Povežite se s nama

HOTNEWS

Muške igračke…

Lagana je srijeda, godišnji su počeli, pa ćemo samo lagano…

Objavljeno

na

Znam, sigurno ste pomislili da ću vam pisati o seksi igračkama, ali ne. Jer, koliko ja znam, vama muškima igračke ne trebaju. Kod vas je to jednostavno. Mislim na seks. Dok pak s druge strane, muški ‘ko muški uvijek imaju igračke u životu. Ovo što meni nije jasno, pa bi molila da mi netko objasni, jesu električni romobili.

Prošli tjedan u našem gradu „upogonjeno“ je 200 električnih zelenih romobila koji su dani na korištenje građanima. Viđamo ih posvuda. Parkirani na sve strane, ponegdje nabacani na gomilu, a ponegdje već i potrgani. Govori to puno o našim ljudima, ali nećemo o tome…Lagana je srijeda, godišnji su počeli, pa ćemo samo lagano.

Foto: pexels-brett-sayles

Nego da vam ispričam jednu priču iz vremena dok sam primjećivala ljude oko sebe.

Od kad sam počela primjećivati osobe suprotnog spola (umjesto da napišem: dečki zvečki, kako sam ih onda zvala), nikad mi za oko nisu zapinjali namirisani, uredno podšišani, glasni dečki koji su bili u centru pažnje. Okice su uvijek bježale na one tihe, raščupane i tajnovite, koji su se smijali samo krajičkom usana. Zašto? Pa zato što sam glasna bila ja. Uvijek! I nisam voljela da me se nadglasa. No, dobro, nije baš tako, ali dobar izgovor je zlata vrijedan.

Još jedan od problema koje sam imala je taj da sam se uvijek radije družila s dečkima, nego s curama. Jedan od glavnih razloga je bio taj što nikad nisam voljela trač niti priču o nekom tko nije prisutan. A curice su eto tome sklonije, nego dečki.

Uglavnom, takva rabijatna i borbena djevojčica s kečkicama, poderanih koljena i uvijek nekih tema za razgovor, ostala sam i danas. Bez razbijenih koljena – naravno, jer u mojim godinama svaki pad bio bi, gledateljima zabavan, a meni koban, pa sam malo usporila. Kečkice još nosim, ali po doma….da, da. Pitajte mog muža. On dobije fraze kad me vidi takvu, ali zna da sam ja samo djevojčica koja je zarobljena u tijelu velike žene, pa tolerira moje povremene djetinjaste ispade.

Foto: Pixabay

I tako ja, zarobljena djevojčica u tijelu velike žene, jedno jutro idem na posao. Magla, hladno je. Očistila sam šajbe na autu i krenula polako put posla, gledajući kako je jesen počela navlačiti svoj prekrasan šareni kaput pokazujući nam raskoš svih boja koje je majčica Priroda u svojoj paleti pripremila za nas. Dovukla sam se do Zagreba i stojim u koloni na semaforu. Ispred mene 5 automobila. Zujim i dalje, polubudna jer nisam popila kavu, u nadi da Iva radi i da će mi kava koju mi ona pripremi otvoriti oči. Kad li, na semaforu ugledam pojavu. Bolje rečeno, pola pojave jer mi je auto zaklanjao pogled donje polovice pojave. Visok muškarac, širokih ramena, u kožnoj jakni, čupave crvenkasto smeđe kose svezane u neku ludu punđu, crvenkaste raščupane brade, stoji uspravno i čeka da pređe preko semafora. Sama njegova pojava otvorila mi je širom oči, i Ivina kava je pala u zaborav. Hvala ti Bože, Svemiru, Thore i svi vikinški i ini sveci i božanstva, što ste mi u ovo tmurno jutro poslali ovakvo stvorenje da mi otvori oči. Oooo, bit će ovo divan dan, ako je ovako počeo. I uglavnom, upali se pješacima zeleno svjetlo i pojava krene preko ceste…ali nekako čudno. Izgledao je kao da lebdi na oblaku, kako i priliči liku kao što je i on. I tako zamišljajući ga u kožnom plaštu s raščupanom kosom kako juri poljima u borbi za pravdu malog čovjeka ili u svom osobnom pohodu na nešto ili nekoga (srce kuca jače nego da sam trčala uzbrdo), ŠOK! NEVJERICA! Pa j.beni Viking se vozi! Vozi se majstor na f.aking električnom romobilu! Aaaaaa, svi vi ranije zazvani sveci – ZAŠTOO? Zašto ste ga uopće morali staviti preda me? Zašto ste mi uopće probudili maštu kad TAKAV lik vozi ROMOBIL?!?!?! Suzo kreni, gasi internet, motaj kablove…ovo više nema smisla. Zar je i muškarce kao što je on, zarazila ova pomodarska opasnost? Ma nemam riječi.

Foto: pexels-dmitriy-ganin

Molila bi, ako je moguće, da mi netko od vas muških objasni, što se to mora desiti u vašoj glavi da vam uopće padne na pamet kupiti – ROMOBIL! J.benu nabrijanu igračku.

Niste ga imali kad ste bili mali?

Pa što onda???

Kupite si motor!

Probušite bradavicu, tetovirajte se, nabavite si papigu, pit bula, bilo što, ali romobil…eto, to ne kontam i gotovo. Molim objašnjenje, ako neće biti takvo da ću se lupati glavom od zid, što sam uopće pitala, a znam već sad da hoće.

Enivej. Dovukoh se do posla, popih Ivinu kavu i na izlazu iz kafića naletim na kolegu koji radi u jednoj eminentnoj državnoj instituciji. Silazi s romobila. Istog takvog. Pas mater.

– Jutro Nevenčice.

– Jutro Jura. (jel’ vidite kako okrećem očima dok ovo izgovaram?)

– Ti se sviđa?

– Kaj?

– Pa jurilica!- govori i ponosno pokazuje na igračku.

– A di je jurilica?

– Pa evo je, j.bote, kaj ne vidiš? – još upire prstom u igračku.

– Ne. Vidim nabrijanu i opasnu dječju igračku.

– Haaa?? Kaj, PMS te pere?

– Možda. A koji je tvoj izgovor?

Razgovor je završio. On zbunjen, ja razočarana.

Foto: pexels-lenin-estrada

Prisjećam se crtića Wall-E. Jeste ga gledali? Ako niste, da vam ukratko kažem o čemu se radi. Crtić govori o bliskoj budućnosti naše planete, na kojoj je ostao samo jedan robot i žohar. Ljudi su toliko zagadili Zemlju da su morali preseliti na drugu. Na toj drugoj planeti svi samo sjede, debeli su i služe ih roboti. Jedino prijevozno sredstvo su pomične trake. Uglavnom, crtić je iz 2008. a danas je 2022. Zato govorim da je riječ o bliskoj budućnosti, jer eto iz moje perspektive, zaigrane djevojčice s kečkicama koja je zarobljena u tijelu velike žene (da, ja sam po dimenzijama spremna za tu drugu planetu, ali neka hvala, pokrenuh se i bit će bolje), preko maštanja o Vikinzima dolazim do Wall-E-a i spoznaje da je to put kojim smo krenuli.

Ali, dok smo mi još tu, lijepo bi molila sve koji izgledaju kao muškarci, da se tako i ponašaju. Jer ja, nemam dlake na jeziku, spremna sam na svaki odgovor i svjesna svoje pojave, i dalje sam dama kad moram, alapača kad me izazovu, kraljica kad treba i uvijek, ali uvijek žena.

Do iduće srijede, voli vas vaša Nena

HOTNEWS

Lumidea i UčiLab grade svakodnevicu u kojoj djeca razvijaju znanje, vještine i samopouzdanje

Objavljeno

na

Foto: Perica Marina

U brzorastućem velikogoričkom kvartu usred građevinskog zamaha te u jednom od najperspektivnijih gradskih područja, niknula je jedna malena obrazovna ustanova s velikim potencijalom.

Lucija, Ana, Matea i Petra učiteljice su razredne nastave i čine stručan vodeći kadar u ovoj goričkoj odgojno-obrazovnoj priči.

Kako to obično i bude među ženama, sve je krenulo jednom uobičajenom nedjeljnom kavom koja se naposlijetku pretvorila u lijepu poslovnu priču.

Lumidea –  prostor rane komunikacije, dječjeg razvoja i podrške roditeljstvu

Lucija je začetnica cjelokupne ideje o Lumidei, da ona kao takva postane prostor rane komunikacije, dječjeg razvoja i podrške roditeljstvu u ovim izazovnim vremenima te da prati dijete od najranijih koraka pa sve do školskih klupa. Zato s ponosom može za sebe reći da je njen Baby Signs ® centar prvi centar takve vrste ne samo u Velikoj Gorici, već i u Hrvatskoj. Program kao takav osmislile su psihologinje dr. Linda Acredolo i dr. Susan Goodwyn na temelju dugogodišnjeg istraživanja te je prvi znanstveno utemljen program ove vrste u svijetu. Skromna i nadasve simpatična Lucija govori o Baby signs ® metodi kao načinu na koji se potiče rana komunikacija između roditelja i beba pomoću jednostavnih znakova koje djeca mogu koristiti prije nego što progovore. Kao majka troje djece i sama se u svom privatnom životu uvjerila koliko je ova metoda olakšala njenu komunikaciju s djecom kojoj je to omogućilo da izraze svoje potrebe, smanje frustraciju zbog nemogućnosti razumijevanja te im potaknulo razvoj govora.

Magistra primarnog obrazovanja sa smjerom engleskoj jezika, certificirani Baby Signs ® instruktor te vlasnica licence za BS Hrvatska i sveučilišni specijalist Prava djece sa specijalizacijom u području mentalnog zdravlja – svim tim titulama Lucija se može itekako ponositi, a osim Baby Signs ® tečaja, nudi i tečaj engleskog jezika za djecu predškolske dobi te pripremu za predškolarce koja je već krenula s radom.

UčiLab omogućuje učenicima ‘da u opuštenoj atmosferi pišu domaću zadaću i ponavljaju gradivo za pisane i usmene provjere znanja’

Ljubav prema poučavanju gradim kroz više od deset godina u radu s najmlađima, u početcima kao učiteljica engleskog jezika, radeći s bebama i djecom od 3 mjeseca do 12 godina. S vremenom sam shvatila da djeca najbolje uče u opuštenom okruženju i kada im je zabavno – kad jezik postane igra. Također, kao roditelj uvidjela sam koliko je izazovno pronaći kvalitetan, opušten i razvojno primjeren program engleskog jezika za malu djecu i tada se rodila ideja o „Little English“. – rekla nam je.

A dok je Lucija predstavljala svoj dio djelatnosti, iza fotoobjektiva smješkale su se dvije učiteljice, Lucijine kolegice i prijateljice – Matea i Petra. Njihova ideja u UčiLabu spominjala se dulje vrijeme, no nije izašla na svjetlo dana do one sudbonosne kave.

Lucija nam je rekla da otvara svoj Lumidea centar i da ima nekoliko slobodnih termina u svom poslovnom prostoru kroz radni tjedan i vikend za popuniti te nas pitala da razmislimo jesmo li otvorene za kakav oblik suradnje. Nismo morale dugo razmišljati, kroz smijeh nam kažu djevojke: Pogledale smo se i sve smo znale.

Kako su obje učiteljice, a Petra i majka dvoje školaraca, svjesne su današnjih izazova s kojima se susreću učenici, ali i roditelji. Sve je više djece iz područja razredne nastave na instrukcijama, kažu nam. U ovo moderno doba djeca većinu vremena provode pred ekranima što svakako utječe na njihovu koncentraciju i pažnju, kako u školi tako i kod kuće. Sve je više roditelja koji traže dodatnu pomoć u učenju za svoju djecu. Tu nastupa UčiLab u kojem pružamo podršku i djeci i roditeljima. Omogućujemo učenicima koji dolaze k nama da u opuštenoj atmosferi pišu domaću zadaću i ponavljaju gradivo za pisane i usmene provjere znanja. Naglasak je na radu u manjim skupinama, kako bi se učiteljice mogle i individualno posvetiti djeci i njihovim potrebama. „Mjesto gdje nestaju sve školske brige“, slogan je kojim se vodimo, a svakako smatramo, poučene vlastitim iskustvom i radu s djecom, da je redovito pisanje domaćih zadaća, barem od 1.do 4. razreda, osnovni preduvjet za znanje i uspjeh, ali i za usvajanje osnovnih radnih navika.

Petra kao majka dvoje djece dodaje kako je i u njenom slučaju vrlo teško kada roditelj sam pokušava napraviti nešto s djecom. Kroz smijeh nam kaže da iako je i sama učiteljica, njena joj djeca vrlo često znaju reći da „ona ne zna dobro riješiti zadatak“ ili da „njihova učiteljica to nije objasnila na taj način  i da to sigurno nije tako kako ona kaže“.

Vrlo često nam roditelji dolaze na informacije sa sličnim pričama, a jako puno njih upisuje djecu u produženi boravak, što zbog posla i radnog vremena, ali i zbog atmosfere u školi u kojoj će djeca uglavnom odraditi domaće zadaće na koje bi se kod kuće teško „natjerali“, dodaje Matea. Kada se pisanje domaće zadaće i učenje odvija uz kontinuiranu podršku i aktivno praćenje učitelja, djeca su suradljiva i pokazuju interes. Nema distraktora poput TV-a i mobitela kao kod kuće i dugoročno se počnu osjećati bolje i uspješnije kada i sami uvide da njihov kontinuirani rad i trud pokazuje rezultate.

Ljubav kao motivacija

Kako bi se djeca u UčiLabu osjećala ugodno i zadovoljno, svaki dan će imati na raspolaganju osvježavajući prirodni napitak i zdravi „snack“, a slobodno će vrijeme nakon učenja i pisanja domaćih zadaća moći iskoristiti na kreativan način. Obje magistre primarnog obrazovanja, s dugogodišnjim iskustvom rada u jednoj velikogoričkoj školi uvjerene su da će roditelji prepoznati dobrobiti UčiLaba. Kada ih pitamo što ih motivira da i nakon škole rade sa školarcima, jednoglasno kažu – ljubav. Ljubav prema djeci nas pokreće, kao i želja da današnjim generacijama, pred kojima stoji jako puno izazova, olakšamo ovo đačko doba koje bi zaista trebalo biti najljepše, a ne najstresnije. Djevojke u pripremi imaju i brojne radionice kojima će moći pristupiti roditelji i djeca, no ne žele još otkriti sve detalje. Nešto mora biti i iznenađenje, kažu nam.

Kako se razgovor s djevojkama iz UčiLaba primicao kraju, pažnju nam je privukla zanimljiva radionica još jedne učiteljice i kolegice iz Lumidee – Ane. Oprema malih znanstvenika, eksperimentalni pribor, a ponajviše smijeh djece orio se prostorijom dok su emitirali erupciju vulkana.

Voditeljica Tinker Labs centra u Velikoj Gorici, vođena vlastitim roditeljskim iskustvom i željom da djeci omogući kvalitetno, poticajno i kreativno okruženje za učenje, posvetila se radu s najmlađima kroz inovativne edukacijske programe. Tinker Labs je edukativni centar koji kroz STEAM radionice potiče dječju znatiželju, kreativnost i istraživački duh. Programi su namijenjeni djeci od 3 do 14 godina i temelje se na učenju kroz igru, eksperimente i praktičan rad u manjim skupinama, uz individualizirani pristup svakom djetetu, kaže nam vesela i simpatična učiteljica Ana.

 

Osmijeh na dječjim licima nakon razgovora s ovim mladim učiteljicama govorio je više od 1000 riječi. Želimo im puno sreće u njihovom radu, a sve zainteresirane roditelje pozivamo da se jave na kontakt mail: [email protected], [email protected], [email protected] te prijave svoje dijete što prije na željeni program. Grupe se popunjavaju iz dana u dan i zato s prijavom svakako ne čekajte predugo.

Njihov rad možete pratiti i na sljedećim linkovima: UčiLab, Tinker LabsLumidea.

 

 

Foto: Perica Marina

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Sudar dvaju automobila na Zagrebačkoj

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Cityportal.hr

Na semaforu u Zagrebačkoj ulici, kod Pučkog otvorenog učilišta dogodio se prometni sudar u kojem je jedno vozilo udarilo u stražnji dio drugog automobila. Za sada nema informacija o ozlijeđenima.

Promet se odvija jednim trakom pa savjetujemo da pripazite.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Djeca i mladi u fokusu: Velika Gorica ulaže milijune u zelenu infrastrukturu

Ukupna vrijednost projekta „Dječja zelena mreža – plemeniti Pauković“ iznosi 5.279.323,66 eura, pri čemu se 4.448.696,98 eura financira bespovratnim sredstvima Europske unije.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Mario Žilec

Velika Gorica nastavlja s intenzivnim ulaganjima u održivi urbani razvoj, a najnoviji projekt pod nazivom „Dječja zelena mreža – plemeniti Pauković“ dodatno učvršćuje taj smjer. Ukupna vrijednost svih aktualnih zelenih inicijativa u gradu, uključujući i projekt Pauk u VG, doseže oko 6,5 milijuna eura.

Novi projekt osmišljen je kao odgovor na potrebe suvremenih generacija koje sve više traže zdravije, sigurnije i klimatski otpornije životno okruženje. Riječ je o inkluzivnom konceptu koji obuhvaća sve društvene skupine, s ciljem podizanja kvalitete života za sve građane.

U središtu projekta nalazi se ideja povezivanja ključnih javnih prostora kroz sustav zelene infrastrukture. Plan uključuje umrežavanje sedam urbanih lokacija i tri koridora u jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, čime bi se stvorio koherentan i održiv gradski prostor.

Projektna rješenja razvijena su u skladu s načelima Novog europskog Bauhausa te pristupom rješenja temeljenih na prirodi (Nature-Based Solutions), što bi trebalo osigurati dugoročnu održivost, otpornost i funkcionalnost prostora.

Ukupna vrijednost projekta „Dječja zelena mreža – plemeniti Pauković“ iznosi 5.279.323,66 eura, pri čemu se 4.448.696,98 eura financira bespovratnim sredstvima Europske unije kroz Program Konkurentnost i kohezija 2021.–2027..

Gradonačelnik Krešimir Ačkar naglasio je značaj projekta za razvoj grada:

„Ovaj projekt predstavlja važan korak u razvoju Velike Gorice kao grada koji sustavno ulaže u kvalitetu života svojih građana. Kroz ‘Dječju zelenu mrežu’ stvaramo povezane, sigurne i zelene prostore namijenjene prvenstveno djeci i mladima, ali i svim našim sugrađanima. Posebno nas veseli što su prepoznati i na europskoj razini te sufinancirani sredstvima Europske unije. Nastavljamo graditi Goricu kao moderan, održiv i uključiv grad budućnosti.“

Ovim ulaganjima Velika Gorica dodatno potvrđuje svoju orijentaciju prema razvoju zelene infrastrukture i stvaranju otpornog urbanog prostora s naglaskom na dugoročno poboljšanje životnih uvjeta svojih stanovnika.

Nastavite čitati

Crna kronika

VIDEO Pokušaj provale u Velikoj Buni! Provalnik razvaljivao vrata dok je žena bila u kući, sve je zabilježila kamerom

“Čula sam kao da vrata lupaju”.

Objavljeno

na

U Velikoj Buni danas je zabilježen pokušaj provale u obiteljsku kuću. Nepoznati muškarac pokušao je nasilno ući kroz vrata terase, no pobjegao je nakon što ga je vlasnica primijetila i posegnula za mobitelom.

“Ja danas nisam trebala biti doma nego na poslu, ali sam zbog nekih okolnosti slučajno ostalo doma. Kad je muž otišao, oni su počeli tu lupat, a ja sam bila gore na katu. Čula sam kao da vrata lupaju i nakon kratke pauze, počelo je opet. Kad sam se spuštala s kata, pogledam prema terasi, a ono čovjek nogom pokušava provaliti vrata”, ispričala nam je Vlatka Zgurić Dobrenić, u čiju je kuću provalnik pokušao ući.

Kada mu se približila, muškarac je počeo vikati kako ga netko progoni i želi napasti. U trenutku kada je pokušala snimiti situaciju mobitelom, udaljio se s mjesta događaja.

Vlatka je potom pokušala predvidjeti njegov smjer kretanja kroz kuću, a kako navodi, muškarac je pobjegao vozilom, plavim Golfom s koprivničkim registracijama.

O događaju je odmah obaviještena policija koja je obavila očevid.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Djeca iz vrtića i škola posjetila Vodocrpilište i učila o važnosti vode

Ovakvi posjeti dio su kontinuiranih aktivnosti VG Vodoopskrbe usmjerenih na edukaciju najmlađih, s ciljem razvijanja svijesti o važnosti očuvanja prirodnih resursa od najranije dobi.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Cityportal.hr

Povodom Svjetskog dana voda, a u sklopu edukativnih aktivnosti usmjerenih na podizanje svijesti o važnosti očuvanja vode, danas su djelatnici VG Vodoopskrbe ugostili djecu iz vrtića Žirek. Mališani su imali priliku iz prve ruke saznati kako voda dolazi od crpilišta do njihovih domova te zašto je važno odgovorno se odnositi prema ovom dragocjenom resursu.

Kroz zanimljivo i prilagođeno predstavljanje, djeci je objašnjen cijeli proces – od zahvaćanja vode iz podzemnih izvora pa sve do slavina u kućanstvima. Poseban naglasak stavljen je na očuvanje vode i njezinu svakodnevnu važnost.

„Moram reći da mi je stvarno veliko zadovoljstvo što ih možemo uputiti na koji način voda dolazi od našeg crpilišta iz zemlje do njihovih slavina u kućama i da ih uputimo na važnost očuvanja vode“, istaknuo je direktor VG Vodoopskrbe d.o.o. Ivan Rak.

Osim edukativnog dijela, za najmlađe je organizirano i prigodno druženje. Djeci je podijeljena svježa pitka voda iz sustava, poslužena na način koji dodatno naglašava njezinu prirodnu kvalitetu, kao i slatki zalogaji – bomboni iz košare te svježe kiflice, što je dodatno razveselilo male posjetitelje.

Direktor Rak osvrnuo se i na kvalitetu vode u ovom području, naglasivši njezine prednosti.

„Prema analizama koje su rađene u Republici Hrvatskoj, mi smo sigurno u top području u Republici Hrvatskoj po kvaliteti vode. Jest da je naša voda relativno tvrda za ove pojmove, ali to ne znači da je nezdrava za piće. Naprotiv, tvrđa voda je puno zdravija za piće“.

Ovakvi posjeti dio su kontinuiranih aktivnosti VG Vodoopskrbe usmjerenih na edukaciju najmlađih, s ciljem razvijanja svijesti o važnosti očuvanja prirodnih resursa od najranije dobi.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno