Sjećanja

FOTO Deset klubova dolaze na 7. memorijal Antun Azenić Deda

Objavljeno

prije 2 sata

11. siječnja 2025.

Objavio/la

Memorijal Antuna Azenića Dede u organizaciji Hrvatskog odbojkaškog kluba (HOK) Gorica i pokroviteljstvom Grada Velike Gorice bit će održan idućeg vikenda (18.-19. siječnja 2025.) u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici. Na 7. izdanju Memorijala sudjelovat će 10 klubova: HOK Gorica, OK Nebo (Zaprešić), OK Poreč, ŽOK Krk, OK Cratis Varaždin, HAOK Mladost, HAOK Rijeka, HAOK Žal Banjole (Banjole), OK Vodnjan i ŽOK Sinj.

Velika Gorica, 11.01.2025. Najava – 7. memorijalni turnir Antun Azenić Deda. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prema programu prvog dana (subota, 18.01.2025., od 08 do 17 sati) igrat će se po skupinama, a u nedjelju za plasman. Finale je planirano u 15 sati. Tri prvoplasirane ekipe bit će nagrađene medaljama i peharima, a prigodnim nagradama i najbolje igračice.

Velika Gorica, 11.01.2025. Najava – 7. memorijalni turnir Antun Azenić Deda

Pobjednik 6. memorijalnog turnira bila je ekipa ŽOK Vukovar koja je u finalnoj utakmici s 2:1 u setovima bila bolja od HOK Gorica.

Galerija fotografija

Povezane teme:HOK Gorica hotnews Memorijal Azenića

Crna kronika

Počivajte u miru, Doktore… Preminuo mraclinski zubar Damir Šafar

Damir Šafar preminuo je u 83. godini, a iza sebe je ostavio značajan doprinos u društvenom i kulturnom životu Mraclina. Posljednji ispraćaj omiljenog Doktora bit će u petak u 14 sati na groblju u Vukovini

Objavljeno

prije 3 tjedna

23. prosinca 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Tužan Božić i tužan kraj godine za sve nas u Mraclinu…, oglasili su se dan prije Badnjaka iz mraclinskoga KUD-a Dučec s viješću koja je potresla cijeli Mraclin, ali i cijeli naš kraj.

U 83. godini je preminuo doktor dentalne medicine, mraclinski zubar Damir Šafar, koji je dao svoj značajan doprinos posljednjoj eri u životu mjesnog Kulturno-umjetničkog društva.

“Danas nas je zauvijek napustio naš dragi prijatelj, naš maestro, naš doktor, naš dragi gospodin Damir Šafar. Maestro, koliko smo svirki zajedno odsvirali, falit će nam tvoja harmonika, tvoja volja i pozitivna energija. Počivaj u miru Božjem, dobri naš Doktore”, oproštajne su riječi njegovih folkloraša, koji će se dva dana nakon Božića morati okupiti iz razloga iz kojih se nitko ne želi okupljati…

A okupit će se u petak, 27. prosinca, na groblju u Vukovini, gdje će u 14 sati početi posljednji ispraćaj dobrog doktora Šafara. Iza sebe je ostavio značajan društveni i profesionalni opus, gomilu prijatelja i poznanika te obitelj, suprugu Štefanije i sinove Dalibora i Zvonimira.

Počivajte u miru, Doktore…

Nastavite čitati

HOTNEWS

Umro je Kova

Vjekoslav Kovačić, osnivač tvrtke Kova d.o.o iz Mraclina, čovjek koji je obilježio poduzetnički, ali i društveni i kulturni život svoga sela, ali i cijeloga kraja, preminuo je u 68. godini, nakon duge bitke s opakom bolešću

Objavljeno

prije 1 mjesec

7. prosinca 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Posljednjih nekoliko godina trajala je njegova velika bitka s teškom bolešću, pokušao je sve kako bi odnio pobjedu i “utakmici života”, ali ovog je petka Vjekoslav Kovačić, diljem Turopolja poznat kao Kova, posljednji put sklopio oči… U svojoj 68. godini.

Bio je ugledni poduzetnik, bio je i sportaš i folkloraš, bio je suprug, otac i djed, ali Kova je bio – čuli smo i to više puta u prvim reakcijama na ovu tužnu – jedan od najboljih ljudi kojeg se u našem kraju moglo susresti. Ostavio je nevjerojatan, neizbrisiv trag u životu ovoga grada i cijeloga Turopolja, zato je i tuga koja se proširila svim mogućim krugovima i logična, i razumljiva, i očekivana.

Kova je Mraclinac od glave do pete, omiljen i u svome mjestu, u kojem se rodio 1956. godine. Osnovnu školu pohađao je u svome selu, kasnije i u obližnjoj Vukovini, da bi srednjoškolsko obrazovanje odradio u Zagrebu, gdje je završio strojarsko-tehničku školu. Obrazovanje je nastavio u velikogoričkoj Višoj zrakoplovnoj školi, a od 1980 bio je zaposlenik gradskog komunalnog poduzeća Velkom.

Gotovo cijelo jedno desetljeće proveo je na rukovodećim mjestima u Velkomu, ali usporedno je počeo graditi i vlastiti biznis. Počelo je 1983., otvaranjem obrta za proizvode od metala i plastike, a 1991. posao je narastao i mali obrt se pretvorio u ozbiljnu tvrtku Kova d.o.o., danas prepoznatu u cijeloj Hrvatskoj. Kova je u svojoj firmi proizvodio sprave za dječja igrališta, natpis “Kova d.o.o.” viđamo u svim našim dječjim parkovima, ali to je samo dio onoga što je radio Vjekoslav Kovačić i njegova tvrtka.

Cijela ta poslovna priča krenula je nakon što je okončana ona nogometna, u kojoj stoji da je Vjeko zvani Kova bio – paklen igrač! Počeo je u svom NK Mraclinu, pa vrlo rano otišao u zagrebački Dinamo, gdje je ostao sve do isteka juniorskog staža. Nakon toga je igrao za NK Zagreb, kasnije i za sisački Metalac, a svjedoci vremena kažu kako je riječ o jednom od najboljih nogometaša koje je Turopolje ikad dalo. Nije bio vezan za Radnik ili druge goričke klubove, put ga je vodio nekim drugim smjerovima, ali da će ostati zapamćen i po nogometu, to je potpuno sigurno.

Ostao je lud za nogometom praktički do posljednjeg trenutka. Pratio je i Dinamo i reprezentaciju, ali posebno mjesto u njegovu srcu imala je HNK Gorica, klub kojem je pomagao i uz kojega je bio praktički od prvoga dana. Tu je Kova i ostao svih ovih godina, kao jedan od važnih sponzora, ali i kao jedan od najvećih navijača, veliki prijatelj kluba. Pratio je i seniore, ali znao je i svaki rezultat, juniora, kadeta, pionira… Uostalom, dedinim putem krenuli su i unuci nogometaši, koji treniraju u podmlatku HNK Gorice.

Uz biznis i nogomet, Kova je uživao provoditi vrijeme i uz folklor. Član KUD-a Dučec bio je dugi niz godina, a gotovo 20 godina, od 1999. do 2018., bio je i predsjednik Društva. I to vrlo važan predsjednik, jer Mraclinci će i sami istaknuti da je “u velikoj mjeri dao Dučecu današnji programski oblik”. U njegovu predsjedničkom mandatu KUD Dučec je pokrenuo manifestacije kao što su Dani Sv. Vida, Dučecove spelancije, ali i brojne druge projekte koji su unaprijedili kulturni i društveni život Mraclina.

Uz sve to, još od malena bio je član mraclinskog DVD-a, što će dodatno zaokružiti jedan ionako zaokružen, ispunjen, sadržajem i ostavštinom iznimno bogat život. Najvrijednije od svega toga ipak je oduvijek bila obitelj, za dobrim Kovom tuguju supruga, njihovih četvero djece i brojna unučad… Kao, uostalom, i cijeli njegov Mraclin, kao i cijeli naš kraj, koji će još dugo pamtiti jednog od svojih velikana.

Kova, hvala na svemu i počivajte u miru…

Naslovna fotografija: mraclin.hr

Nastavite čitati

Priča iz kvarta

Tuga u Šćitarjevu traje i dalje: ‘Takvog župnika samo nam je dragi Bog mogao poslati…’

Župnik Stjepan Tenšek posljednjih je 11 godina svećeničke službe proveo u Šćitarjevu, u kojem sad čekaju novog župnika, uz tužni vapaj: “Eh, da nam je dobiti nekoga poput njega, čovjeka široka srca i s toliko duha…”

Objavljeno

prije 2 mjeseca

25. studenoga 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nakon jutarnje mise u nedjelju, 10. studenoga, u 52. godini života i 27. godini svećeništva, preminuo je velečasni Stjepan Tenšek, župnik Župe sv. Martina biskupa u Šćitarjevu. Dvije su nedjelje prošle od tad, a tuga koja vlada među vjernicima nije ništa manja.

– Znali smo mi u selu da je velečasni jako bolestan, da je na lijekovima, pod svojim terapijama, ali svejedno smo se šokirali kad smo čuli da je preminuo. To jutro je služio misu, poslije se i družio s vjernicima, ali na misi u 11 sati nije se pojavio… – kaže nam predsjednik Mjesnog odbora Šćitarjevo Josip Tominčić.

Bez obzira na spoznaju o bolesti, šok je bio ogroman zbog pozitive koju je velečasni isključivo širio oko sebe.

– I kad bismo ga pitali kako je, kako se bori s bolešću, odmahivao bi rukom i govorio da se ništa ne brinemo, da će sve biti u redu… Čuli smo se dva dana ranije, za tu nedjelju dogovarali smo i proslavu Martinja, a na kraju smo, nažalost, morali sve otkazati – dodao je Tominčić.

U Šćitarjevo je velečasni Tenšek došao još 2013. godine, zadržao se zaista značajno razdoblje, a trag koji je ostavio iza sebe u najmanju se ruku može nazvati dubokim, vrlo upečatljivim.

– Sve nas je jako pogodio njegov odlazak, jer on je bio župnik koji je doslovno živio sa svojim župljanima. Napravio je jako puno za župu, puno je toga pokrenuo i inicirao, a ljudima je pomagao na sve moguće načine, i financijski, i duhovno… On je inicirao i obilježavanje Martinja u našem kraju, pokrenuo puno toga u smislu obnove crkve nakon potresa, ali i što se tiče radova na fasadi, na krovištu, na župnom dvoru, pa sve do vitraja u crkvi i skulptura ispred nje… Jako je aktivan bio i oko hodočasničkog doručka u Šćitarjevu, tu se svake godine jako davao. U jednoj riječi, velečani Tenšek bio je nezamjenjiv – opisuje ga Tominčić.

Nedostaje svojim župljanima, nedostajat će još dugo, a od njega su se posljednji put mogli oprostiti u crkvi Uzviđenja Svetog Križa u Svetom Križu Začretju.

– Nadamo se da ćemo nakon njega dobiti župnika sličnoga njemu, bili bismo jako sretni da bude tako. Bio je predivna, jako osjećajna osoba, puna duha, vrlo duhovit čovjek… Obožavao je glazbu i ples, jako je volio folkor, druženja s ljudima. Brinuo se o gotovo četiri tisuće vjernika u deset sela, bio uvijek tu za sve njih… Takvog župnika samo dragi Bog može poslati! – zaključio je svoja iskustva Josip Tominčić.

Zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski predvodio je sprovodnu misu i obrede za preminulog svećenika. U zajedništvu sa stotinjak svećenika i u nazočnosti članova obitelji, rodbine, prijatelja i mnogobrojnih vjernika, biskup Gorski je u homiliji naglasio da nakon nedavnog susreta s vlč. Tenšekom “nije niti slutio iznenadni gubitak brata svećenika koji je volio svoj poziv i sve ljude oko sebe.”

Poručio je da se službu svećenika u župi, evanđelje, propovijedanje, sakramente i slavljenje otajstva može razumjeti samo pod perspektivom vječnosti “jer bi u suprotnom oni bili tek pusti obred bez ikakva značenja za nas i za naše spasenje”.

– Naš brat svećenik Tenšek pričestio se Tijelom i Krvi Kristovom, hranom koja nam je izvor vječnoga života i spasenja i tako se je okrijepljen otajstvom života i ljubavi preselio u vječnost. Djelovao je na devet župa Zagrebačke nadbiskupije te je stekao različita iskustva koja su mu pomogla da bude čovjek, svećenik koji će duhovno obogatiti zajednicu kojoj je poslan da bude navjestitelj Božje Riječi – istaknuo je mons. Gorski.

Na kraju misnoga slavlja izrazio je sućut uime zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše i kardinala Josipa Bozanića svim ožalošćenim župljanima i bližnjima velečasnog Tenšeka.

Prije ophoda prema groblju od tijela vlč. Tenšeka sjećanjima i zahvalama oprostio se, uime generacije, vlč. Dragutin Šengula. Prisjetio se dolaska u sjemenište koji im je protekao u povezanosti jedni s drugima, a koje se nastavilo i tijekom svećeničkog služenja.

– Posebno su nam bili dragi odlasci s ocima isusovcima u Savski Nart, gdje smo kao djeca sa sela pomagali u poljoprivrednim poslovima da bi se mi sjemeništarci prehranili. Nakon dolaska u Bogosloviju, na osobit način Štef je gajio osobitu ljubav prema glazbi i pjesmi te smo proputovali puno toga promovirajući crkvenu glazbu, ali i duhovno zvanje kao poziv. U svome svećeničkom pozivu puno toga smo organizirali na našim župama, a posebno ističem hodočašća na kojima se uz pjesmu, druženje naš Štef isticao humorom, smiješkom i lijepom riječju za svakog čovjeka s kojim se susreo – rekao je.

Uime župljana Župe sv. Martina u Šćitarjevu oproštaj je izrekla Svjetlana Matić, koja je istaknula jednostavnost svećenika.

– Dragi Bog našem župniku dao je mnogobrojne talente koje on nije sebično zakopao, već ih dijelio sa svojim župljanima gradeći duhovno i materijalno sve ono za što se ukazala potreba u župnoj zajednici. U našu župu došao je kad je bio najpotrebniji, gdje se svima nama nesebično darovao, hrabrio nas i obnavljao naše sakralne objekte – podsjetila je te posebno istaknula Tenšekov neumoran rad s mladima.

Velečasni Stjepan Tenšek rođen je 7. siječnja 1972. godine u Krapini od, sada već pokojnih, oca Ivana i majke Vere. Djetinjstvo je proveo u mjestu Gornja Pačetina koje pripada župi Sveti Križ Začretje. Kršten je 16. siječnja 1972. godine u župnoj crkvi Uzvišenja Sv. Križa u Svetom Križu Začretju, gdje je i krizman 2. svibnja 1987. godine.

Nakon osnovne škole, koju je pohađao u Krapini, ulazi u Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu na Šalati, gdje je od 1987. do 1991. pohađao Interdijecensku srednju školu za spremanje svećenika (klasičnu gimnaziju), 1991. tu i maturira.

Po maturi, u jesen iste godine primljen je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište te kao bogoslov – svećenički kandidat Zagrebačke nadbiskupije upisuje filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, na kojem je diplomirao 1996. godine.

Za đakona je zaređen 13. listopada 1996. u zagrebačkoj Prvostolnici, a svoj đakonski praktikum vršio je do prezbiterskog ređenja u Župi sv. Pavla Apostola u Zagrebu. Za svećenika ga je 29. lipnja 1997. zaredio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić u zagrebačkoj Prvostolnici. Mladu misu slavio je 13. srpnja 1997. godine u zavičajnoj Župi Uzvišenja sv. Križa u Svetom Križu Začretju.

Svoje svećeničko služenje započeo je 31. kolovoza 1997. godine kao župni vikar u Župi Uzvišenja Sv. Križa u Kravarskom, gdje je ostao tri godine. Potom je premješten u Župu sv. Martina Biskupa u Dugom Selu, gdje je bio župni vikar sljedeće četiri godine, sve dok nije imenovan upraviteljem novoosnovane Župe Uzvišenja Sv. Križa u Dugom Selu – Ostrna, koja je osnovana 19. ožujka 2004. godine odvajanjem od Župe Dugo Selo – Sv. Martin. Nakon toga je dekretom od 10. srpnja 2004. imenovan upraviteljem Župe sv. Martina Biskupa u Velikoj Trnovitici i upraviteljem Župe sv. Tri kralja u Staroj Plošćici.

Bio je i upravitelja Župe sv. Tome Apostola u Tomašici, bio je svećenik i u Garešnici, a nakon toga je imenovan upraviteljem Župe sv. Roka u Luki, kojom je upravljao tri godine, od kolovoza 2007. do kolovoza 2010. godine.

U ljeto 2010. imenovan je upraviteljem Župe Presvetog Trojstva u Kraljevcu na Sutli i istovremeno upraviteljem Župe sv. Ane u Rozgi. U župi Rozga je službu vršio dvije godine, od kolovoza 2010. do rujna 2012., a u župi Kraljevec na Sutli službovao je kao župni upravitelj tri godine, od kolovoza 2010. do rujna 2013.

Godine 2013., dekretom od 3. srpnja, imenovan je župnikom u Župi sv. Martina Biskupa u Šćitarjevu, što je bila i njegova posljednja služba.

Nastavite čitati

Sjećanja

FOTO Grupno trčanje kroz grad za Vukovar

Objavljeno

prije 2 mjeseca

19. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Članovi Maraton kluba Velika Gorica organizirali su jučer (ponedjeljak, 18.11.2024.) grupno trčanje ulicama Velike Gorice i tako se priključili virtualnoj humanitarnoj utrci ‘Vukovaru sa srcem 5’ u organizaciji platforme ‘Trči sa srcem’.