. Tu znaš da ne postoji fizička privlačnost i da se s tobom druži samo zato što te voli kao osobu, a ne u nadi da će ti se kad-tad zavući negdje..jel. Osim, ako ti nisi ta zbog koje je postao gay, e onda jebiga, tu nemreš biti sigurna. Moje iskustvo – gey frendovi su zakon i mislim da bi svako trebao imati bar jednog. Ne zbog podrške gay populaciji, jer to je individualno i nije za raspravu u mom prisustvu budući da sam za ljubav uvijek, nego zbog njihovog kuta gledanja na muško ženske odnose. Možete puno naučiti.

Ima i opcija: Probali smo fizičku vezu, ali vidjeli smo da nam te ne ide, pa smo ostali samo prijatelji. Mislim da je ta opcija dosta depresivna i da ne može dugo trajati, osim ako jedna od strana ne želi potajno probati ponovno pa „održava mrtvaca na životu“, pri tome misleći da je mrtvac prijateljstvo, a ne muški ponos. Opet sam fina u izražaju. Sama sebe čudim.

Uglavnom, raskokodakala sam se oko teorije i djelomično oko prakse, ali kako se meni čini stvari zapravo ovako stoje.

Prijateljstva iz djetinjstva obično na kraju završavaju brakom. I to dobrim brakom! U međuvremenu obje strane isprobavaju veze s drugim ljudima, ali, ako je netko uz tebe od kad si lijepio šmrklje ispod stola na satu matematike u 1. razredu, bio uz tebe svaki put kad ti je srce slomljeno, slavio s tobom sve tvoje pobjede i napio se s tobom prilikom svakog poraza, e onda si glupa ako si se udala za nekog drugog. Ako ne prije, naći ćete se u staračkom domu i mene poslati u rodni kraj što sam bila u pravu.

Prijateljstva s posla – o da, dešavaju se i tu intimne i prave veze započete prijateljstvom. Nerijetko završe brakom, ali uglavnom jedno od njih promijeni posao jer shvati da nije dobro baš cijeli dan provesti s partnerom. Dosadi ti. Pa da – dosadi. Nemojte se čuditi i priznajte da je tako.

Foto: pexels-edward-eyer

Prijateljstva iz susjedstva bi tu povezala s prijateljem iz djetinjstva. Jedino to sam čula kao opciju.

Slučajna prijateljstva, kao i sve do sada navedeno završi nerijetko vezom. Ako ni zbog čega, onda zbog puke znatiželje.

Ono što ne smije završiti intimnom vezom, po meni osobno, je ono prijateljstvo za koje si siguran da bi izgubio kad bi veza postala fizička. Znate onaj osjećaj kad sjedite na kavi s likom s kojim se možete nasmijati do suza, s kojim možete komentirati žene/frajere što prolaze, kojem možete poslati milijun „kinky“ poruka bez straha da će se naljutiti ili umisliti da ga „zavodite“? Ono kad ga vidiš i imaš spremna dva vica u rukavu čisto da mu popraviš dan, jer znaš da je i on spreman da vrati istom mjerom? Ono kad mu možeš tuliti na ramenu jer te dečko/muž ne razumije i on ga nazove „šupkom“ koji ne zna kakvu kraljicu ima, dok ti istovremeno on tuli jer njegova cura/žena traži od njega da pamti datume godišnjica, rođendana, prvog poljupca i ko zna kakve gluposti koje su nama ženama važne, a ti ju nazoveš „kokoškom“ i on je sretan? E takvog treba čuvati od fizičke veze i dolaziti na kavu s njim raščupana, masne kose, poderanih trenirki i stava „muški su papci“: Osigurajte se. Da ga ne prebaci na ono „držanje mrtvaca na životu“.

I na kraju, prijateljstva su kao biljke. Treba ih njegovati i čuvati, bez obzira kako su započela i kako će završiti. Svaki dan gledam kako prijateljstva nestaju kao dim pljuge koja izgori za manje od 10 minuta. Nije li tužno da nešto što gradite godinama, nestane kao dim te smrdljive stvari. NO, ako ćemo gledati

s druge strane, moje strane, svi smo mi tu da odradimo uloge u tim životima. Nakon toga ili odlazimo ili ostajemo. Ponekad smetamo, a ponekad ne. Ja osobno volim otići kad vidim da nemam više što korisno napraviti u nečijem životu.

Ovim putem pozdravljam sve koji su prošli kroz moje živote i zahvaljujem im na školama koje su me naučile.

Voli Vas Vaša Nena

HOTNEWS

Uskoro kreće isplata uskrsnica, goričkim umirovljenicima i do 110 eura

Uskrsnicu će dobiti umirovljenici koji imaju mirovinu do 380 eura.

Objavljeno

na

Jednu od najvećih uskrsnica u Hrvatskoj dobit će upravo gorički umirovljenici. Riječ je o iznosu od 110 eura, a bit će isplaćen onima koji imaju mirovinu do 200 eura. Inače, uskrsnicu će dobiti umirovljenici koji imaju mirovinu do 380 eura, računajući tuzemnu i inozemnu mirovinu ukupno te korisnici nacionalne naknade za starije osobe.

– Ne razmišljamo o tome da najviše izdvajamo, nego nam je žao što nismo obuhvatili još uvijek one umirovljenike koji imaju iznad 380 eura, svakako i oni zaslužuju uskrsnicu i na tome ćemo raditi – komentirao je za RTL Danas gradonačelnik Krešimir Ačkar.

Mjerilo za isplatu uskrsnice umirovljenicima predstavlja iznos u stavci ″mirovina″, bez dodataka. Novčanu pomoć od 55 eura dobit će oni s primanjima do 300 eura, a 40 oni koji imaju mirovinu od do 380 eura.

Oni koji nisu u gradskoj Evidenciji umirovljenika za ostvarivanje prava na isplatu, do 15 travanja, moraju podnijeti obrazac i priložiti dokaz o prebivalištu, visini mirovine, kopiju dokumenta iz kojeg je vidljiv OIB korisnika te dokaz o priznavanju prava na nacionalnu naknadu za starije osobe. Isplate uskrsnica bit će u poslovnicama FINA-e od 15. ožujka do 5. travnja. Više o isplati uskrsnica pročitajte ovdje. 

Spomenimo kako će umirovljenici u Rijeci dobiti 30 eura, u Zagrebu 50, a Osijeku do 70 eura.

Ilustracija: pexels-anny-pappa

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ivan Mišerić Pevi živa je legenda i ikona velikogoričke nogometne povijesti

Za istim stolom okupilo se zanimljivo društvo negdašnjih igrača i članova Uprave Radnika.

Objavljeno

na

Objavio/la

U jednom turopoljskom lokalu za istim stolom okupilo se zanimljivo društvo. Nekadašnji Radnikovci iz Velike Gorice legendarni Ivan Mišerić Pevi, Ranko Dobrić, Ivica Mikulčić, Mile Danilović, Vlado Mirenić, Rajko Paviša, Dubravko Hrkovac, prijatelj kluba Anđelko Lažnjak. Komentirali su i evocirali mnoge uspomene iz života nogometnog kluba koji je bio ponos tog dijela lijepe naše. Vjerodostojan svjedok svega izrečenog bio je iskusni Ivan Mišerić Pevi, autor monografije o Radniku za razdoblje od 1945. do 2009. godine. Jer, svaki značajniji nogometaš iz Velike Gorice (i)li Turopolja, ostavio je tradicionalno trag i u klubu iz Velike Gorice, a onda ga je i Pevi spomenuo u monografiji od više od 400 stranica, dimenzija 30X20, tvrdo ukoričena, a na sjajnom kvalitetnom papiru s mnogo prekrasnih fotografija.

Ivanu Mišeriću je na spomenutom druženju išla velika zahvala za dopuštenje korištenja njegove super vrijedne knjige za poneke medijske objave, pa i u Sportskim novostima te Cityportalu, a onda smo iskoristili prigodu te potražili argumente i činjenice zašto je Ivan Mišerić tako cijenjena živa legenda Radnika i Velikogoričkog nogometa.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

Upornost se isplatila i Pevi je na kraju pristao na razgovor za SN i Cityportal.

– Rođen sam 10. lipnja 1945. godine, a mjesto rođenja je Pleso, uz zagrebačku zračnu luku. Od rane mladosti zavolio sam sport pa onda i nogomet i logično da sam mnogo toga posvetio NK Radniku, a radio u Velikoj Gorici i kao nastavnik tjelesnog odgoja. Startao sam kao junior 1961. godine i najprije igrao na poziciji centarfora ili centarhalfa. Za prvu momčad debitirao sam 1963. godine kao desni bek ali godinu kasnije igrom slučaja postao vratar i tako se afirmirao pa 1968. branio i boje amaterske selekcije Zagreba koja je tradicionalno igrala kontra Beograda – uvodno je otkrio Mišerić,  a Radnik nikad nije napustio.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

– Kao trener vodio sam juniorsku pa onda i seniorske momčadi Radnika u Kolarevoj ulici. Ubrzo sam izabran za tajnika Zajednice sportskih udruga Velika Gorica te postao i član Uprave Radnika. Dvadesetak godina radio sam i kao zaposlenik Zagrebačkog sportskog saveza – ističe Mišerić, tada već afirmiran u društvenom životu Velike Gorice. Ima velike zasluge za izgradnju novog stadiona potrebnog i za Univerzijadu 1987. godine na kojoj je bio glavni operativac natjecanja, te nastavio.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

– Za predsjednika Radnika, izabran sam 80-ih i na toj funkciji bio sam prilikom ulaska kluba u 1.HNL 1992. godine što je i najveći uspjeh u povijesti kluba. Rado se prisjetim i ranijih natjecanja pa tako i uspješnih kvalifikacije za ondašnju Regionalnu ligu kad je Radnik 1981. godine bio sveukupno 13:0 bolji od Moslavine iz Kutine i Ivančice iz Zlatar Bistrice, a dobro pamtim i kvalifikacija za Međurepubličku ligu-zapad gdje je Radnik 1988. opet bio bolji od Junaka iz Sinja i Karlovca pa je potom igrao u društvu Maribora, Zagreba, Kopra, Splita, Zadra, Jedinstva Bihać, Prijedora, Izole, Orijenta, Varteksa, Jugokeramike (Inker) Zaprešić.. – priča Pevi.

Spomenuo je Pevi i 1991. godinu jer Radnik zbog čudnih kriterija tada nije uvršten u 1. HNL. Radnik se pod Mišerićevim vodstvom godinu kasnije ipak domogao elitnog razreda, a u razigravanju bio je bolji od Pazinka (0:1 i 3:0) koja je potom također ipak uvrštena u Prvu ligu.

– Ponosni smo činjenicom da su boje Radnika tada branili praktički samo domaći dečki iz Velike Gorice i mjesta širom Turopolja, a trener je bio Ivica Poljak i pomoćnik Ivica Senzen (vidi fotografiju momčadi, trenera i predsjednika), a za razvoj spomenutih zaslužni su i mnogi treneri iz Radnikovog pogona, ali i Dinama Zagreb s kojim je odlučno funkcionirala naša suradnja – dodaje.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

– Pojačanja iz Zagreba bili su tek Knapić i Hrvoje Bišćan, brat Igora. Zbog svega toga je i bila velika posjeta stadionu pa se kontra Hajduka okupilo oko 7 tisuća gledatelja. Ponosan sam i na podatak da su u Radniku ponikli, igrali pa postali reprezentativci Hrvatske Dubravko Pavličić, Andrej Panadić, Željko Župetić, Tomislav Butina, Mario Cvitanović i Ante Budimir -posebno je naglasio Pevi.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

Mišerić je bio i sudionik u Domovinskom ratu kao prvoborac u 153. brigadi HV 1991/1992., kasnije predsjednik Udruge pripadnika 153. brigade HV obnašajući tu dužnost 16 godina od osnivanja, a sada je njen počasni predsjednik. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata 1990-92. Primio je i nagrade za životno djelo Grada Velika Gorica i Zajednice sportskih udruga Velika Gorica.

Foto: Iz monografije o NK Radniku

Ivan Mišerić Pevi napisao je i monografiju o svojem rodnom Plesu, katalog-knjigu o Spomen parku 153. brigade HV-a i posebno vrijednu monografiju o NK Radniku koju je još moguće nabaviti kod autora. Pevi je bio i jedan od inicijatora postavljanja spomen obilježja Radniku u Kolarevoj ulici ili bolje reći danas parku Franjo Tuđman u centru Velike Gorice gdje je bilo staro igralište prije preseljenja na današnji stadion.

Sve gore spomenuto govori zašto je Ivan Mišerić Pevi prava živuća, vjerojatno najveća, legenda negdašnjeg Radnika iz Velike Gorice i zaslužuje da se to javno kaže.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Glazbeno iznenađenje na Dori: Martin Kosovec premijerno će izvesti svoju pjesmu

Pjesma nosi naziv ‘Maštarija’ za koju tekst potpisuje Martinova mentorica Vanna.

Objavljeno

na

‘Maštarija’ naziv je pjesme koju će na velikoj pozornici ovogodišnjeg izdanja Dore, premijerno na HRT-u predstaviti mladi maturant Zrakoplovno-tehničke škole Rudolf Perešin, inače ovogodišnji pobjednik The Voice Hrvatska, Martin Kosovec.

Martin je svojim izvedbama, ali i šarmom, osvojio srca publike, a vjerujemo da će njegov talent doći do izražaja u i prvijencu kojeg će izvesti u petak 23. veljače, u finalnoj emisiji ovogodišnjeg izbora za pjesmu Eurovizije, obavijestili su iz HRT-a.

Pjesma je nastala u suradnji s Martinovom mentoricom Vannom koja potpisuje tekst, a objavljuje ju s Universal Music Hrvatska. Iza glazbe stoji Predrag Martinjak Peggy, mix i mastering radio je Miroslav Lesić Lesique.

Inače, gledatelje Dore i ove godine očekuju dvije polufinalne večeri, u četvrtak i petak, a najbolja od najboljih birat će se između 12 izvedbi. Osam najboljih čut ćemo u nedjelju 25. veljače kada ćemo doznati i tko će nas predstavljati na ovogodišnjem Eurosongu u Švedskoj.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Obustavljena potraga za Martom iz Velike Mlake, pronađena je

Marta se udaljila od kuće 18. veljače.

Objavljeno

na

Pronađena je Marta Perišić iz Velike Mlake, potvrdili su nam to iz goričke policije. Naime, nestanak 22-godišnje sugrađanke prijavljen je policiji u nedjelju 18. veljače, a kako su naveli u nacionalnoj evidenciji nestalih osoba udaljila se s adrese u Ulici Svete Barbare. Danas je obavijest o nestanku obrisana iz registra.

Vijest o njezinom nestanku velikom brzinom proširila se medijima i društvenim mrežama, a putem kojih je i majka Branka tažila pomoć i informacije o nestaloj djevojci. A u Velikoj Gorici na nekim su lokacijama postavljeni i plakati s njenim podacima i informacijama o nestanku. Policija je obustavila potragu.

Srećom, priča je dobila sretan završetak.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Nakon više od jednog desetljeća asfaltirana Ulica Seljine brigade u Starom Čiču

Bila im je to dugogodišnja želja koja se sada ostvarila.

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon gotovo 17 godina čekanja, konačno je asfaltirana Ulica Seljine brigade u Starom Čiču.

– Dugo očekivani je to projekt za mještane ovog naselja, a pogotovo za sedam domaćinstava koji žive u ovom odvojku. Ono što nam je još želja, a to je nogostup uz glavnu prometnicu kroz naselje – rekao je predsjednik MO Staro Čiče Marijan Plodinec te zahvalio gradonačelniku Krešimiru Ačkaru na suradnji, a koji je bio u obilasku ovog mjesnog odbora

Inače, vrijednost radova je 64.300 eura, a potpredsjednik Vid Vučak naglasio je kako Staro Čiče postaje sve poželjnije mjesto za život.

– Upravo zahvaljujući ovim infrastrukturnim projektima kao i ozelenjivanju, radimo na tome da imamo dječja igrališta. Život je sve ljepši ovdje i hvala gradonačelniku na potpori i nadamo se dobroj suradnji i dalje – dodao je Vučak.

20.02.2024. – Asfaltirana ulica Seljine brigade u Starom Čiču – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo je kako je ovaj mjesni odbor primjer entuzijazma i lokalpatriotizma.

– Nikada se nije ovoliko radilo u Starom Čiču otkada se radi unazad tri godine. Ova ulica je možda najbolji primjer toga. Veliki prioritet je kroz projektnu dokumentaciju napraviti nogostup kroz glavnu ulicu kako bi sigurnost pješaka bila na prvom mjestu. Ove godine rješavamo dokumentaciju, a iduće bi trebalo krenuti u realizaciju – dodao je gradonačelnik Ačkar i osvrnuo se na projekt Aglomeracije.

– Radovi koji izvedeni na dionicama ove ceste nisu kvalitetno izvedeni, žao mi je zbog toga. Ono što mi tu možemo učiniti je aktivirati garanciju i tražiti da se uklone nedostaci jer nećemo preuzeti radove dok svi mjesni odbori, gdje se radio projekt, ne potpišu da su sve nepravilnosti otklonjene – naglasio je prvi čovjek grada.

20.02.2024. – Asfaltirana ulica Seljine brigade u Starom Čiču – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Nastavite čitati

Reporter 433 - 21.12.2023.

Facebook

Izdvojeno