U jednom razredu petero djece ili mladih ima problema s mentalnim zdravljem. Od njih pet, četvero se ne otkrije tijekom školovanja otkrije. Dramatičan je ovo podatak Svjetske zdravstvene organizacije koji opisuje stanje mentalnog zdravlja mladih u cijelom zapadnom svijetu. Statistika je nemilosrdna, a odnosi se i na Hrvatsku i Veliku Goricu.

– Zanimljivo je da obično otkrijemo one koji imaju problema u ponašanju, koji su nasilni i agresivni jer se to jako vidi, a ove koji pate u tišini i internaliziraju, njih ne vidimo – objasnila je ravnateljica Centra za djecu, mlade i obitelj Sanda Puljiz Vidović koja je, potaknuta lošom statistikom, odlučila krenuti u akciju i dati svoj doprinos.

Prvi korak je odlazak stručnjaka iz Centra u škole kako bi educirali učitelje da prepoznaju djecu koja imaju poteškoće te ih upute u stručne službe koje mogu pomoći. Za sada su predavanje održali u OŠ Nikole Hribara te Hrvatskom zavodu za socijalni rad – područni ured Velika Gorica.

– Cilj projekta je bio da obratimo pozornost nastavnicima da smo svi odrasli odgovorni, i da je potrebno reagirati ako primijetimo da se nešto događa s nekim djetetom i mladom osobom. Nastavnici su puno u kontaktu s njima i važno je da uoče što se s djecom u razredu događa i da reagiraju i upozore stručnu službu u školi – ako vide da je dijete anksioznost, da je jako uplašeno dulje vrijeme i slično – kazala je Puljiz Vidović.

Više je problema koje su stručnjaci uočili kod djece i mladih, a sve se pojačalo tijekom pandemije koronavirusa i nakon potresa. Već se u pandemiji počelo pričati kako su stroge mjere loše za mentalno zdravlje, a onda su se dogodili potresi i sve je to, primjećuju stručnjaci, loše utjecalo na mentalno zdravlje koje je, posebno kod mladih, bilo loše i prije pandemije.

– Veliki problem je depresivnost koja se očituje kroz bezvoljnost. Kroz glavu im prolaze negativne misli poput „život nema smisla“ i sl. i sniženog raspoloženja, ali može biti povezana i uz probleme u ponašanju. Nekada depresivnost može biti uzrok agresivnosti. Ono što vidimo je i da su djeca i mladi jako anksiozni. Anksioznost se očituje kao neodređeni strah od nečega što se potencijalno može dogoditi, na pr. Dobiti lošu ocjenu, a pojačava ju pritisak tijekom školovanja zbog toga što su ocjene realno važne za upis u dobru školu. Poneki roditelji dodatno pojačavaju taj pritisak jer djeci nameću brojne aktivnosti, pa djeca nemaju slobodno vrijeme za druženje i slobodnu igru. Neki si i sami nametnu visoke kriterije – kaže ravnateljica Centra i dodaje kako se u ovakvim slučajevima mogu javiti panični napadi, koji su česti i kod odraslih.

Foto: Alexa from Pixabay

– Djeca i mladi su iscrpljeni, jako ozbiljno shvaćaju školu jer žele nešto postići, što je u redu, ali onda ih to jako opterećuje i dovodi do izrazito stresnih reakcija. Čest je i perfekcionizam, želja da sve bude savršeno i da sve drže pod kontrolom, što je nemoguće. Vidimo i da je dosta mladih usamljeno. Nemaju prijatelje, ne druže se i tako ne uče razvijati socijalne odnose. Uočljiv je i izostanak osjećaja smisla – upozorava Sanda Puljiz Vidović.

Ne treba zanemariti ni trend ovisnosti o ekranima čije ćemo posljedice tek vidjeti. Psiholozi upozoravaju kako puno djece provodi previše vremena na ekranima i zapravo pokazuju ovisničke simptome, a da roditelji toga nisu ni svjesni. Uz to se vežu i teškoće s održavanjem pažnje, što je danas čest problem.

No, ono što posebno brine je velik porast suicidalnih ideja i samoozljeđivanja kod djece i mladih. Na ovo bi, upozorava Puljiz Vidović, posebno trebali pozornost obratiti roditelji. Ono što u posljednje vrijeme stručnjaci uočavaju kod mladih je i preispitivanje spolnih uloga i seksualne orijentacije.

Prvi korak u brizi za djecu i mlade, vezan uz njihovo mentalno zdravlje, je praćenje djeteta i prisutnost roditelja. U obitelji se najlakše mogu uočiti promjene kod djece i mladih, a psihologinja Puljiz Vidović navodi na što se sve treba obratiti pozornost.

– Ako dijete povraća prije odlaska u školu ili ako se vraća prljavo iz škole, vrlo je vjerojatno da ga netko maltretira. Ako neko dijete slučajno gurne drugo dijete na hodniku, ili se dvoje djece posvađaju, to nije mjesto gdje roditelji trebaju reagirati, to djeca moraju riješiti samostalno. Drugo je ako dijete je žrtva zlostavljanja starijih i jačih. Teško je točno odrediti granicu kada je potrebno reagirati a kada ne, to je često pitanje osjećaja i zdravog razuma, kada reagirati, a kada ne – objašnjava i dodaje kako roditelji moraju pustiti dijete da doživi neke frustracije i da se nosi s njima jer će tako i tako biti spremnije za životne izazove koji ga čekaju.

– Taj trend da roditelji sve obavljaju umjesto djece, da razrješavaju sukobe zapravo je put u probleme s mentalnim zdravljem – ističe psihologinja Centra za djecu, mlade i obitelj.

Foto: WOKANDAPIX from Pixabay

Za kraj, Puljiz Vidović je naglasila kako se u razvoju djece nikako ne smije zapostaviti ni fizička aktivnost. Izuzetno je važno provoditi vrijeme u igri s drugom djecom i to u prirodi, na otvorenom.

– Na igralištu dijete nauči više nego na bilo kojem tečaju, jer se s tjelesnim aktivnostima razvijaju i povezuju i stanice u mozgu, dijete se razvija intelektualno, razvijaju se socijalne vještine – dijete uči kako brinuti o sebi i drugima, uči se pravilima pojedinih igara i još puno toga. Jednog dana kad bude tražio posao, poslodavac će od njega tražiti socijalne vještine, kreativnost, sposobnost rješavanja sukoba i sklonost timskom radu. A ako to ne nauči kao dijete ili mlada osoba, to je kasnije već malo teže – kaže Sanda Puljiz Vidović.

Zbog svega ovoga, Centar za djecu, mlade i obitelj intenzivno radi na edukacijama u goričkim školama, a putem medija želja im je potaknuti i roditelje da obrate veću pozornost i reagiraju već na prve znakove problema.