Povežite se s nama

HOTNEWS

Muško ženska prijateljstva – kako da ne…

Prijateljstva su kao biljke. Treba ih njegovati i čuvati, bez obzira kako su započela i kako će završiti.

Objavljeno

na

Dakle, za ovu kolumnu sam se spremala od početka pisanja. Slušala sam priče, čitala članke, nagutala se knjiga, objavljivala ankete on-line, i znate što? Nisam ništa novo saznala.

Kategorije muško ženskih prijateljstva

Kad uopće želimo razgovarati o ovoj temi, mislim da je važno odrediti što za koga predstavlja pojam prijateljstva. Za mene osobno postoji više vrsta prijateljstava.

Prijateljstvo iz djetinjstva – najdugovječnija pojava u životu čovjeka. U mom slučaju to su ljudi koje ne viđam i ne čujem često, pa mi je svaki susret s njima povratak u te bezbrižne dane djetinjstva. Zanimljivo je da je veliki broj mojih prijatelja iz djetinjstva uspio u životu. To su ljudi na visokim pozicijama, ugledni akademski građani, uspješni poslovni ljudi i inovatori, ali ja se uz njih osjećam onako kako sam se osjećala kad smo zajedno išli u školu. Moja emocija prema njima nije se promijenila, i svakome od njih i danas imam muda stisnut čvrgu ili podsjetiti ga kako smo zvonili na sva zvona portafona u okolnim zgradama i bježali ‘ko ludi u nadi da nas nitko neće vidjeti. Moja prijateljstva iz djetinjstva obnovljena su tek pojavom društvenih mreža, jer sam odlaskom s kvarta izgubila kontakt s većinom ekipe. Zato, hvala društvenim mrežama. E sad, dečki s kojima sam se tada družila, danas ozbiljni muškarci, toliko su se promijenili, tako da nisam sigurna bi li s njima i danas zvonila po portafonima. Da, ja sam u stanju to napraviti i danas. Istina, bilo je tada nekih simpatija, ali i na njih sam naletjela u tom svijetu interneta. Sad sam zahvalna što sam preselila s kvarta, a vjerujem da su i oni, jer ovakvu pojavu kao ja, teško je pratiti.

Foto: Pixabay – Bessi

Prijateljstva s posla

Kao što već znate „Gdje kruha zarađujem, kur.a ne tražim“, tako da tu postoji potencijal za prijateljstvo. Iako, budimo realni sve su to veze zbog neke koristi. U svojih preko 27 godina staža, mogu reći da sam stekla možda 5 ljudi koje sam upoznala kroz posao i da ih mogu nazvati prijateljima. Ne znam jesu li to baš takva prijateljstva da bi u slučaju nužde dala svoj zdravi bubreg da im spasim život, a ja ću živjeti s ovim drugim koji na pola radi, ali riječ je o dobrim dečkima. Ponekad čak ta prijateljstva nazivamo „prijateljstvom s povlasticama“ zato što bi recimo ostala u uredu duže da odradim neki posao za njih, ili bi preko vikenda riješila nešto što inače ne rješavam. Isto tako znam da kad mene put nanese u njihov kraj, mogu računati na pomoć ako zapnem u bilo kakvoj situaciji. No, uglavnom nastojim sa svima imati takav odnos, jer sam jedna od onih budala koja želi svima ugoditi pa dođem doma ko’ preparirana mačka i nemam ni volje ni živaca za život koji me iza mojih plavih vrata očekuje. Pogrešno, znam. Dakle, ova vrsta prijateljstva je moguća. Bar u mom slučaju.

Prijateljstva iz susjedstva

Joj, komšiluk. To je lepeza priča o kojoj bi mogla danima pričati. Mi koji živimo u zgradama, koje su zapravo prave košnice i najgora odluka za život nekome kao ja, moramo izgraditi poseban sklop u glavi. On-off switch. To je ono što nam treba. U masi ljudi koji žive u tim svojim malim gajbicama nerijetko izroni neka zanimljiva faca s kojom možeš lijepo popričati, pa čak i popiti kavicu u lokalnom kafiću. Neupitno je da smo mi svi društvena bića i da se trebamo i moramo družiti, ali jednako tako je činjenica i da možemo birati s kime ćemo se družiti. I sad u tom filteru ljudi iskoči pokoji lik koji je zanimljiv. Na moju nesreću, takvi likovi nemaju vremena ni za svoje obaveze, a kamo li provoditi vrijeme na kavi kad ja nađem vremena. Dakle, košnica. Koma. Po iskustvima koja sam skupljala prije pisanja ove kolumne, ni u ovakvim prijateljstvima se ne razvijaju veze, što zbog blizine života (što ako se zeznu, pa će se morati gledati svaki dan i nakon prekida), što zbog Google baba koje vire iza zavjesa i samo čekaju da zakuhaju priču. Dakle, i ovo je nevino.

Slučajna prijateljstva

E to već može biti zabavno. Ova prijateljstva se sklapaju uglavnom susretima vezanim uz zajedničke interese. Već sama ta poveznica je dobra baza za nešto više od podjele zdravog bubrega u slučaju nužde. Dešava se svaki dan i svagdje. Pa čak i u javnom prijevozu prilikom borbe za slobodnu stolicu s koje je upravo ustao neki bahati školarac noseći pretešku torbu na leđima u kojoj su garant knjige od jučer a ne za današnju nastavu. I tako krene rasprava.

Foto: Dr.Prem.com

Ima još puno mogućnosti temeljem kojih bi ja mogla napraviti kategorizaciju.

Recimo – My friend is gay. Izvrsno. Tu znaš da ne postoji fizička privlačnost i da se s tobom druži samo zato što te voli kao osobu, a ne u nadi da će ti se kad-tad zavući negdje..jel. Osim, ako ti nisi ta zbog koje je postao gay, e onda jebiga, tu nemreš biti sigurna. Moje iskustvo – gey frendovi su zakon i mislim da bi svako trebao imati bar jednog. Ne zbog podrške gay populaciji, jer to je individualno i nije za raspravu u mom prisustvu budući da sam za ljubav uvijek, nego zbog njihovog kuta gledanja na muško ženske odnose. Možete puno naučiti.

Ima i opcija: Probali smo fizičku vezu, ali vidjeli smo da nam te ne ide, pa smo ostali samo prijatelji. Mislim da je ta opcija dosta depresivna i da ne može dugo trajati, osim ako jedna od strana ne želi potajno probati ponovno pa „održava mrtvaca na životu“, pri tome misleći da je mrtvac prijateljstvo, a ne muški ponos. Opet sam fina u izražaju. Sama sebe čudim.

Uglavnom, raskokodakala sam se oko teorije i djelomično oko prakse, ali kako se meni čini stvari zapravo ovako stoje.

Prijateljstva iz djetinjstva obično na kraju završavaju brakom. I to dobrim brakom! U međuvremenu obje strane isprobavaju veze s drugim ljudima, ali, ako je netko uz tebe od kad si lijepio šmrklje ispod stola na satu matematike u 1. razredu, bio uz tebe svaki put kad ti je srce slomljeno, slavio s tobom sve tvoje pobjede i napio se s tobom prilikom svakog poraza, e onda si glupa ako si se udala za nekog drugog. Ako ne prije, naći ćete se u staračkom domu i mene poslati u rodni kraj što sam bila u pravu.

Prijateljstva s posla – o da, dešavaju se i tu intimne i prave veze započete prijateljstvom. Nerijetko završe brakom, ali uglavnom jedno od njih promijeni posao jer shvati da nije dobro baš cijeli dan provesti s partnerom. Dosadi ti. Pa da – dosadi. Nemojte se čuditi i priznajte da je tako.

Foto: pexels-edward-eyer

Prijateljstva iz susjedstva bi tu povezala s prijateljem iz djetinjstva. Jedino to sam čula kao opciju.

Slučajna prijateljstva, kao i sve do sada navedeno završi nerijetko vezom. Ako ni zbog čega, onda zbog puke znatiželje.

Ono što ne smije završiti intimnom vezom, po meni osobno, je ono prijateljstvo za koje si siguran da bi izgubio kad bi veza postala fizička. Znate onaj osjećaj kad sjedite na kavi s likom s kojim se možete nasmijati do suza, s kojim možete komentirati žene/frajere što prolaze, kojem možete poslati milijun „kinky“ poruka bez straha da će se naljutiti ili umisliti da ga „zavodite“? Ono kad ga vidiš i imaš spremna dva vica u rukavu čisto da mu popraviš dan, jer znaš da je i on spreman da vrati istom mjerom? Ono kad mu možeš tuliti na ramenu jer te dečko/muž ne razumije i on ga nazove „šupkom“ koji ne zna kakvu kraljicu ima, dok ti istovremeno on tuli jer njegova cura/žena traži od njega da pamti datume godišnjica, rođendana, prvog poljupca i ko zna kakve gluposti koje su nama ženama važne, a ti ju nazoveš „kokoškom“ i on je sretan? E takvog treba čuvati od fizičke veze i dolaziti na kavu s njim raščupana, masne kose, poderanih trenirki i stava „muški su papci“: Osigurajte se. Da ga ne prebaci na ono „držanje mrtvaca na životu“.

I na kraju, prijateljstva su kao biljke. Treba ih njegovati i čuvati, bez obzira kako su započela i kako će završiti. Svaki dan gledam kako prijateljstva nestaju kao dim pljuge koja izgori za manje od 10 minuta. Nije li tužno da nešto što gradite godinama, nestane kao dim te smrdljive stvari. NO, ako ćemo gledati

s druge strane, moje strane, svi smo mi tu da odradimo uloge u tim životima. Nakon toga ili odlazimo ili ostajemo. Ponekad smetamo, a ponekad ne. Ja osobno volim otići kad vidim da nemam više što korisno napraviti u nečijem životu.

Ovim putem pozdravljam sve koji su prošli kroz moje živote i zahvaljujem im na školama koje su me naučile.

Voli Vas Vaša Nena

CityLIGHTS

NAJLJEPŠI TROFEJ Stigla prinova – Velimir noćas postao tata!

U 3 sata i 30 minuta rođen je Jakob!

Objavljeno

na

Noć iza nas bila je neprospavana za velikogoričkog paraolimpijca Velimira Šandora, jer je dočekao trenutak da njegova supruga Ana u 3 sata i 3 minuta na svijet donese velikog dječaka – teškog 4 kilograma i 40 grama a dugačkog 55 centimetara.

Jutros smo nazvali ponosnog tatu da mu čestitamo…

-Sve je prošlo dobro, mama i beba su dobro i to je najvažnije. Iskreno, mislio sam da to ide puno brže, jer nisam bio siguran da li ću biti sa suprugom na porodu ili ne, ali kad sam sinoć došao u bolnicu k njoj, i kako je vrijeme odmicalo to sam sve više htio biti s njom do kraja. Znači, taj osjećaj, biti na porodu, primiti svoje dijete odmah u ruke, sve što sam u životu doživio – ovo je neusporedivo! – emotivno nam je ispričao Velimir.

Ime Jakob koje su mu roditelji odabrali je hebrejskog porijekla, a znači “pratilac” ili “onaj koji drži petu”, tako da će, vjerujemo, mališan u budućnosti biti vjeran pratitelj ponosnog oca – i njegovih, ali i vlastitih životnih postignuća.

Redakcija City radija, Cityportala i mječnika Reporter također je dugogodišnji pratilac Šandorovih uspjeha, kako sportskih, tako i osobnih, stoga se pridružujemo brojnim čestitarima povodom rođenja sina i nove uloge u životu…

Nek’ je živ i zdrav – lijep na mamu, moćan na tatu! 🙂

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO OK Velika Gorica II izgubila od OK Dugo Selo u tri seta

Objavljeno

na

Objavio/la

Odbojkašice Velike Gorice II izgubile su u 04. kolu ‘2.lige Regija Sjever-Skupina Istok’ od igračica OK Dugo Selo u tri seta. Djevojke iz Dugog Sela su starije od goričkih odbojkašica, izgledalo je da juniorke igraju protiv seniorki.

Velika Gorica, 08.11.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok – 04.kolo: OK Velika Gorica II – OK Dugo Selo 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 08.11.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok – 04.kolo: OK Velika Gorica II – OK Dugo Selo 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričanke su u prvom setu imale vodstvo 17:15, ali je gostujuća ekipa serijom 10:0 riješila prvi set u svoju korist – 17:25.

Velika Gorica, 08.11.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok – 04.kolo: OK Velika Gorica II – OK Dugo Selo 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 08.11.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok – 04.kolo: OK Velika Gorica II – OK Dugo Selo 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ukupno trajanje utakmice 59 minuta, poeni 47:75.

Velika Gorica, 08.11.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok – 04.kolo: OK Velika Gorica II – OK Dugo Selo 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 08.11.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok – 04.kolo: OK Velika Gorica II – OK Dugo Selo 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

OK Velika Gorica II u 5. kolu igra kao gost protiv OK Bjelovara.

Galerija fotografija

Druga liga-Regija Sjever-Skupina Istok 2025./2026., 04.kolo

OK Velika Gorica II – OK Dugo Selo 0:3 (17:25, 12:25, 18:25)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 40. Subota, 08.11.2025., 20 sati. Suci: Mihael Bišćan i Antica Križić. Zapisničarka: Ana Gašparac.

VELIKA GORICA II: Jurja Markulin (L), Ana Patljak (cap.)(L), Marija Kameščić, Matea Barić, Eva Josić, Isabella Marić, Viktorija Levak, Leona Stijaković, Leona Zgodić, Paola Jurkin, Antonija Jozepović, Lucija Maglica, Lea Milišić, Nika Sever. Trenerica: Lucija Jozepović.

DUGO SELO: Tia Pranjić (L), Jana Pekvarić, Katarina Dajaković, Nikol Hoperlei, Nikolina Duić, Nikolina Čivak, Marta Bungić, Sara Radošić, Ela Surotić, Gabrijela Preložić (L), Tia Kišason, Nikole Nikolić,  Gabrijela Spajić (cap.), Iva Dajaković. Trener: Pero Orlović.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Vatrogasac skinuo Brcka s prvog mjesta

Objavljeno

na

Objavio/la

Vatrogasac je u 10. kolu u ‘Drugoj ŽNL skupina Istok’ pobijedio u Kobiliću Brcka, vodeću momčad u ligi, rezultatom 3:2, strijelci su bili Palison Tee Doe Wesseh (2) i Nino Jozić (11m), za goste Ivan Miloš i Luka Miloš.

Kobilić, 09.11.2025. Druga ŽŽNL Istok-10.kolo: Vatrogasac – Brcko 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 09.11.2025. Druga ŽŽNL Istok-10.kolo: Vatrogasac – Brcko 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prvo poluvrijeme bilo je uzbudljivo i obostrano efikasno. Domaći su rano došli u vodstvo golom Wesseha u 7. minuti, izjednačio je minutu kasnije I.Miloš. Gosti su došli do prednosti pogotkom L. Miloša, ali je Wesseh svojim drugim golom u 33. vratio rezultatsku ravnotežu – 2:2.

Kobilić, 09.11.2025. Druga ŽŽNL Istok-10.kolo: Vatrogasac – Brcko 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 09.11.2025. Druga ŽŽNL Istok-10.kolo: Vatrogasac – Brcko 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon odmora igralo se nešto agresivnije, napadi su se izmjenjivali, ali nije bilo golova, sve do 62. minute kada je sudac posve opravdano dosudio kazneni udarac za domaće. Siguran realizator s 11m bio je Jozić, vratar se bacio u krivu stranu, lopta je završila u donjem kutu – 3:2.

Kobilić 09.11.2025. Druga ŽŽNL Istok-10.kolo: Vatrogasac – Brcko 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 09.11.2025. Druga ŽŽNL Istok-10.kolo: Vatrogasac – Brcko 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Do kraja utakmice bilo je sve više prigovora od strane gostiju na sudačke odluke, ali su i propustili dvije-tri izrazite šanse za pogodak. Domaći su se u završnici uspjeli obraniti i zabilježiti vrijednu pobjedu protiv vodeće momčadi u ligi.

Galerija fotografija

Druga ŽNL Istok 2025./2026., 10. kolo

NK Vatrogasac – NK Brcko (Božjakovina) 3:2 (2:2)

Kobilić. ŠRC Kobilić. Gledatelja: 60. Nedjelja, 09.11.2025., 14 sati. Sudac: Ivan Luka Trajbar (Velika Gorica). Pomoćni suci: Danijel Zgurić (Kravarsko) i Katarina Ćulumović (Velika Gorica). Delegat: Ivan Kovačević (Turopolje). Strijelci: 1:0 – Wesseh (7), 1:1 – I.Miloš (8), 1:2 – L.Miloš (27), 2:2 – Wesseh (33), 3:2 – Jozić (62-11m). Isključenje: Ivan Pratljačić (dvije opomene: u 82. preoštar start, u 90. simuliranje).

VATROGASAC: Soldat, Sukser (od 88. Jambrečina), Hrženjak, Jozić, Kovačević (od 82.Nikolić), Lihtar (cap.), Vukadin, Kirinić, Vodelšek (od 75. Jurič), Wesseh, Mahin (od 40. Cota). Trener: Kristijan Golub.

BRCKO: Marić, Tafilović, L.Miloš (od 63. Barbarić), Brkić (od 63. Matijević), I.Miloš (od 66. Pavić), I.Komljenović, Križanović (od 63. J.Komljenović), Gegić, Šutalo, Darojković (od 77. Pratljačić), B.Komljenović (od 46. Paj). Trener: Tomislav Grgošić.

Rezultati 10. kola (08./09.11.2025.): Vatrogasac (Kobilić) – Brcko (Božjakovina) 3:2, Farkaš – Zvekovac 2:0, Gaj – Ostrna 1:1, Ban Jelačić (Banovo) – Mladost Obedišće 9:0, Donja Zelina – Sloboda Gradec odgođeno, Croatia Nova Kapela slobodni.

Poredak: 1. Farkaš 22 (8 7 1 0 25:9), 2. Brcko 21 (9 7 0 2 25:12), 3. Ban Jelačić 19 (8 6 1 1 27:10), 4. Zvekovac 16 (9 5 1 3 13:10), 5. Donja Zelina 15 (8 5 0 3 24:15), 6. Vatrogasac 13 (9 4 1 4 19:12), 7. Sloboda 12 (8 4 0 4 23:20), 8. Gaj 8 (9 2 2 5 12:17), 9. Ostrna 7 (9 2 1 6 17:25), 10. Mladost 2 (8 0 2 6 10:49), 11. Croatia 0 (9 0 1 9 16:34).

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Napokon doma! Za 125. rođendan buševski vatrogasci uselili u novi dom

Svečano ga otvorili ministar Davor Božinović i gradonačelnik Krešimir Ačkar.

Objavljeno

na

Objavio/la

DVD Buševec će ovogodišnju jubilarku velikim slovima upisati u svoju povijest. Danas je, nakon godinu dana od potpisivanja Ugovora o početku gradnje, svečano otvoren njihov Vatrogasni dom u srcu mjesta. I to najveći dom dobrovoljnih vatrogasaca u Republici Hrvatskoj!

Prostire se na više od 1.000 četvornih metara, a dvoetažna zgrada ima garažni prostor od 120 kvadrata, dvoranu veličine 300 kvadrata kao i niz funkcionalnih prostorija poput ureda, konferencijske dvorane, spremišta, garderobe i sanitarnih čvorova.

Svečanost nisu propustili mnogi uvaženi gosti: podpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, gradonačelnik Grada Velike Gorice Krešimir Ačkar, predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić, zamjenik gradonačelnika Neven Karas, pročelnica za predškolski odgoj školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić-Lukinić, predsjednik vatrogasne zajednice Grada Velike Gorice Dalibor Mrakovčić, predsjednica Vijeća mjesnog odbora Ivana Belošević, direktorica TZ Zagrebačke županije Ivana Alilović, direktori gradskih komunalnih poduzeća, ravnatelji ustanova, gradski vijećnici, članovi buševskih udruga kao i mnogi mještani Buševca.  

Uz pomoć Grada Velike Gorice, koji je u izgradnju i opremanje uložio 1,6 milijuna eura, dugogodišnja tradicija vatrogastva ulazi u novo razdoblje. Dom vatrogasaca je kompletno uređen –  struja, voda, kanalizacija, grijanje, fasada i okoliš s parkingom.

Iako je uklanjanje stare zgrade doma krenulo 2020. godine, sve se otegnulo zbog potresa i pandemije, no mukama vatrogasaca sada je došao kraj. Vatrogasce i njihovo novo mjesto rada blagoslovio je Siniša Hegedušić, župnik Crkve Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini.

Adekvatno spremište za vrijednu vatrogasnu opremu i vozila, iz privatnih dvorišta vraćena je u spremište, na suho i čuvano mjesto, s veseljem je istaknuo predsjednik DVD-a Buševec Kristijan Horvačić.

Mislim da sad možemo biti ponosni na ovakav objekt koji je respekt ne samo za nas vatrogasce, nego i za Grad Veliku Goricu i Zagrebačku županiju. Za nas dobrovoljce je ovo nešto veliko i bit će poveznica između svih udruga u našem selu. Mi smo specifično selo. Imamo organizirano vatrogastvo više od 100 godina, a i naš Ogranak seljačke sloge ima 105 godina. Ne znam ima li ikoje selo u Hrvatskoj tako nešto vrijedno – istaknuo je Horvačić i podsjetio na velik doprinos mjesnih vatrogasaca nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa.

No, nije ovo samo važan događaj za vatrogasce, jer će dio prostorija moći koristiti i ostale udruge u Buševcu.

Ono što me posebno uvijek fasciniralo je vaša aktivnost. Samo zajedničkim snagama, zajedničkom plemenitošću, zajedničkim nesebičnom ljubavlju, možemo graditi svijet po mjeri svakog djeteta, svijet kakav svaki otac i majka želi za svoje dijete, kakav svaki djeda i baka žele za svoju unučicu i unuka. To je ono što vi ovdje u Buševcu pokazujete. Uskoro ćemo otvoriti Vatrogasni dom u Gradićima a proširit ćemo i onaj u Kurilovcu – najavio je gradonačelnik Ačkar. 

Ministar Božinović u svojem je govoru istaknuo kako je fasciniran koliko je cijela zajednica angažirana u neki oblik zajedničkog doprinosa, od kulture, vatrogastva, društvenog života.

-Upravo to mi se čini većim i od ove zgrade koju danas svečano otvaramo. Oduševljen sam porukom koju šaljete cijeloj Hrvatskoj iz svojeg mjesta – poručio je Buševčanima ministar i naveo podatak kako je Vlada RH uložila značajna sredstva i u nabavu vatrogasne opreme i izgradnju domova a prošloga tjedna su potpisani novi ugovori kojima će se modernizirati vatrogasna infrastruktura.

Podsjećamo kako povijest vatrogastva u Buševcu započinje davne 1875. godine kada je kupljena vatrogasna štrcaljka – znak da su Buševčani i tada znali koliko su složnost i briga za njihovo mjesto važni. Na mjestu gdje je danas ponosno stoji ovaj dom, 1947. godine preseljen je drveni objekt stare škole koji je tada služio kao vatrogasni dom, a deset godina nakon toga izgradio se dom koji je desetljećima bio središte okupljanja i druženja svih mještana. 

FOTO galerija:

FOTO: Marija Vrbanus/Cityportal

Nastavite čitati

HOTNEWS

SANDA NA VRHU Najveća nagrada struke među 4 tisuće psihologa u Hrvatskoj!

INTERVJU : Gorička psihologinja je ponos grada – ima u rukama priznanje koje se dodjeljuje samo jednom psihologu godišnje.

Objavljeno

na

Objavio/la

Ona je ravnateljica Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica od osnutka 2003. godine, vrhunska psihologinja, mentorica, piše članke i publikacije, priručnike….popis je dugačak, baš kao i lista njenog doprinosa psihološkoj struci, zajednici u kojoj djeluje i radi, no posebno i kao medijska redakcija, ističemo njezinu pristupačnost. Naime…

Sanda Puljiz Vidović, prof. psihologije, uvijek je dostupna za najavu događanja, izjavu i pojašnjenje, suradnju, snimanje priloga, pomoć u potrazi za kontaktima svojih kolega za potrebe gostovanja u našim radijskim emisijama. Stoga nas je posebno razveselila vijest da je upravo ona dobitnica ovogodišnje nagrade Snježana Biga Friganović za 2024. godinu. 

Nazvali smo iz redakcije kako bi nam prepričala dojmove, jer ipak, ovo je Oskar psihologije! 

Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović

– Znači, Hrvatska psihološka komora jednom godišnje dodjeljuje nagradu Snježana Biga Friganović. To je nagrada koja se dodjeljuje za poseban doprinos organizaciji, radu i razvoju Hrvatske psihološke komore, unaprjeđenju statusa psihologa u društvu te razvoju i afirmaciji psihologijske djelatnosti. Znači, ova nagrada se daje ljudima, odnosno psiholozima za dugogodišnji stručni rad kojim se promiče i javno zagovaraju suvremene psihološke spoznaje i struka kroz komoru. Koliko je ta nagrada važna? Ja bih rekla da je to najveća nagrada koju psiholog dobije i to samo jedan psiholog godišnje! – ispričala je Sanda i navela činjenicu kako je u imenik Komore upisano otprilike četiri tisuće psihologa. 

S njene strane, kako je istaknula, za priznanje je zaslužan zapravo njezin dugogodišnji predani rad u Komori, ali i u drugim strukovnim organizacijama i povjerenstvima. 

Foto: Hrvatsko psihološko društvo

– Ipak od presudne je važnosti bio moj rad u lokalnoj zajednici, odnosno u Velikoj Gorici, kroz djelovanje Centra za djecu, mlade i obitelj, zaista posebne ustanove u Hrvatskoj, prve u takvom obliku. Evo struka je prepoznala taj rad u zajednici, a između ostalog, i zato što sam ja na čelu tima koji se predano bavi promoviranjem mentalnog zdravlja, prevencijom, preventivnim programima, edukacijama stručnjaka i tu su zapravo postavljeni visoki standardi, stručnost, profesionalnost te briga u pojedincu i cijeloj obitelji. 

No, Sanda ne štedi vrijeme ni na popularizaciju svoje struke u medijima, pisanje stručnih članaka u zbornicima i stručnim i znanstvenim časopisima, educiranje studenta na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za psihologiju, zatim na Odjelu za psihologiju Hrvatskih studija. Ali, ni to nije kraj popisa…  

-Na Filozofskom fakultetu sam vanjski suradnik, a na Edukacijskoj rehabilitacijskom fakultetu na Odjelu za poremećaje u ponašanju sam gost predavač. Dakle, sudjelujem i u edukaciji studenta i evo, još bih htjela reći da je između ostalog uočen i moj rad za vrijeme pandemije i potresa, gdje sam pružala pomoć ljudima stradalima u potresu i u Velikoj Gorici, ali i šire preko telefona za psihološku pomoć, a koju je organizirala Komora. Iako je to za mene kao osobu bilo jako iscrpljujuće, jer sam i sama bila dosta pogođena događajima s pandemijom i potresima, taj rad u zajednici u tim teškim trenucima bio izuzetno važan. Tim više jer je upravo tada psihologija zaista prepoznata u široj javnosti i ja mislim da danas svi ljudi u našoj zemlji jako dobro znaju čemu služe psiholozi i čime se psiholozi bave – naglasila je Puljiz Vidović. 

Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović

Imati ovakav potencijal u Velikoj Gorici, vrijedno je divljenja i ponosa, jer zahvaljujući osobama poput Sande, naš grad je napredna zajednica koja uvijek stremi boljoj budućnosti. Primjerice, u Velikoj Gorici svaka obrazovna ustanova ima psihologa. 

– Nekad davno to nije bilo tako i moram reći da sam ponosna na tu činjenicu, kao i to da je Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, osnovan 2003. godine sa 3 zaposlena, a sada nas je 9, dakle tri puta veći broj i to se vidi i u kvaliteti usluge koju pružamo, kao i u broju korisnika. Kad sam došla u Centar prije 23 godine trebalo je stvoriti instituciju koja nigdje nije postojala, nismo imali nikakav model, nikakve konkretne upute, dakle trebao si sa svojim timom, oformiti ekipu i onda stvarati instituciju koja je prepoznatljiva u lokalnoj zajednici i mi smo u tome uspjeli! – naglasila je Sanda, a što nije samo vidljivo po ovoj prestižnoj nagradi već i tijekom proslave 20 godina Centra prije dvije godine. 

-Tada smo zaista vidjeli da smo dobili podršku u lokalnoj zajednici od svih institucija. Puno je tu emocija, na početku je naravno teško, a sad je jedna velika sreća kad se osvrnem, kad vidim što smo sve napravili, posebno kad dobiješ ovakvu nagradu, to je stvarno kruna svega, ja bih rekla. Tako da se još jednom zahvaljujem Hrvatskoj psihološkoj komori da je prepoznala moj rad u zajednici, hvala i drugim kolegama iz struke i naravno Gradu Velikoj Gorici te njegovim djelatnicima s kojima surađujemo. Zahvalna sam i ljudima u Velikoj Gorici, našim korisnicima, suradnicima, zapravo svima jer ne bih htjela nekog preskočiti i zaboraviti… I medijima koji nas zaista prate naš rad. Evo, jako je puno emocija, puno sreće i ponosa, jer koliko je na početku bilo teško krčiti svoj put, toliko je sada ovo velika sreća – završila je naš razgovor Sanda. 

Sanda i Arijana Mataga Tintor, viša savjetnica specijalistica za predškolski odgoj, djecu i mlade Grada Velike Gorice. Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović

Naša redakcija City radija, Cityportala i mjesečnika Reporter zahvaljuje joj na izuzetnoj suradnji, komunikaciji i prijateljskom pristupu, uz poruku – nagrada je otišla u prave ruke!  

  • Dodajmo, Hrvatsko psihološko društvo Sandi Puljiz Vidović je 2013. godine dodijelilo Društveno priznanje „Marulić: Fiat Psychologia“ za osobito vrijedan doprinos razvitku i promicanju hrvatske primijenjene psihologije, a iste godine dobila je i nagradu Grada Velike Gorice Franjo pl. Lučić. Također, da je istaknuta stručnjakinja još 2019. godine prepoznala je Hrvatska psihološka komora koja joj je tada dodijelila zahvalnicu za dugogodišnji doprinos razvoju struke. 

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.

Facebook

Izdvojeno