HOTNEWS

Kako nas prošlost definira i zašto je sada vrijeme za akciju?

Činjenica je da su nas situacije koje smo sami stvarali, ali i one u kojima smo sudjelovali, izgradili ljudima kakvi smo sada.

Objavljeno

prije 3 godine

7. prosinca 2022.

Objavio/la

Nevena Skočić

O ovome bi mogli pisati danima opisujući i vlastita i tuđa iskustva, ali činjenica je da nema veće istine od ove. Baš iz tog razloga u našem narodu se na ovu temu pojavilo puno poštapalica. Ja ću nabrojati neke, a vi me slobodno ispravite ili nadopunite.

„Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju.“

„Svaka rit dođe na šekret.“ – pardon maj frenč, ali ima ih još.

„Svaka cica dođe na kolica.“ – opet taj frenč, ali slikovito je.

Sigurna sam da ćete se i vi sjetiti još poneke, pa izvolite.

A zašto je ovo važno?

Pa zbog sadašnjosti. Zbog onoga što radimo sada, jer jednog dana i to će biti prošlost. Na žalost, ili na sreću, ili bolje da ne znamo da postoji, ali navodno vremeplov još uvijek nije izumljen. Dakle, nema šanse da vratimo vrijeme unazad i ispravimo pogreške. Iako su nas te pogreške, bile one namjerne ili nenamjerne izgradile u osobe koje smo danas, sami nosimo taj križ. Ppostoje ljudi koji su baš zbog tih pogrešaka na neki način stradali. Nije nužno da smo im nešto fizički učinili. Možda je naša boja glasa ili pogled u datom trenutku nekome tko je tada trebao samo zagrljaj, bilo dovoljno da odustane od nečeg većeg i važnijeg što je tada želio napraviti.

Sjetite se samo reakcija svojih roditelja kad ste im rekli da ste dobili lošu ocjenu ili da ste zaspali na prvi sat nastave ili na trening. Sjećate se tih pogleda punih razočarenja? A zapravo, riječ je samo o jednoj slaboj ocjeni i o jednom produženom snu koji je vjerojatno bio toliko lijep da vaše tijelo nije htjelo da ta vrsta ugode prekine. Kakve pak to veze ima s osobom koja sam ja danas?

Osobno i danas kad moja majka digne obrvu, meni se noge odrežu. Da. Moja mama. Žena, majka, kraljica koju volim najviše na svijetu i danas tim svojim pogledom dirigira moje reakcije na situacije o kojima ju informiram. I zato, ne zna baš sve. I bolje. Jer što ne znaš, ne boli.

Osobno sam odgajana da ne činim drugim što ne želim da se čini meni, ali život nije baš bio fer cijelim putem i u previše prilika sam bila primorana skrenuti s pravog puta. Vjerujem da ste se i vi nebrojeno puta našli u prilici da napravite nešto što recimo nije dobro za ljude oko vas ili jednu specifičnu osobu, ali je za vas u tom trenutku izgledalo kao najbolja opcija. Ponavljam, najbolja opcija – za vas.

Foto: Pixabay – Pixel 2013

Možda ću lakše objasniti na sljedećoj priči.

Srednja škola. Nova okolina. Ne poznajem nikoga. U trećem razredu sam prebačena u novu školu zato što nisam bila „po volji“ jednom profesoru koji me prva dva razreda uporno pokušao srušiti ne bi li mi dokazao da „Svevišnji zna za 5, on (profesor) zna za 4, a mi jadnici znamo za 3, 2 i 1“. Kreten. Da, dobro ste pročitali. Kreten. Nisam mu to tada rekla, jer nisam tako odgojena, ali danas bi me čuo. Sreća njegova da u vrijeme kad je on predavao djeca nisu imala „muda“ ili „neodgoj“ kakav imaju danas. Ali o njima ćemo nekom drugom prilikom.

Dakle, srednja škola, pubertet prelazi u adolescenciju, nesigurnost i loše slika o samoj sebi udaraju svom snagom, a ja moram steći nova poznanstva s pričom o prelasku u novu školu koju su ubrzo svi saznali.

I što se dogodi?

Naravno, nanjuše me važne cure iz razreda. One najvažnije za kojima su svi dečki okretali glavu i sve djevojke su se htjele družiti s njima. One koje su se oblačile kao pop zvijezde iz obožavanog časopisa „Bravo“ ili rijetko gledanog MTV-a, jer pobogu, jedan je TV u kući i sigurno se na njemu ne vrti MTV.

I na što su se nakačile? Pa naravno, na „novu curu koju su izbacili iz škole“ (njihova slatka interpretacija), ili vam ga – mene.

Zapazile su da mi je kosa preduga i da su vrhovi ispucani. Da, samo „seljače“ nose dugu kosu.

Da imam jedne traperice i da su stoput pokrpane, ali ja ih i dalje uporno svako večer perem i sušim na radijatoru ili s fenom da ne bi u školi bila u hlačama na kojima strše koljena.

Da za užinu jedem sendvič koji donesem od kuće jer nemam novaca za kantinu. Iskreno, mamini sendviči su bili puno ukusniji od smeća koje se već tada nudilo u školskim kantinama.

Da idem sama kući iako sam živjela blizu škole. Sigurno zato što se nitko sa mnom ne želi biti viđen.

Sve to što su one govorile u svojim malim grupicama, uspješno su pustile kao pouzdanu informaciju svim klincima u školi.

Foto: pexels-rodnae-productions

Jedan dan u naš razred došla je nova djevojka. Ubrzo su fokus prebacile na nju, jer o meni nisu imale više što izmisliti. Da vam budem iskrena, bilo mi je drago da su se okomile na nekog drugog, ali ova djevojka nije bila spremna ne reagirati na takve priče. Prošla je tešku ratnu priču i ovakve „gluposti“ bile su joj dječja igra. Jedan dan na hodniku, usred velikog odmora, dok smo svaka jele svoju užinu ne obraćajući pažnju na ljude oko sebe, prekipjelo joj je. Ustala je, stala nasred hodnika i na sav glas rekla: „Oni koji prste upiru u druge, ne žele da se njih gleda. Pogledajte malo bolje kokoške koje loše pričaju o meni sada i ne brinite i o vama su pričale.“ Nastao je muk. Ona je znakovito pogledala u smjeru tih djevojaka, kiselo se osmjehnula i vratila se na stepenicu na kojoj smo zajedno jele svoju užinu. Pojela je sendvič do kraja, okrenula se prema meni i rekla: „Idemo Nena, ne mogu ja stalno tuđe bitke voditi.“ Imala je 16 godina tada.

Danas, ta djevojka je žena koja se bori za prava zlostavljanih žena. Ona je već tada, vjerojatno zbog teškog ratnog puta koji je prošla i svih loših iskustava koja je imala kroz život, odredila sama sebi da će braniti žene. Počela je na teži način, braneći sebe i mene od djevojaka. Kad žena ženu napadne, tada najgore sile vladaju.

Ono što je važno napomenuti jest da je ta djevojka, danas divna i jaka žena, već tada organizirala pomoć izbjeglicama, kako u hrani i odjeći, pokojim praktičnim informacijama pa čak i dajući instrukcije djeci. I mene je vodila sa sobom. Tada sam od nje naučila da se svako dobro dobrim vraća, i zato već od tada živim tako da uvijek postoji način da se učini dobro, pa iako i ukazivanjem na problem. Ja osobno ne bi imala muda prozvati kokoške tako, ali ona jest. I iako mi je kasnije rekla da joj je bilo žao što je morala to napraviti, ali neki ljudi ne znaju drugačije nego da budu prozvani.

Foto: Pixabay – marusya

Da, bile smo mlade, zbunjene, ratni adolescenti. I većina nas se danas bavi nekim humantiranim radom. Neki tajno, neki javno. Nije ni važno zna li se, važno je da se pomogne. Neki od nas su pak posrnuli jer nisu uz sebe imali osobu koja bi im pružila ruku kad im je trebala. Činjenica je da su nas situacije koje smo sami stvarali, ali i one u kojima smo sudjelovali, izgradili ljudima kakvi smo sada.

Znam da na živce idem ljudima oko sebe kad govorim: „Živim danas jer nemam garanciju za sutra.“ ili „Stvaraj uspomene. Trebat će ti kad ostaneš sam i kad mozak počne izvoditi trikove s tvojim razumom.“

Živeći tako, pazi da nikog ne povrijediš putem.

Toliko od mene danas.

Voli vas vaša Nena.

HOTNEWS

FOTO Sudar u Velikoj Gorici s nekoliko ozlijeđenih, iz cisterne istjecale opasne tekućine – Riječ je o scenariju planirane vježbe

Na 7 lokacija u različitim vježbama sudjelovalo je više od 150 pripadnika snaga Civilne zaštite.

Objavljeno

prije 1 dan

18. listopada 2025.

Objavio/la

Marija Vrbanus

Pripadnici gradskih snaga Civilne zaštite provjerili su spremnost i međusobnu koordinaciju u slučaju teških prometnih nesreća, u sklopu vježbi Stožera civilne zaštite Grada Velike Gorice pod nazivom “Prometna nesreća Velika Gorica 2025”.

Glavna vježba odvijala se od podneva na križanju Ulice Hrvatske bratske zajednice i Pleške ulice, u blizini Gradskog stadiona s ciljem provjere spremnosti i suradnje operativnih snaga u izvanrednim situacijama, gdje su još jednom potvrdili promptnost i stručan pristup ozlijeđenima te brzo saniranje opasnih tvari.

Naime, scenarij vježbe temeljio se na prometnoj nesreći u kojoj su sudjelovala dva osobna vozila i autocisterna za prijevoz opasnih radnih tvari, a u sudaru je došlo i do istjecanja tekućine iz cisterne, kao i ozljeđivanja osoba. Jedno od vozila imalo je prikolicu s koje su ispale bačve s nepoznatom tekućinom.

U oba vozila, vozačima i putnicima bila je potrebna hitna medicinska pomoć i izvlačenje uz stručnost vatrogasaca i posebne opreme.

-U vježbi sudjeluju svi pripadnici snaga Civilne zaštite našega grada, od vatrogasaca, policije, Hitne medicinske pomoći, Društva Crvenog križa, Županijskog centra 112 i studenti Veleučilišta koji imaju ulogu unesrećenih, a sve kako bismo utvrdili našu spremnost u kriznim situacijama. Moramo zajednički biti spremni i koordinirani, a ova vježba je to i pokazala – poručio je kako načelnik Stožera Civilne zaštite Grada Velike Gorice Dalibor Mrakovčić.

Dodajmo kako su gradske snage Civilne zaštite danas imale vježbe na 7 različitih lokacija u velikogoričkoj okolici, a središnja je bila u Velikoj Gorici kod Gradskog stadiona. Ukupno je sudjelovalo više od 150 pripadnika snaga Civilne zaštite.

-Na temelju do sada viđenog izuzetno sam zadovoljan sa stanjem pripravnosti pripadnika Stožera Civilne zaštite, a u vježbu se uključilo i naše Ravnateljstvo civilne zaštite i Kemijsko-biološko-radiološko-nuklearna zaštita. Svi segmenti u ovoj vrlo složenoj vježbi, pokazali su kako se djeluje u kriznim situacijama i da su spremni odgovoriti na bilo kakvu krizu ili nesreću. Čestitam u ime Grada Velike Gorice svim sudionicima – rekao je zamjenik gradonačelnika Grada Velike Gorice Neven Karas.

U vježbi su sudjelovali:

pripadnici Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica, Policijske postaje Velika Gorica, Županijskog centra 112, ŽVOC-a, Operativno-komunikacijskog centra Policijske uprave Zagrebačke, Vatrogasne zajednice Grada Velike Gorice, Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije, Gradskog društva Crvenog križa Velika Gorica, djelatnici Područnog ureda Zagreb Ravnateljstva civilne zaštite te studenti Veleučilišta Velika Gorica.

FOTO galerija:

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Izgubio nadzor nad vozilom i prevrnuo se na krov!

Policijski očevid je u tijeku…

Objavljeno

prije 4 dana

15. listopada 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Oko 18 sati u mjestu Rakitovec, prema navodima mještana, zbog neprilagođene brzine vozača, automobil marke Seat je sletio s ceste, zabio se u stup a zatim se prevrnuo na krov.

Kako su nam ispričali, vozač nije ozlijeđen a u tijeku je policijski očevid nakon kojeg će biti poznate točne okolnosti ovog događaja.

Nastavite čitati

HOTNEWS

PONOS GRADA Šandoru i Lučić uručene nagrade za osvojene bronce

“Sva ta natjecanja prije 10 godina bila su nam samo san.¨”

Objavljeno

prije 5 dana

15. listopada 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Velikogoričanin koji pomiče granice, osvajač svjetskih medalja, parasportaš Velimir Šandor vratio se sa Svjetskog prvenstva iz Indije, gdje je u bacanju diska u kategoriji F52 osvojio brončanu medalju. Za njim nimalo ne zaostaje parastolnotenisačica Mirjana Lučić koja je iz Brazila donijela također broncu, ali i zlato u mješovitim parovima s Bornom Zohilom, čime su pokazali da su među najjačim parovima svijeta.

Na njihovom duhu, upornosti i rezultatima kojima stalno dokazuju da granice ne postoje, čestitao im je i nagradu uručio gradonačelnik Krešimir Ačkar i resorna pročelnica Lana Krunić Lukinić.

-Od srca čestitam i Velimiru ali i njegovom treneru Ivanu Čengiću koji je najuspješniji trener u paraolimpijskim sportovima u Republici Hrvatskoj, ali i našoj Mirjani na iznimnom rezultatu. Sada ste nas već navikli na medalje, a ove brončane medalje za nas imaju zlatni sjaj. To je velika promocija sporta ali i Velike Gorice, a vaš je trud i odricanje vrijedno divljenja – poručio je gradonačelnik Krešimir Ačkar i obećao daljnju podršku Grada u natjecanjima.

Podsjetio je kako su izdvajanja unazad 10 godina za Parasportski savez povećana i do 500 posto.

Paraportaši su svojim rezultatima podigli nivo parasporta u našem gradu, istaknula je predsjednica Prasportskog saveza Grada Velike Gorice, parastolnotenisačica Mirjana Lučić.

-Sva ta natjecanja su nam prije bila samo san. Naš uporan rad s našim trenerima i uz podršku koju smo dobili od Grada, natjerali su nas da dajemo još više od onoga što smo u tom trenutku mislili da možemo. Konkurencija je stravično velika i zato su ovi rezultati poput Velimirovog – ogromni. Nadamo se da ćemo otići u Los Angeles – dodala je Lučić.

Velimir je član Atletskog kluba osoba s invaliditetom „Uspon“, a prvi prijem u Gradu Velimir je imao prije točno 10 godina.

Tada je, kako se prisjetio, nije ni sanjao da će za jedno desetljeće opet biti na istome mjestu.

-Cilj mi je bio Tokio, što sam tada smatrao realnim. No, poslije s epokazalo da i dalje daleko bacam. Malo me muči rame, ozljeda iz 2022. Godine, i zato sam bio lud prije odlaska u Indiju. Rekao sam da ne idem nigdje, ali ispostavilo se da sam bio u krivu, medalja je tu. Sad je na redu Europsko prvenstvo iduće godine i idemo godinu po godinu jer vjerujem da je natjecanje u Los Angelesu dostižno. Ako sve ostane sa zdravljem dobro i budem dalje konkurentan – sve je moguće – rekao je Šandor.

Foto: Matea Brenčić/Cityportal

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Djevojke i mladići iz Gimnazije pobjednici gradskog natjecanja srednjih škola u šahu

Objavljeno

prije 5 dana

15. listopada 2025.

Objavio/la

David Jolić

Gradsko natjecanje ŠŠD srednjih škola Grada Velike Gorice u šahu za mladiće i djevojke u organizaciji Srednje strukovne škole održano je jučer (utorak, 14. listopada 2025.). U muškoj konkurenciji sudjelovale su sve četiri velikogoričke srednje škole: Gimnazija, Ekonomska škola, Srednja strukovna škola i Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina, a u konkurenciji djevojaka natjecale su se Gimnazija, Ekonomska i Strukovna.