Povežite se s nama

HOTNEWS

Muško ženska prijateljstva – kako da ne…

Prijateljstva su kao biljke. Treba ih njegovati i čuvati, bez obzira kako su započela i kako će završiti.

Objavljeno

na

Dakle, za ovu kolumnu sam se spremala od početka pisanja. Slušala sam priče, čitala članke, nagutala se knjiga, objavljivala ankete on-line, i znate što? Nisam ništa novo saznala.

Kategorije muško ženskih prijateljstva

Kad uopće želimo razgovarati o ovoj temi, mislim da je važno odrediti što za koga predstavlja pojam prijateljstva. Za mene osobno postoji više vrsta prijateljstava.

Prijateljstvo iz djetinjstva – najdugovječnija pojava u životu čovjeka. U mom slučaju to su ljudi koje ne viđam i ne čujem često, pa mi je svaki susret s njima povratak u te bezbrižne dane djetinjstva. Zanimljivo je da je veliki broj mojih prijatelja iz djetinjstva uspio u životu. To su ljudi na visokim pozicijama, ugledni akademski građani, uspješni poslovni ljudi i inovatori, ali ja se uz njih osjećam onako kako sam se osjećala kad smo zajedno išli u školu. Moja emocija prema njima nije se promijenila, i svakome od njih i danas imam muda stisnut čvrgu ili podsjetiti ga kako smo zvonili na sva zvona portafona u okolnim zgradama i bježali ‘ko ludi u nadi da nas nitko neće vidjeti. Moja prijateljstva iz djetinjstva obnovljena su tek pojavom društvenih mreža, jer sam odlaskom s kvarta izgubila kontakt s većinom ekipe. Zato, hvala društvenim mrežama. E sad, dečki s kojima sam se tada družila, danas ozbiljni muškarci, toliko su se promijenili, tako da nisam sigurna bi li s njima i danas zvonila po portafonima. Da, ja sam u stanju to napraviti i danas. Istina, bilo je tada nekih simpatija, ali i na njih sam naletjela u tom svijetu interneta. Sad sam zahvalna što sam preselila s kvarta, a vjerujem da su i oni, jer ovakvu pojavu kao ja, teško je pratiti.

Foto: Pixabay – Bessi

Prijateljstva s posla

Kao što već znate „Gdje kruha zarađujem, kur.a ne tražim“, tako da tu postoji potencijal za prijateljstvo. Iako, budimo realni sve su to veze zbog neke koristi. U svojih preko 27 godina staža, mogu reći da sam stekla možda 5 ljudi koje sam upoznala kroz posao i da ih mogu nazvati prijateljima. Ne znam jesu li to baš takva prijateljstva da bi u slučaju nužde dala svoj zdravi bubreg da im spasim život, a ja ću živjeti s ovim drugim koji na pola radi, ali riječ je o dobrim dečkima. Ponekad čak ta prijateljstva nazivamo „prijateljstvom s povlasticama“ zato što bi recimo ostala u uredu duže da odradim neki posao za njih, ili bi preko vikenda riješila nešto što inače ne rješavam. Isto tako znam da kad mene put nanese u njihov kraj, mogu računati na pomoć ako zapnem u bilo kakvoj situaciji. No, uglavnom nastojim sa svima imati takav odnos, jer sam jedna od onih budala koja želi svima ugoditi pa dođem doma ko’ preparirana mačka i nemam ni volje ni živaca za život koji me iza mojih plavih vrata očekuje. Pogrešno, znam. Dakle, ova vrsta prijateljstva je moguća. Bar u mom slučaju.

Prijateljstva iz susjedstva

Joj, komšiluk. To je lepeza priča o kojoj bi mogla danima pričati. Mi koji živimo u zgradama, koje su zapravo prave košnice i najgora odluka za život nekome kao ja, moramo izgraditi poseban sklop u glavi. On-off switch. To je ono što nam treba. U masi ljudi koji žive u tim svojim malim gajbicama nerijetko izroni neka zanimljiva faca s kojom možeš lijepo popričati, pa čak i popiti kavicu u lokalnom kafiću. Neupitno je da smo mi svi društvena bića i da se trebamo i moramo družiti, ali jednako tako je činjenica i da možemo birati s kime ćemo se družiti. I sad u tom filteru ljudi iskoči pokoji lik koji je zanimljiv. Na moju nesreću, takvi likovi nemaju vremena ni za svoje obaveze, a kamo li provoditi vrijeme na kavi kad ja nađem vremena. Dakle, košnica. Koma. Po iskustvima koja sam skupljala prije pisanja ove kolumne, ni u ovakvim prijateljstvima se ne razvijaju veze, što zbog blizine života (što ako se zeznu, pa će se morati gledati svaki dan i nakon prekida), što zbog Google baba koje vire iza zavjesa i samo čekaju da zakuhaju priču. Dakle, i ovo je nevino.

Slučajna prijateljstva

E to već može biti zabavno. Ova prijateljstva se sklapaju uglavnom susretima vezanim uz zajedničke interese. Već sama ta poveznica je dobra baza za nešto više od podjele zdravog bubrega u slučaju nužde. Dešava se svaki dan i svagdje. Pa čak i u javnom prijevozu prilikom borbe za slobodnu stolicu s koje je upravo ustao neki bahati školarac noseći pretešku torbu na leđima u kojoj su garant knjige od jučer a ne za današnju nastavu. I tako krene rasprava.

Foto: Dr.Prem.com

Ima još puno mogućnosti temeljem kojih bi ja mogla napraviti kategorizaciju.

Recimo – My friend is gay. Izvrsno. Tu znaš da ne postoji fizička privlačnost i da se s tobom druži samo zato što te voli kao osobu, a ne u nadi da će ti se kad-tad zavući negdje..jel. Osim, ako ti nisi ta zbog koje je postao gay, e onda jebiga, tu nemreš biti sigurna. Moje iskustvo – gey frendovi su zakon i mislim da bi svako trebao imati bar jednog. Ne zbog podrške gay populaciji, jer to je individualno i nije za raspravu u mom prisustvu budući da sam za ljubav uvijek, nego zbog njihovog kuta gledanja na muško ženske odnose. Možete puno naučiti.

Ima i opcija: Probali smo fizičku vezu, ali vidjeli smo da nam te ne ide, pa smo ostali samo prijatelji. Mislim da je ta opcija dosta depresivna i da ne može dugo trajati, osim ako jedna od strana ne želi potajno probati ponovno pa „održava mrtvaca na životu“, pri tome misleći da je mrtvac prijateljstvo, a ne muški ponos. Opet sam fina u izražaju. Sama sebe čudim.

Uglavnom, raskokodakala sam se oko teorije i djelomično oko prakse, ali kako se meni čini stvari zapravo ovako stoje.

Prijateljstva iz djetinjstva obično na kraju završavaju brakom. I to dobrim brakom! U međuvremenu obje strane isprobavaju veze s drugim ljudima, ali, ako je netko uz tebe od kad si lijepio šmrklje ispod stola na satu matematike u 1. razredu, bio uz tebe svaki put kad ti je srce slomljeno, slavio s tobom sve tvoje pobjede i napio se s tobom prilikom svakog poraza, e onda si glupa ako si se udala za nekog drugog. Ako ne prije, naći ćete se u staračkom domu i mene poslati u rodni kraj što sam bila u pravu.

Prijateljstva s posla – o da, dešavaju se i tu intimne i prave veze započete prijateljstvom. Nerijetko završe brakom, ali uglavnom jedno od njih promijeni posao jer shvati da nije dobro baš cijeli dan provesti s partnerom. Dosadi ti. Pa da – dosadi. Nemojte se čuditi i priznajte da je tako.

Foto: pexels-edward-eyer

Prijateljstva iz susjedstva bi tu povezala s prijateljem iz djetinjstva. Jedino to sam čula kao opciju.

Slučajna prijateljstva, kao i sve do sada navedeno završi nerijetko vezom. Ako ni zbog čega, onda zbog puke znatiželje.

Ono što ne smije završiti intimnom vezom, po meni osobno, je ono prijateljstvo za koje si siguran da bi izgubio kad bi veza postala fizička. Znate onaj osjećaj kad sjedite na kavi s likom s kojim se možete nasmijati do suza, s kojim možete komentirati žene/frajere što prolaze, kojem možete poslati milijun „kinky“ poruka bez straha da će se naljutiti ili umisliti da ga „zavodite“? Ono kad ga vidiš i imaš spremna dva vica u rukavu čisto da mu popraviš dan, jer znaš da je i on spreman da vrati istom mjerom? Ono kad mu možeš tuliti na ramenu jer te dečko/muž ne razumije i on ga nazove „šupkom“ koji ne zna kakvu kraljicu ima, dok ti istovremeno on tuli jer njegova cura/žena traži od njega da pamti datume godišnjica, rođendana, prvog poljupca i ko zna kakve gluposti koje su nama ženama važne, a ti ju nazoveš „kokoškom“ i on je sretan? E takvog treba čuvati od fizičke veze i dolaziti na kavu s njim raščupana, masne kose, poderanih trenirki i stava „muški su papci“: Osigurajte se. Da ga ne prebaci na ono „držanje mrtvaca na životu“.

I na kraju, prijateljstva su kao biljke. Treba ih njegovati i čuvati, bez obzira kako su započela i kako će završiti. Svaki dan gledam kako prijateljstva nestaju kao dim pljuge koja izgori za manje od 10 minuta. Nije li tužno da nešto što gradite godinama, nestane kao dim te smrdljive stvari. NO, ako ćemo gledati

s druge strane, moje strane, svi smo mi tu da odradimo uloge u tim životima. Nakon toga ili odlazimo ili ostajemo. Ponekad smetamo, a ponekad ne. Ja osobno volim otići kad vidim da nemam više što korisno napraviti u nečijem životu.

Ovim putem pozdravljam sve koji su prošli kroz moje živote i zahvaljujem im na školama koje su me naučile.

Voli Vas Vaša Nena

HOTNEWS

Lumidea i UčiLab grade svakodnevicu u kojoj djeca razvijaju znanje, vještine i samopouzdanje

Objavljeno

na

Foto: Perica Marina

U brzorastućem velikogoričkom kvartu usred građevinskog zamaha te u jednom od najperspektivnijih gradskih područja, niknula je jedna malena obrazovna ustanova s velikim potencijalom.

Lucija, Ana, Matea i Petra učiteljice su razredne nastave i čine stručan vodeći kadar u ovoj goričkoj odgojno-obrazovnoj priči.

Kako to obično i bude među ženama, sve je krenulo jednom uobičajenom nedjeljnom kavom koja se naposlijetku pretvorila u lijepu poslovnu priču.

Lumidea –  prostor rane komunikacije, dječjeg razvoja i podrške roditeljstvu

Lucija je začetnica cjelokupne ideje o Lumidei, da ona kao takva postane prostor rane komunikacije, dječjeg razvoja i podrške roditeljstvu u ovim izazovnim vremenima te da prati dijete od najranijih koraka pa sve do školskih klupa. Zato s ponosom može za sebe reći da je njen Baby Signs ® centar prvi centar takve vrste ne samo u Velikoj Gorici, već i u Hrvatskoj. Program kao takav osmislile su psihologinje dr. Linda Acredolo i dr. Susan Goodwyn na temelju dugogodišnjeg istraživanja te je prvi znanstveno utemljen program ove vrste u svijetu. Skromna i nadasve simpatična Lucija govori o Baby signs ® metodi kao načinu na koji se potiče rana komunikacija između roditelja i beba pomoću jednostavnih znakova koje djeca mogu koristiti prije nego što progovore. Kao majka troje djece i sama se u svom privatnom životu uvjerila koliko je ova metoda olakšala njenu komunikaciju s djecom kojoj je to omogućilo da izraze svoje potrebe, smanje frustraciju zbog nemogućnosti razumijevanja te im potaknulo razvoj govora.

Magistra primarnog obrazovanja sa smjerom engleskoj jezika, certificirani Baby Signs ® instruktor te vlasnica licence za BS Hrvatska i sveučilišni specijalist Prava djece sa specijalizacijom u području mentalnog zdravlja – svim tim titulama Lucija se može itekako ponositi, a osim Baby Signs ® tečaja, nudi i tečaj engleskog jezika za djecu predškolske dobi te pripremu za predškolarce koja je već krenula s radom.

UčiLab omogućuje učenicima ‘da u opuštenoj atmosferi pišu domaću zadaću i ponavljaju gradivo za pisane i usmene provjere znanja’

Ljubav prema poučavanju gradim kroz više od deset godina u radu s najmlađima, u početcima kao učiteljica engleskog jezika, radeći s bebama i djecom od 3 mjeseca do 12 godina. S vremenom sam shvatila da djeca najbolje uče u opuštenom okruženju i kada im je zabavno – kad jezik postane igra. Također, kao roditelj uvidjela sam koliko je izazovno pronaći kvalitetan, opušten i razvojno primjeren program engleskog jezika za malu djecu i tada se rodila ideja o „Little English“. – rekla nam je.

A dok je Lucija predstavljala svoj dio djelatnosti, iza fotoobjektiva smješkale su se dvije učiteljice, Lucijine kolegice i prijateljice – Matea i Petra. Njihova ideja u UčiLabu spominjala se dulje vrijeme, no nije izašla na svjetlo dana do one sudbonosne kave.

Lucija nam je rekla da otvara svoj Lumidea centar i da ima nekoliko slobodnih termina u svom poslovnom prostoru kroz radni tjedan i vikend za popuniti te nas pitala da razmislimo jesmo li otvorene za kakav oblik suradnje. Nismo morale dugo razmišljati, kroz smijeh nam kažu djevojke: Pogledale smo se i sve smo znale.

Kako su obje učiteljice, a Petra i majka dvoje školaraca, svjesne su današnjih izazova s kojima se susreću učenici, ali i roditelji. Sve je više djece iz područja razredne nastave na instrukcijama, kažu nam. U ovo moderno doba djeca većinu vremena provode pred ekranima što svakako utječe na njihovu koncentraciju i pažnju, kako u školi tako i kod kuće. Sve je više roditelja koji traže dodatnu pomoć u učenju za svoju djecu. Tu nastupa UčiLab u kojem pružamo podršku i djeci i roditeljima. Omogućujemo učenicima koji dolaze k nama da u opuštenoj atmosferi pišu domaću zadaću i ponavljaju gradivo za pisane i usmene provjere znanja. Naglasak je na radu u manjim skupinama, kako bi se učiteljice mogle i individualno posvetiti djeci i njihovim potrebama. „Mjesto gdje nestaju sve školske brige“, slogan je kojim se vodimo, a svakako smatramo, poučene vlastitim iskustvom i radu s djecom, da je redovito pisanje domaćih zadaća, barem od 1.do 4. razreda, osnovni preduvjet za znanje i uspjeh, ali i za usvajanje osnovnih radnih navika.

Petra kao majka dvoje djece dodaje kako je i u njenom slučaju vrlo teško kada roditelj sam pokušava napraviti nešto s djecom. Kroz smijeh nam kaže da iako je i sama učiteljica, njena joj djeca vrlo često znaju reći da „ona ne zna dobro riješiti zadatak“ ili da „njihova učiteljica to nije objasnila na taj način  i da to sigurno nije tako kako ona kaže“.

Vrlo često nam roditelji dolaze na informacije sa sličnim pričama, a jako puno njih upisuje djecu u produženi boravak, što zbog posla i radnog vremena, ali i zbog atmosfere u školi u kojoj će djeca uglavnom odraditi domaće zadaće na koje bi se kod kuće teško „natjerali“, dodaje Matea. Kada se pisanje domaće zadaće i učenje odvija uz kontinuiranu podršku i aktivno praćenje učitelja, djeca su suradljiva i pokazuju interes. Nema distraktora poput TV-a i mobitela kao kod kuće i dugoročno se počnu osjećati bolje i uspješnije kada i sami uvide da njihov kontinuirani rad i trud pokazuje rezultate.

Ljubav kao motivacija

Kako bi se djeca u UčiLabu osjećala ugodno i zadovoljno, svaki dan će imati na raspolaganju osvježavajući prirodni napitak i zdravi „snack“, a slobodno će vrijeme nakon učenja i pisanja domaćih zadaća moći iskoristiti na kreativan način. Obje magistre primarnog obrazovanja, s dugogodišnjim iskustvom rada u jednoj velikogoričkoj školi uvjerene su da će roditelji prepoznati dobrobiti UčiLaba. Kada ih pitamo što ih motivira da i nakon škole rade sa školarcima, jednoglasno kažu – ljubav. Ljubav prema djeci nas pokreće, kao i želja da današnjim generacijama, pred kojima stoji jako puno izazova, olakšamo ovo đačko doba koje bi zaista trebalo biti najljepše, a ne najstresnije. Djevojke u pripremi imaju i brojne radionice kojima će moći pristupiti roditelji i djeca, no ne žele još otkriti sve detalje. Nešto mora biti i iznenađenje, kažu nam.

Kako se razgovor s djevojkama iz UčiLaba primicao kraju, pažnju nam je privukla zanimljiva radionica još jedne učiteljice i kolegice iz Lumidee – Ane. Oprema malih znanstvenika, eksperimentalni pribor, a ponajviše smijeh djece orio se prostorijom dok su emitirali erupciju vulkana.

Voditeljica Tinker Labs centra u Velikoj Gorici, vođena vlastitim roditeljskim iskustvom i željom da djeci omogući kvalitetno, poticajno i kreativno okruženje za učenje, posvetila se radu s najmlađima kroz inovativne edukacijske programe. Tinker Labs je edukativni centar koji kroz STEAM radionice potiče dječju znatiželju, kreativnost i istraživački duh. Programi su namijenjeni djeci od 3 do 14 godina i temelje se na učenju kroz igru, eksperimente i praktičan rad u manjim skupinama, uz individualizirani pristup svakom djetetu, kaže nam vesela i simpatična učiteljica Ana.

 

Osmijeh na dječjim licima nakon razgovora s ovim mladim učiteljicama govorio je više od 1000 riječi. Želimo im puno sreće u njihovom radu, a sve zainteresirane roditelje pozivamo da se jave na kontakt mail: [email protected], [email protected], [email protected] te prijave svoje dijete što prije na željeni program. Grupe se popunjavaju iz dana u dan i zato s prijavom svakako ne čekajte predugo.

Njihov rad možete pratiti i na sljedećim linkovima: UčiLab, Tinker LabsLumidea.

 

 

Foto: Perica Marina

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Sudar dvaju automobila na Zagrebačkoj

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Cityportal.hr

Na semaforu u Zagrebačkoj ulici, kod Pučkog otvorenog učilišta dogodio se prometni sudar u kojem je jedno vozilo udarilo u stražnji dio drugog automobila. Za sada nema informacija o ozlijeđenima.

Promet se odvija jednim trakom pa savjetujemo da pripazite.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Djeca i mladi u fokusu: Velika Gorica ulaže milijune u zelenu infrastrukturu

Ukupna vrijednost projekta „Dječja zelena mreža – plemeniti Pauković“ iznosi 5.279.323,66 eura, pri čemu se 4.448.696,98 eura financira bespovratnim sredstvima Europske unije.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Mario Žilec

Velika Gorica nastavlja s intenzivnim ulaganjima u održivi urbani razvoj, a najnoviji projekt pod nazivom „Dječja zelena mreža – plemeniti Pauković“ dodatno učvršćuje taj smjer. Ukupna vrijednost svih aktualnih zelenih inicijativa u gradu, uključujući i projekt Pauk u VG, doseže oko 6,5 milijuna eura.

Novi projekt osmišljen je kao odgovor na potrebe suvremenih generacija koje sve više traže zdravije, sigurnije i klimatski otpornije životno okruženje. Riječ je o inkluzivnom konceptu koji obuhvaća sve društvene skupine, s ciljem podizanja kvalitete života za sve građane.

U središtu projekta nalazi se ideja povezivanja ključnih javnih prostora kroz sustav zelene infrastrukture. Plan uključuje umrežavanje sedam urbanih lokacija i tri koridora u jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, čime bi se stvorio koherentan i održiv gradski prostor.

Projektna rješenja razvijena su u skladu s načelima Novog europskog Bauhausa te pristupom rješenja temeljenih na prirodi (Nature-Based Solutions), što bi trebalo osigurati dugoročnu održivost, otpornost i funkcionalnost prostora.

Ukupna vrijednost projekta „Dječja zelena mreža – plemeniti Pauković“ iznosi 5.279.323,66 eura, pri čemu se 4.448.696,98 eura financira bespovratnim sredstvima Europske unije kroz Program Konkurentnost i kohezija 2021.–2027..

Gradonačelnik Krešimir Ačkar naglasio je značaj projekta za razvoj grada:

„Ovaj projekt predstavlja važan korak u razvoju Velike Gorice kao grada koji sustavno ulaže u kvalitetu života svojih građana. Kroz ‘Dječju zelenu mrežu’ stvaramo povezane, sigurne i zelene prostore namijenjene prvenstveno djeci i mladima, ali i svim našim sugrađanima. Posebno nas veseli što su prepoznati i na europskoj razini te sufinancirani sredstvima Europske unije. Nastavljamo graditi Goricu kao moderan, održiv i uključiv grad budućnosti.“

Ovim ulaganjima Velika Gorica dodatno potvrđuje svoju orijentaciju prema razvoju zelene infrastrukture i stvaranju otpornog urbanog prostora s naglaskom na dugoročno poboljšanje životnih uvjeta svojih stanovnika.

Nastavite čitati

Crna kronika

VIDEO Pokušaj provale u Velikoj Buni! Provalnik razvaljivao vrata dok je žena bila u kući, sve je zabilježila kamerom

“Čula sam kao da vrata lupaju”.

Objavljeno

na

U Velikoj Buni danas je zabilježen pokušaj provale u obiteljsku kuću. Nepoznati muškarac pokušao je nasilno ući kroz vrata terase, no pobjegao je nakon što ga je vlasnica primijetila i posegnula za mobitelom.

“Ja danas nisam trebala biti doma nego na poslu, ali sam zbog nekih okolnosti slučajno ostalo doma. Kad je muž otišao, oni su počeli tu lupat, a ja sam bila gore na katu. Čula sam kao da vrata lupaju i nakon kratke pauze, počelo je opet. Kad sam se spuštala s kata, pogledam prema terasi, a ono čovjek nogom pokušava provaliti vrata”, ispričala nam je Vlatka Zgurić Dobrenić, u čiju je kuću provalnik pokušao ući.

Kada mu se približila, muškarac je počeo vikati kako ga netko progoni i želi napasti. U trenutku kada je pokušala snimiti situaciju mobitelom, udaljio se s mjesta događaja.

Vlatka je potom pokušala predvidjeti njegov smjer kretanja kroz kuću, a kako navodi, muškarac je pobjegao vozilom, plavim Golfom s koprivničkim registracijama.

O događaju je odmah obaviještena policija koja je obavila očevid.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Djeca iz vrtića i škola posjetila Vodocrpilište i učila o važnosti vode

Ovakvi posjeti dio su kontinuiranih aktivnosti VG Vodoopskrbe usmjerenih na edukaciju najmlađih, s ciljem razvijanja svijesti o važnosti očuvanja prirodnih resursa od najranije dobi.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Cityportal.hr

Povodom Svjetskog dana voda, a u sklopu edukativnih aktivnosti usmjerenih na podizanje svijesti o važnosti očuvanja vode, danas su djelatnici VG Vodoopskrbe ugostili djecu iz vrtića Žirek. Mališani su imali priliku iz prve ruke saznati kako voda dolazi od crpilišta do njihovih domova te zašto je važno odgovorno se odnositi prema ovom dragocjenom resursu.

Kroz zanimljivo i prilagođeno predstavljanje, djeci je objašnjen cijeli proces – od zahvaćanja vode iz podzemnih izvora pa sve do slavina u kućanstvima. Poseban naglasak stavljen je na očuvanje vode i njezinu svakodnevnu važnost.

„Moram reći da mi je stvarno veliko zadovoljstvo što ih možemo uputiti na koji način voda dolazi od našeg crpilišta iz zemlje do njihovih slavina u kućama i da ih uputimo na važnost očuvanja vode“, istaknuo je direktor VG Vodoopskrbe d.o.o. Ivan Rak.

Osim edukativnog dijela, za najmlađe je organizirano i prigodno druženje. Djeci je podijeljena svježa pitka voda iz sustava, poslužena na način koji dodatno naglašava njezinu prirodnu kvalitetu, kao i slatki zalogaji – bomboni iz košare te svježe kiflice, što je dodatno razveselilo male posjetitelje.

Direktor Rak osvrnuo se i na kvalitetu vode u ovom području, naglasivši njezine prednosti.

„Prema analizama koje su rađene u Republici Hrvatskoj, mi smo sigurno u top području u Republici Hrvatskoj po kvaliteti vode. Jest da je naša voda relativno tvrda za ove pojmove, ali to ne znači da je nezdrava za piće. Naprotiv, tvrđa voda je puno zdravija za piće“.

Ovakvi posjeti dio su kontinuiranih aktivnosti VG Vodoopskrbe usmjerenih na edukaciju najmlađih, s ciljem razvijanja svijesti o važnosti očuvanja prirodnih resursa od najranije dobi.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno