Povežite se s nama

HOTNEWS

Kako nas prošlost definira i zašto je sada vrijeme za akciju?

Činjenica je da su nas situacije koje smo sami stvarali, ali i one u kojima smo sudjelovali, izgradili ljudima kakvi smo sada.

Objavljeno

na

O ovome bi mogli pisati danima opisujući i vlastita i tuđa iskustva, ali činjenica je da nema veće istine od ove. Baš iz tog razloga u našem narodu se na ovu temu pojavilo puno poštapalica. Ja ću nabrojati neke, a vi me slobodno ispravite ili nadopunite.

„Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju.“

„Svaka rit dođe na šekret.“ – pardon maj frenč, ali ima ih još.

„Svaka cica dođe na kolica.“ – opet taj frenč, ali slikovito je.

Sigurna sam da ćete se i vi sjetiti još poneke, pa izvolite.

A zašto je ovo važno?

Pa zbog sadašnjosti. Zbog onoga što radimo sada, jer jednog dana i to će biti prošlost. Na žalost, ili na sreću, ili bolje da ne znamo da postoji, ali navodno vremeplov još uvijek nije izumljen. Dakle, nema šanse da vratimo vrijeme unazad i ispravimo pogreške. Iako su nas te pogreške, bile one namjerne ili nenamjerne izgradile u osobe koje smo danas, sami nosimo taj križ. Ppostoje ljudi koji su baš zbog tih pogrešaka na neki način stradali. Nije nužno da smo im nešto fizički učinili. Možda je naša boja glasa ili pogled u datom trenutku nekome tko je tada trebao samo zagrljaj, bilo dovoljno da odustane od nečeg većeg i važnijeg što je tada želio napraviti.

Sjetite se samo reakcija svojih roditelja kad ste im rekli da ste dobili lošu ocjenu ili da ste zaspali na prvi sat nastave ili na trening. Sjećate se tih pogleda punih razočarenja? A zapravo, riječ je samo o jednoj slaboj ocjeni i o jednom produženom snu koji je vjerojatno bio toliko lijep da vaše tijelo nije htjelo da ta vrsta ugode prekine. Kakve pak to veze ima s osobom koja sam ja danas?

Osobno i danas kad moja majka digne obrvu, meni se noge odrežu. Da. Moja mama. Žena, majka, kraljica koju volim najviše na svijetu i danas tim svojim pogledom dirigira moje reakcije na situacije o kojima ju informiram. I zato, ne zna baš sve. I bolje. Jer što ne znaš, ne boli.

Osobno sam odgajana da ne činim drugim što ne želim da se čini meni, ali život nije baš bio fer cijelim putem i u previše prilika sam bila primorana skrenuti s pravog puta. Vjerujem da ste se i vi nebrojeno puta našli u prilici da napravite nešto što recimo nije dobro za ljude oko vas ili jednu specifičnu osobu, ali je za vas u tom trenutku izgledalo kao najbolja opcija. Ponavljam, najbolja opcija – za vas.

Foto: Pixabay – Pixel 2013

Možda ću lakše objasniti na sljedećoj priči.

Srednja škola. Nova okolina. Ne poznajem nikoga. U trećem razredu sam prebačena u novu školu zato što nisam bila „po volji“ jednom profesoru koji me prva dva razreda uporno pokušao srušiti ne bi li mi dokazao da „Svevišnji zna za 5, on (profesor) zna za 4, a mi jadnici znamo za 3, 2 i 1“. Kreten. Da, dobro ste pročitali. Kreten. Nisam mu to tada rekla, jer nisam tako odgojena, ali danas bi me čuo. Sreća njegova da u vrijeme kad je on predavao djeca nisu imala „muda“ ili „neodgoj“ kakav imaju danas. Ali o njima ćemo nekom drugom prilikom.

Dakle, srednja škola, pubertet prelazi u adolescenciju, nesigurnost i loše slika o samoj sebi udaraju svom snagom, a ja moram steći nova poznanstva s pričom o prelasku u novu školu koju su ubrzo svi saznali.

I što se dogodi?

Naravno, nanjuše me važne cure iz razreda. One najvažnije za kojima su svi dečki okretali glavu i sve djevojke su se htjele družiti s njima. One koje su se oblačile kao pop zvijezde iz obožavanog časopisa „Bravo“ ili rijetko gledanog MTV-a, jer pobogu, jedan je TV u kući i sigurno se na njemu ne vrti MTV.

I na što su se nakačile? Pa naravno, na „novu curu koju su izbacili iz škole“ (njihova slatka interpretacija), ili vam ga – mene.

Zapazile su da mi je kosa preduga i da su vrhovi ispucani. Da, samo „seljače“ nose dugu kosu.

Da imam jedne traperice i da su stoput pokrpane, ali ja ih i dalje uporno svako večer perem i sušim na radijatoru ili s fenom da ne bi u školi bila u hlačama na kojima strše koljena.

Da za užinu jedem sendvič koji donesem od kuće jer nemam novaca za kantinu. Iskreno, mamini sendviči su bili puno ukusniji od smeća koje se već tada nudilo u školskim kantinama.

Da idem sama kući iako sam živjela blizu škole. Sigurno zato što se nitko sa mnom ne želi biti viđen.

Sve to što su one govorile u svojim malim grupicama, uspješno su pustile kao pouzdanu informaciju svim klincima u školi.

Foto: pexels-rodnae-productions

Jedan dan u naš razred došla je nova djevojka. Ubrzo su fokus prebacile na nju, jer o meni nisu imale više što izmisliti. Da vam budem iskrena, bilo mi je drago da su se okomile na nekog drugog, ali ova djevojka nije bila spremna ne reagirati na takve priče. Prošla je tešku ratnu priču i ovakve „gluposti“ bile su joj dječja igra. Jedan dan na hodniku, usred velikog odmora, dok smo svaka jele svoju užinu ne obraćajući pažnju na ljude oko sebe, prekipjelo joj je. Ustala je, stala nasred hodnika i na sav glas rekla: „Oni koji prste upiru u druge, ne žele da se njih gleda. Pogledajte malo bolje kokoške koje loše pričaju o meni sada i ne brinite i o vama su pričale.“ Nastao je muk. Ona je znakovito pogledala u smjeru tih djevojaka, kiselo se osmjehnula i vratila se na stepenicu na kojoj smo zajedno jele svoju užinu. Pojela je sendvič do kraja, okrenula se prema meni i rekla: „Idemo Nena, ne mogu ja stalno tuđe bitke voditi.“ Imala je 16 godina tada.

Danas, ta djevojka je žena koja se bori za prava zlostavljanih žena. Ona je već tada, vjerojatno zbog teškog ratnog puta koji je prošla i svih loših iskustava koja je imala kroz život, odredila sama sebi da će braniti žene. Počela je na teži način, braneći sebe i mene od djevojaka. Kad žena ženu napadne, tada najgore sile vladaju.

Ono što je važno napomenuti jest da je ta djevojka, danas divna i jaka žena, već tada organizirala pomoć izbjeglicama, kako u hrani i odjeći, pokojim praktičnim informacijama pa čak i dajući instrukcije djeci. I mene je vodila sa sobom. Tada sam od nje naučila da se svako dobro dobrim vraća, i zato već od tada živim tako da uvijek postoji način da se učini dobro, pa iako i ukazivanjem na problem. Ja osobno ne bi imala muda prozvati kokoške tako, ali ona jest. I iako mi je kasnije rekla da joj je bilo žao što je morala to napraviti, ali neki ljudi ne znaju drugačije nego da budu prozvani.

Foto: Pixabay – marusya

Da, bile smo mlade, zbunjene, ratni adolescenti. I većina nas se danas bavi nekim humantiranim radom. Neki tajno, neki javno. Nije ni važno zna li se, važno je da se pomogne. Neki od nas su pak posrnuli jer nisu uz sebe imali osobu koja bi im pružila ruku kad im je trebala. Činjenica je da su nas situacije koje smo sami stvarali, ali i one u kojima smo sudjelovali, izgradili ljudima kakvi smo sada.

Znam da na živce idem ljudima oko sebe kad govorim: „Živim danas jer nemam garanciju za sutra.“ ili „Stvaraj uspomene. Trebat će ti kad ostaneš sam i kad mozak počne izvoditi trikove s tvojim razumom.“

Živeći tako, pazi da nikog ne povrijediš putem.

Toliko od mene danas.

Voli vas vaša Nena.

CityLIGHTS

Ministar Ružić obišao radove na obnovi Centra za odgoj i obrazovanje

Novi prostori trebali bi donijeti suvremenije uvjete rada i kvalitetnije usluge za ukupno 182 djece uključene u sustav obrazovanja i socijalne skrbi.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: mrosp.gov.hr

Vrijedna obnova Centra za odgoj i obrazovanje u Velikoj Gorici, teško oštećenog u potresu, trebala bi biti završena do rujna 2027. godine, a projekt financiran iz državnog proračuna procijenjen je na više od šest milijuna eura.

Tijekom posjeta Velikoj Gorici ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić obišao je radove na obnovi zgrade Centra u Zagrebačkoj ulici. U pratnji su bili gradonačelnik Krešimir Ačkar i ravnateljica ustanove Ivana Kokić Ajazaj.

Novi prostori trebali bi donijeti suvremenije uvjete rada i kvalitetnije usluge za ukupno 182 djece uključene u sustav obrazovanja i socijalne skrbi. Uz infrastrukturnu obnovu planirano je i tehnološko opremanje Centra. Privremeni prostor nalazi se u najmu Međunarodne zračne luke Zagreb. Ravnateljica Ivana Kokić Ajazaj pritom je istaknula važnost suradnje sa Zračnom lukom koja traje od 2016. godine, kada je potpisana Povelja o suradnji i prijateljstvu s ciljem poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju na području Velike Gorice.

Ministar Ružić zahvalio je upravi zračne luke na kontinuiranoj podršci Centru, ocijenivši suradnju institucija i lokalne zajednice važnim primjerom pomoći djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Goričke večeri: sezona otvorena!

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Nastavite čitati

HOTNEWS

Kaufland škola voća i povrća: Pet ustanova Velike Gorice u borbi za donaciju

Status partnera pojedine Kauflandove trgovine ili logističko-distributivnog centra dobit će ona škola koja prikupi najveći broj glasova.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Yan Krukau/Pexels

Kaufland je pokrenuo glasovanje u sklopu projekta „škola voća i povrća”, u kojem osnovne škole iz Hrvatske konkuriraju za cjelogodišnju donaciju svježeg voća i povrća, a odluka je sada u rukama kupaca.

Glasovanje traje od 13. do 26. svibnja i provodi se isključivo putem Kaufland mobilne aplikacije. Svaki korisnik jednom dnevno može aktivirati kupon vrijedan 10 bodova i na taj način dati svoj glas školi po izboru. U natjecanju sudjeluje i pet obrazovnih ustanova iz Velike Gorice: OŠ Vukovina, OŠ Novo Čiče, OŠ Velika Mlaka, OŠ Eugena Kumičića te Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica.

Dodatno, korisnici koji kao matičnu poslovnicu imaju bilo koji Kaufland u Zagrebu ili Karlovcu mogu svoj kupon usmjeriti i prema školama iz Jastrebarskog. Na kraju natjecanja, status partnera pojedine Kauflandove trgovine ili logističko-distributivnog centra dobit će ona škola koja prikupi najveći broj glasova među svim prijavljenim ustanovama.

Nastavite čitati

HOTNEWS

KTC nastavlja ulaganja: Ozelenjeno još pet vrtića i donirano 4.000 eura

KTC kroz projekte uređenja vrtićkih dvorišta i donacije lokalnim udrugama nastavlja kontinuirano ulagati u zajednicu.

Objavljeno

na

KTC je četvrtu godinu zaredom proveo projekt „Za zelenu mladost“, kroz koji uređuje i ozelenjuje dvorišta dječjih vrtića u sredinama u kojima posluju njihovi trgovački centri.

Ovogodišnjim aktivnostima obuhvaćeno je pet vrtića, čime je ukupan broj uređenih vrtićkih prostora narastao na 20. Cilj projekta je djeci omogućiti kvalitetniji boravak na otvorenom te ih od najranije dobi potaknuti na razvijanje svijesti o važnosti očuvanja okoliša i zelenih površina.

Među ovogodišnjim pobjednicima natječaja našli su se DV Reheki Orehovica, DV Bjelovar – objekt Alojzija Stepinca, DV Varaždin – objekt Kozarčeva, DV Petrinjčica – objekt Izvor iz Petrinje te DV Lojtrica – centralni objekt iz Velike Mlake. Vrtićima su osigurani sadni materijal, bilje, alat i igračke za aktivnosti na otvorenom, a u samom uređenju okoliša sudjelovali su i zaposlenici KTC-a zajedno s djecom i odgajateljima. Tako su vrtićka dvorišta dobila novi, zeleniji izgled prilagođen boravku i igri na otvorenom.

Uz projekt uređenja vrtića, KTC je zajedno s dugogodišnjim partnerom Tvornicom ulja Čepin uručio i donaciju od 4.000 eura Udruzi „Sunčica-Velika Gorica“. Donaciju je predala predsjednica Uprave KTC d.d. Daliborka Kranjčić, dok ju je u ime Udruge preuzela voditeljica Jadranka Kovač.

Udruga „Sunčica-Velika Gorica“ djeluje na području promicanja inkluzije te provodi programe odgoja, obrazovanja i rehabilitacije za djecu predškolske i osnovnoškolske dobi, sa i bez poteškoća u razvoju.

KTC kroz projekte uređenja vrtićkih dvorišta i donacije lokalnim udrugama nastavlja kontinuirano ulagati u zajednicu s ciljem poboljšanja uvjeta za djecu i jačanja društveno odgovornih inicijativa.

Nastavite čitati

HOTNEWS

VIDEO Australski turopoljci koji vole češkanje

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Tko kaže da za egzotične životinje treba otići na drugi kraj svijeta?

OPG Munđer iz Velike Mlake na svome imanju drži jednu od najvećih ptica na svijetu – emua!

Ovi “Australski turopoljci” vole salatu, češkanje i naše Turopolje, a rado poziraju i pred kamerom.

Pogledajte kako su emui iz Australije pronašli svoj drugi dom kod obitelji Munđer.

 

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno