Povežite se s nama

HOTNEWS

Još uvijek mi koljena klecaju…

Ovo je sigurno rečenica koju svaka žena rado izgovara, ali nekako mi se čini da to nije dovoljno često.

Objavljeno

na

Ovo je sigurno rečenica koju svaka žena rado izgovara, ali nekako mi se čini da to nije dovoljno često.

Svaki put kad sam u prilici, ispričam ovu anegdotu, čisto da se ljudi malo nasmiju.

Dakle, rano jutro, gužva u tramvaju. Tmurna lica putnika ukazuju da će dan biti sve samo ne zanimljiv. Učenici krmeljavih očiju sudaraju se sami sa sobom, penzioneri tko zna iz kojeg razloga ranom zorom se vozaju javnim prijevozom, ali recimo da idu doktoru ili čuvati unuke, i radnička klasa koja se vuče na svoja odredišta gdje zarađuju za koricu kruha. Napominjem radnja se odvija prije dvadesetak godina, tako da nije bilo buljenja u mobitele, već su ljudi stvarno razgovarali.

Moja prijateljica Željka, sva sretna što je uspjela uloviti stolicu na okretištu u Dubravi, jer se vozi skoro skroz do Črnomerca, nakon neprospavane noći zbog bolesnog sina, gleda u daljinu i razmišlja što joj je sve ovo trebalo. Nakon nekog vremena osjeti da se netko naslanja na nju i pogleda, a kad ono djedica od svojih sedamdesetak godina. Zamoli ona njega da se odmakne i da se ne trlja o nju, a on ništa. Nakon nekog vremena ponovi on radnju i moja Željka nervoznim glasom ponovno zamoli djedicu da se odlijepi od nje. Imao je on gdje stati, pa čak i sjesti, ali eto, on je htio sjesti baš tu gdje ona sjedi. Nakon što je shvatio da moja Željka ne mrda sa svoje pozicije, na glas je prokomentirao:

„Ah ta današnja mladež. Ne želi ustati starijoj osobi u tramvaju! Pa zar vas nisu učili da trebate ustupiti svoje mjesto starijoj osobi ili trudnici?“

Na što je moja Željka, ljubim ju u čelo slavonsko, ponosno rekla: „Pa ja sam trudna!“

Djedica ju je sumnjičavo pogledao i pitao: „A da? Pa koliko? Ne vidi se ništa!“

A moja najdraža će na to: „Evo 20 minuta! Još mi koljena klecaju.“

Djedica se okrenuo i sjeo nekoliko mjesta iza nje, a ostatak putnika se nasmijao. Možda će dan ipak biti dobar.

I što smo naučili iz ove priče? Dakle, i prije 20 godina duhovit i pristojan odgovor riješio je neugodnu situaciju. Smijeh je lijek i nužan je na dnevnoj bazi svima nama.

Foto: pexels-loc-dang

Ali nije naslov ove kolumne o smijehu. Naslov je o koljenima koja klecaju. Da pojasnim o kakvom klecanju je riječ, za one koje kao nisu shvatile poantu priče ili još gore, nikad nisu doživjele tako nešto. Iskreno, ja mogu govoriti samo iz svog iskustva ili iskustva prijateljica koje samnom dijele sočne priče iz svog intimnog života, ali nisam nikad čula da je muškarac rekao da su mu nakon seksa klecala koljena. Dečki, jel’ moguće to? Ako jest, opišite nam malo kakav to seks mora biti da vama koljena klecaju. Ok, ako nećete javno, pišite meni pa ću ja prepričati to čudo. Pokazne vježbe nisu potrebne, vjerovat ću vam na riječ. Iako, imam par frendica koje bi pokaznu vježbu možda i trebale.

Foto: Pexels-cottonbro-studio

No, vratimo se mi klecanju koljena. Iako većina nas zna uživati u sexu, bar u ovim 40+ godinama, jer budimo realni, tek tada seks postaje zanimljiv, neki još uvijek ne znaju objasniti partneru što i kako žele. Da li je u pitanju strah da se partner ne bi uvrijedio ili da možda ne bi želio učiniti ono što mi želimo u tom trenu, različito je od situacije do situacije. Međutim, kad imate partnera koji vas osluškuje, prati vaše pokrete i reakcije, kojeg još više pali kad vi uživate i to mu daje dodatnu motivaciju da isprobava nove stvari i pomiče granice izdržljivosti, e tad su i nuspojave nakon takvog seksa drugačije. Ima muškaraca koji stvarno imaju mogućnost shvatiti što ona želi u tom trenutku. Nije to došlo odjednom i nije on rođen s tom super moći, to su oni zajedno stvorili. Ona načinom na koji prezentira svoje reakcije, istovremeno osluškujući njega i njegove potrebe, reakcije, ideje, a on time što koristi obje glave. U gornjoj zapisuje svaki pogodak i promašaj, a donjom, jel’ odrađuje praktični dio. No nije donja glava nužna za klecanje koljena. Mnogi muškarci su bolji u nekim drugim radnjama, nekim drugim dijelovima tijela a koje njihovim partnericama puno više pašu od klasičnog spoja ključa i brave. To može biti na kraju, kao šlag na tortu.

Foto: Pexels-cottonbro-studio

Evo recimo imam prijateljicu koja već mjesecima hoda s likom koju ju nije oralno zadovoljio, ali inzistira da ona njega oralno zadovolji. Jel to fer? E pa nije buraz. Ili se spusti u donju ložu ili ‘đenja. Pa nemreš samo dobiti, a ništa dati. Ne možeš nešto tražiti a istovremeno nisi spreman isto učiniti. Zapamtite si to idući put kad bacite ženu na koljena i zatražite da vam pozdravi mališana ili kako ga već zovete. Druga je priča da ona to ne voli, pa onda ok. Ali žena ga to traži, a on uvijek neki izgovor nađe. Sad će reći jedan moj frend (ili više njih): „Daj joj moj broj.“

I budem, samo se javite i kad me već zovete objasnite mi ono s klecanjem koljena kod muškaraca. Ako želite priznati da se to i vama dogodilo. I ne zovite u radno vrijeme da mi kolege ne flipnu od teme, jer ja o tome mogu pričati bilo kada i bilo gdje.

Foto: Pexels-cottonbro-studio

Osobno, taj osjećaj klecanja koljena je kod mene uvijek povezan s blesavim osmjehom na licu. Dakle izgledam kao da sam na nekim aditivima za bolje raspoloženje. Uopće vas ne registriram, samo kimam i smješkam se. Dakle ako me sretne ikad takvu, obratite pažnju na koljena. Jer, fakat se vidi kak klecaju.

Bravo Neno, napišeš ovakvu temu prije velikog okupljanja na kojem će biti barem 200 ljudi koji će ovo pročitati i sigurna sam da će barem jedan imati hrabrosti iz publike viknuti „Neno, jel ti klecaju koljena?“.

Naravno da ću odgovoriti.

Primijetili ste da smo se prebacili na malo konkretnije teme, jer eto imam popis od 16 naslova koje mi je moja muza nabacila, pa samo da vas pripremim. Bit će zanimljivo. Časna riječ.

Do iduće srijede, razgovarajte sa svojim partnericama. Nek i njima klecaju koljena kao meni ponekad. Znat će vam vratiti.

Voli vas vaše Nevena

HOTNEWS

Poraz od susjeda u debiju: ‘Murphyjev zakon za početak, ali nož ostaje u zubima…’

Hrvoje Šiptar, novi trener Jelačića iz Vukovine, u nastavak prvenstva krenuo je porazom od susjeda iz Kuča, ali ističe kako je zadovoljan početkom treće svoje epizode u turopoljskom nogometu. Doznali smo i koga gleda, od koga “krade”…

Objavljeno

na

Objavio/la

Krenulo je u vikendu za nama proljetno niželigaško nogometno ludilo, u akciji su sad i klubovi iz šestog i sedmog ranga, a to u prijevodu na turopoljski nogometni rječnik znači da su krenule Premier liga Zagrebačke županije i 1. ŽNL. Imali smo odmah i nekoliko lokalnih derbija, što je i logično s obzirom na to da u svakom od ovih rangova imamo po sedam klubova, a posebnu pozornost privukao je jedan susjedski derbi.

Društvo iz Turopoljca prošetalo se tako do igrališta u Vukovini i – pošteno se zasladilo. Kučani su slavili 2-0 i pokvarili trenerski debi Hrvoja Šiptara, koji je ove zime preuzeo klupu Jelačića. Tražilo se rješenje nakon odlaska Damira Milanovića u Široki Brijeg, gdje sjajno gura u kombinaciji s glavnim trenerom Deanom Klafurićem, a u Vukovini su to rješenje pronašli u 35-godišnjaku koji je ranije vodio mičevečki Klas i Mladost i Obrezine.

– Da, bio sam u Mičevcu, kratko i u Obrezini, a pred Božić me nazvao Saša Matejčić iz Jelačića. Našli smo se, ljudi su mi iznijeli nekakav svoj plan, ideju, smjer u kojem klub ide, kako to funkcionira… Znao sam o kakvom se klubu radi, znam i ligu, i na kraju tu ponudu nisam mogao odbiti – prepričava dečko s Trešnjevke kako je počela njegova treća turopoljska trenerska epizoda.

Uskočio je u cipele trenera koji je brzo i intenzivno osvojio kompletno okruženje u nogometnoj Vukovini.

– Iako nisam imao priliku osobno ga upoznati, čuo sam se s Milkom nakon što sam preuzeo momčad. I je, ostavio je dubok trag, i rezultatski i u svakom drugom smislu, letvicu je postavljena visoko i sad treba uloviti te visine – sa smiješkom kaže Šiptar gostujući u emisiji “Prva liga” na City radiju.

Zadovoljan je onim što je zatekao na igralištu uz groblje.

– Uvijek kažem, momčad koju vodim za mene je najbolja koja postoji. U ovom slučaju vidio sam i tijekom priprema da imamo dobru momčad, jer dobili smo sve tri prijateljske utakmice, dvije i protiv momčadi iz viših liga, pobijedili smo i u kupu… Jako me veseli što na svom popisu imam 23 igrača, među njima i neke mlađe, četiri priključena juniora, koji participiraju i u utakmicama. To je velika stvar za klub, nije lako dobiti toliko juniora u rangu koji je prilično zahtjevan. Na njih treba računati, u njima se može dobiti jako dobre igrače, koji uz ove koji su tu, koji su također mladi, u budućnosti mogu činiti jako dobru momčad. Jako sam zadovoljan onim što je Milka ostavio, onim što sam zatekao, ali moramo raditi – jasan je Hrvoje.

Na treninzima tijekom priprema baš i nije bila gužva, ali tako to ide na ovim razinama.

– Odaziv je takav kakav je, ovo je ipak amaterski nogomet, ljudi i rade, studiraju, imaju djecu… Tome se moramo prilagoditi, to su stvari koje mogu i razumjeti, jer bio sam i ja igrač, znam da nije lako trenirati zimi, po svakakvim terenima, po blatu, pa vjerujem da će se odaziv popraviti i s dolaskom ljepšeg vremena. Moraš se prilagoditi, boriti se i nastaviti dalje.

Poraz u prvenstvenom debiju i dalje ne može prežaliti, svjestan da se u Vukovini dogodio iznenađujući ishod.

– Nema onoga tko nije bio iznenađen… Kako je to izgledalo? Ha, kao po Murphyjevom zakonu, sve što je moglo otići krivo, otišlo je krivo. Nismo dobro ušli u utakmicu, kao da smo očekivali da će to ići samo od sebe, pa te ne krene, nemaš ni sreće u nekim situacijama, a onda primiš eurogol, iskosa pod prečku… Ne prođe ni 15 minuta, dobijemo crveni karton, naš desni bek mora izaći. Iako, mi smo i s igračem manje izgledali dobro, ali tu moram pohvaliti i kolegu Vraneša, trenera Turopoljca, koji je dobro pripremio momčad. Bili su borbeni, pokazivali želju, a to im se i vratilo – vrti film Šiptar i nastavlja:

– U drugom poluvremenu morali smo se otvoriti, imali smo i čisti zicer Harambašića, da je to ušlo možda bismo i okrenuli, ali nije ušlo… I onda moraš još napasti, primiš i drugi gol, pa pred kraj još i promašiš penal! Kad te neće, jednostavno te neće… Nogomet je takav, ali zato je uvijek tu sljedeći vikend, kad možeš ispraviti pogrešku.

Jelačić će propušteno pokušati ispraviti Šiptarovim stilom, a o čemu se tu točno radi reći će odgovor na pitanje o trenerskim uzorima s najviše razine.

– Kad sam prije 15-ak godina počinjao raditi s klincima, volio sam Werder Thomasa Schaafa, a sad mi se najviše sviđa ono što radi Diego Simeone. Slikovito bih to opisao kao “nogomet sa nožem u zubima”. U zadnjoj liniji to mora biti čvrsto, jako i žestoko, a prema naprijed ćeš uvijek pronaći dva-tri kreativca koja će donijeti nogometnu ljepotu. Uvijek kažem da su moje prve dvije trećine terena, a u onoj trećoj je prostor za kreativnost, za uživanje… – govori Hrvoje.

Sve je danas, dodat će, dostupno na internetu, do najsitnijih detalja, puno se toga može “ukrasti” od velikih trenera, ali tu je veći problem kako to prenijeti na razinu na kojoj je šesti rang hrvatskog nogometa.

– To ovisi o kapacitetima igrača, o tome koliko su školovani, koliko brzo mogu učiti nove stvari. Najlakše je reći da se to ne može, ali korak po korak se može doći do napretka. Lopata u ruke i u rov… Ionako kažem da je volja sve! Uzalud i talent i sve ostalo ako nemaš volju. Pa i pokojni Kuže govorio je da se obrana igra na volju. Naravno da tu postoje i zahtjevi, ali to je ključno. Trener je tu da igraču pokaže vrata, on mora kroz njih proći – govori Šiptar, svjestan da je pred nama klasično niželigaško proljeće.

– Liga je izuzetno zahtjevna i kompetitivna, tu ima i gostovanja po 50 kilometara, tu je 17 utakmica plus kup, a sve to jako je puno za amaterski rang. Ovi rangovi nose i svoje posebne čari, sad kad krene proljeće, krenut će i svadbe, kumstva, nikad ne znaš u kakvom će tko sastavu biti, pa su i rezultati šaroliki… Teško je tu bilo što prognozirati, često ovisiš i o tome tko je imao kakvu feštu večer prije, ha, ha.

U svemu tome, Hrvoje Šiptar i njegov Jelačić pokušat će biti, najjednostavnije rečeno, što bolji.

– Kad smo ljudi iz kluba i ja prvi put razgovarali, postavljeni su ciljevi da se što kvalitetnije radi, ali i da se pokuša zadržati drugo mjesto. Naravno da se neće ništa dramatično dogoditi i ako budemo i treći ili četvrti, ali važno je da se dobro i kvalitetno radi. Dok god je momčad zadovoljna, dok god se radi kako treba, dok to na terenu izgleda dobro, sve će biti OK – završio je Šiptar.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Najavljen 48. međunarodni atletski supermaraton „Od Kaptola do Kaptola“

Ove godine suorganizator najdulje i najstarije cestovne trkačke utrke je županijska Zajednica športskih udruga i saveza.

Objavljeno

na

Ovogodišnji 48. Međunarodni atletski supermaraton Zagreb-Čazma “Od Kaptola do Kaptola” održat će se 23. ožujka – najavljeno je na današnjoj konferenciji za medije. Zamjenik župana Ervin Kolarec istaknuo je kako ovogodišnja utrka ima novitete.

– Zagrebačka županija dugi niz godina ima odličnu suradnju s Bjelovarsko-bilogorskom županijom kao i Gradom Čazmom, a osim što je Županija pokrovitelj utrke s 5.300 eura, ove godine suorganozator utrke je Zajednica športskih udruga i saveza Zagrebačke županije – najavio je Kolarec naglasivši kako Zagrebačka županija ima više od 20.000 registriranih sportaša čije je aktivnosti ove godine Županija podržala s nikad izdašnijim sredstvima – više od 1,6 milijuna eura.

Start najdulje i najstarije cestovne trkačke utrke je u Zagrebu, na Trgu Josipa bana Jelačića, zatim najvećim dijelom prolazi Zagrebačkom županijom, a cilj je u Čazmi u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.

– Prijave su počele, a i ove godine očekujemo stotinjak maratonaca iz Hrvatske i susjednih zemalja. Za sve trkače osigurane su stanice za predah te dodatan zabavni sportski program na cilju u Čazmi – rekao je gradonačelnik Čazme Dinko Pirak.

Supermaraton je dužine 61 kilometar i 350 metara, a trkači startaju u 8 sati, dok je vremenski limit utrke 7 sati – istaknula je pročelnica za društvene djelatnosti, obrazovanje i odnose s javnošću Grada Čazme, Elvira Babić Marković.

– Za prva tri mjesta u muškoj i ženskoj kategoriji osigurane su novčane nagrade a ukupan nagradni fond iznosi 2.400 eura, dok smo dodatno pripremili poklon pakete za pobjednike u dobnim kategorijama – naglasila je Babić Marković.

Tradicionalno, grad Čazma svake godine nagradi i svoje Čazmance koji u vremenskom limitu dođu do cilja.

Prijave na maraton otvorene su do 17. ožujka.

Dodajmo kako je na lanjskoj utrci najbrža žena bila Velikogoričanka Mirjana Šimek Bilić koja je utrku istrčala za 4 sata, 29 minuta i 9 sekundi.

Foto: Mirjana Šimek Bilić /Superportal

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

HOTNEWS

Knjižnica slavi rođendan, Grad osigurao besplatno članstvo

Besplatan upis vrijedi u Dječjem odjelu te u Područnoj knjižnici Galženica za djecu do 8 godina.

Objavljeno

na

Objavio/la

Povodom obilježavanja Dana Gradske knjižnice Velika Gorica 8. ožujka, mali Velikogoričani do navršenih 8 godina života imaju pravo besplatnog upisa uz pomoć Grada Velike Gorice.

–Ponosni smo na svoju knjižnicu i ovu inicijativu kojom pokazujemo da je ulaganje u obrazovanje i kulturu naših najmlađih jedan od naših prioriteta. Želimo da svako dijete u našem gradu odrasta uz knjige, uz priče koje ih nadahnjuju, uče i otvaraju im nove horizonte. Pozivam roditelje da iskoriste ovu priliku i upišu svoju djecu u knjižnicu, je čitanje s djecom, posjećivanje knjižnice i stvaranje navike druženja s knjigama, najbolji su dar koji im možemo dati – poručio je gradonačelnik Krešimir Ačkar.

Vještine koje se usvajaju u razdoblju prije formalnog obrazovanja, poput rane pismenosti, utječu na mnoge životne aspekte tijekom života pojedinca.

–Ovo je najljepši način na koji Knjižnica može proslaviti svoj rođendan. Ulaganje u pismenost i načitanost naše djece je ulaganje u njihovo zdravo promišljanje svijeta i ljudi oko sebe – istaknula je Pamela Sever, ravnateljica Knjižnice.

Važno je znati da se besplatna članarina odnosi na nove članove, ali i na one dosadašnje kojima će se omogućiti besplatna obnova članstva, a mali korisnici će dobiti nove posebne članske iskaznice koje vrijede isključivo za Dječji odjel te Područnu knjižnicu Galženica.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Tijekom vikend akcije uhićena tri vozača

Vozili pod utjecajem alkohola, bez položenog vozačkog ispita i unatoč mjeri zabrane.

Objavljeno

na

Objavio/la

Na području Policijske postaje Velika Gorica tijekom proteklog vikenda policija je evidentirala 33 prekršaja tijekom akcije nadzora vozača pod utjecajem alkohola ili droga. 

Pod utjecajem alkohola vozilo je 13 osoba, dva vozača sjela su za volan unatoč mjeri zabrane, dok je jedan vozač zatečen u vožnji bez položenog vozačkog ispita. 

Tri vozača “zaradila” su uhićenje i to zbog upravljanja vozilom bez položenog vozačkog ispita i pod utjecajem alkohola tijekom vožnje, zatim zbog upravljanja vozilom pod izrečenom mjerom zabrane i uz dokazan alkohol u  krvi, te upravljanja vozilom pod izrečenom mjerom zabrane. 

Najveću koncentraciju alkohola u krvi imao je 29.-godišnjak kojeg je u noći sa subote na nedjelju u 02.50 sati policija zaustavila u Ulici Ivana Šabana u  Šiljakovini. Izmjereno mu je 1,43 promila alkohola u krvi te je isključen iz prometa, a na rok od 12 sati mu je oduzeta vozačka dozvola – stoji u izvješću Policijske postaje Velika Gorica. 

Osim njih, 12 vozača nije poštivalo ograničenje brzine, 4 ih nije bilo vezano sigurnosnim pojasom tijekom vožnje, dok je svega 1 telefonirao za volanom. 

Uz ciljane, policija je zabilježila i 12 ostalih prekršaja te se ukupan broj prekršaja 45 prometnih prekršaja.  

Također, tijekom vikenda su se dogodile i 3  prometne nesreće, sve s materijalnom štetom. 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Bruno Škrinjarić postavio novi rekord 8 kilometara duge staze na Ključiću

Pobjednici druge sezone Turopoljske lige trail trčanja na Ključić brdu su Bruno Škrinjarić, Jasna Mikulić, Matej Janjić i Vedrana Janjić!

Objavljeno

na

Jedanaesto kolo lige održano je na dvije staze, od 4 i 8 kilometara, a lijep sunčan dan na Ključić brdo je privukao rekordan broj natjecatelja po kolu – njih 65.

Na dugoj stazi bilo je 32 trkača i trkačica, a za zatvaranje sezone Bruno Škrinjarić ponovo je potvrdio trkački talent postavljanjem novog rekorda staze s vremenom od 30 minuta i 27 sekundi čime je zasluženo osvojio titulu ukupnog pobjednika lige.

Drugo mjesto osvojio je Slavko Parlov dok je Vedran Planinšek trećeplasirani u ligi.

Foto:Turopoljska trail liga trčanja

U ženskoj konkurenciji dominantno je na dugoj stazi pobijedila Jasna Mikulić, ispred Jasminke Zvonar i Luce Žagar.

Na kratkoj stazi najbrža je bila Vedrana Janjić, druga je bila Pia Teskera dok je treće mjesto u ligi osvojila Emili Čučuković.

Na kratkoj stazi od muškaraca najbrži je bio Matej Janjić, drugo mjesto osigurao je Ivan Zvonar, a treći je Danijel Dikšić.

Kako je kolo održano na Međunarodni dan žena, sve trkačice na poklon su dobile – ruže!

Foto:Turopoljska trail liga trčanja

Osim toga, trkači su se uključili u fundraising kampanju za Studentsku udrugu Fiking, u kojoj je i mladi trkač Luka Čučuković, a koja pomaže mladim fizičarima da kao predstavnici Hrvatske odu na međunarodni turnir fizičara u Poljskoj.

Tako je dio startnina otišao upravu u tu svrhu, a uključiti se možete i vi uplatom donatorske svote na linku.

Nastavite čitati

Reporter 445 - 27.02.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.