Povežite se s nama

HOTNEWS

Muško ženska prijateljstva – kako da ne…

Prijateljstva su kao biljke. Treba ih njegovati i čuvati, bez obzira kako su započela i kako će završiti.

Objavljeno

na

Dakle, za ovu kolumnu sam se spremala od početka pisanja. Slušala sam priče, čitala članke, nagutala se knjiga, objavljivala ankete on-line, i znate što? Nisam ništa novo saznala.

Kategorije muško ženskih prijateljstva

Kad uopće želimo razgovarati o ovoj temi, mislim da je važno odrediti što za koga predstavlja pojam prijateljstva. Za mene osobno postoji više vrsta prijateljstava.

Prijateljstvo iz djetinjstva – najdugovječnija pojava u životu čovjeka. U mom slučaju to su ljudi koje ne viđam i ne čujem često, pa mi je svaki susret s njima povratak u te bezbrižne dane djetinjstva. Zanimljivo je da je veliki broj mojih prijatelja iz djetinjstva uspio u životu. To su ljudi na visokim pozicijama, ugledni akademski građani, uspješni poslovni ljudi i inovatori, ali ja se uz njih osjećam onako kako sam se osjećala kad smo zajedno išli u školu. Moja emocija prema njima nije se promijenila, i svakome od njih i danas imam muda stisnut čvrgu ili podsjetiti ga kako smo zvonili na sva zvona portafona u okolnim zgradama i bježali ‘ko ludi u nadi da nas nitko neće vidjeti. Moja prijateljstva iz djetinjstva obnovljena su tek pojavom društvenih mreža, jer sam odlaskom s kvarta izgubila kontakt s većinom ekipe. Zato, hvala društvenim mrežama. E sad, dečki s kojima sam se tada družila, danas ozbiljni muškarci, toliko su se promijenili, tako da nisam sigurna bi li s njima i danas zvonila po portafonima. Da, ja sam u stanju to napraviti i danas. Istina, bilo je tada nekih simpatija, ali i na njih sam naletjela u tom svijetu interneta. Sad sam zahvalna što sam preselila s kvarta, a vjerujem da su i oni, jer ovakvu pojavu kao ja, teško je pratiti.

Foto: Pixabay – Bessi

Prijateljstva s posla

Kao što već znate „Gdje kruha zarađujem, kur.a ne tražim“, tako da tu postoji potencijal za prijateljstvo. Iako, budimo realni sve su to veze zbog neke koristi. U svojih preko 27 godina staža, mogu reći da sam stekla možda 5 ljudi koje sam upoznala kroz posao i da ih mogu nazvati prijateljima. Ne znam jesu li to baš takva prijateljstva da bi u slučaju nužde dala svoj zdravi bubreg da im spasim život, a ja ću živjeti s ovim drugim koji na pola radi, ali riječ je o dobrim dečkima. Ponekad čak ta prijateljstva nazivamo „prijateljstvom s povlasticama“ zato što bi recimo ostala u uredu duže da odradim neki posao za njih, ili bi preko vikenda riješila nešto što inače ne rješavam. Isto tako znam da kad mene put nanese u njihov kraj, mogu računati na pomoć ako zapnem u bilo kakvoj situaciji. No, uglavnom nastojim sa svima imati takav odnos, jer sam jedna od onih budala koja želi svima ugoditi pa dođem doma ko’ preparirana mačka i nemam ni volje ni živaca za život koji me iza mojih plavih vrata očekuje. Pogrešno, znam. Dakle, ova vrsta prijateljstva je moguća. Bar u mom slučaju.

Prijateljstva iz susjedstva

Joj, komšiluk. To je lepeza priča o kojoj bi mogla danima pričati. Mi koji živimo u zgradama, koje su zapravo prave košnice i najgora odluka za život nekome kao ja, moramo izgraditi poseban sklop u glavi. On-off switch. To je ono što nam treba. U masi ljudi koji žive u tim svojim malim gajbicama nerijetko izroni neka zanimljiva faca s kojom možeš lijepo popričati, pa čak i popiti kavicu u lokalnom kafiću. Neupitno je da smo mi svi društvena bića i da se trebamo i moramo družiti, ali jednako tako je činjenica i da možemo birati s kime ćemo se družiti. I sad u tom filteru ljudi iskoči pokoji lik koji je zanimljiv. Na moju nesreću, takvi likovi nemaju vremena ni za svoje obaveze, a kamo li provoditi vrijeme na kavi kad ja nađem vremena. Dakle, košnica. Koma. Po iskustvima koja sam skupljala prije pisanja ove kolumne, ni u ovakvim prijateljstvima se ne razvijaju veze, što zbog blizine života (što ako se zeznu, pa će se morati gledati svaki dan i nakon prekida), što zbog Google baba koje vire iza zavjesa i samo čekaju da zakuhaju priču. Dakle, i ovo je nevino.

Slučajna prijateljstva

E to već može biti zabavno. Ova prijateljstva se sklapaju uglavnom susretima vezanim uz zajedničke interese. Već sama ta poveznica je dobra baza za nešto više od podjele zdravog bubrega u slučaju nužde. Dešava se svaki dan i svagdje. Pa čak i u javnom prijevozu prilikom borbe za slobodnu stolicu s koje je upravo ustao neki bahati školarac noseći pretešku torbu na leđima u kojoj su garant knjige od jučer a ne za današnju nastavu. I tako krene rasprava.

Foto: Dr.Prem.com

Ima još puno mogućnosti temeljem kojih bi ja mogla napraviti kategorizaciju.

Recimo – My friend is gay. Izvrsno. Tu znaš da ne postoji fizička privlačnost i da se s tobom druži samo zato što te voli kao osobu, a ne u nadi da će ti se kad-tad zavući negdje..jel. Osim, ako ti nisi ta zbog koje je postao gay, e onda jebiga, tu nemreš biti sigurna. Moje iskustvo – gey frendovi su zakon i mislim da bi svako trebao imati bar jednog. Ne zbog podrške gay populaciji, jer to je individualno i nije za raspravu u mom prisustvu budući da sam za ljubav uvijek, nego zbog njihovog kuta gledanja na muško ženske odnose. Možete puno naučiti.

Ima i opcija: Probali smo fizičku vezu, ali vidjeli smo da nam te ne ide, pa smo ostali samo prijatelji. Mislim da je ta opcija dosta depresivna i da ne može dugo trajati, osim ako jedna od strana ne želi potajno probati ponovno pa „održava mrtvaca na životu“, pri tome misleći da je mrtvac prijateljstvo, a ne muški ponos. Opet sam fina u izražaju. Sama sebe čudim.

Uglavnom, raskokodakala sam se oko teorije i djelomično oko prakse, ali kako se meni čini stvari zapravo ovako stoje.

Prijateljstva iz djetinjstva obično na kraju završavaju brakom. I to dobrim brakom! U međuvremenu obje strane isprobavaju veze s drugim ljudima, ali, ako je netko uz tebe od kad si lijepio šmrklje ispod stola na satu matematike u 1. razredu, bio uz tebe svaki put kad ti je srce slomljeno, slavio s tobom sve tvoje pobjede i napio se s tobom prilikom svakog poraza, e onda si glupa ako si se udala za nekog drugog. Ako ne prije, naći ćete se u staračkom domu i mene poslati u rodni kraj što sam bila u pravu.

Prijateljstva s posla – o da, dešavaju se i tu intimne i prave veze započete prijateljstvom. Nerijetko završe brakom, ali uglavnom jedno od njih promijeni posao jer shvati da nije dobro baš cijeli dan provesti s partnerom. Dosadi ti. Pa da – dosadi. Nemojte se čuditi i priznajte da je tako.

Foto: pexels-edward-eyer

Prijateljstva iz susjedstva bi tu povezala s prijateljem iz djetinjstva. Jedino to sam čula kao opciju.

Slučajna prijateljstva, kao i sve do sada navedeno završi nerijetko vezom. Ako ni zbog čega, onda zbog puke znatiželje.

Ono što ne smije završiti intimnom vezom, po meni osobno, je ono prijateljstvo za koje si siguran da bi izgubio kad bi veza postala fizička. Znate onaj osjećaj kad sjedite na kavi s likom s kojim se možete nasmijati do suza, s kojim možete komentirati žene/frajere što prolaze, kojem možete poslati milijun „kinky“ poruka bez straha da će se naljutiti ili umisliti da ga „zavodite“? Ono kad ga vidiš i imaš spremna dva vica u rukavu čisto da mu popraviš dan, jer znaš da je i on spreman da vrati istom mjerom? Ono kad mu možeš tuliti na ramenu jer te dečko/muž ne razumije i on ga nazove „šupkom“ koji ne zna kakvu kraljicu ima, dok ti istovremeno on tuli jer njegova cura/žena traži od njega da pamti datume godišnjica, rođendana, prvog poljupca i ko zna kakve gluposti koje su nama ženama važne, a ti ju nazoveš „kokoškom“ i on je sretan? E takvog treba čuvati od fizičke veze i dolaziti na kavu s njim raščupana, masne kose, poderanih trenirki i stava „muški su papci“: Osigurajte se. Da ga ne prebaci na ono „držanje mrtvaca na životu“.

I na kraju, prijateljstva su kao biljke. Treba ih njegovati i čuvati, bez obzira kako su započela i kako će završiti. Svaki dan gledam kako prijateljstva nestaju kao dim pljuge koja izgori za manje od 10 minuta. Nije li tužno da nešto što gradite godinama, nestane kao dim te smrdljive stvari. NO, ako ćemo gledati

s druge strane, moje strane, svi smo mi tu da odradimo uloge u tim životima. Nakon toga ili odlazimo ili ostajemo. Ponekad smetamo, a ponekad ne. Ja osobno volim otići kad vidim da nemam više što korisno napraviti u nečijem životu.

Ovim putem pozdravljam sve koji su prošli kroz moje živote i zahvaljujem im na školama koje su me naučile.

Voli Vas Vaša Nena

HOTNEWS

FOTO Likovna kolonija u Gradićima: Veliki i mali umjetnici zajedno u očuvanju kulturne baštine

Počeli su 12. Dani europske kulturne baštine u Velikoj Gorici.

Objavljeno

na

Objavio/la

Baština koja nas povezuje – kulturne rute i mreže! – tema su ovogodišnjeg izdanja najraširenije kulturne manifestacije u Europi, Dana europske kulturne baštine. A Europu i svijet povezuje i turopoljska podgutnica koja je danas bila motiv 9. Dječje etno likovne kolonije u Gradićima kojima je ova manifestacija i službeno započela u Velikoj Gorici.

– Unatoč tome što moderni svijet često kaže tradiciji NE, ali zahvaljujući vama, svim entuzijastima, čuvamo kulturu i nasljeđe. Za ove mlade ljude kultura je most iz prošlosti u budućnost. Želimo da naša djeca rastu u zdravom i tolerantnom okruženju, a u svemu tome nam uvelike pomaže kultura – poručio je gradonačelnik Krešimir Ačkar i zahvalio članovima i vodstvu KUD-a Gradići na organiziranom događanju.

07.09.2024. – Dječja etno likovna kolonija u Gradićima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Svoju maštu, kroz umjetničke i likovne radove, prikazat će 52 djece koja su se prijavila na ovu radionicu, a mnogi od njih koji su došli, zatekli smo s posebno osmišljenim kravatama i podgutnicom oko vrata.

– Sva djeca su danas došla u svojim kravatama. Svi nose neku svoju instalaciju. Drago nam je da su doživjeli i prihvatili ovu našu ideju. Vidimo da su si svi doma dali truda i stvorili svoje kreacije, a neki su oko vrata zavezali tatinu ili djedovu kravatu. Ocjenjivački sud imat će težak zadatak izabrati posebnu i najbolju. Moram spomenuti da smo ponosni što možemo biti dio ove priče i što smo domaćin otvaranja Dana europske kulturne baštine u našem gradu – poručila je Gordana Kovačić, predsjednica KUD-a Gradići.

07.09.2024. – Dječja etno likovna kolonija u Gradićima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Svoja znanja i vještine djeci na koloniji prenose i ove godine pripovjedači iz Sparka kao i slikari iz Ulikuma, a drugu godinu za redom pod mentorstvom akademskom kipara Andrije Gašparuša, našeg Velikogoričana, djeca rade umjetnine s glinom.

– Djeca će svojim rukama dizajnirati modele podgutnica i kravata, pustit će mašti na volju. Prošle smo se godine više bazirali na poculicu, sada podgutnica. Držimo se tih tradicionalnih turopoljskih modnih dodataka – rekao je Gašparuš te dodao:

07.09.2024. – Dječja etno likovna kolonija u Gradićima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Većina djece ima jako bujnu maštu i razvijenu kreativnost. I mnogo veći umjetnici to su primijetili da se svi rodimo kao umjetnici, no to se izgubi kroz život. Lijepo ih je vidjeti, zaista su svi talentirani. Naravno da uvijek ima netko tko zabljesne i više se pronađe u tome te se voli izražavat. Važno je zato održavati ovakve radionice koje nude priliku otkriti potencijal i talent – naglasio je ovaj mladi akademski kipar.

07.09.2024. – Dječja etno likovna kolonija u Gradićima – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Kao i prethodnih godina, najbolji radovi bit će nagrađeni, a birat će se i najkreacija dana. Kolonija traje danas do 17 sati, a program Dana europske kulturne baštine koji će u našem gradu potrajati sve do 27. listopada možete pronaći ovdje.

Galerija fotografija: 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Od ponedjeljka u prometu i 689 goričkih prvašića, policija poziva vozače na oprez

S novom školskom godinom kreće tradicionalna akcija ‘Poštujte naše znakove’. U zonama škola pojačano će se nadzirati vozači, a policija će obaviti i preventivne preglede školskih autobusa.

Objavljeno

na

Policijska uprava zagrebačka, pa tako i policijska postaja Velika Gorica, i ove će godine u rujnu provesti tradicionalnu akciju „Poštujte naše znakove“ koja se odnosi na školsku djecu, a poglavito na učenike prvih razreda koji ove godine po prvu puta kreću u školu.

Kako su javili iz goričke policije, njihovi će službenici pojačano će obilaziti sve osnove škole na području Velike Gorice, a sve s ciljem zaštite najranjivije skupine sudionika u prometu, odnosno djece.

Poseban apel upućen je roditeljima. Važno je da djeci pokažu djeci put od kuće do škole i obrnuto, da skrenu pažnju djeci na opasnosti koje ih mogu čekati na putu, da izbjegavaju nepropisno parkiranje u zonama škola te da djecu prevoze u vozilu sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Također važno je upozoriti i sve vozače da budu oprezniji prilikom vožnje u blizini škola, a posedjećamo i da je brzina vožnje u zoni škola ograničena na 40 kilometara na sat.

– Apeliramo vozače i da poštuju znakove policijskih službenika ili drugih osoba koje upravljaju prometom, da na pješačkom prijelazu zaustave vozilo te potom djeci rukom daju znak da mogu sigurno prijeći cestu – ističu iz goričke policije te dodaju kako će se u narednim danima pojačano nadzirati brzina kretanja vozila u zonama škola te će kažnjavati nepropisno parkirana vozila, a obavljat će se i prvenetivni pregledi školskih autobusa koji prevoze djecu iz i do škole.

Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Nastavite čitati

HOTNEWS

Grad i ove godine stipendira učenike koji se školuju za deficitarna zanimanja

Prijave se primaju od ponedjeljka 9. rujna.

Objavljeno

na

Kako bi poduprli obrtništvo i potaknuli učenike da se školuju za deficitarna zanimanja, Grad Velika Gorica i ove će godine stipendirati učenike prvih razreda srednje škole koji odaberu jedno od 34 obrtničkih zanimanja s liste.

Dodijelit će se 50 stipendija u iznosu od 70 eura mjesečno za deset mjeseci.

Prijave će se zaprimati od ponedjeljka 09. rujna do 27. rujna.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Škola u Dubrancu je spremna! Mali učenici ‘z brega’ imat će prvi dan škole za pamćenje

Gotovi su radovi na školi.

Objavljeno

na

Objavio/la

Za male učenike ‘z brega’ ponedjeljak 9. rujna bit će poseban dan kojeg će pamtiti zauvijek. Nakon višegodišnjeg pohađanja nastave u privremenoj improviziranoj školi u domu u Bukovčaku, konačno će sjesti u nove školske klupe nove škole.

Škola u Dubrancu je završena i spremna da u prvi dan nove školske godine primi svoje učenike, objavio je gradonačelnik Krešimir Ačkar.

– Hvala svima koji su odradili veliki posao na ovom izuzetno zahtjevnom projektu. Učenicima, roditeljima i nastavnicima hvala na strpljenju i potpori. Možemo svi biti ponosni! – istaknuo je prvi čovjek grada.

Podsjetimo, novu će školu pohađati učenici u četiri razreda, a bit će i jedna mješovita vrtička skupina.

Škola u Dubrancu u potpunosti je morala biti srušena jer je stradala u potresu.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Dokumentaracu ‘Hassanovi ratovi’ nagrada Zlatni šlep, a dobitnicima čestitao i gradonačelnik Ačkar

Premijera filma bila je u lipnju u Velikoj Gorici.

Objavljeno

na

Dokumentarni film „Hassanovi ratovi“ trijumfirao je na ovogodišnjem 18. Vukovar film festivalu na kojem je osvojio nagradu Zlatni šlep u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma. Ovaj dokumentarac, u režiji Roberta Bubala, prati priču o libanonskom novinaru, političkom komentatoru i ratnom reporteru Hassanu Haidaru Diabu, koji inače živi u Velikoj Gorici.

Film je premijerno prikazan u lipnju upravo u Velikoj Gorici, a danas je gradonačelnik Krešimir Ačkar održao svečani prijem za redatelja i novinara.

– Vaš uspjeh u jakoj konkurenciji dokumentarnih filmova uključujući ovogodišnjeg dobitnika Oskara, vaša priča je osvojila srce žirija i gledatelja što govori samo koliko je to kvalitetna, dobra i bitna priča. Ovo priznanje ne samo da slavi viziju redatelja već ističe izniman doprinos Hassana kao novinara, ratnog reportera i političkog komentatora. Velika Gorica postaje grad koji kroz vašu priču svjedoči važnosti dokumentiranja povijesti, ali istine i pravde – naglasio je gradonačelnik Ačkar.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Film otkriva nepoznatu priču Hassana iz njegove prošlosti, kako je kao dječak držao pušku u ruci u svom rodnom gradu Bejrutu, ali i kako je stigao u svoju novu domovinu Hrvatsku te u njoj ostavio traga, a danas s ponosom ističe da je postao pravi Turopoljac.

– Sretan sam što smo premijeru imali upravo u Velikoj Gorici i hvala gradonačelniku što nam je otpočetka dao svoju podršku. Kada sam pročitao da je bila najveća elita ikada na promociji u Gorici, bila mi je iznimna čast i obećajem da ću uvijek promovirati ovaj grad i Turopolje – rekao je Hassan.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Scenarist i redatelj Robert Bubalo istaknuo je kako je snimanje filma bio ogroman, ali i opasan pothvat.

– Tko je pogledao film vidio je da se ekipa u jednom trenutku bila izgubila na jednom od najopasnijih mjesta na svijetu. Unutar filma imamo tu jednu digresiju di je bila potraga za jednim dijelom ekipe. Bilo je doista uzbudljivo i opasno, zanimljivo i jedno veliko životno iskustvo nakon čovjek izvuče određene pouke. Svaki je to na svoj način interpretirao, a sebi sam rekao da mi je dosta nošenja ‘glave u torbi’ i da ću sljedeći film raditi neku glazbenu komediju – komentirao je Bubalo.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Film je sufinanciran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra i Fondacije za kinematografiju Sarajevo, a podršku su dobili i od Grada Velike Gorice.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

 

Nastavite čitati

Reporter 440 - 29.08.2024.

Facebook

Izdvojeno