Japan je, upoznati ste vjerojatno s tom činjenicom, domovina juda. Jigoro Kano , momak iz Tokija, 1882. godine ustanovio je novu borilačku vještinu, koje je stoljeće i pol kasnije jedna od zaštitnih znakova Japana kao države. Svjetska sila u natjecateljskom judu, s najvećom masovnosti među populacijom, s cijelim nizom vrhunskih judaša, ali i s tisućama vrhunskih trenera.

A opet, neki od njih odluče doći se educirati u – Veliku Goricu! Nešto više od 12.000 kilometara daleko od doma, u srce Turopolja, došlo je troje japanskih trenera, a razlog je Judo klub za osobe s invaliditetom Fuji. Projekt je to koji vodi Marina Drašković, djevojka koja nas je već navikla na pomicanje granica u njezinoj izvedbi. Nekadašnja prvakinja države u judu posvetila se radu s osobama s invaliditetom, putem zaslužila nagradu “Ponos Hrvatske”, a sad je još jednom imala razloga biti ponosna. Ona, ali i svi “fudžijevci” u kompletu…

“Dogodilo se i to! Japanski treneri došli su u Veliku Goricu učiti o judu za osobe s različitim sposobnostima. Dok cijeli svijet odlazi učiti judo u Japan, Japanci dolaze u Hrvatsku učiti o judu za osobe s invaliditetom”, objavili su iz Fujija s neskrivenim ponosom.

“Ekipu iz Osake ugostili smo na tri treninga, a naši članovi bili su apsolutno genijalni u prikazu svog truda, znanja, fokusa, predanosti i ljubavi prema judu. Hvala svim Fuji trenerima koji su dio svojeg iskustva i judo čarolije nesebično prenijeli našim gostima iz Japana. Zahvalni smo i ponosni na apsolutno svakog člana i trenera Fujia, koji već godinama postavljaju nove judo standarde!”

Ovaj dolazak Japanaca na edukaciju iz juda, u ovom slučaju vrlo specifičnog oblika bavljenja judom, čak i nadilazi “nove standarde”, budući da zvuči gotovo kao izokrenuta stvarnost. Otprilike kao u onoj sintagmi u kojoj se spominje prodavanje pijeska u pustinji, Marina i ekipa iz Fujija ponudili su nov i značajan razlog za oduševljenje svime onime što rade.

I još jedanput dali argument onima koji zagovaraju izgradnju neke vrste “judo doma” u Velikoj Gorici. U dva naša judo kluba konstantno je premalo mjesta za sve zainteresirane, počevši od judo vrtića pa nadalje, a uz njih je tu i Fuji, klub s toliko posebnom pričom iza i oko sebe. Kad se tako postave stvari, ne mora biti preambiciozno razmišljati ni o nečemu poput mjesta na kojem će biti dovoljno prostora za sve, koliko god stoje i argumenti onih koji će reći da postoje i neki drugi, možda i važniji prioriteti…

Judo u Velikoj Gorici, kako god se to rasplelo, priča jednu posebnu priču. Toliko posebnu da su i Japanci odlučili vidjeti u čemu je tajna…

Na konferenciji AgroRocks 2023. proglašeni su pobjednici Rural Foto – izbora za najbolje ruralne fotografije u 2023. godini, te je predstavljena izložba najboljih radova u Centru za posjetitelje Tvrđa u Osijeku. Na izbor je nominirano više od 1200 fotografija sudionika iz tri države,  Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Izabrane su najbolje fotografije iz četiri kategorije: proizvodnja, selo, životinje i priroda. Svaki od pobjednika osvojio je novčanu nagradu u iznosu od 500 EUR i plaketu.

Fotografija krda jelena iz kategorije ‘Životinje’, osvojila je i ukupno najveću ocjenu čitavog izbora, a autorski je potpisuje Ankica Ursić Molnar iz Baranje. U kategoriji ‘Priroda’ pobjedu je odnijela fotografija uljane repice autora Željka Cara iz Đurđevca. U kategoriji ‘Selo’ pobjedu je odnijela fotografija seoske idile, s mačkom koja odmara ispred tradicijskih kuća u krupnom planu, autorski je potpisuje Drago Stojnić iz Prijedora, BiH. U kategoriji ‘Proizvodnja’ najbolji je rezultat ostvarila fotografija proizvodnje meda u Lijevče polju, Milene Erceg iz Gradiške (BiH).

 

 

Povijesni automobili s jedne strane, motori s druge, poljoprivredna mehanizacija na trećoj strani…znatiželjni sugrađani obilazili su vozila, razgledavali i pozirali kako bi ovjekovječili trenutak u kojem se nalaze pored limenih rariteta. Odltimer klub Turopolje svakako je pogodio i mjesto i vrijeme, za proslavu svog drugog rođendana. Oldtimer show u Parku dr. Franje Tuđmana prema svemu sudeći bio je pun pogodak.

– Kolekcionari i ljubitelji povijesnih vozila došli su ovdje iz cijele sjeverozapadne Hrvatske pa čak i Slovenije kako bi bili ovdje i predstavili svoje limene ljubimce. Veseli nas što smo u ovako kratkom roku uspjeli napraviti ovakvu manifestaciju u našem gradu – naglasio je zadovoljno predsjednik OTK Turopolje Vladimir Štarkelj.

Velikogoričani su mogli vidjeti tristotinjak vozila poznatih marki automobila od Mercedesa, Forda, BMW-a, Audija, Opela… starih više od četrdeset ili pedeset godina, a svakako najveću pažnju plijenio je Fordov Model T iz 1922. godine koji je trenutno najstariji automobil u Hrvatskoj. Riječ je o prvom serijski proizvedenom automobilu na svijetu, a čiji je ponosan vlasnik Davor Ištvanić iz Zagreba.

– Napravljen je u Americi u 15 milijuna komada, a kupio sam ga i doveo upravo iz Amerike. Slučajno sam ga ugledao u jednom hangaru sa starim avionima. S obzirom da je bio u lošem stanju, radio sam na njemu četiri godine kako bi ga uredio. Kod mene je sada već punih 18 godina i posljednjih 14 godina skićemo se s njim po svijetu – priča nam Davor, ovaj zaljubljenik u oldtimere.

Iako postoje tek dvije godine, Oldtimer klub Turopolje već sada broji 95 člana, a ta brojka iz mjeseca u mjesec raste za tri do pet nova člana. Želja im je svima u klubu da svoj rođendan proslave svake godine upravo ovako kroz ovu manifestaciju.

Galerija fotografija: 

Nesvakidašnja potraga za nestalim psom odvijala se proteklih osam dana u Zagrebu. Ono što ovu akciju izdvaja od ostalih te vrste, jest vanserijski angažman ljudi koji su krenuli u potragu za odlutalom crnom pudlicom Tayrom, koja se izgubila na zagrebačkom Bundeku.

Stotine ljudi pratilo je putem društvenih mreža potragu za pudlicom. U akciju su prvo krenuli vlasnica, njeni susjedi i prijatelji, a onda su se priključili i brojni nepoznati ljudi.

Više od 300 plakata je oblijepljeno diljem Zagreba, a pojedinci su tragali i s potražnim psima i dronovima. Stanovnici nekoliko zagrebačkih kvartova danima su bili ujedinjeni u želji da Tayru vrate kući i uspjeli su.

– Kada vam nestane član obitelji radite sve, ne pitate koliko imate snage, možete li ili ne možete. Jednostavno nema stajanja dok se ne nađe ili dok ne dobijete i neku lošu informaciju – rekla je Romina Čustić, vlasnica psa, za Regionalni dnevnik HTV-a.

– Sjeo sam u automobil bez razmišljanja, zaletio se tu u 10 ujutro. Dolazilo je puno ljudi, tražili smo uz nasip, niz nasip, do 9 i 15 navečer, međutim ni trga ni glasa više nije bilo o psiću – ispričao je Dadi Dorić, jedan od pomagača u potrazi.

Jedan od pomagača u potrazi za pudlicom Tayrom pojašnjava i motive uključivanja u akciju.

– Nisam poznavao Rominu, iskoordinirali smo se. Ja sam 4, 5 dana pomagao koliko su mi obaveze dopuštale. Pitao sam najmanje 50 ljudi, od toga mi je 40 reklo znam Tayru, tražimo i mi, pa ostaneš fasciniran koliko su ljudi empatični, istaknuo je Krume Ivanovski, jedan od pomagača u potrazi.

 

Naslovna fotografija: Pudlica Tayra/ Screenshot HRT

 

 

Zadnji dan prošlog tjedna (nedjelja, 27.kolovoza) označio je kraj kupališne sezone na jezeru Čiče, poklopivši se s posljednjim danom niza vrelih dana, koji su neki nazivali i toplotnim udarom.

Plaža na kojoj se svi kupaju na vlastitu odgovornost (tako piše na ulaznim vratima) bila je vjerojatno rekordna po broju onih koji su došli spasiti se od vrućine. Automobili i kombi vozila zauzeli su sav raspoloživi prostor za parkiranje te uzduž prometnice prema Novom Čiču. Registarskih oznaka, osim hrvatskih, najviše je bilo iz Njemačke, ali i nekoliko iz Ukrajine.

Bračni par iz Iloka prvi put je posjetio Čiče i oboje su bili oduševljeni veličinom jezera i ugodnom temperaturom vode. ”Naravno, dolazimo i iduće godine, na više dana” – kazali su. Tijekom prošlog tjedna na ovom jezeru kupali su se i dva-tri kompletna tima koji su sudjelovali na manifestaciji u Mičevcu (Formula Student Alpe Adria).

 

Iako se dramatično pogoršanje vremena (kako su ga najavili prognostičari) nije dogodilo u ponedjeljak (28.kolovoza), plaže su ostale puste. Primjerice, na rijeci Kupi u Pokupskom (Plaža) u ranim popodnevnim satima kupale su se samo dvije obitelji s malom djecom i odraslo tročlano društvo. Jedna od obitelji (pratnja su bili veliki ljubimci, Mala i Skay) bila je iz Samobora i taj dan im je bio zadnji dan boravka u  Pokupskom u iznajmljenoj kući za odmor.

Galerija fotografija