CityLIGHTS

Ljudi, da i to je moguće! Rođendanska bajka u ZET-ovoj kultnoj 268-ici

Život doista piše priče, a u ova još jednom dokazuje kako je za sreću, bar ponekad, dovoljno tek’ malo dobre volje!

Objavljeno

prije 2 godine

25. veljače 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Kada govorimo o nekim goričkim simbolima, među njih bi mogli svakako ubrojiti i jedan koji baš nije izvorno gorički, no itekako ga smatramo svojim. Legendarna je to ZET-ova autobusna linija 268, koju volimo zvati i ‘gorička’, jer na istoj se već desetljećima ‘pol grada’ vozi do Zagreba. I natrag. Moglo bi se reći kako je to već i kultna autobusna linija, jer priče o situacijama koje su se tijekom vožnji događale mogle bi ispuniti stotine knjiga, inspirirale su čak i naziv jednog odličnog restorana u našem gradu, a gotovo svakodnevno se ‘priče iz 268-ice’ nađu i u brojnim lokalnim i zagrebačkim medijima. Velikom većinom u negativnom kontekstu. No, ovo nije priča o nekom novom incidentu, dvosatnom čekanju ‘busa zvanog čežnja’, bezobraznim vozačima i sličnim situacijama.

Foto: Cityportal.hr

Ovaj ‘tjedan u goričkom busu’ zapamtit ćemo po jednom malom, ali sjajnom – rođendanskom ‘čudu’! Glavni akteri su naša kolegica, voditeljica jutarnjeg programa City radija, Gianna Kotroman, vozač na ZET-ovoj liniji 268, Mario Ivandić, te svi putnici koji su se u srijedu predvečer upravo tim busom vraćali iz Zagreba.

– Tog 21. veljače slavila sam svoj 49.rođendan, pa sam nakon druženja s ekipom na Cityju, krenula put Zagreba po najdražu mi tortu, koju uvijek kupujem na istom mjestu. I tak’ propisno natovarena hrpom vrećica i dodatno tortom, čekam našu 268-icu, koja stiže prepuna putnika. U prijevodu, bili smo nagurani k’o sardine. Štancam kartu i zamolim vozača za pomoć, gdje da stanem, jer lako za mene, ali torta ne smije stradati! Tu vozač pita jel’ mi rođendan, onda mi ga glasno i čestita, mislim da je htio da i drugi čuju, pa i jesu i tak’ je krenulo.. Jedan mi je gospon ponudio da sjednem, ali nisam htjela, pa i on je sigurno radio cijeli dan. Onda se jedna žena ponudila da mi čuva tortu, bila je kod onog povišenog dijela kod kotača. To je bilo nešto fenomenalno, a vozač je sve do Gorice svakog novog putnika koji bi ušao obavijestio o rođendanskoj akciji u tijeku. Ma, totalno veselje! – ispričala nam je Gianna.

Foto: Mario Ivandić, vozač autobusa ZET-a/Cityportal.hr

Torta je tako po formuli ‘kad se male ruke slože’ stigla sretno na svoje odredište, a kako bi se zahvalila na toj doista jedinstvenoj vožnji, naša je Gianna preko glasnogovornika ZET-a, Domagoja Zebe, došla do njihovog vozača, uručila mu i poklon zahvale, te s njim popričala o ovoj posebnoj vožnji i svim izazovima jednog vozača.

Za početak, sve je krenulo sasvim suprotno od sretnog završetka, otkrio je vozač Mario. Naime, vozači nemaju ‘svoju’ liniju, pa se slučajno potrefilo da mu je smjena tog dana baš na legendarnoj autobusnoj liniji 268, Zagreb-Velika Gorica..

– Došao sam na smjenu te srijede, 21. veljače, i u 18:35 dolazi mi šef, došlo je do nekih promjena u voznom redu, kašnjenja, i očekivao sam da je na stanici već velika gužva za Goricu. Pa sam odmah na ulasku svim putnicima, uz standardni pozdrav, rekao da ćemo se već nekako snaći. Vidio sam kako ulazite s dosta stvari, pa sam rekao da pripazite zbog gužve da se nešto ne razbije. I tu ste spomenuli rođendansku tortu, i namjerno sam naglas čestitao rođendan da i drugi čuju, pa je krenulo opće čestitanje, diglo se raspoloženje, zavladalo je veselje, i svi su čuvali tortu bez obzira na gužvu! Tu i tamo sam dodao – ajmo ljudi moramo spasiti tortu do Gorice! I uspjeli smo! Čak smo već u drugom krugu uspjeli tu liniju 268 vratiti na njeno vrijeme, iako smo bili u ‘debelom’ kašnjenju! – ispričao je vozač Mario Ivandić, koji je za volanom ZET-ovih buseva već devet godina. Inače, Mario je rodom iz Žepča (BiH), a Zagrepčanin već gotovo tri desetljeća.

Foto: Gianna i vozač Mario/Cityportal.hr

Slaže se kako bi se od priča iz gradskih autobusa dalo napisati brdo knjiga, a i sam se sjeća brojnih doživljaja.

– Posebno mi je drago kad u bus uđu dječica, pa onako ponosni samostalno štancaju karte, pa kad ih vozač busa pozdravi to im je prva liga. Kod jedne starije gospođe sam doživio da se ona najviše voli voziti sa mnom, pa zbog toga propušta i ranije linije i vozi se samo kad ja vozim. Sjećam se jedne priče također vezano uz rođendan. Jedna gospođa isto iz Gorice, koja će se sigurno prepoznati ako ovo pročita, zaboravila je stvari za rođendan u busu, a u vrećici je ostao samo račun. Nosio sam sa sobom tu vrećicu danima, pa kad se javila prvo sam ju ispitivao o sadržaju vrećice, jer morao sam biti siguran, i na koncu se pokazalo da to jesu njene stvari i krenule su suze radosnice. To su bili pokloni za njenu unučad. I na kraju svi sretni, ona, ja, putnici, a sigurno i unučad! – ispričao je.

Dobra duša Mario ipak daje i puno više od onoga što mu je u opisu radnog mjesta vozača autobusa, što zorno pokazuje i ova epizoda.

– Jednom prilikom je čovjek iz Republike Kongo u busu ostavio sve stvari, pa i osobnu iskaznicu, putovnicu. Prvo sam dva dana tražio veleposlanstvo, ali i ta je priča sretno završila – kaže.

Foto: Gianna i vozač Mario/Cityportal.hr

Svjestan je specifičnog odnosa ‘ljubavi i mržnje’ na liniji 268.

– Znam da su putnici ponekad revoltirani zbog kašnjenja, pa i ponašanja nekih vozača, ali ima i svakakvih putnika. Kod mene se ne dogodi da ne pozdravim s ‘dobar dan’ i ‘doviđenja’, a na to pazi većina vozača. Šefovi nadziru linije, zajedno s njima u komunikaciji koordiniramo ta kašnjenja kako bi putnici imali što manje problema. Ima lijepih i svijetlih primjera kvalitetnih vozačica i vozača, koji su ljubazni i profesionalni. Mene čini sretnim i kad vlastitim primjerom utječem na druge. Nismo svi ‘kreteni’ kako nas znaju zvati putnici – uz smijeh nam priča Mario.

Posao vozača ZET-ovog autobusa pun je izazova, jer na cesti provedu od 6 do 8 sati.

– Najvažnije je da smjena protekne u najboljem redu, uvijek je potrebna velika doza opreza, jer na cesti bude svakakvih situacija, najvažnije je da ne stradaju ljudi. Radim i u službi ZET-a, ali i u službi građana, to je ono što mene čini zadovoljnim i veselim. Svaki dan kad dođem na posao ja sam sretan, a odnos s putnicima je odnos međusobnog poštovanja. Dnevno prevezemo na tisuće putnika, dobro je biti vozač kad to voliš, ako to ne voliš nije lako sigurno. U tom smislu meni je odlično! – otkrio je za kraj razgovora Mario Ivandić. Doznajemo kako mu i supruga Goga radi kao vozačica u ZET-u, no ona vozi tramvaje.

Zadnji rođendan u 40-tima naša će kolegica zasigurno zapamtiti i zbog ovog nesvakidašnjeg doživljaja iz ‘ozloglašene 268-ice’.

– Ono što me ugodno iznenadilo i kontradiktorno je pričama u busu kako su ljudi neljubazni, nadrndani i slično, je to kako su se ljudi smiješili na naše zezancije oko torte, čestitali mi rođendan i sve je bilo puno pozitivne energije. Usprkos toj gužvetini, gdje smo svi bili nagurani, ta vožnja će vjerujem i drugima ostati u lijepom sjećanju. Super mi je i teorija koja se u ovom slučaju pokazala istinitom je ta da je pozitiva zarazna i kako ljudima stvarno treba baš malo, malo za sreću – zaključuje Gianna.

CityLIGHTS

FOTO Sajam Vježbeničkih tvrtki Ekonomske škole Velika Gorica

Objavljeno

prije 5 sati

11. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Sajam Vježbeničkih tvrtki Ekonomske škole Velika Gorica održan je jučer (petak, 10.4.2026.) u Ekonomskoj školi Velika Gorica. Sudjelovale su vježbeničke tvrtke 3. i 4. razreda. Sajam je pozdravnim govorom otvorila ravnateljica Ekonomske škole Vesna Brkljačić.