Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica već godinama ima važnu ulogu u pružanju podrške djeci s teškoćama u razvoju te njihovim obiteljima, a iza svakodnevnog rada ustanove stoji tim stručnjaka koji nastoji osigurati kvalitetno i poticajno okruženje za svakog korisnika.

O izazovima u sustavu, potrebama djece i mladih te planovima za daljnji razvoj ustanove pročitajte što kaže ravnateljica Ivana Kokić Ajazaj.

Je li bio izazov odlučiti krenuti u nove vode i postati ravnateljica ovako važne ustanove?

– Prije ove uloge, bila sam voditeljica ustanove za djecu s teškoćama u Brezovici. Mogu reći da je bila teška odluka jer Brezovica ima posebno mjesto u mom srcu, ali sam osjetila da je trenutak krenuti dalje.

Što Vas je motiviralo da se prijavite na ovo radno mjesto?

– Svoju motivaciju bih usporedila s motivacijom posla vatrogasaca. Što vatrogasce motivira da idu gasiti požar, da stave na raspolaganje vlastiti život? U prijevodu, nekako nisam razmišljala, to samo ide, to je samo došlo.

Kako komentirate spoznaju da ste izašli iz svoje zone komfora i ušli u jedan požar koji je plamtio više godina u ovome centru?

– Mislim da je to malo teško za sada reći što je plamtilo. Općenito je sustav socijalne skrbi sustav koji zahtjeva puno volje, snage, energije, ljubavi, motivacije, empatije, razumijevanja i tolerancije. Zapravo, svaki dan je jedan mali požar ili veći požar i treba se znat snaći u tim situacijama, a to zaista nije lako. Nije bilo niti prije, niti je sada, niti će ikada biti.

U ovih skoro četiri mjeseca što ste na funkciji ravnateljice, jeste li detektirali najvažnije probleme Centra koje treba riješiti u vašem mandatnom razdoblju?

– Rekla bih da jesam. Trenutno nam je najveći fokus obnova ljudskih resursa i zapošljavanje. Trebamo procijeniti koliko nam ljudi treba da bi određeni posao dobro funkcionirao. U izradi nam je i novi pravilnik o sistematizaciji gdje ćemo neke stvari pokušati poboljšati i pripremiti se za nove izazove u budućnosti.

S obzirom na to da je u pitanju osjetljiva socijalana skrb, imate li problema s manjkom kadra?

– Puno ljudi je otišlo, moram zaista to potvrditi. To nije samo dojam, to je realitet s kojim se svaki dan moramo znati nositi i to zaista nije lako. Ovom prilikom zahvalila bih kolegama koji su ostali, koji štite naš Centar, koji čuvaju struku, koji se ovdje svaki dan zalažu da standardi i kvaliteta ostanu na jednom zavidnom nivou.

Koliko bi, prema vašoj procjeni, u ovom trenutku minimalno trebalo zaposliti novih stručnjaka i mladih kadrova kako bi škola i Centar mogli normalno funkcionirati?

– Trenutno su u tijeku natječaji za četiri edukacijska rehabilitatora, jednog logopeda, dva medicinska tehničara, jednu kuharicu i jednu spremačicu. To je veliki broj, ali to je sukladno pravilniku koji je donesen 2020. godine kada je bilo 68 učenika, a sad ih je 90. Također, u tijeku su natječaji i za glazbenog i likovnog terapeuta.

Spomenuli ste potrebu za logopedom, to je jedno od najtraženijih zanimanja u sustavu socijalne skrbi?

– Istina, to je jedno od najtraženijih zanimanja, zaista ih je teško pronaći. Mi smo sada dobili potporu od grada Velike Gorice, što bih se htjela zahvaliti. Jedan od dobivenih iznosa, ukoliko pronađemo logopede, omogućit će nam 200 tretmana. To su tretmani s kojima bismo mogli osigurati dolazak logopeda koji već rade u nekoj svojoj privatnoj praksi ili da isti dođu k nama i rade kao vanjski suradnici. Započeli smo i pregovore s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom u nadi da bi studente apsolvente mogli angažirati da rade s nama.

Kako biste ocijenili suradnju u ovih par mjeseci s Gradom?

– Suradnja je u proteklih nekoliko mjeseci konačno profunkcionirala. Puno nam znači što je gradonačelnik Krešimir Ačkar izašao u susret našem vapaju u pomoć kada su u pitanju logopedi. Također, pomogao nam je posuditi jedan kontejner u koji smo privremeno smjestili naše stvari dok traje obnova Centra. No, ono najbitnije, podržao je cijelu našu obnovu i na taj način nam dao vjetar u leđa.

Kada je krenula obnova, koliko će trajati i što će se obnoviti?

– Obnova je krenula nedavno, prije nekih dva tjedna bih rekla. Radovi su u punom jeku i svaki dan se vidi veliki napredak. Trenutno su radovi rušenja. Za sada se snalazimo najbolje kako znamo, trudimo se. Nadamo se da će, kada to sve završi, Centar dobiti novo ruho i dobiti novi potencijal za idućih dvjesto godina.

Po Vašem miljenju, kada bi mogli očekivati povratak djelatnika i učenika u ovu hvale vrijednu zgradu koja je simbol grada Velike Gorice?

– Moram se složiti s Vama da je ta zgrada zaista jedan lijepi simbol i nije samo naš simbol Centra, nego simbol cijeloga grada. Samim time, ova obnova, zaslužuje apsolutnu pažnju i pozornost. Teško mi je reći točno kada će završiti, ali postoji planirani rok. Ugovoreni rok je 15 mjeseci što znači da ćemo školsku godinu 2027./2028. vratiti se u naše prostorije.

Što za Vas i vaše djelatnike znači ova zgrada, ova škola?

– To nije samo zgrada, tamo se svi osjećaju kao kod kuće. Tamo su djeca u svom prostoru koji je potpuno prilagođen njima i siguran za njih. Također, tu je i Centar koji ima svoju iznimno dugu povijest. Obilježit ćemo 87. obljetnicu i povratak tamo znači  više od povratka u samu zgradu. Znači povratak svojoj kući, svome domu, a svi koji su izgubili svoj dom, znaju da kakav god on bio, nama je najdraži i najmiliji. Taj povratak je nešto što svi jedva čekamo i nešto čemu se svi nadamo.

Što nam možete reći o izdvojenoj lokaciji u Kolodvorskoj gdje su radno-proizvodne aktivnosti?

– Tako je, tamo imamo odjel radno-proizvodnih aktivnosti, ali imamo i djecu koja su na smještaju. Taj odjel dugi niz godina radi i kreira prekrasne rukotvorine tako da smo ponosni na sve što naši korisnici i naša djeca proizvedu. Tamo djeluje i školska zadruga koja je nedavno bila na županijskim susretima Zagrebačke županije. Na susretu se prezentiralo tridesetak škola, a ja moram posebno pohvaliti našu Zadrugu koja je osvojila deveto mjesto. Mislim da je to zaista jedan lijep uspjeh naših učenika i kolegice Kristine Majdak koji to sve vodi.

Svake godine je Centar obilježavao godišnjicu utemeljenja u mjesecu svibnju, ove godine će biti malo drugačije. Možete li nam nešto više reći o tome?

– Ove godine ćemo se okupiti u našem parku iza zgrade sa svim korisnici, svim učenicima, roditeljima i osobama koje će doći u pratnji naših korisnika i učenika. Bit ćemo svi na jednom mjestu, svi ćemo se podružiti, bit će čak i zvuk gitare, miris ćevapa i slično. Ponajviše ćemo tako organizirati kako bi se upoznali na jedan neformalan način, da malo zaplešemo, zapjevamo skupa, da pokažemo što sve znamo i što sve radimo s našom djecom. Tu će biti i jedan kutak za pitanja roditelja, kojih svakako uvijek ima puno i svaki mali korak i napredak naše djece je vrlo značajan i vrlo velik. Uvijek smo tu za njih i moram reći da imamo jako lijepu suradnju s roditeljima. Podržavaju nas, pomažu nam, angažirali su se i oko sponzorstva, oko donacija kako bi nam omogućili što ljepši i što nezaboravniji trenutak tog dana koji želimo pokloniti našoj djeci.

Imate li nešto za kraj što biste voljeli podijeliti o Centru?

– Zahvaljujem se svima koji zapravo žele podržati rad Centra, koji nam žele pomoći, koji nam žele biti partneri, koji nam žele biti sponzori. To nam je zaista veliki vjetar u leđa. Zaista se zahvaljujem i svaka pomoć bi nam dobro došla.

Unatoč brojnim izazovima, od manjka stručnog kadra do organizacije rada tijekom obnove zgrade, u Centru za odgoj i obrazovanje Velika Gorica prevladava optimizam i želja za stvaranjem kvalitetnijih uvjeta za djecu i korisnike. Kako ističe ravnateljica Ivana Kokić Ajazaj, cilj je očuvati kvalitetu rada Centra te korisnicima omogućiti sigurno i poticajno okruženje, a povratak u obnovljenu zgradu mnogi već sada doživljavaju kao povratak vlastitom domu.

Velika Gorica će od 3. do 7. lipnja ponovno biti domaćin Dana mladih i obitelji te 13. VG Festa, manifestacije koja u Parku dr. Franje Tuđmana donosi bogat program posvećen glazbi, tehnologiji, kreativnosti i druženju svih generacija.

Fokus na mlade i moderne sadržaje

Ovogodišnji program posebno je usmjeren na djecu i mlade, a posjetitelje očekuju gaming zone, umjetna inteligencija, virtualna stvarnost, robotika, STEM radionice, plesni programi i brojni interaktivni sadržaji.

Gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo je kako manifestacija potvrđuje da Velika Gorica posljednjih godina ulaže u sadržaje koji grad čine kvalitetnijim mjestom za život svih generacija.

– Park dr. Franje Tuđmana postaje jedna od najvažnijih lokacija u gradu povodom Dana mladih i obitelji i 13. VG Festa. Velika Gorica posljednih godina sustavno ulaže u sadržaj koji čine naš grad kvalitetnijim za život svih generacija, a upravo ova manifestacija postaje najbolji primjer kako učini i pretvoriti određenu lokaciju u mjesto susreta i kreativnosti“, rekao je Ačkar.

Direktorica Turističke zajednice Maja Toth naglasila je kako program prati interese novih generacija kroz spoj tehnologije, edukacije i zabave.

– Danas mladi traže iskustvo, interakciju i sadržaje koji spajaju tehnologiju, kreativnost, edukaciju i zabavu, a upravo to želimo ponuditi u Velikoj Gorici“, poručila je Toth.

Prvi puta u Velikoj Gorici

Jedna od najvećih novosti ovogodišnjeg izdanja je Phygital Football turnir koji se organizira u suradnji s Hrvatskim e Sport savezom. Riječ je o konceptu koji spaja digitalni gaming i stvarni nogomet pa se natjecanja odvijaju i na konzolama i na pravom nogometnom terenu. Turnir će biti održan u subotu, 6. lipnja, a Velika Gorica postat će jedan od rijetkih hrvatskih gradova koji ovakav format donosi u sklopu javne manifestacije. Program donosi i VR kino nastalo u suradnji s pustolovom i putopiscem Davor Rostuhar te Klubom za ekspedicionizam i kulturu KEK. Posjetitelji će kroz VR headsete i 360° sadržaje moći doživjeti virtualna putovanja, prirodne krajolike i dokumentarne sadržaje na potpuno drugačiji način.

Koncerti mladih izvođača i regionalnih zvijezda

Manifestacija i ove godine daje prostor mladim glazbenicima i lokalnoj sceni. U četvrtak, 4. lipnja, nastupit će mladi izvođač Bruno Rački, dok je subota rezervirana za koncert velikogoričkog benda Retrodukcija. Petak navečer donosi koncert regionalne glazbene zvijezde Hanke Paldum, koja će prvi put nastupiti u Velikoj Gorici.

Ovogodišnji Petek na Gorice održavat će se u petak i subotu, uz mini sajam cvijeća, VG buvljak, domaće proizvode i rukotvorine lokalnih izlagača. Posjetitelje očekuje i Burger Corner by BBQ Hot Yard iza kojeg stoji velikogorički BBQ majstor Davor Šušković.

Gaming, robotika i STEM radionice

Subotnji i nedjeljni program posebno je posvećen tehnologiji i kreativnosti. U suradnji s Notum Robotics i Geek Clubom organiziraju se radionice robotike, umjetne inteligencije i programiranja, kao i gaming turniri, VR sadržaji i PlayStation zone. Djeca i mladi moći će sudjelovati u upravljanju robotima i dronovima, mini utrkama i STEM radionicama, dok će Formula Student Alpe Adria ponovno biti dio programa kroz ForSTEM radionice i simulator Formula Student bolida.

Dio programa rezerviran je i za ekološke radionice „Ne vegetiraj – Eko reagiraj“, kroz koje će posjetitelji učiti o održivosti, prirodnoj kozmetici i ekologiji. Organizira se i edukativna radionica „Zavirite u život pčele – bez pčela“ u suradnji s OPG-om Tomislav Antolčić, posvećena važnosti pčela i očuvanju prirode.

Festival dječjeg smijeha i plesni program

Subotnje poslijepodne donosi Festival dječjeg smijeha uz animacije, photo booth, dječji disco i veliki pjena party. Nastupit će i poznati mađioničari Jozo Bozo i Jole Cole. Program uključuje i nastupe Turopoljskih mažoretkinja te završni plesni program Good Vibration – Dance Edition u organizaciji Plesnog kluba Megablast, uz različite plesne stilove od hip-hopa do suvremenog plesa.

U sklopu manifestacije u Veliku Goricu stiže i Muzej smijeha, prvi takav muzej u Hrvatskoj, koji će predstaviti interaktivni festivalski program namijenjen svim generacijama.

Trgovački centar KTC Velika Gorica ove subote, 23. svibnja, priprema posebne pogodnosti za kupce, a članove KTC Kluba vjernosti očekuju dodatni popusti, dupli bodovi i pokloni.

Tijekom jednodnevne akcije članovi Kluba vjernosti ostvaruju duple bodove pri kupnji u supermarketu, restoranu, poljoljekarni i na benzinskoj postaji. Za jednokratnu kupnju od najmanje 50 eura u supermarketu, poljoljekarni, restoranu ili na benzinskoj postaji kupci dobivaju i gratis staklenu bočicu.

Dodatne pogodnosti pripremljene su i u KTC poljoljekarni gdje će na krmne smjese za ishranu domaćih životinja vrijediti popust od 10 posto. Popusti vrijede za sve oblike plaćanja, a ostvaruju se uz predočenje kartice KTC Kluba vjernosti. Akcija se ne odnosi na već snižene proizvode ni artikle koji su uključeni u druge akcijske ponude, dok će se svi popusti obračunavati na blagajni.

Subotnja akcija kupcima donosi priliku za povoljniju proljetnu kupnju, pripremu vrta i nabavu potrebnih proizvoda uz dodatne pogodnosti za članove Kluba vjernosti.

Malo je onih koji već u mladosti pronađu poziv kojem će ostati vjerni cijeli život. Upravo je takav put Margarete Biškupić Čurla, koja je na čelo Muzeja Turopolja došla sa samo 26 godina, nakon što je još kao djevojčica kroz folklor razvila ljubav prema tradiciji, narodnoj nošnji i baštini.

Od volontiranja u Etnografskom muzeju i terenskog rada među starim škrinjama i tavanima, do muzejske pedagoginje i naposljetku ravnateljice, njezin profesionalni put obilježila je jasna predanost struci. Povodom Međunarodnog dana muzeja razgovarali smo o muzejskoj djelatnosti, očuvanju baštine i izazovima koje donosi vođenje jedne od najvažnijih kulturnih ustanova Turopolja.

Recite nam Margareta, kako se zapravo postaje kustosica u muzeju?

– U principu, proces kreće upisom, odnosno završetkom fakulteta. To mogu biti razno razni smjerovi na fakultetu, ovisno o kakvom se muzeju radi. Svaki muzej traži specifičnu struku bilo da je riječ o prirodoslovnom, povijesnom ili etnografskom muzeju. Zatim, kada počnete raditi u muzeju i baviti se muzejskom strukom, nakon godinu dana morate pristupiti stručnom ispitu za kustosa.

Što na tom stručnom ispitu morate sve znati?

– Morate znati Ustav, morate znati spektar zakonodavnih stvari poput zakona o muzejima, o zaštiti spomenika kulture, o čuvanju kulturne baštine, razne pravilnike, o pohrani muzejske građe. Zatim, položiti stručne predmete vezane za samu muzejsku znanost. Netko tko je završio Prirodoslovni fakultet i zapošljava se u Prirodoslovnom muzeju, nije u svom obrazovanju prošao muzeološke predmete pa je i to potrebno naučiti.

Kada ste znali da želite biti kustosica i muzeologinja?

– Teško pitanje. Nisam znala zapravo do završetka fakulteta. Kad sam upisala fakultet, upisala sam etnologiju zato što sam silno voljela folklor i narodnu nošnju. Bavila sam se folklorom od četvrtog razreda osnovne škole i prema tome sam odabrala fakultet. Na moj odabir, majka mi je rekla da ću s time umrijet od gladi i jedino što ću moć raditi je peglanje nošnji. Igrom slučaja, nakon fakulteta, zaposlila sam se u Ministarstvu kulture i medija. To mi se baš nije dopalo jer je posao bio dosta administrativan. Međutim, kao studentica, volontirala u Etnografskom muzeju i u muzeju Turopolja što je u konačnici, nakon godinu dana, rezultiralo mojim zaposlenjem u muzeju Turopolja i to je bila ljubav koja traje sad već skoro 27 godina.

Pričajmo malo o kustosima, koji je vaš primarni zadatak?

– Kustosi prvenstveno prikupljaju predmete za svoju zbirku, a onda rade na njihovoj obradi. Predmet se evidentira, opisuje, saznaje se što je više moguće podataka o njemu i odlučuje se da li će taj predmet ići na restauraciju. Kasnije se taj predmet dovodi u priču sa svim ostalim predmetima i sa svim onim nematerijalnim oko njega kako taj isti predmet ne bi bio izdvojen iz konteksta. Na taj način, on će nam dati kontekst povijesti prošlosti kako bi u konačnici sve imalo nekog smisla te da možemo rekonstruirati prošli život koji ćemo čuvati za buduće generacije. U suvremenoj muzeologiji,  pažnja se posvetila upravo nematerijalnoj kulturnoj baštini jer je ona puno krhkija od ove materijalne.

Što spada pod nematerijalnu baštinu?

– To su vještine znanja, od toga znamo li heklati pa do toga znamo li pjevati. To su narodne priče, bajke, mitologija, sve ono što ne možete materijalno primiti u ruke. Taj sadržaj je izuzetno bitan. Posljednjih 15 godina, svjetska muzeologija, raspravlja o tome koji je ispravan način očuvanja nematerijalne kulturne baštine. Na primjer, proslava Jurjeva je nematerijalna kulturna baština koja se nekada slavila na potpuno drugačiji način nego što se to obilježava danas. I tako se postavlja pitanje, koji je ispravan način očuvanja Jurjeva? Onoga nekada ili ovoga danas.

Kada smo se već dotakli našeg Turopolja, kako Vi, kao ravnateljica muzeja Turopolja, možete reći koliko se promijenio život u našem kraju?

– Velika Gorica, ako govorimo o našem lokalnom području, startala je kao malo selo, kao sajmeno područje. Danas smo mi šesti grad po veličini i jedna smo urbana sredina. Na primjer, nekada su narodne nošnje u Turopolju krenule iz obitelji, iz kuće, iz materijala koji su im bili dostupni i koji su uspijevali na ovome području. Ovdje su uspijevali lan i konoplja. U konačnici, najveća razlika između prošlosti i sadašnjosti je upravo to iskorištavanje onoga što nam je područje na kojem živimo dalo. Kod narodnih nošnji su to biljke koje su se uzgajale i uspijevale na ovom području, kod graditeljstva je to materijal koji nam je bio dostupan u prirodi, a u ovom slučaju to je hrast. Zato i imamo jako puno drvenih kuća jer je Turopolje bilo prirodno bogato hrastovim šumama. Tako da se u prošlosti lokalno bogatstvo prirode maksimalno iskorištavalo. Danas to više ne možete. Cijeli svijet je postao toliko mali i sve nam je toliko dostupno da više ne možete pojedine stvari lokalizirati.

Recite nam nešto više o samom muzeju Turopolja i njegovoj višestoljetnoj povijesti.

– Muzej Turopolja je stvarno jedan povijesni raritet. Kada sam ja došla raditi u muzej još 2001. godine, tada je on bio jedna zgrada, zgrada koju svi poznamo kao muzej Turopolja, zgrada Plemenite općine turopoljske. Ta poveznica Plemenite općine s Velikom Goricom i muzejom danas je neraskidiva. Zgradu je sagradila Plemenita općina turopoljska 1765. godine. Nastala je kao centralna administrativna zgrada Plemenite općine turopoljske. Tu su se čuvali arhivi, održavali sastanci, postojao je unutar zgrade i kafić i tako je bilo dok 1960. godine ta ista zgrada nije postala muzej. Tada je jedna sitna, ali dinamitna žena, Višnja Huzjak, preuzela funkciju ravnateljice muzeja kojoj možemo biti zahvalni što danas uopće imamo tako bogatu zbirku i muzej. Danas smo na više lokacija. Imamo etno kuću U Ščitarjevu, zavičajnu zbirku Vukomeričkih gorica na Ključić brdu, partnerstvo s obitelji koji su vlasnici Kurije Modić-Bedeković. U međuvremenu, uspjeli smo dobiti sredstva europskih fondova i izgraditi novi Interpretacijski centar muzeja Turopolja.

 Krenuli ste u cjelovitu obnovu muzeja od potresa, kako to ide?

– Iskoristit ću priliku pa prvenstveno pojasniti da Interpretacijski centar nije izložbeni prostor. On ima multifunkcionalnu dvoranu više za izvan izložbene djelatnosti koje muzej radi poput predavanja, promocija i radionica. S druge strane, stara muzejska zgrada, nakon obnove, postat će isključivo izložbeni prostor. U prizemlju će biti proširena izložbena dvorana koja će se mijenjati na godišnjoj razini. Vjerujem da će obnova biti gotova kroz nešto više od godine dana, računam negdje sredinom 2027. godine da će biti gotova.

Imate li najdražu stvar koju volite vidjeti u muzeju, koja vas uvijek nekako razveseli ili koja vam je posebna?

– Silno volim moju tekstilnu zbirku. To su predmeti za proizvodnju platna od kuhinjskih krpa, ručnika, stolnjaka, jastučnica pa do narodnih nošnji. To je sve staro preko sto godina, odnosno, onoliko koliko se etnografija čuva.

Možete li nam reći kako se održavaju narodne nošnje?

– Kada su u izložbi narodne nošnje, uzmete praško pa malo prođete po njima. To moramo paziti jer se ne smije puno dirati. Ono što je najveći problem je što ih zapravo ne bi smjeli prati zato što nošnje mogu pustiti boju. Zato se mi javimo gospodinu Tomislavu Miličeviću iz folklornog ansambla „Turopolje“ i kažemo: „Tomica pliz pomozi“. Imamo sreće da imamo njega u Velikoj Gorici koji je vrhunski stručnjak. On možda nije formalno obrazovan kao etnolog, ali mislim da je jedan od najvećih etnologa koji Hrvatska ima po pitanju tekstila.

Koliko je muzej Turopolja bitan za identitet našeg Turopolja, Velike Gorice i na kraju krajeva Zagrebačke županije i grada Zagreba?

– Mislim da je jako bitan. Nekako, ta naša povijesti, kultura i kulturna baština nose naš identitet i zapravo civilizacijsku razinu razvoja koju imamo. Mi u njemu zapravo čuvamo tu našu stvarno vrijednu, važnu, super bogatu prošlost. Općenito, Hrvatska ima jako izražen kulturni identitet, ali toliko silno različit na tako malom geografskom području da je to nevjerojatno. To nosi cijelu životnu priču naroda. Kao što smo spomenuli, svijet je sve manji, sve nam je dostupno i nikada nije bilo bitnije čuvati osobni identitet.

Što zapravo znači Plemenita općina, Plemenitaška obitelj?

– Danas, ako ćemo gledati u nekom formalnom smislu, plemstvo nema neku vrijednost jer nema razlike. Nekada je to imalo jako velike značaje u smislu poreznih olakšica. Da se ne bi krivo shvatilo, oni su se borili u razno raznim ratovima gdje su zadužili kraljeve i na temelju toga su dobili svoje povelje i povlastice. Ono što je u cijeloj toj priči fantastično jest da su oni te povlastice jako dobro iskoristili podignuvši cijeli kraj na jednu višu razinu. Izgradili su zgradu muzeja Turopolja, Stari grad Lukavec, izgradili su cijeli centar Velike Gorice i sve one niske kuće oko današnje Općine i muzeja Turopolja. To je sve njihova zasluga i samim time, ostavili su neizbrisiv trag bez kojeg Velika ne bi bila ono što je danas.

Možemo li reći da je cijeli grad Velika Gorica muzej Turopolja?

– Grad Velika Gorica priča svoju priču. Cijeli naš kraj, ima toliko toga za pokazati, za vidjeti. Sve naše tradicijske drvene gradnje, kurije koje još danas postoje, zatim drvene kapelice.. cijela regija je vrlo, vrlo bogata takvim primjercima.

Što biste još, osim Muzeja Turopolja, preporučili građanima za posjetiti?

– Imamo Perunfest, manifestaciju koja se bavi slavenskom mitologijom, narodnim pričama i predajama. Zatim, KUD Novo Čiče jako radi na promociji etnologije i napravili su prostor za dječje izlete kojim potiču kulturu i pomažu turističkom sektoru da nije samo riječ o zaradi novca već o podizanju kulturne svijesti među najmlađima.

Imate li nešto za kraj dodati?

– Iskoristit ću ovu priliku pa spomenuti ljude s kojima radim. Oni su mi najdraži dio našeg Muzeja. Mi smo zaista jedan kolektiv koji je obiteljski organiziran. Svi smo se upoznali u Muzeju i nismo se međusobno odabrali, ali smo jako tolerantni jedni prema drugima. Svi volimo svoj posao, a najviše volimo surađivati sa svima u Gorici, od škola do turističke zajednice.

Vrijedna obnova Centra za odgoj i obrazovanje u Velikoj Gorici, teško oštećenog u potresu, trebala bi biti završena do rujna 2027. godine, a projekt financiran iz državnog proračuna procijenjen je na više od šest milijuna eura.

Tijekom posjeta Velikoj Gorici ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić obišao je radove na obnovi zgrade Centra u Zagrebačkoj ulici. U pratnji su bili gradonačelnik Krešimir Ačkar i ravnateljica ustanove Ivana Kokić Ajazaj.

Novi prostori trebali bi donijeti suvremenije uvjete rada i kvalitetnije usluge za ukupno 182 djece uključene u sustav obrazovanja i socijalne skrbi. Uz infrastrukturnu obnovu planirano je i tehnološko opremanje Centra. Privremeni prostor nalazi se u najmu Međunarodne zračne luke Zagreb. Ravnateljica Ivana Kokić Ajazaj pritom je istaknula važnost suradnje sa Zračnom lukom koja traje od 2016. godine, kada je potpisana Povelja o suradnji i prijateljstvu s ciljem poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju na području Velike Gorice.

Ministar Ružić zahvalio je upravi zračne luke na kontinuiranoj podršci Centru, ocijenivši suradnju institucija i lokalne zajednice važnim primjerom pomoći djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima.