HOTNEWS
Muško ženska prijateljstva – kako da ne…
Prijateljstva su kao biljke. Treba ih njegovati i čuvati, bez obzira kako su započela i kako će završiti.
Dakle, za ovu kolumnu sam se spremala od početka pisanja. Slušala sam priče, čitala članke, nagutala se knjiga, objavljivala ankete on-line, i znate što? Nisam ništa novo saznala.
Kategorije muško ženskih prijateljstva
Kad uopće želimo razgovarati o ovoj temi, mislim da je važno odrediti što za koga predstavlja pojam prijateljstva. Za mene osobno postoji više vrsta prijateljstava.
Prijateljstvo iz djetinjstva – najdugovječnija pojava u životu čovjeka. U mom slučaju to su ljudi koje ne viđam i ne čujem često, pa mi je svaki susret s njima povratak u te bezbrižne dane djetinjstva. Zanimljivo je da je veliki broj mojih prijatelja iz djetinjstva uspio u životu. To su ljudi na visokim pozicijama, ugledni akademski građani, uspješni poslovni ljudi i inovatori, ali ja se uz njih osjećam onako kako sam se osjećala kad smo zajedno išli u školu. Moja emocija prema njima nije se promijenila, i svakome od njih i danas imam muda stisnut čvrgu ili podsjetiti ga kako smo zvonili na sva zvona portafona u okolnim zgradama i bježali ‘ko ludi u nadi da nas nitko neće vidjeti. Moja prijateljstva iz djetinjstva obnovljena su tek pojavom društvenih mreža, jer sam odlaskom s kvarta izgubila kontakt s većinom ekipe. Zato, hvala društvenim mrežama. E sad, dečki s kojima sam se tada družila, danas ozbiljni muškarci, toliko su se promijenili, tako da nisam sigurna bi li s njima i danas zvonila po portafonima. Da, ja sam u stanju to napraviti i danas. Istina, bilo je tada nekih simpatija, ali i na njih sam naletjela u tom svijetu interneta. Sad sam zahvalna što sam preselila s kvarta, a vjerujem da su i oni, jer ovakvu pojavu kao ja, teško je pratiti.
Foto: Pixabay – Bessi
Prijateljstva s posla
Kao što već znate „Gdje kruha zarađujem, kur.a ne tražim“, tako da tu postoji potencijal za prijateljstvo. Iako, budimo realni sve su to veze zbog neke koristi. U svojih preko 27 godina staža, mogu reći da sam stekla možda 5 ljudi koje sam upoznala kroz posao i da ih mogu nazvati prijateljima. Ne znam jesu li to baš takva prijateljstva da bi u slučaju nužde dala svoj zdravi bubreg da im spasim život, a ja ću živjeti s ovim drugim koji na pola radi, ali riječ je o dobrim dečkima. Ponekad čak ta prijateljstva nazivamo „prijateljstvom s povlasticama“ zato što bi recimo ostala u uredu duže da odradim neki posao za njih, ili bi preko vikenda riješila nešto što inače ne rješavam. Isto tako znam da kad mene put nanese u njihov kraj, mogu računati na pomoć ako zapnem u bilo kakvoj situaciji. No, uglavnom nastojim sa svima imati takav odnos, jer sam jedna od onih budala koja želi svima ugoditi pa dođem doma ko’ preparirana mačka i nemam ni volje ni živaca za život koji me iza mojih plavih vrata očekuje. Pogrešno, znam. Dakle, ova vrsta prijateljstva je moguća. Bar u mom slučaju.
Prijateljstva iz susjedstva
Joj, komšiluk. To je lepeza priča o kojoj bi mogla danima pričati. Mi koji živimo u zgradama, koje su zapravo prave košnice i najgora odluka za život nekome kao ja, moramo izgraditi poseban sklop u glavi. On-off switch. To je ono što nam treba. U masi ljudi koji žive u tim svojim malim gajbicama nerijetko izroni neka zanimljiva faca s kojom možeš lijepo popričati, pa čak i popiti kavicu u lokalnom kafiću. Neupitno je da smo mi svi društvena bića i da se trebamo i moramo družiti, ali jednako tako je činjenica i da možemo birati s kime ćemo se družiti. I sad u tom filteru ljudi iskoči pokoji lik koji je zanimljiv. Na moju nesreću, takvi likovi nemaju vremena ni za svoje obaveze, a kamo li provoditi vrijeme na kavi kad ja nađem vremena. Dakle, košnica. Koma. Po iskustvima koja sam skupljala prije pisanja ove kolumne, ni u ovakvim prijateljstvima se ne razvijaju veze, što zbog blizine života (što ako se zeznu, pa će se morati gledati svaki dan i nakon prekida), što zbog Google baba koje vire iza zavjesa i samo čekaju da zakuhaju priču. Dakle, i ovo je nevino.
Slučajna prijateljstva
E to već može biti zabavno. Ova prijateljstva se sklapaju uglavnom susretima vezanim uz zajedničke interese. Već sama ta poveznica je dobra baza za nešto više od podjele zdravog bubrega u slučaju nužde. Dešava se svaki dan i svagdje. Pa čak i u javnom prijevozu prilikom borbe za slobodnu stolicu s koje je upravo ustao neki bahati školarac noseći pretešku torbu na leđima u kojoj su garant knjige od jučer a ne za današnju nastavu. I tako krene rasprava.
Foto: Dr.Prem.com
Ima još puno mogućnosti temeljem kojih bi ja mogla napraviti kategorizaciju.
Recimo – My friend is gay. Izvrsno. Tu znaš da ne postoji fizička privlačnost i da se s tobom druži samo zato što te voli kao osobu, a ne u nadi da će ti se kad-tad zavući negdje..jel. Osim, ako ti nisi ta zbog koje je postao gay, e onda jebiga, tu nemreš biti sigurna. Moje iskustvo – gey frendovi su zakon i mislim da bi svako trebao imati bar jednog. Ne zbog podrške gay populaciji, jer to je individualno i nije za raspravu u mom prisustvu budući da sam za ljubav uvijek, nego zbog njihovog kuta gledanja na muško ženske odnose. Možete puno naučiti.
Ima i opcija: Probali smo fizičku vezu, ali vidjeli smo da nam te ne ide, pa smo ostali samo prijatelji. Mislim da je ta opcija dosta depresivna i da ne može dugo trajati, osim ako jedna od strana ne želi potajno probati ponovno pa „održava mrtvaca na životu“, pri tome misleći da je mrtvac prijateljstvo, a ne muški ponos. Opet sam fina u izražaju. Sama sebe čudim.
Uglavnom, raskokodakala sam se oko teorije i djelomično oko prakse, ali kako se meni čini stvari zapravo ovako stoje.
Prijateljstva iz djetinjstva obično na kraju završavaju brakom. I to dobrim brakom! U međuvremenu obje strane isprobavaju veze s drugim ljudima, ali, ako je netko uz tebe od kad si lijepio šmrklje ispod stola na satu matematike u 1. razredu, bio uz tebe svaki put kad ti je srce slomljeno, slavio s tobom sve tvoje pobjede i napio se s tobom prilikom svakog poraza, e onda si glupa ako si se udala za nekog drugog. Ako ne prije, naći ćete se u staračkom domu i mene poslati u rodni kraj što sam bila u pravu.
Prijateljstva s posla – o da, dešavaju se i tu intimne i prave veze započete prijateljstvom. Nerijetko završe brakom, ali uglavnom jedno od njih promijeni posao jer shvati da nije dobro baš cijeli dan provesti s partnerom. Dosadi ti. Pa da – dosadi. Nemojte se čuditi i priznajte da je tako.
Foto: pexels-edward-eyer
Prijateljstva iz susjedstva bi tu povezala s prijateljem iz djetinjstva. Jedino to sam čula kao opciju.
Slučajna prijateljstva, kao i sve do sada navedeno završi nerijetko vezom. Ako ni zbog čega, onda zbog puke znatiželje.
Ono što ne smije završiti intimnom vezom, po meni osobno, je ono prijateljstvo za koje si siguran da bi izgubio kad bi veza postala fizička. Znate onaj osjećaj kad sjedite na kavi s likom s kojim se možete nasmijati do suza, s kojim možete komentirati žene/frajere što prolaze, kojem možete poslati milijun „kinky“ poruka bez straha da će se naljutiti ili umisliti da ga „zavodite“? Ono kad ga vidiš i imaš spremna dva vica u rukavu čisto da mu popraviš dan, jer znaš da je i on spreman da vrati istom mjerom? Ono kad mu možeš tuliti na ramenu jer te dečko/muž ne razumije i on ga nazove „šupkom“ koji ne zna kakvu kraljicu ima, dok ti istovremeno on tuli jer njegova cura/žena traži od njega da pamti datume godišnjica, rođendana, prvog poljupca i ko zna kakve gluposti koje su nama ženama važne, a ti ju nazoveš „kokoškom“ i on je sretan? E takvog treba čuvati od fizičke veze i dolaziti na kavu s njim raščupana, masne kose, poderanih trenirki i stava „muški su papci“: Osigurajte se. Da ga ne prebaci na ono „držanje mrtvaca na životu“.
I na kraju, prijateljstva su kao biljke. Treba ih njegovati i čuvati, bez obzira kako su započela i kako će završiti. Svaki dan gledam kako prijateljstva nestaju kao dim pljuge koja izgori za manje od 10 minuta. Nije li tužno da nešto što gradite godinama, nestane kao dim te smrdljive stvari. NO, ako ćemo gledati
s druge strane, moje strane, svi smo mi tu da odradimo uloge u tim životima. Nakon toga ili odlazimo ili ostajemo. Ponekad smetamo, a ponekad ne. Ja osobno volim otići kad vidim da nemam više što korisno napraviti u nečijem životu.
Ovim putem pozdravljam sve koji su prošli kroz moje živote i zahvaljujem im na školama koje su me naučile.
Voli Vas Vaša Nena
Ban Jelačić je u 10. kolu Premier lige u sezoni 2025./2026. zabilježio prvi poraz na domaćem terenu, izgubio je od Gradića 2:3! Za pobjednika strijelci su bili Stjepan Pralas (2) i Nikola Kos, a za domaće Josip Hrženjak i Ivan Pušić.
Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Zanimljiva utakmica u kojoj je favorit iz Vukovine izgubio tri ‘planirana’ boda, koja su zasluženo osvojili Gradići. Susret je započeo očekivanim pritiskom domaćih i u 15. minuti Hrženjak je nakon odbijanca poslao loptu u nebranjenu mrežu – 1:0.
Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Stalnom inicijativom domaći su imali nekoliko prigoda za pogodak koje su ostale neiskorištene. Solo prodor Kosa u 41. minuti nije uspio zaustaviti njegov čuvar i mladi napadač (inače, šahovski prvak Hrvatske u kadetskoj kategoriji) projektilom je s ruba kaznenog prostora matirao vratara Vidića i izjednačio – 1:1.
Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon odmora domaći su krenuli s tri izmjene, ali to nije donijelo pomak u njihovoj igri. Gradići su u otvorenoj igri dva puta preko kapetana Pralasa zatresli mrežu za osjetno vodstvo – 1:3! Pojačanim pritiskom domaći su stvarali šanse i promašili, nisu imali ni sreće, dva puta pogodili su gredu odnosno vratnicu. U završnici su i Gradići pogodili vratnicu, a Pušić je golom iz gužve u prvoj minuti sudačke nadoknade samo ublažio poraz – 2:3!!
Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ban Jelačić (10 3 4 3 18:15 13) je s 13 bodova na 11. mjestu, a Gradići (10 3 0 7 15:30 9) su s 9 bodova na 14. mjestu u trenutačnom poretku.
Galerija fotografija
Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 10.kolo
NK Ban Jelačić – NK Gradići 2:3 (1:1)
Vukovina. Gledatelja: 30. Nedjelja, 05.10.2025., 16 sati. Sudac: Petar Jantolek (Velika Gorica). Pomoćni suci: Matej Mrkoci (Mraclin) i Katarina Ćulumović Velika Gorica). Delegat: Tomislav Brebrić (Markuševec Turopoljski). Strijelci: 1:0 – Hrženjak (15), 1:1 – Kos (41), 1:2 – Pralas (55), 1:3 – Pralas (62), 2:3 – Pušić (90+1).
BAN JELAČIĆ: Vidić, Landeka (od 46. Rovišan), Drezga, Markov, Smok, Hrženjak (od 46. Miletić), M.Nikić (cap.), Barišić (od 63. Kotrman), Milatović, Klasnić, Harambašić (od 46. Pušić). Trener: Tomislav Škrinjarić.
GRADIĆI: Jerković, Premac, Lovrić, Belčić (cap.)(od 63. Milić), Pralas (od 86. Obućina), Plećaš (od 82. Mišić), Kos (od 86. Cvetković), Antunović, Belić, Meštrović, Koturaš. Trener: Marko Rajić.
HOTNEWS
S novim vrtićem ulazimo u Dječji tjedan – područni vrtić Lojtrica otvorio vrata u Gradićima
Mjesta ima za 60-ak mališana u dvije vrtićke skupine i jednoj jasličkoj
Mali stanovnici Gradića od danas imaju novo, moderno mjesto, za sretno djetinjstvo i odrastanje uz puno pažnje odgojiteljica. Otvoren je područni dječji vrtić Lojtrica u zgradi koju su nekada koristili vatrogasci, a jutros je primio svoje prve „stanare“.
Dobrodošlicu djeci i roditeljima došao je poželjeti gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar, pročelnica Upravnog odjela za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić Lukinić, ravnatelj DV Lojtrica Branimir Bakran i savjetnica za predškolski odgoj djecu i mlade Petra Gotal, a mališani su za uspomenu na prvi vrtićki dan dobili plišanog medvjedića sa znakom našega grada.
– U ovom vrtiću mjesto je pronašlo naših 60-setak mališana, u dvije vrtićke skupine i jednoj jasličkoj, a investicija zajedno s vatrogasnim domom koji se nalazi unutar kompleksa je 2,1 milijun eura. Ovo je deveti objekt koji otvaramo od kada sam gradonačelnik, a u budućnosti otvaramo još dva, u Pokupskoj i Kolarevoj ulici – istaknuo je gradonačelnik.
Prema informacijama iz Grada, sva djeca koja imaju uvjete, upisana su goričke vrtiće, a novi objekti omogućit će standard kojem teži svaki veliki grad.
Osim gradnje novih objekata, Velika Gorica se može pohvaliti i besplatnim vrtićima za svu djecu, kao i povećanjem materijalnih prava djelatnicima, što je još jedan veliki plus koji naš grad čini poželjnim mjestom za život.
Inače, danas u našem gradu počinje i Dječji tjedan u Velikoj Gorici, koji traje od 6. do 12. listopada i donosi niz programa za djecu i stručnih skupova za odgojitelje. Središnja svečanost održana je u vijećnici Pučkog otvorenog učilišta u 12 sati, a u sklopu programa najavljeni su i Dani dječjih vrtića Grada Velike Gorice.
FOTO galerija:
FOTO: Marija Vrbanus
HOTNEWS
U Vinogradskoj bolnici u 76. godini života preminuo preč. Đuro Sabolek
Župnikom Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini imenovan je 1. rujna 1987. godine, gdje ostaje do umirovljenja 2024. godine.
HOTNEWS
FOTO Najbolje su bučnice f Kučama! Kod stare škole žene kreirale čarobnu jesen
Manifestacija “Jesen f Kučama” po drugi put pokazala bogatstvo domaćih okusa i rukotvorina, stigli im brojni gosti pa čak i iz Šibenika!
Naselje Kuče i ove je jeseni istaknulo ono najbolje od truda domaćica, koje su s pažnjom pripremile kolače, kiflice i bučnice, te uredile predivan ambijent kod stare škole pod nazivom “Jesen f Kuča”. Bučnice su danas u posebnom fokusu, budući da je žiri odabrao “kraljicu”.
Manifestaciju organizira drugu godinu za redom Udruga žena Kuče uz pomoć svojih vatrogasaca, plemenitaša sučije Kuče, umirovljenika i ostalih mještana.
-Prezadovoljni smo odazivom i gostiju ali i mještana koji do sada nisu sudjelovali u aktivnostima našega mjesta, pridružuju nam se i žele pokazati što oni znaju i mogu, a bojim se da nam je već ove godine prostor postao premali! Cijeli događaj prate i naši lokalni tamburaši i gosti iz KUD-a Šiljakovina. Osim naših žena, za natjecanje za najbolju bučnicu prijavile su se i žene iz Rakitovca, Kozjače, Buševca… – ispričala nam je Nataša Đuračić, članica udruge.
Kroz dvorište stare škole prošao je velik broj domaćih, ali i posjetitelja iz Zagreba, pa i iz Šibenika, koji su uživali u domaćim delicijama, kotlovini i pečenom odojku s grahom, roštilj dok su najmlađi bili vrlo aktivni u radionicama i trošenju energije na napuhancu.
-Došli smo na poziv naših prijatelja i ugodno smo iznenađeni, prvi put smo tu. Oduševljeni smo – rekli su kratko supružnici Stipe i Ana Marija Vlahov iz općine Bilice pokraj Šibenika i požurili isprobati jela našeg podneblja.
Cilj je, ističu iz udruge, revitalizirati prostor stare škole koju je dao izgraditi Franji pl. Lučić, te podsjetiti mlade generacije da je to bilo mjesto gdje su njihovi preci učili pisati i računati.
-U planu nam je u budućnosti organizirati “Dane Franje Lučića” i etno izložbe kako bi ovo zdanje bilo živo i za generacije koje dolaze – dodala je Đuračić.
Predsjednica udruge žena Kuče Zora Ištvanek ispričala je kako je sve rađeno njihovim rukama.
-Uređivale smo prostor, pripremale s našim dečkima tri vrste jela, domaće kolače i pekle smo bučnice zajedno. Ispekle smo ukupno 15 protvana, tako da ima za sve! – rekla nam je Zora.
A kad smo kod ruku, svoje rukotvorine izložili su brojni izlagači, poput Suzane Križanić iz Lukavca koja izrađuje figurice od gipsa.
-Izrađujem od gipsa sezonske ukrase, božićne, za razne prigode, anđele, a za danas sam pripremila jesensku ponudu, kao što su ove male buče. Možete sve naći na društvenim mrežama Suzyni anđeli. Sve je ručni rad, od gipsa koji se suši na zraku i nakon toga boja akrilnim bojama – ispričala je Suzana kojoj je hobi prerastao u posao i time se bavi već 10 godina.
U toploj, jesenskoj atmosferi stručni žiri je imao težak zadatak – odabrati najbolje pripremljenu bučnicu – savijaču od sira u kombinaciji s “bučinim mesom”.
Čini se da su domaćice iz Kuča majstorice u pripremi ovog tradicionalnog jesenskog slanog kolača, jer je prvo mjesto odnijela upravo “lokalna” bučnica Dubravke Đurašin iz Petrove ulice iz Kuča, koja kaže kako nema posebnog tajnog recepta.
-Nema tajne, tijesto se mora dobro razvući. Vuče se i vuče, i onda sam punila filom od jaja, vrhnja, sira i buče – rekla je skromno Dubravka, no svi koji su degustirali rekli su isto – ovo je raj za nepce i vraća nas u djetinjstvo.
Drugo mjesto pripalo je Jadranki Krumpak dok je na trećem mjestu ove godine bučnica koju je ispekla Sandra Romac. Nagrade je dodijelila izaslanica gradonačelnika Grada Velike Gorice Krešimira Ačkara, Ivana Belošević, inače vijećnica u Gradskom vijeću.
Detaljno osmišljen ambijent, lokacija, atmosfera, hrana koja mami na prvi pogled – sve je to pun pogodak za vratiti se u Kuče, gdje se uvijek osjećamo “kao doma”.
(Razgovor i foto: Gianna Kotroman)
FOTO Galerija:
HOTNEWS
CITY POTRAGA Kako smo Santi iz Nepala pomogli naći izgubljene dokumente!
Jutros smo imali ulogu detektiva. I uspjeli smo!
-
Priča iz kvartaprije 3 dana‘Tek mi je 90! Iza mene ostale su i sreće i tuge, a najvažniji u životu su – red i rad!’
-
Vijestiprije 4 danaOtkazan Tur Challenge zajedno s Kestenijadom! Poznat novi datum
-
Sportprije 5 danaVG Boys branili goričke boje u Osijeku, Lokomotiva veteranski prvak države
-
Vijestiprije 6 danaPočinje sezona grijanja, evo gdje će proraditi prvi radijatori