HOTNEWS

Kako motivirati lijenog tinejdžera!?

Ako želite pomoći svojim lijenim tinejdžerima da postanu vrijedni i motivirani, onda trebate manje usredotočiti na njihovo problematično ponašanje, a više na njihove osnovne emocije.

Objavljeno

prije 4 godine

15. lipnja 2022.

Objavio/la

Nevena Skočić

Da znamo, znamo… Kraj je školske godine i uopće vam nije do pametovanja o odgoju i analize svega onoga što već znate, a ne primjenjujete iz vama poznatih razloga. Međutim, ovo štivo je nužno da vas u predstojeća 2 mjeseca natjera na promišljanja koja bi vam mogla pomoći u idućoj školskoj godini. Pa krenimo…

Biti tinejdžer je važna faza u životu. Međutim, tinejdžeri mogu lako izgubiti motivaciju/fokus, dok roditelji, učitelji i stariji rođaci ponekad smatraju da je motiviranje tinejdžera da uspiju težak zadatak. Osluškivanjem želja i potreba svojih tinejdžera i izgradnjom dugoročnih ciljeva oko njih, možete pomoći svom tinejdžeru da ostane motiviran za uspjeh.

Dopustite nam da vas pitamo: Jeste li ikada pokušali koristiti sustav nagrada i kazni sa svojim tinejdžerima? Ako jeste, vjerojatno ste shvatili da ovaj pristup može djelovati kratkoročno, ali neće raditi dugoročno. Sigurni smo da želite da vaši tinejdžeri učine pozitivne promjene i koriste ih dugoročno.

Kako biste krenuli pravim putem potrebno je manje se usredotočite na problematično ponašanje tinejdžera, a više na njihove emocije. Zamislite samo da imate problem s telefonom, on se stalno pregrijava, a ne znate zašto. Svaki put kada vam se telefon zagrije, stavite ga u hladnjak na 30 minuta da se ohladi. Je li ovo dobar način za rješavanje problema pregrijavanja? Naravno da ne. Morat ćete shvatiti zašto se telefon uopće pregrijava, je li nešto u redu s baterijom? Ili možda nešto nije u redu s postavkama telefona? Ili možda postoji buggy aplikacija koja uzrokuje pregrijavanje telefona? Tek kada dođete do uzroka problema, vaš će se telefon prestati pregrijati.

Foto: Pexels/liza-summer

Evo kako se to odnosi na vaše lijene tinejdžere. Problematično ponašanje vaših tinejdžera je poput pregrijavanja telefona. Možete koristiti poticaje, nagrade, prijetnje, kazne kako bi problematično ponašanje nestalo, barem na neko vrijeme. Ali ovo bi bilo kao da stavite vrući telefon u hladnjak, dakle to je samo privremeno rješenje.

Ako želite pomoći svojim lijenim tinejdžerima da postanu vrijedni i motivirani, onda trebate manje usredotočiti na njihovo problematično ponašanje, a više na njihove osnovne emocije.

S kojim se izazovima suočavaju zbog kojih su lijeni?

Možda se osjećaju preopterećeno ili obeshrabreno, ili možda postoji stalna borba za pravo glasa između vas i njih, što ih tjera da se pobune, ili se možda osjećaju kao da upravljate stvarima koje vas se ne tiču, a to ih frustrira.

Kako biste natjerali svoje tinejdžere da se otvore, pokušajte se s njima poistovjetiti. Nemojte im držati predavanja, umjesto toga učinite sve što je moguće da shvatite kako se osjećaju. Potaknite ih da nastave pričati i reći stvari poput “Reci mi više” sa željom da im pomognete.

Foto: Pexels/liza-summer

S vremena na vrijeme sažmite što mislite da je vaš tinejdžer rekao. Raspravite o tome da njim ili njom. Na primjer, možete reći svom tinejdžeru koji osjeća da ga ili nju kontrolirate zbog njihove ocjene “Znam da zvučim kao da me zanimaju samo tvoj ocjene. I tebi se to tako čini, zar ne?”. Zapamtite, pristup koji najbolje funkcionira je kada se više povezujete i manje kritizirate. Kada prihvatite ovaj pristup, razumjet ćete temeljne emocije svojih tinejdžera i tada im možete pomoći da poboljšaju svoj stav i ponašanje.

Znamo da je jako frustrirajuće kada vidite svoje tinejdžere kako ljenčare gledajući TV, igraju video igrice, u vrijeme kada bi trebali učiti. Stoga je prirodno da kažete nešto poput “Zašto uvijek gledaš TV kada bi trebala/trebao učiti?” Ili komentirate “Stvarno si ovisna/ovisan o toj igrici”. Ako kažete takve stvari, vaši će se tinejdžeri osjećati kao da ih kritizirate i postavit će se u obrambenu fazu.

Dakle, što biste trebali učiniti umjesto toga? Podijelite s njim svoje osjećaje. Na primjer, u istoj situaciji možete reći nešto poput “Znaš da se osjećam zabrinuto. Znam da ovaj tjedan imaš ispit iz biologije, ali gledaš TV posljednja 3 sata. Brinem se da nećeš biti spremna/spreman za ispit” ili možda možete reći nešto poput “Osjećam se zabrinuto kada te vidim kako igraš videoigre nekoliko sati svaki dan. Kad sam bio/bila mlađa, i ja sam bio/bila ovisna o video igricama, što je stvarno utjecalo na moj život. Ne želim da se isto dogodi i tebi.” Ako svoje osjećaje podijelite sa svojim tinejdžerima, vjerujemo da će oni bolje razumjeti vašu perspektivu. Stoga se ne zaboravite više usredotočiti na svoje osjećaje, a manje na njihove nedostatke.

Foto: Pexels/alena-darmel

Pokažite svojim tinejdžerima da je naporan rad zabavan. Na žalost činjenice jest da danas djeca rijetko sretnu odraslu osobu koja se ne žali na svog šefa ili na to koliko su iznervirani zbog svog posla. Stoga većina tinejdžera smatra da je naporan rad nešto što treba izbjegavati kad god je to moguće. Znam da ne želite da vaši tinejdžeri imaju ovakav stav, i zato baš vi možete biti ona odrasla osoba u njihovim životima koja pokazuje da naporan rad može biti smislen, nagrađujući, pa čak i zabavan. Stoga im s vremena na vrijeme recite o problemima s kojima se susrećete na poslu, recite im o drugim problemima s kojima se susrećete u drugim područjima svog života. Pričajte im o radosti rada kroz izazove, objasnite im kako rastete i razvijate se. S vremenom će početi uviđati da naporan rad nije nešto loše. I da je većinu vremena, naporan rad nešto u čemu se uživa.

Priznajte njihov trud i napredak – uvijek i u svakoj prilici. Ne dozvolite da pohvala bude prešućena.

Većina lijene i nemotivirane djece kaže da su zapravo obeshrabreni jer se osjećaju kao da nikada neće moći ispuniti očekivanja svojih roditelja, tako da im se ni ne da pokušati. Budući da čitate ovu kolumnu, vjerojatno mislite da su vaši tinejdžeri lijeni. Stoga je prirodno da „negativno“ reagirate na svoje tinejdžere. Ali ako o njima uvijek dajete negativne komentare i uvijek im govorite da je ono što rade pogrešno, počet će sami sebi stavljati neke negativne etikete. Možda počnu razmišljati u sebi “Ja sam samo lijen i nemotiviran” ili bi možda mogli za sebe misliti kao “kampanjac”. Nemojte svojim tinejdžerima davati negativne etikete. Ako te negativne etikete postanu dio njihova identiteta, bit će još teže natjerati ih da se poboljšaju. Dakle, što biste trebali učiniti umjesto toga? Namjerno promatrajte i priznajte njihov trud i pozitivno ponašanje. Usredotočite se na napredak, a ne na savršenstvo. Kada je u pitanju razvoj vašeg tinejdžera, zapamtite da je važan način na koji ćete doći do tog cilja. Dakle, ako vaš sin iznosi smeće, što bi ionako trebao učiniti, možete reći nešto poput “Hvala što si bacio smeće” ili ako vidite da se vaša kćer sat vremena fokusira na školski posao, možete reći nešto poput “Vidio sam te kako radiš svoj posao sat vremena, čini se da ti se fokus poboljšava.”

Foto: Pexels/kindel-media

Ovakvi komentari im puno znače. Vjerojatno svakom od vas to pođe kroz glavu, ali kad pređe preko jezika i dođe do uha vašeg tinejdžera, riječi dobiju snagu.

Pokažite interes za sve aspekte života vašeg tinejdžera. Većina roditelja se usredotočuje na samo nekoliko područja i to su uglavnom škola, sport, glazba i kućanske obaveze. Ako se to slučaj u vašoj obitelji, vjerojatno je da vaš tinejdžer vjerovati da vam je samo do toga stalo. Osjećat će se kao da ih se tretira kao projekt umjesto kao osobu. To će im biti velika prepreka u pronalaženju dugoročne motivacije. Tada čak mogu početi postajati buntovni ili prkosni. Stoga je jako važno da svog tinejdžera tretirate kao cjelovitu osobu, a ne kao projekt koji treba riješiti. Slušajte svoje tinejdžere kada govore o svojim interesima. Potrudite se razumjeti zašto su neke aktivnosti njima tako zabavne. Probajte i vidjet ćete da će vaši tinejdžeri to cijeniti. Neće im se činiti da uvijek ne odobravate njihove interese i hobije. Podsjetit će se da ih bezuvjetno volite obzirom na interes koji pokazujete za njihove živote.

Pretvorite raspravu s tinejdžerom u suradnju. Kada razgovarate sa svojim tinejdžerom o njegovom ili njezinom nedostatku motivacije, imajte na umu da ne želite da razgovor bude paralelno rješavanje problema i suradnja. Kada razgovarate s njima, jasno im dajte do znanja da vaš tinejdžer nije problem, problem je situacija u kojoj se nalazi. Radit ćete zajedno sa svojim tinejdžerom kako biste pronašli rješenje. A vi ćete se pobrinuti da rješenje bude nešto čime ste oboje zadovoljni. Tijekom rješavanja problema, pokušajte razumjeti kako se vaš tinejdžer osjeća, koje su njegove frustracije? Što ga muči? Kako bi volio da ga podržite? Podijelite vlastito stajalište bez dopuštanja da vas emocije nadvladaju. Ako se počnete ljutiti, odmorite se. Ponovite razgovor kasnije. Kada shvatite perspektivu svog tinejdžera, tada možete početi razmišljati o mogućim rješenjima. Pobrinite se da nitko ne ode osjećajući se kao gubitnik. Cilj je doći do „win-win“ rješenja ili barem rješenja bez gubitka.

Foto: pexels/pixabay

Ukratko, vaš tinejdžer je uvijek motiviran. Oni su samo motivirani da se odupru vama i drugima kada nešto ne žele. Ključno je naučiti kako njihovu negativnu motivaciju pretvoriti u pozitivnu. Ako je kontinuirano opiranje način na koji pokušavaju riješiti probleme, tada će roditeljima biti teško dok ne pouče svoje tinejdžere kako riješiti probleme na odgovarajući način. Prvi korak u učenju vještina rješavanja problema je razumijevanje da oni nisu bespomoćne žrtve. Umjesto toga, oni jednostavno pokušavaju riješiti probleme na neučinkovit način.

Do iduće srijede, vole vas Nena&Chicha team

Povezane teme:kolumna nevena skočić tinejdžeri vruće teme

HOTNEWS

PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.

Objavljeno

prije 11 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Privatni album

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.

Objavljeno

prije 18 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.