HOTNEWS
Kako nas prošlost definira i zašto je sada vrijeme za akciju?
Činjenica je da su nas situacije koje smo sami stvarali, ali i one u kojima smo sudjelovali, izgradili ljudima kakvi smo sada.
O ovome bi mogli pisati danima opisujući i vlastita i tuđa iskustva, ali činjenica je da nema veće istine od ove. Baš iz tog razloga u našem narodu se na ovu temu pojavilo puno poštapalica. Ja ću nabrojati neke, a vi me slobodno ispravite ili nadopunite.
„Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju.“
„Svaka rit dođe na šekret.“ – pardon maj frenč, ali ima ih još.
„Svaka cica dođe na kolica.“ – opet taj frenč, ali slikovito je.
Sigurna sam da ćete se i vi sjetiti još poneke, pa izvolite.
A zašto je ovo važno?
Pa zbog sadašnjosti. Zbog onoga što radimo sada, jer jednog dana i to će biti prošlost. Na žalost, ili na sreću, ili bolje da ne znamo da postoji, ali navodno vremeplov još uvijek nije izumljen. Dakle, nema šanse da vratimo vrijeme unazad i ispravimo pogreške. Iako su nas te pogreške, bile one namjerne ili nenamjerne izgradile u osobe koje smo danas, sami nosimo taj križ. Ppostoje ljudi koji su baš zbog tih pogrešaka na neki način stradali. Nije nužno da smo im nešto fizički učinili. Možda je naša boja glasa ili pogled u datom trenutku nekome tko je tada trebao samo zagrljaj, bilo dovoljno da odustane od nečeg većeg i važnijeg što je tada želio napraviti.
Sjetite se samo reakcija svojih roditelja kad ste im rekli da ste dobili lošu ocjenu ili da ste zaspali na prvi sat nastave ili na trening. Sjećate se tih pogleda punih razočarenja? A zapravo, riječ je samo o jednoj slaboj ocjeni i o jednom produženom snu koji je vjerojatno bio toliko lijep da vaše tijelo nije htjelo da ta vrsta ugode prekine. Kakve pak to veze ima s osobom koja sam ja danas?
Osobno i danas kad moja majka digne obrvu, meni se noge odrežu. Da. Moja mama. Žena, majka, kraljica koju volim najviše na svijetu i danas tim svojim pogledom dirigira moje reakcije na situacije o kojima ju informiram. I zato, ne zna baš sve. I bolje. Jer što ne znaš, ne boli.
Osobno sam odgajana da ne činim drugim što ne želim da se čini meni, ali život nije baš bio fer cijelim putem i u previše prilika sam bila primorana skrenuti s pravog puta. Vjerujem da ste se i vi nebrojeno puta našli u prilici da napravite nešto što recimo nije dobro za ljude oko vas ili jednu specifičnu osobu, ali je za vas u tom trenutku izgledalo kao najbolja opcija. Ponavljam, najbolja opcija – za vas.
Foto: Pixabay – Pixel 2013
Možda ću lakše objasniti na sljedećoj priči.
Srednja škola. Nova okolina. Ne poznajem nikoga. U trećem razredu sam prebačena u novu školu zato što nisam bila „po volji“ jednom profesoru koji me prva dva razreda uporno pokušao srušiti ne bi li mi dokazao da „Svevišnji zna za 5, on (profesor) zna za 4, a mi jadnici znamo za 3, 2 i 1“. Kreten. Da, dobro ste pročitali. Kreten. Nisam mu to tada rekla, jer nisam tako odgojena, ali danas bi me čuo. Sreća njegova da u vrijeme kad je on predavao djeca nisu imala „muda“ ili „neodgoj“ kakav imaju danas. Ali o njima ćemo nekom drugom prilikom.
Dakle, srednja škola, pubertet prelazi u adolescenciju, nesigurnost i loše slika o samoj sebi udaraju svom snagom, a ja moram steći nova poznanstva s pričom o prelasku u novu školu koju su ubrzo svi saznali.
I što se dogodi?
Naravno, nanjuše me važne cure iz razreda. One najvažnije za kojima su svi dečki okretali glavu i sve djevojke su se htjele družiti s njima. One koje su se oblačile kao pop zvijezde iz obožavanog časopisa „Bravo“ ili rijetko gledanog MTV-a, jer pobogu, jedan je TV u kući i sigurno se na njemu ne vrti MTV.
I na što su se nakačile? Pa naravno, na „novu curu koju su izbacili iz škole“ (njihova slatka interpretacija), ili vam ga – mene.
Zapazile su da mi je kosa preduga i da su vrhovi ispucani. Da, samo „seljače“ nose dugu kosu.
Da imam jedne traperice i da su stoput pokrpane, ali ja ih i dalje uporno svako večer perem i sušim na radijatoru ili s fenom da ne bi u školi bila u hlačama na kojima strše koljena.
Da za užinu jedem sendvič koji donesem od kuće jer nemam novaca za kantinu. Iskreno, mamini sendviči su bili puno ukusniji od smeća koje se već tada nudilo u školskim kantinama.
Da idem sama kući iako sam živjela blizu škole. Sigurno zato što se nitko sa mnom ne želi biti viđen.
Sve to što su one govorile u svojim malim grupicama, uspješno su pustile kao pouzdanu informaciju svim klincima u školi.
Foto: pexels-rodnae-productions
Jedan dan u naš razred došla je nova djevojka. Ubrzo su fokus prebacile na nju, jer o meni nisu imale više što izmisliti. Da vam budem iskrena, bilo mi je drago da su se okomile na nekog drugog, ali ova djevojka nije bila spremna ne reagirati na takve priče. Prošla je tešku ratnu priču i ovakve „gluposti“ bile su joj dječja igra. Jedan dan na hodniku, usred velikog odmora, dok smo svaka jele svoju užinu ne obraćajući pažnju na ljude oko sebe, prekipjelo joj je. Ustala je, stala nasred hodnika i na sav glas rekla: „Oni koji prste upiru u druge, ne žele da se njih gleda. Pogledajte malo bolje kokoške koje loše pričaju o meni sada i ne brinite i o vama su pričale.“ Nastao je muk. Ona je znakovito pogledala u smjeru tih djevojaka, kiselo se osmjehnula i vratila se na stepenicu na kojoj smo zajedno jele svoju užinu. Pojela je sendvič do kraja, okrenula se prema meni i rekla: „Idemo Nena, ne mogu ja stalno tuđe bitke voditi.“ Imala je 16 godina tada.
Danas, ta djevojka je žena koja se bori za prava zlostavljanih žena. Ona je već tada, vjerojatno zbog teškog ratnog puta koji je prošla i svih loših iskustava koja je imala kroz život, odredila sama sebi da će braniti žene. Počela je na teži način, braneći sebe i mene od djevojaka. Kad žena ženu napadne, tada najgore sile vladaju.
Ono što je važno napomenuti jest da je ta djevojka, danas divna i jaka žena, već tada organizirala pomoć izbjeglicama, kako u hrani i odjeći, pokojim praktičnim informacijama pa čak i dajući instrukcije djeci. I mene je vodila sa sobom. Tada sam od nje naučila da se svako dobro dobrim vraća, i zato već od tada živim tako da uvijek postoji način da se učini dobro, pa iako i ukazivanjem na problem. Ja osobno ne bi imala muda prozvati kokoške tako, ali ona jest. I iako mi je kasnije rekla da joj je bilo žao što je morala to napraviti, ali neki ljudi ne znaju drugačije nego da budu prozvani.
Foto: Pixabay – marusya
Da, bile smo mlade, zbunjene, ratni adolescenti. I većina nas se danas bavi nekim humantiranim radom. Neki tajno, neki javno. Nije ni važno zna li se, važno je da se pomogne. Neki od nas su pak posrnuli jer nisu uz sebe imali osobu koja bi im pružila ruku kad im je trebala. Činjenica je da su nas situacije koje smo sami stvarali, ali i one u kojima smo sudjelovali, izgradili ljudima kakvi smo sada.
Znam da na živce idem ljudima oko sebe kad govorim: „Živim danas jer nemam garanciju za sutra.“ ili „Stvaraj uspomene. Trebat će ti kad ostaneš sam i kad mozak počne izvoditi trikove s tvojim razumom.“
Živeći tako, pazi da nikog ne povrijediš putem.
Toliko od mene danas.
Voli vas vaša Nena.
HOTNEWS
FOTO Hrvački virtuozi dobili priznanje Grada
Jedan od najstarijih sportova gorički hrvači digli u vrh!
Na hrvačkom turniru „Sveti Nikola” te Prvenstvu Zagrebačke županije za starije dječake i kadete u Velikoj Gorici, velikogorički hrvači ostvarili su sjajan uspjeh – 16 medalja i dva ekipna naslova – Najuspješnija kadetska ekipa Zagrebačke županije i Najuspješnija ekipa starijih dječaka početnika.
Ovo je samo jedan u nizu uspjeha Hrvačkog kluba Velika gorica 1991 tijekom godine, a danas su ih na svečanom prijemu nagradili gradonačelnik Krešimir Ačkar i resorna pročelnica Lana Krunić Lukinić.
Foto: Sanjin Vrbanus
– Jasno mi je zašto su vaši rezultati postali dio tradicije, dio kontinuiteta i dio jednog identiteta grada i ponosa zbog kojega smo svi skupa sretni, budući da imate vodstvo, Anrija Targuša koje se može pohvaliti s nekoliko uglednih funkcija u gradu. Ja vam, dragi dečki, čestitam od srca na tome. Drago mi je da se sada vidimo barem treći ili četvrti put unazad dvije godine, što znači da se sve ovo što ste postizali nije se dogodilo slučajno. Zaslužili ste priznanje za sav onaj rad, entuzijazam, odricanje koje ste zapravo sami vi najbolje vidjeli u svome osobnome životu, a koje ste morali pružiti da bi došli dalje. Ostanite ponos grada, uzor mlađim generacijama , a grad će vam biti podrška i u budućnosti – poručio je Ačkar hrvačima.
Foto: Sanjin Vrbanus
A upravo se na kontinuiranoj podršci zahvalio Targuš, ne samo Hrvačkom klubu, nego u cijeloj sportskoj zajednici.
-Za zajednica uistinu nije mala , broji oko 7.000 sportaša iz 55 klubova, što možemo izračunati da od stanovnika Velike Gorice, gotovo svaki deveti stanovnik ovog grada je član naše sportske zajednice, i to je otprilike 10 do11% stanovništva. Inače moji hrvači su osvajači nacionalnih medalja a kad sam prošle godine mislio da je najuspješnija godina u povijesti i da ne može biti bolje, dogodila se još jedna uspješnija godina gdje smo postali kadetski prvaci Hrvatske. To nije mala stvar. To je jedna velika stvar za naš klub, jedan mladi klub – ispričao je predsjednik Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 Anri Targuš.
Foto: Sanjin Vrbanus
Nabrojao je da su dečki postali regionalni prvaci Hrvatske središnje regije, županijski prvaci Hrvatske, a na posljednjem turnitu su bili i najuspješnija ekipa starijih dječaka.
-Hrvamo dva stila; grčko-rimski stil gdje u borbi nisu dozvoljene noge i slobodni stil. Možemo reći dva različita sporta. Naš Mark Grgić je osvojio treće mjesto u grčko-rimskom stilu, a ima danas i rođendan, pa mu uz uspjeh, čestitam i rođendan – rekao je Targuš koji je ujedno i trener hrvačima.
FOTO galerija:
HOTNEWS
Hrvatski lovački savez Svečanom akademijom proslavio 100. obljetnicu
Savez danas okuplja 70.000 lovaca i 3.000 lovkinja, a posebno za veliku obljetnicu Hrvatska pošta je izdala prigodnu poštansku marku s motivom jelena u rici.
Hrvatski lovački savez obilježio je danas u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 100 godina kontinuiranog rada na izgradnji institucionalne tradicije, promicanju održivog upravljanja prirodnim bogatstvima te njegovanju zajedništva unutar lovačke zajednice.
Svečanosti se odazvalo više od 1500 lovaca iz cijele Hrvatske, ali i susjednih zemalja i Europske unije te brojni uzvanici iz javnog, gospodarskog i političkog života uključujući Davida Vlajčića, potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Mariju Vučković, ministricu zaštite okoliša i zelene tranzicije, Radovana Fuchsa, ministra znanosti, obrazovanja i mladih, državne tajnike, brojne saborske zastupnike, predsjednike saborskih odbora i druge.
Svečana akademija održana je pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske, a posebno za veliku obljetnicu Hrvatska pošta je izdala prigodnu poštansku marku s motivom jelena u rici, autorice Alenke Lalić.
Hrvatski lovački savez danas okuplja 70.000 lovaca i 3.000 lovkinja koji kroz svoje udruge i saveze predstavljaju najrasprostranjeniju terensku mrežu za očuvanje divljači i njezinih staništa u zemlji.
–U današnjem modernom svijetu, pred lovce se postavljaju sve veći izazovi uključujući klimatske promjene, širenje bolesti divljači, moderne tehnologije, rast urbanih sredina, a nerijetko i nerazumijevanja onih koji ne poznaju poziv lovaca, najvećih zaštitnika prirode – istaknuo je Goran Kaniški, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gorana Jandrokovića te pojasnio kako je lovstvo duboko ukorijenjeno u hrvatski identitet kao spoj tradicije, znanosti i odgovornog gospodarenja prirodnim bogatstvima.
–Ministarstvo poljoprivrede u Hrvatskom lovačkom savezu vidi strateškog partnera u očuvanju sadašnje razine zaštićenosti divljači i to posebno u području osiguranja od šteta u prometu uzrokovanih divljači, gdje smo godišnjoj razini dodijelili više od 15 milijuna eura. U zajedničkoj borbi protiv afričke svinjske kuge do kraja studenog odstrijeljeno je 11.000 svinja, a već smo isplatili i više od 50.000 eura naknade za odstrjel – naglasio je David Vlajčić, potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, te dodao kako nastavljaju raditi na smanjenju šteta na usjevima i prometnicama, kao i na izmjenama Zakona o lovstvu koji se izrađuje s lovačkom strukom.
Nacrt novog Zakona o lovstvu nalazi se u završnoj fazi i uskoro ide u saborsku proceduru, a cilj mu je jačanje lovačkih udruga i osiguravanje dugoročne stabilnosti sustava.
U sklopu svečanosti organizirane su izložbe raznih lovačkih aktivnosti, od kinologije, preko streljaštva, sve do sokolarstva. Prikazano je bogato nakladništvo Hrvatskog lovačkog saveza te izložba preparata Lovačkog muzeja kako bi se uzvanicima približili lovački običaji, kultura, tradicija kao i doprinos lovstva očuvanju okoliša i bioraznolikosti.
Mato Čičak, predsjednik Hrvatskog lovačkog saveza istaknuo je da novoizabrano vodstvo, predano radi na tome da Savez bude transparentan i odgovoran, a odluke jasne i dostupne svim članovima.
–Pred nama je zadaća snažnijeg zalaganja za zaštitu interesa hrvatskog lovstva kroz pozitivne zakonske propise. Lovstvo nije samo tradicija i strast, već važan dio identiteta naše zemlje, stoga mora biti samostalno i prepoznatljivo u donošenju odluka koje najbolje podupiru rad lovaca u očuvanju prirodne baštine Republike Hrvatske – dodao je Čičak.
U sklopu svečane akademije dodijeljene su zahvalnice za potporu razvoju hrvatskog lovstva Vladi Republike Hrvatske, Hrvatskom saboru i organizaciji FACE, europskoj federaciji koja okuplja 7 milijuna lovaca i aktivno radi na očuvanju prirode kroz održivo lovstvo.
-Hrvatski lovački savez pridružuje brojnim nacionalnim lovačkim savezima koji slave 100 godina baštine i znanja, te se, na sreću, pomlađuju novim projektima i idejama. Svakodnevno u Bruxellesu pomažemo europskim donositeljima odluka da shvate kako su lovci partneri u očuvanju prirode, a ne protivnici – objasnio je Griffin.Cy Griffin, predstavnik FACE-a.
U kulturno-umjetničkom dijelu programa nastupili su Klapa Sveti Hubert iz Šibenika, Tamburaški sastav Milenij iz Slavonskog Broda i plesna skupina Dječjeg vrtića Tatjane Marinić, podružnica Tuškanac, čiji su mališani odjeveni u šestinske nošnje otplesali tri tradicionalna plesa inspirirana životinjskim motivima.
HOTNEWS
NOVA GODINA, NOVI BUSEVI Gorica uvodi 5 električnih autobusa
Imaju kapacitet od 92 putnika, opremljeni su USB utičnicama, uređajima za validaciju čipova i karata, te audio-vizualnim sustavom za najavu stanica.
HOTNEWS
FOTO Susret inkluzije i poštovanja – Velika Gorica je jedini grad u županiji koji ima Strategiju za osobe s invaliditetom
“Ovoliko parasportaša na međunarodnoj razini iz našega grada nema niti jedan grad u Hrvatskoj.”
U povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom danas je u Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica održan susret osoba s invaliditetom koje je primila pročelnica Lana Krunić Lukinić.
U društvu predsjednika Parasportskog saveza Zagrebačke županije Darka Matića, u svojem uvodnom obraćanju istaknula je dugogodišnju viziju Grada po kojoj svatko ima pravo na dostojanstveni život.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Upravo ste vi naša snaga, naša motivacija i vi ste dokaz da upornost, hrabrost i životna energija tjera nas u lokalnoj samoupravi da budemo još bolji nego što jesmo. Nastavit ćemo i u budućnosti ulagati u pristupačnost, podršku i razumijevanje, jer zapravo grad koji brine o svakom svom sugrađaninu, zapravo brine o daljoj budućnosti – naglasila je Krunić Lukinić.
Podsjetimo da Velika Gorica već 15 godina kontinuirano provodi Strategiju izjednačavanja mogućnosti i prava za osobe s invaliditetom te je jedini grad u Zagrebačkoj Županiji koji ima vlastitu strategiju za to područje.
Foto Sanjin Vrbanus
-Provodimo trenutno i već četvrtu takvu strategiju u suradnju sa našim udrugama, ustanovama i samim korisnicima i želim zahvaliti svima vama pojedinačno što nas svakodnevno učite strpljenju, snazi, ali i ljudskosti. Ovi dani kroz prošli i ovaj tjedan upravo su posvećeni vama, a naša odgovornost traje svaki dan u godini – podsjetila je pročelnica i dodala kako konkretna podrška nije samo na papiru već postoje konkretni programi koji poboljšavaju kvalitetu života.
-Već godinu dana provodimo besplatni desetosatni program za svu djecu u našem predškolskom obrazovanju. No i prije toga, sva djeca koja su imala određene poteškoće u razvoju imala su besplatan vrtić. Tu bi voljela i napomenuti i pohvaliti Centar za djecu mlade i obitelj koji se nedavno preselio u novi, bolji prostor, a zahvaljujući njemu krećemo sa ranom intervencijom, odnosno širimo stručni timove; rehabilitatora, logopeda, psihologa i svih potrebnih stručnih kadrova, u suradnji s našim gradskim vrtićima u sklopu kojih također djeluju stručni timovi kako bi se određene teškoće na vrijeme prepoznale – objasnila je Krunić Lukinić a podsjetila je i na gradnju dva nova vrtića – u Pokupskoj i u Kolarevoj ulici.
Foto: Sanjin Vrbanus
Naime, kapacitet vrtića će biti ukupno 400 djece, svaki vrtić pojedinačno će imati 10 skupina a u budućnosti će određene skupine u tim vrtićima imati dodatne skupine za djecu po teškoćama u razvoju. Podsjetimo, trenutačno na području grada Velike Gorice djeluju dvije takve skupine u dječjem vrtiću Žirek.
Osim toga, Grad godinama provodi i program asistenata u nastavi kroz projekt “Svako dijete ima pravo na obrazovanje”. Trenutačno je osposobljeno 114 pomoćnika za 120 učenika.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Ove godine za naše pomoćnike povećali smo satnicu, osigurali specijalizirani prijevoz kombi vozila za osobe sa invaliditetom, a dugi niz godina provodimo program osobnih asistenata. U proračunu iz godine u godinu sudjeluje Savjetovalište za djecu s teškoćama u razvoju i osobe sa invaliditetom, osiguravamo i financijsku pomoć za ortopedska pomagala i subvencije prijevoza na rehabilitacije, financiramo i hranu za sve pomagače, za slijepe, ali i za druge osobe kojima je to neophodno – istaknula je pročelnica.
Po pitanju barijera s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom, Grad je učinio značajan iskorak. Ugrađene su podizne platforme za pristup pozornicama i pristup u zgradama, postavljaju se inkluzivna dječja igrala.
Foto: Sanjin Vrbanus
Među ostalim, osigurana je i audiodeskripcija kulturnih i sportskih događanja, financira se i Parasportski savez i udruge koje okupljaju osobe sa invaliditetom, a drugu godinu za redom i isplata uskrsnica i božićnica.
-Apsolutno smo ponosni na njihove rezultate, bilo na nacionalnim, ali međunarodnim turnirima. Također se nadam da ćete sredinom prosinca ili najkasnije u siječnju dobiti napokon ključeve vašeg novog prostora, jer ujedinjeni u različitostima možemo izgraditi našu Veliku Goricu kao primjer inkluzije i poštovanja za sve – zaključila je pročelnica svoje obraćanje.
Foto: Sanjin Vrbanus
Riječi pročelnice potvrdila je i predsjednica i trenerica u Para stolnoteniskog kluba osoba s invaliditetom Uspon Mirjana Luičić.
-Velika Gorica ima rezultate kojima se ni jedan grad u Hrvatskoj ne može pohvaliti. Čak bih rekla niti Zagreb, i to zbog masovnosti. Ovoliko para sportaša na međunarodnoj razini iz našega grada nema niti jedan grad u Hrvatskoj. Sigurno da je tu potpora grada vrlo, vrlo važna, no potrebna su nam sve veća sredstva kako bismo mogli zadržati tu kvalitetu, posebno zbog zadržavanja trenera – dodala je Lučić i zahvalila Gradu na plaćanju članarina u teretanama, no zatražila je u budućnosti i mogućnost realizacije vlastite teretane, samo za velikogoričke parasportaše.
Foto: Sanjin Vrbanus
HOTNEWS
Velikogoričani upalili drugu adventsku svijeću
Druga svijeća Adventa je simbol svjetla vjere i oblikovanja zajednice s Bogom, a ujedno i naglašava mir u svijetu, zajednici i u nama samima.
Večeras je uz molitvu, koju je vidio župnik župe bl. Alojzija Stepinca Luka Brešić, na Trgu Stjepana Radića, i uz pratnju župnog zbora upaljena druga adventska svijeća.
Foto: Vanesa Miković
Svjetlo druge svijeće koje upalio predsjednik gradske četvrti Josip Kolić, simbol je svjetla vjere i oblikovanja zajednice s Bogom, a ujedno i naglašava mir u svijetu, zajednici i u nama samima.
Foto: Vanesa Miković
-
Vijestiprije 4 danaVelikogorički županijski sud danas u zoni visokog rizika
-
Najaveprije 2 dana“Dupli” Petek na Gorice zove na još! Milina na štandovima i prilika za dobro djelo
-
Sportprije 2 dana‘Mi ćemo na Maksimiru igrati finale Svjetskog prvenstva. A oni će možda i rotirati…’
-
Sportprije 5 danaFOTO Startala 5. Super malonogometna liga VG 2025