HOTNEWS

Kako su se Goričani nekad brusili na zimske turnire

Objavljeno

prije 8 godina

6. siječnja 2016.

Objavio/la

Velika Gorica već godinama gaji tradiciju malonogometnih turnira, a najdugovječniji među njima je svakako onaj HVIDR-in koji ove godine ulazi u svoje 24 izdanje. Današnji klinci se zasigurno i ne sjećaju legendarnih velikogoričkih Đuzlića koji su bili strah i trepet malonogometnih terena širom tadašnje države. Uz HVIDR-u koja je tradicionalno započinjala prvim vikendom u siječnju i oni najmlađi su se itekako veselili Božićnom turniru za najmlađe uzraste koji je u svojim najboljim danima s kraja devedesetih i ulaska i novo stoljeće bilježio prijave gotovo dvije stotine momčadi u natjecanju koje je trajalo više tjedana u prosincu a završavalo na sam kraj godine. I jedan i drugi turnir pisali su svoju povijest u kojoj su svoje malonogometne role ispisivali klinci i seniori koji su kasnije ostvarivali zavidne nogometne karijere u inozemstvu ili reprezentacijama svojih zemalja.

Izlaskom iz devedesetih godina i ulaskom u dvijetisućite počela je jedna malonogomatna priča koja je zasigurno obilježila malonogometne terene u Velikoj Gorici. Radi se o Igoru Mostarliću koji je sa svojim vršnjacima dvije godine zaredom suvereno vladao velikogoričkim Božićnim turnirom osvojivši taj turnir 2001, a što su njegovi suigrači ponovili i 2002. godine. Paralelno sa Božićnim turnirom za mlađe kategorije do juniora Velikogoričani su pokušavali biti najbolji i na najprestižnijem domaćem malonogometnom turniru HVIDR-a, a najuspješniji niz napravljen je kada su u dvije godine zaredom velikogoričke momčadi za koje su u te dvije godine igrali (Župetić, Domitrović, Dean Klafurić, Mostarlić, Kelava, Beloša Fijan, Pancirov, Tomčić, Gudiček, Podrug, Derviščaušević, Rožić, Bibić, Novosel, Ferenček, Ćopić, Mamić i ostali) osvajale taj turnir. Bilo je to 2004. i 2005. godine, a to su bile i godine kada se završnicu i finalni dan posjećivalo u prosjeku 1000 zaljubljenika u mali nogomet u punoj dvorani velikogoričkih srednjih škola. U tim godinama svojem nezaboravnim partijama nametao se na seniorskim malonogometnim terenima Igor Mostarlić koji je do siječnja 2004. bio član slovenskog prvoligaša Maribora. Momčadi su u tih za velikogoričke malonogometaše nezaboravnih pet godina okupljali Branko Pavlica i Željko Košković, a neizostavni pokrovitelj svih putovanja, dresova i turnira bila je velikogorička informatička tvrtka Netra sa sadašnjim predsjednikom Gorice a tada Poleta iz Buševca Nenadom Črnkom, koji je svih tih godina paralelno gurao kilometre u malom i velikom nogometu. Uz Netru svoje ime i pokroviteljstva za turnire nisu se libili davati ni Zračna luka Zagreb, Pro-Sole, Alas-Info, Metalis i Auto-Peba. Igrali su se paralelno turniri u Zagorju, Krapini, Sisku, Samoboru, Vrbovcu, Karlovcu i Velikoj Gorici, radile su se kemije kako bi se poštivale sve dogovorene satnice, a nerijetko se događalo da su u isto vrijeme igrane i odigrane dvije utakmice iste momčadi, što je zahtijevalo i širok igrački kadar. Najveće peripetije bile su naravno sa Mostarlićem koji je bio u Mariboru i nije imao dozvolu kluba za igranje malonogometnih turnira, ali njega doista nije ništa moglo zaustaviti i voditelji momčadi su u jednom danu radili relacije Velika Gorica – Maribor – Velika Gorica – Maribor, kako bi Mostarlić odigrao utakmicu i vratio se u Maribor još iste večeri. I ne bi to bio prevelik problem da u to vrijeme autocesta nije bilo, a snježne mećave su uvelike otežavale vožnju pa se na takvo putovanje u jednom smjeru trošilo i po nekoliko sati automobilom.

HVIDR-a je nekad bila i revija revijalnih utakmica. Smijali smo se ovdje zgodama političara, novinarki i novinara, ali igrale su se ozbiljne revijalne utakmica žena unutar predigri prije finala. Odrastali su ovdje mladi suci, ali su i sportski djelatnici unutar nogometnog središta Velike Gorice igrali svoje revijalne utakmice. Današnji turnir kao i svi u regiji nemaju više takav žar i naboj, ali ni posjetu, no tradicija malog nogometa i dalje se u Velikoj Gorici održava uspješno. Hoće li u ovoj godini netko od domaćih uspjeti pomrsiti račune CB Dobermanu za koji i danas igra legendarni Igor Mostarlić saznat ćemo već ovog vikenda u dvorani srednjih škola.

galerija fotografija:

Povezane teme:HVIDR-a mali nogomet

HOTNEWS

Folklorni program i koncert Gazdi za završnicu proslave Turopoljskog Jurjeva

Sutra od 17:30 sati u Parku dr. Franje Tuđmana.

Objavljeno

prije 1 sat

27. travnja 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nakon paljenja jurjevskih krijesova po sučijama Plemenite općine turopoljske, sutra u Parku dr. Franje Tuđmana slijedi velika završnica proslave Turopoljskog Jurjeva.

Od 17:30 sati čeka vas folklorni program u kojem nastupaju Ansambl tradicijske glazbe Muzičke akademije u Zagrebu – Sielo, FA Turopolje, KUD Čiče, OSS Buševec, KUD ‘Stari grad’ Lukavec, KUD Mičevec i KUD ‘Nova zora’ iz Donje Lomnice.

Nakon toga slijedi paljenje velikog Jurjevskog krijesa uz pomoć Turopoljskog banderija i Turopoljske udruge skauta TUR. Za dobru atmosferu od 20 sati pobrinut će se popularni ‘tamburaši u kožnjacima’ Gazde. Uvijek su bili gazde pozornice i kraljevi atmosfere, a Velikogoričani će imati prilike u isti glas zapjevati neke od najpopularnijih njihovih pjesama poput ‘Ja pijem da zaboravim’, ‘Još i danas zamiriše trešnja’, ‘Neće snaša tamburaša’…i mnoge druge.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Ovo je labradorica Nala budući policijski pas, a iza Kvaternika vas čeka još 600-tinjak prekrasnih njuškica

Velika Gorica domaćin je specijalne izložbe ‘Retriever weekend’ koja se odvija iza OŠ Eugena Kvaternika.

Objavljeno

prije 2 sata

27. travnja 2024.

Objavio/la

Petra Škrinjarić

Vesela i zaigrana labradorica Nala uskoro će postati policijski pas za detekciju droga. Nala se trenutno za svoj ‘posao’ školuje u Centru za obuku i dresuru službenih pasa na Policijskoj akademiji. Ona je danas uz pomoć svog vodiča, Velikogoričanima pokazala što je sve do sada naučila. Ova jedno i pol godišnja labradorica imala je za zadatak detektirati igračku, a kasnije otkriti gdje se nalazi droga.

– Nala se školuje već dva mjeseca, u fazi je obuke, radi dobro i nadamo se da će biti dobar službeni pas – govori nam Ivan Zubović iz Centra za obuku službenih pasa.