CityLIGHTS
Ljudi, da i to je moguće! Rođendanska bajka u ZET-ovoj kultnoj 268-ici
Život doista piše priče, a u ova još jednom dokazuje kako je za sreću, bar ponekad, dovoljno tek’ malo dobre volje!
Kada govorimo o nekim goričkim simbolima, među njih bi mogli svakako ubrojiti i jedan koji baš nije izvorno gorički, no itekako ga smatramo svojim. Legendarna je to ZET-ova autobusna linija 268, koju volimo zvati i ‘gorička’, jer na istoj se već desetljećima ‘pol grada’ vozi do Zagreba. I natrag. Moglo bi se reći kako je to već i kultna autobusna linija, jer priče o situacijama koje su se tijekom vožnji događale mogle bi ispuniti stotine knjiga, inspirirale su čak i naziv jednog odličnog restorana u našem gradu, a gotovo svakodnevno se ‘priče iz 268-ice’ nađu i u brojnim lokalnim i zagrebačkim medijima. Velikom većinom u negativnom kontekstu. No, ovo nije priča o nekom novom incidentu, dvosatnom čekanju ‘busa zvanog čežnja’, bezobraznim vozačima i sličnim situacijama.
Foto: Cityportal.hr
Ovaj ‘tjedan u goričkom busu’ zapamtit ćemo po jednom malom, ali sjajnom – rođendanskom ‘čudu’! Glavni akteri su naša kolegica, voditeljica jutarnjeg programa City radija, Gianna Kotroman, vozač na ZET-ovoj liniji 268, Mario Ivandić, te svi putnici koji su se u srijedu predvečer upravo tim busom vraćali iz Zagreba.
– Tog 21. veljače slavila sam svoj 49.rođendan, pa sam nakon druženja s ekipom na Cityju, krenula put Zagreba po najdražu mi tortu, koju uvijek kupujem na istom mjestu. I tak’ propisno natovarena hrpom vrećica i dodatno tortom, čekam našu 268-icu, koja stiže prepuna putnika. U prijevodu, bili smo nagurani k’o sardine. Štancam kartu i zamolim vozača za pomoć, gdje da stanem, jer lako za mene, ali torta ne smije stradati! Tu vozač pita jel’ mi rođendan, onda mi ga glasno i čestita, mislim da je htio da i drugi čuju, pa i jesu i tak’ je krenulo.. Jedan mi je gospon ponudio da sjednem, ali nisam htjela, pa i on je sigurno radio cijeli dan. Onda se jedna žena ponudila da mi čuva tortu, bila je kod onog povišenog dijela kod kotača. To je bilo nešto fenomenalno, a vozač je sve do Gorice svakog novog putnika koji bi ušao obavijestio o rođendanskoj akciji u tijeku. Ma, totalno veselje! – ispričala nam je Gianna.
Foto: Mario Ivandić, vozač autobusa ZET-a/Cityportal.hr
Torta je tako po formuli ‘kad se male ruke slože’ stigla sretno na svoje odredište, a kako bi se zahvalila na toj doista jedinstvenoj vožnji, naša je Gianna preko glasnogovornika ZET-a, Domagoja Zebe, došla do njihovog vozača, uručila mu i poklon zahvale, te s njim popričala o ovoj posebnoj vožnji i svim izazovima jednog vozača.
Za početak, sve je krenulo sasvim suprotno od sretnog završetka, otkrio je vozač Mario. Naime, vozači nemaju ‘svoju’ liniju, pa se slučajno potrefilo da mu je smjena tog dana baš na legendarnoj autobusnoj liniji 268, Zagreb-Velika Gorica..
– Došao sam na smjenu te srijede, 21. veljače, i u 18:35 dolazi mi šef, došlo je do nekih promjena u voznom redu, kašnjenja, i očekivao sam da je na stanici već velika gužva za Goricu. Pa sam odmah na ulasku svim putnicima, uz standardni pozdrav, rekao da ćemo se već nekako snaći. Vidio sam kako ulazite s dosta stvari, pa sam rekao da pripazite zbog gužve da se nešto ne razbije. I tu ste spomenuli rođendansku tortu, i namjerno sam naglas čestitao rođendan da i drugi čuju, pa je krenulo opće čestitanje, diglo se raspoloženje, zavladalo je veselje, i svi su čuvali tortu bez obzira na gužvu! Tu i tamo sam dodao – ajmo ljudi moramo spasiti tortu do Gorice! I uspjeli smo! Čak smo već u drugom krugu uspjeli tu liniju 268 vratiti na njeno vrijeme, iako smo bili u ‘debelom’ kašnjenju! – ispričao je vozač Mario Ivandić, koji je za volanom ZET-ovih buseva već devet godina. Inače, Mario je rodom iz Žepča (BiH), a Zagrepčanin već gotovo tri desetljeća.
Foto: Gianna i vozač Mario/Cityportal.hr
Slaže se kako bi se od priča iz gradskih autobusa dalo napisati brdo knjiga, a i sam se sjeća brojnih doživljaja.
– Posebno mi je drago kad u bus uđu dječica, pa onako ponosni samostalno štancaju karte, pa kad ih vozač busa pozdravi to im je prva liga. Kod jedne starije gospođe sam doživio da se ona najviše voli voziti sa mnom, pa zbog toga propušta i ranije linije i vozi se samo kad ja vozim. Sjećam se jedne priče također vezano uz rođendan. Jedna gospođa isto iz Gorice, koja će se sigurno prepoznati ako ovo pročita, zaboravila je stvari za rođendan u busu, a u vrećici je ostao samo račun. Nosio sam sa sobom tu vrećicu danima, pa kad se javila prvo sam ju ispitivao o sadržaju vrećice, jer morao sam biti siguran, i na koncu se pokazalo da to jesu njene stvari i krenule su suze radosnice. To su bili pokloni za njenu unučad. I na kraju svi sretni, ona, ja, putnici, a sigurno i unučad! – ispričao je.
Dobra duša Mario ipak daje i puno više od onoga što mu je u opisu radnog mjesta vozača autobusa, što zorno pokazuje i ova epizoda.
– Jednom prilikom je čovjek iz Republike Kongo u busu ostavio sve stvari, pa i osobnu iskaznicu, putovnicu. Prvo sam dva dana tražio veleposlanstvo, ali i ta je priča sretno završila – kaže.
Foto: Gianna i vozač Mario/Cityportal.hr
Svjestan je specifičnog odnosa ‘ljubavi i mržnje’ na liniji 268.
– Znam da su putnici ponekad revoltirani zbog kašnjenja, pa i ponašanja nekih vozača, ali ima i svakakvih putnika. Kod mene se ne dogodi da ne pozdravim s ‘dobar dan’ i ‘doviđenja’, a na to pazi većina vozača. Šefovi nadziru linije, zajedno s njima u komunikaciji koordiniramo ta kašnjenja kako bi putnici imali što manje problema. Ima lijepih i svijetlih primjera kvalitetnih vozačica i vozača, koji su ljubazni i profesionalni. Mene čini sretnim i kad vlastitim primjerom utječem na druge. Nismo svi ‘kreteni’ kako nas znaju zvati putnici – uz smijeh nam priča Mario.
Posao vozača ZET-ovog autobusa pun je izazova, jer na cesti provedu od 6 do 8 sati.
– Najvažnije je da smjena protekne u najboljem redu, uvijek je potrebna velika doza opreza, jer na cesti bude svakakvih situacija, najvažnije je da ne stradaju ljudi. Radim i u službi ZET-a, ali i u službi građana, to je ono što mene čini zadovoljnim i veselim. Svaki dan kad dođem na posao ja sam sretan, a odnos s putnicima je odnos međusobnog poštovanja. Dnevno prevezemo na tisuće putnika, dobro je biti vozač kad to voliš, ako to ne voliš nije lako sigurno. U tom smislu meni je odlično! – otkrio je za kraj razgovora Mario Ivandić. Doznajemo kako mu i supruga Goga radi kao vozačica u ZET-u, no ona vozi tramvaje.
Zadnji rođendan u 40-tima naša će kolegica zasigurno zapamtiti i zbog ovog nesvakidašnjeg doživljaja iz ‘ozloglašene 268-ice’.
– Ono što me ugodno iznenadilo i kontradiktorno je pričama u busu kako su ljudi neljubazni, nadrndani i slično, je to kako su se ljudi smiješili na naše zezancije oko torte, čestitali mi rođendan i sve je bilo puno pozitivne energije. Usprkos toj gužvetini, gdje smo svi bili nagurani, ta vožnja će vjerujem i drugima ostati u lijepom sjećanju. Super mi je i teorija koja se u ovom slučaju pokazala istinitom je ta da je pozitiva zarazna i kako ljudima stvarno treba baš malo, malo za sreću – zaključuje Gianna.
CityLIGHTS
Head Spa? Ooo da! Evo kako me je čarobni relax spasio siječanjske mrzovolje
Nek me netko, molim vas, uštipne!
(Piše: Marija Vrbanus)
Početak godine uobičajeno sa sobom nosi pad raspoloženja i motivacije ili zamor nakon razdoblhja blagdana, a tu ne pomaže ni učestalo razmišljanje o hrpi obaveza koje sa sobom nose novi počeci.
Siječanj zato ima etiketu zlovoljnog mjeseca u godini, tijekom kojeg još uvijek nedostaje dovoljno dnevnog svjetla, hladnoća nas drži u zatvorenom i sa sjetom gledamo prosinac koji nam je zalupio vrata… No, zašto sami ne poduzmemo nešto, što bi ovaj period učinilo manje napornim, lakše prebrodivim i srcu dražem?
Da se mene pita, kronični nedostatak opuštajućih trenutaka tijekom dana trebalo bi zabraniti zakonom i negdje u Ustav ubaciti obavezni reset!
I zato vam predlažem, prema vlastitom iskustvu, opuštajući Head spa tretman koji mi je potvrdio da za sreću ne treba puno. Doživljaj u Velikoj Gorici po pristupačnim cijenama nudi Studio ljepote Lulu, pa se nadam da nemate ništa protiv da vas upoznam sa svojim iskustvom, nakon kojeg mi ruke same lete po tipkovnici 😊.
♥ Mmmmm, opuštanje.
To je garancija koju daje Head spa tretman tijekom kojeg ćete biti u nježnim rukama educiranih djelatnica salona, a sve kreće u posebnoj relax zoni, u ležećem položaju pod dekicom uz laganu glazbu.
Prvi korak je piling vlasišta kako bi ga temeljito očistili i “otvorili” za sve njegujuće sastojke luksuznih spa proizvoda – uputila me je uvodno vlasnica Helena, jer, kako je objasnila, pranje kose kod kuće miče površinske nečistoće, za razliku od pilinga, nakon kojeg vlasište “prodiše”.
To mi je bilo fora iskustvo, jer mi nikad nije nitko oprao kosu na ležećki! I još uz masažicu i poseban tuš koji u intervalima lijeva toplu vodu naprijed-nazad. Naježila sam se 😊.
Nakon što je sve čisto k’o suza, idu dva reda šamponiranja – uz laganu masažu posebnim alatima za vlasišteH – opet milina od osjećaja za sve nas koji obožavamo da nam netko “petlja” po kosi.
E sad ćemo kosu nahraniti! – obavijestila me Helena dok sam ja već padala u REM fazu sna! Moja glava je dobila “ručak” u tri slijeda – protox masku za duboku hidrataciju sa steam (parnom) terapijom, na lice mi je kliznula mirisna hidratantna maska, a nakon terapije na vlasište mi je nježno umasirana ampula na bazi placente za poticanje rasta kose…
Zvuči kraljevski? Da, i bilo je!
Još jedna dobra stvar je što postoji i “sensation desert” – završna masaža vlasišta, vrata, dekoltea i ramena dok ti na očima stoji “grijajuća” maska koja opušta to područje.
OK. Mislim si u tom trenutku: Nek me netko, molim vas, uštipne!
Jedina “mana” je što nakon toga moraš ići doma, a ostala bi do prekosutra. No, moram priznati da je ovo stvarno bilo ugodno, opuštajuće i prepuštajuće iskustvo koje je potpuno odradilo svoj posao – totalni relax.
Još jedan veliki plus, koji će razumjeti vlasnice pramenova, kosa mi je nakon sušenja – bez upotrebe četke – bila mekana, glatka i bez “zapetljanaca” – sve je odradio fen!
Svima kojima je potreban trenutak “stani na loptu”, ovo mogu upotrijebiti kao povratak u ravnotežu ili svojoj kosi dati luksuz koji zaslužuje. Dobra ideja je i kao poklon vašim najdražima za rođendan, zahvala za učinjeno dobro djelo ili kuc-kuc: Valentinovo!
Studio ljepote Lulu potražite na društvenim mrežama ili uživo u Zagrebačkoj 60/1
Velika Gorica.
CityLIGHTS
UKLJUČITE SE! 15 minuta čitanja kroz 15 dana – ulog u samostalnost budućeg malog čitača
Kreće nacionalni izazov poticanja čitanja djeci od najranije dobi.
Kreće kampanja „15 po 15 – cijela Hrvatska čita djeci“ koju je pokrenuo nacionalni program poticanja čitanja djeci od najranije dobi – Rođeni za čitanje, u koju se do sada uključilo više od 40 tisuća djece iz svih krajeva Hrvatske.
Riječ je o čitalačkom izazovu za djecu predškolske dobi kojim se potiče međusobno povezivanje roditelja i djece kroz čitanje na glas – 15 minuta dnevno kroz 15 dana.
Naime, čitanje je dokazani način kojim se potiče govor i izražavanje, proširuje rječnik i ostvaruje pažnja i koncentracija – ključne vještine za buduće školske obaveze.
No, ako uzmemo u obzir da ova navika potiče maštu, pamćenje i razumijevanje emocija, ulažemo u samostalnost budućeg malog čitača koji će znati razmišljati izvan okvira.
Pridružite se prijavnicom na poveznici: www.rodjenizacitanje.hr/15po15, kako bi i sami bili dio velike čitalačke zajednice koja će od 15. do 29. siječnja čitanjem obogatiti djetinjstvo svojoj djeci.
-Do sada je prijavnicu ispunilo više od 4.200 roditelja, skrbnika i članova šire obitelji, 732 vrtića, 148 knjižnica, 9 bibliobusa, jer svako dijete zaslužuje svoju priču! – stoji u pozivu na izazov.
⇒ „Kako sam bio velik, kada sam bio malen“ – Tin Ujević
CityLIGHTS
Telka je i dalje glavna – Hrvati tjedno pred televizorom provedu više od 9 sati, 66 posto nas posjeduje smart TV
“Ima se-može se”: Imamo gotovo najmodernije televizore u Europi, no gledamo ih puno manje od ostalih
Ukupno 81,5 posto hrvatskog stanovništva gleda televiziju svaki tjedan, no vremenski nešto manje od svjetskog prosjeka, pokazuju rezultati nove digitalne studije, piše Canonical SEO Agency.
Premda je televizija kao medij u padu, televizori su svejedno jedan od glavnih izvora zabave. Prema podacima platforme za usporedbu cijena Shoptok, televizori su i dalje u vrhu najtraženijih proizvoda u Hrvatskoj, a svjetske analize govore da se još uvijek najviše koriste u kućanstvima.
Hrvati tjedno provedu više vremena koristeći televizor u odnosu na bilo koji drugi uređaj, prosječno 9 sati i 30 minuta, donosi velika studija Digital 2026.
Taj rezultat nešto je manji od svjetskog prosjeka, koji iznosi 9 sati i 56 minuta, ali i znatno manji od velike većine zapadne Europe, koja na TV troši puno više vremena od Hrvata. Prosječni stanovnik Ujedinjenog Kraljevstva tako tjedno provede 16 sati i 30 minuta uz televizor, Danci 16 sati i 20 minuta, Francuzi 16 sati i 4 minute, a Španjolci 15 sati i 42 minute.
Ipak, Hrvati još uvijek gledaju televizor više od istočnijih europskih zemalja. Primjerice, Srbija je u toj kategoriji na 8 sati i 30 minuta tjedno, dok su Bugari na 9 sati i 22 minute. Općenito, razlika između europskog istoka i zapada u količini vremena provedenog pred TV-om vrlo je vidljiva.
Hrvatska ponešto kaska za svjetskim prosjekom i u gledanju streaming servisa. Te usluge koristi ukupno 85,6 posto hrvatske populacije, za 6,1 posto manje od svjetskog prosjeka. Prevedeno u dane, prosječni Hrvat na streaming tjedno potroši 2,32 dana, nešto manje od ostatka svijeta koji je na 2,67 dana.
Ta statistika ne čudi, dodaje Canonical, budući da je penetracija lokaliziranog streaming sadržaja manja nego na velikim tržištima, a jedan dio populacije, poput one starije, još uvijek ostaje vjeran linearnim TV kanalima.
Međutim, postoje i kategorije korištenja televizora u kojima je Hrvatska praktički u svjetskom vrhu. Ukupno 66,7 posto Hrvata posjeduje smart TV, što je drugi najviši rezultat u Europi iza Italije (68,1 posto) i Norveške (66,6 posto). Za usporedbu, svjetski rekorder je Brazil, u kojemu pametne televizore ima 74,7 posto populacije, dok je prosjek na 49,3 posto.
Shodno toj statistici, trendovi pokazuju kako Hrvati iznadprosječno koriste televizore u manje klasičnom smislu. Hrvati se više služe televizorima u svrhu konzumacije digitalnog sadržaja (OTT aplikacije, glazba, YouTube) u odnosu na ostatak svijeta. Svjetski prosjek korištenja TV-a s tom namjerom stoji na 31,6 posto, dok je Hrvatska na 42,8.
Hrvati, tako, tjedno provedu u prosjeku 14 minuta više koristeći TV za streaming, nego za klasično gledanje televizijskih kanala.
Sveukupno, hrvatskim građanima televizori su još uvijek jedni od najvažnijih uređaja u domu, no ne troše toliko vremena na njih u odnosu na neke druge europske zemlje. U tehnološkom smislu imaju moderniju opremu u odnosu na ostatak svijeta, ali je i ne koriste toliko intenzivno.
Također, vidljiva je namjera prema korištenju TV-a kao hibridnog uređaja za digitalne formate, što je svakako pospješeno širokom upotrebom pametnih televizora.
Hrvatska, dakle, spada u skupinu zemalja s visokom opremljenošću, no s umjerenijim navikama gledanja samog sadržaja.
-
prometprije 2 danaMalo je falilo! Zbog poledice vozilo odletjelo u jarak
-
Sportprije 3 danaPančo abdicirao! Završio uspješnu eru u Samoboru, a Mraclin traži trenera…
-
Sportprije 6 danaDo pobjede u pet minuta: Debi za pamćenje, dva brza komada i jedna ozljeda
-
HOTNEWSprije 3 danaBAČIĆ U GORICI: Velika Gorica će sigurno iskoristiti priuštivo stanovanje, poduzetnička zona Kušanec starta u proljeće