HOTNEWS

Ples kroz život: Od Rijeke, Dresdena i Mannheima do Velike Gorice

Silvia Marchig, profesorica u Umjetničkoj školi Franje Lučića, bila je nominirana za dvije Nagrade hrvatskog glumišta

Objavljeno

prije 5 godina

29. studenoga 2018.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ako niste imali pametnija posla, možda ste u subotu navečer, u prime timeu, naletjeti na dodjelu Nagrada hrvatskog glumišta. I vidjeli ste Mustafu Nadarevića s nagradom za životno djelo, prošlo je pozornicom i još cijeli niz lica, a u kadru ili dva mogli ste vidjeti i jednu našu predstavnicu. Silvia Marchig, profesorica u Umjetničkoj školi Franjo Lučić, bila je nominirana u dvije kategorije, za najbolju žensku plesnu ulogu i najbolju plesnu predstavu.

– Čak je malo i bizarno kad to dođe ovako, u četrdesetima, ali ja ionako vjerujem da plesači tek u tim godinama dođu u svoju punu zrelost – kaže nam Silvia dok sjedimo i razgovaramo u kafiću u blizini njezine škole.

Rođena je u Rijeci, 1975. godište, a u Velikoj Gorici radi posljednjih osam godina. I istovremeno radi predstave toliko dobre da završe kao nominirane za najprestižniju nagradu…

– Ne odustajem od scene, i dalje sam na sceni, iako je to nešto drugo od onoga što rade djeca koju ja podučavam. Oni su puno snažniji, eksplozivniji, ali u suvremenom plesu postoje ljudi koji izvode i u pedesetima, a i kasnije – ističe naša sugovornica.

Predstava o kojoj je riječ kombinacija je udaraljki i plesa, s neobičnim elementima.

– Predstava se zove ‘Kuća na oštrici’, u produkciji Teatra&TD, a premijera je bila u prosincu 2016. U predstavi smo ja i Kaja Farzky, mlada i vrlo talentirana udaraljkašica, ona i ja smo i suautorice, a autorica je Marijana Petković Liker. Napravili smo duet u kojem ona svira na razne načine, prosipa slanutak, udara po tavama… A ja plešem. Vrlo scenski suptilan i meni drag rad, ali nažalost skinuli su ga s programa. Možda ova nominacija bude poticaj da se predstava vrati – sa smiješkom priča Silvia Marchig, što u izgovoru zvuči ‘markiđ’.

– Ima ljudi koji me znaju 20 godina pa i dalje ne znaju kako se izgovara. U Rijeci je to poznato prezime, ali ovdje je ljudima često čudno – kaže Silvia.

U rodnoj Rijeci je i počela plesati, još kad je imala pet godina, brzo se okrenula baletu, pa već sa 16 godina dobila priliku plesati u ansamblu riječkom HNK-u.

– Bilo je to ratno vrijeme, početak devedesetih, kad je baš falilo ljudi. I tako je nas nekoliko mlađih dobilo priliku.

Ne pruža se često takva prilika u svijetu plesa, da tako mlad plešeš na toj razini, ali tinejdžerica Silvia imala je druge snove.

– Željela sam otići na školovanje u inozemstvo! Nakon što sam maturirala, to sam i napravila. Poslala sam pismo plesnoj školi u Dresdenu, jer takvo je to vrijeme bilo, pa su oni meni poslali pismo da dođem na audiciju, i ja sam otišla. Sjela na vlak i zaputila se prema tamo, a nisam imala pojma što me čeka, u što idem. Nije u to vrijeme bilo interneta, znala sam samo ono što sam čula iz priča nekih drugih plesača.

Na kraju, nije ispalo idealno. Bilo je to samo četiri godine nakon pada Berlinskog zida, Dresden je istočna Njemačka, nije bilo lako 18-godišnjoj Riječanki snaći se u tom svijetu.

– Uh, to mi je bila krizna godina, jer stvarno mi tamo nije bilo lijepo. Nitko nije znao engleski, bilo je jako malo stranaca, ja njemački nisam znala… Banula sam tamo i bila poprilično usamljena, družila sam se samo s jednom kolegicom iz Finske i jednom iz Italije. Sve skupa dosta depresivno. Zato sam već nakon te prve godine otišla u Mannheim. E, to je već bila druga priča. Zapad, ljudi puno otvoreniji, više stranaca.. Tamo sam paralelno studirala balet i baletnu pedagogiju.

Međutim, ni ovdje nije sve išlo glatko. Sredinom devedesetih bilo je jako hrabro studirati u inozemstvu, financijski je to iznimno zahtjevno za roditelje.

– Je, financijski je bilo jako ‘čupavo’. U Hrvatskoj je još trajao rat, roditelji su malo mogli pomoći, stipendija nije bilo, tako da sam morala studirati uz rad. Držala sam satove, tako nešto zarađivala, ali snalazila sam se na razne načine.

Diplomirala je u Mannheimu, počeli nešto i raditi, a onda su stigle nove prepreke na putu. Teška ozljeda izbacila ju je iz plesa na punih godinu dana.

– To je bilo u Frankfurtu… Bila sam angažirana na nekoj operi i na probi me kolega ispustio iz podrške. Drugim riječima, pljusnula sam na pod. Pukla mi je bedrena kost, završila sam na operaciji, rehabilitaciji… Godinu dana nisam mogla ništa raditi, tad mi je istekla i dozvola za rad, tako da sam se lijepo spakirala i vratila se kući.

Povratak je nakon osam njemačkih godina bio pomalo šokantan, ali uspjela se Silvia Marchig i ovdje pronaći. Iz Rijeke se odlučila prebaciti u Zagreb, i to baš u vrijeme kad je plesna scena metropole živjela najbolje dane.

– Dosta toga se događalo, upoznala sam neke ljude, dobivala prve poslove i malo po malo se pronašla na toj zagrebačkoj sceni. Ja nikad nisam bila posebno materijalistički nastrojena, bilo mi je važno samo da imam za pokriti osnovne životne troškove, to sam uspijevala, a umjetnički je bilo stvarno uzbudljivo – prisjeća se Silvia.

U Veliku Goricu došla je 2010. godine.

– Zvali su me jer je školi trebao baletni pedagog, a to je moje područje, jednako kao i suvremeni ples, tako da jako često predajem klasični balet suvremenim plesačima – objašnjava Silvia i nastavlja s posebnim sjajem u očima:

– Mi smo dosta mlada, ali uspješna škola. Imamo stotinjak učenika u osnovnoj, 30-ak u srednjoj školi. Ja više radim u srednjoj, sa tinejdžerima, ali radim i s ovim mlađima. I mogu vam reći da imamo baš jako kvalitetne plesače, koji postižu krasne rezultate. Svaka im čast, pogotovo s obzirom na uvjete u kojima rade.

Tu je na trenutak zastala, naglašavajući važnost onoga što želi reći.

– Uvjeti su nam, to moram reći, nemogući. Dijelimo zgradu s dječjim vrtićem, u ta tri sobička djeca uče plesati, a treba im puno više od toga. Nešto se pričalo da bi se gradila nova zgrada, ne znam što se s tim događa, ali mislim da velikogorička mladost zaslužuje bolje uvjete – apelira Silvia.

Što su to sve naučili ti talentirani klinci u tim nemogućim uvjetima, moći ćemo vidjeti 10. prosinca, kad je na rasporedu nastup učenika iz ove škole.

– Za nas je specifično što smo i glazbena i plesna škola, pa puno i surađujemo, što je super. Postoji orkestar gudača, oni imaju svoj bend, plus naši plesači… Prošle godine su napravili obrade pjesama Pink Floyda. Tko god je to vidio, oduševio se, a s tim ćemo nastupiti i na Adventu. Planiramo još jednu suradnju, tema bi bile turopoljske coprnice, a radit će se obrade kultne grupe Queen – zaključila je Silvia Marchig.

HOTNEWS

Talijanski trubač Andrea Tofaneli i Jazz orkestar OSRH otvaraju 18. VG Brass festival

Festival počinje sutra koncertom u 20 sati u Dvorani Gorica, a trajat će sve do 6. svibnja.

Objavljeno

prije 8 sati

2. svibnja 2024.

Objavio/la

Petra Škrinjarić

Na četiri dana Velika Gorica će ponovno postati prijestolnica glazbe. Već nadaleko poznat Velikogorički brass festival koji za cilj ima senzibilizaciju javnosti za limena puhačka glazbala i educiranje publike o vrijednosti ozbiljne glazbe, ove godine broji svoje punoljetno izdanje.

– Lijepo je uživati u ovoj dobi festivala kada se čovjek osvrne i vidimo što smo sve napravili. Na festivalu su nastupili brojni renomirani umjetnici i mnogo je publike prošlo, ali posebno je zanimljivo vidjeti mlade naraštaje koji su prije 18 godina bili djeca, a danas sjede u orkestru koji će nastupiti na otvorenju festivala. Stvarno je jedan predivan osjećaj kada vidiš da si napravio nešto što je podiglo nivo kulture u zemlji u kojoj živiš – govori nam Tomislav Špoljar, umjetnički ravnatelj festivala.

Pučko otvoreno učilište koje je organizator ove glazbene manifestacije, nastavlja tradiciju dovođenja vrhunskih domaćih i svjetskih umjetnika koji će zasigurno oduševiti publiku svojom virtuoznošću i bogatim glazbenim iskustvom. Već sutra, na samom otvorenju festivala koji će sutra biti u 20 sati u Dvorani Gorica nastupit će talijanski trubač Andrea Tofaneli u pratnji Jazz orkestra ORSH-a.

– Čovjek je to koji je poznat po svojim visokim tonovima, a snimao je i glazbu za filmove. Mentor mu je bio glazbenik koji je snimao glazbu za film ‘Rocky’. Tofaneli trenutno radi u rimskom jazz bandu radio-televizije. A uvijek je lijepo kada se znanje prenosi na mlađe naraštaje. Tko je i Tofaneli kada je vidio da dolazi Gileno Santana, glazbenik iz Brazila, a koji trenutno živi u Portugalu, rekao da bi mu on mogao biti gost jer se radi o umjetniku mlađe generacije. Njih dvoje će dijeliti pozornicu na otvorenju festivala. To su se spontano tako dogovorili , a mi smo objeručke prihvatili – priča nam Špoljar.

Inače, ulaz je slobodan za otvorenje festivala i koncert koji će biti u crkvi blaženog Alojzija Stepinca. Za koncerte u Dvorani Galženica u subotu i ponedjeljak ulaznice će se naplaćivati, a moći ćete ih kupiti na dan koncerta ili na blagajni Učilišta.

U okviru ovogodišnjeg Brassa, sada već tradicionalno, bit će organizirane i radionice za studente i polaznike glazbenih škola.

– Ove godine imamo i radionice koje su jako dobra stvar. Ovako izvrsni umjetnici s puno iskustva kad dođu ovdje naravno da ih učenici, studenti i mi profesori hvatamo za rukav i tražimo savjete. Super je kad djeca imaju priliku pred njima nešto izvesti i od njih dobiti konkretan savjet za svoje sviranje. To podiže kvalitetu i amaterizma i profesionalizma – naglašava Špoljar i poziva sve Velikogoričane da dođu na koncerte.

Detaljan program možete vidjeti ovdje.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Sportski dan na Betoncu: U nedjelju peto izdanje RekreAktive

U nedjelju 5. svibnja od 10 sati u sportsko-rekreativnom kompleksu u Cvjetnom naselju.

Objavljeno

prije 10 sati

2. svibnja 2024.

Objavio/la

Petra Škrinjarić

Športsko rekreativni Savez grada Velike Gorice i ove godine u suradnji s udrugama članicama organizira “RekreAktivu 5”.

Riječ je o sportsko rekreativnoj manifestaciji kojoj je ovo peto izdanje, a ove će joj se godine svi zainteresirani građani, veliki i mali, moći priključiti u nedjelju 5. svibnja od 10 sati u sportsko-rekreativnom kompleksu u Cvjetnom naselju.

– Već od jutra nas očekuje zajedničko razgibavanje i tjelovježba koju predvode naši treneri zajedno s veselom ekipom iz “rekreacija 55+” i s našim najmlađima iz univerzalne sportske škole “Klokan Sport” – ističu organizatori.

U poslijepodnevnim satima možete se pridružiti raznim sportovima kao što su odbojka na pijesku, tenis, košarka, mali nogomet, powerlifting, obaranje ruku, pikado, pikulanje, šah…

Ekipne prijave i prijave pojedinačno mogu se podnijeti od 15 do 16 sati u “Pješčanoj areni” kod koordinatora programa.

– Uz sportove, kroz cijeli dan, tu su i animatori koji će za najmlađe pripremiti motoričke poligone za djecu vrtićke dobi, razne elementarne igre za školarce i osigurati puno zabave i smijeha! Pozivamo sve Velikogoričane da nam pridruže i da svi zajedno osvijestimo važnost tjelesne aktivnosti u svrhu zaštite zdravlja i unapređenje kvalitete života – ističu organizatori.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Od danas u podne dostupne su besplatne ulaznice za ovogodišnji AIRVG2024

S obzirom da je ograničen broj posjetitelja za ovo događanje, zainteresirani svoju ulaznicu moraju osigurati prijavom kroz Entrio sustav.

Objavljeno

prije 11 sati

2. svibnja 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Velika Gorica se priprema za Zrakoplovni dan i aeromiting AIRVG2024 koji će se u subotu 11. svibnja 2024. godine održati na prostoru tzv. starog terminala Zračne luke Franjo Tuđman u vremenu od 12 do 18 sati.

Zbog iznimno velikog interesa za ovaj događaj, a koji mora zadovoljiti sigurnosne standarde na aktivnoj zračnoj luci, ograničen je broj posjetitelja te svoju ulaznicu za AIRVG2024 zainteresirani moraju osigurati prijavom kroz Entrio sustav – događaj AIRVG2024, koji će biti aktivan od danas, 2. svibnja u 12 sati.

Ulaznice se ne naplaćuju, a djeca u pratnji, starosti do 16 godina, ne trebaju imati ulaznicu. Jedna prijava omogućava do dvije ulaznice za odrasle osobe.

Organizatori pozivaju zainteresirane za AIRVG2024 da se o ograničenjima i preporukama, kao i servisnim informacijama, informiraju preko internetske stranice www.airvg.info.

– Dolazak na AIRVG2024 podrazumijeva poštivanje svih zadanih ograničenja te praćenje uputa službenih osoba. Posjetitelji koji ulaze na platformu zračne luke moraju imati ulaznicu te na ulazu prolaze kroz sigurnosni pregled. Na prostoru platforme nema hrane i pića, zabranjeno je pušenje, nije moguće ući s kućnim ljubimcima, a upozoravamo i posjetitelje da se na ovom događaju očekuje pojačana buka koja nije primjerena za bebe, malu djecu i onu kojima buka može uzrokovati psihofizičke smetnje – poručuju organizatori dodavši da će okrjepu, osvježenje i hladovinu moći pronaći na prostoru ispred terminala gdje je organizirana ugostiteljska ponuda.

Prije dolaska na AIRVG2024, organizatori mole posjetitelje da se na internetskoj stranici www.airvg.info informiraju o privremenoj prometnoj regulaciji na prostoru zračne luke, organiziranom javnom prijevozu te parkiranju, kao i da za dolazak koriste prometnice s velikogoričke strane odnosno „starog ulaza“ ulicom Rudolfa Fizira.

Naslovna fotografija ilustracija: Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Velikogoričani Martin i Zorislav savladali 252 kilometra izazova vruće Sahare

Sudjelovali su na sedmodnevnom i ujedno najzahtjevnijem maratonu na svijetu – Marathon des Sables u pustinji Sahari.

Objavljeno

prije 2 dana

30. travnja 2024.

Objavio/la

Petra Škrinjarić

Velikogoričani, hrvatski branitelji Martin Cruickshank i Zorislav Ćavar – Ribica, ostvarili su nevjerojatan pothvat. Pod hrvatskom zastavom prehodali su, odnosno pretrčali, 252 kilometara dug maraton Marathon des Sables u pustinji Sahari. Ovaj izniman dvojac, danas je ugostio i gradonačelnik Krešimir Ačkar kako bi im čestitao na ovom nevjerojatnom postignuću kojeg mnogi mogu samo sanjati. Bila je ovo prilika i čuti dojmove s putovanja od samih aktera ove priče.

– Tri mjeseca na Atlantiku je puno lakše od ovog maratona. Sedam dana u Sahari bilo je jako teško i vruće. Da nije bilo Ribice, ne bi bilo šanse da to završim. On je bio pravi junak – govori nam Martin, koji je već otprije poznat javnosti kao hrvatski branitelj koji je prije dvije godine preveslao Atlantski ocean.

Foto: Privatna arhiva

U ovom iznimno teškom izazovu hodali su zajedno i međusobno si bili podrška, jer nije malo proći sedam etapa po ekstremnim uvjetima.

– Martin ima mudrost, bilo je tako i u ratu, ima tu staloženost i smirenost tako da ulijeva povjerenje. Išli sve po planu i dogovoru. Nismo htjeli jedan drugoga ostavljati, on me tjerao da idem ispred njega, ali nisam htio. Došli smo skupa i skupa idemo. Najkritičnija nam je bila duga faza, dan i noć. Rok je 36 sati, a mi smo to odradili za 19,45 minuta bez spavanja. Problem je noć jer teren nije samo pijesak, već kamenje i stijene i tu ako promašite jedan marker gotovo je. Prisiljeni ste zvati pomoć i onda ispadate van – prepričava Zorislav.

Foto: Privatna arhiva

Ovo je 38. izdanje ovog maratona, a na kojem je bilo oko 850 sudionika iz cijelog svijeta. No, ne završe uspješno svi ovaj maraton.

– Prošle godine je od nešto više od tisuću ljudi koje je sudjelovalo otpalo skoro 50 posto. Bilo je ekstremno vruće. Bilo je jako puno ponavljača, koji do sada nisu uspjeli doći do cilja pa iznova pokušavaju. Uspjeh je završiti. Nama je bio cilj doći do kraja, a sada s ovom pameti bili bi sigurno među prvih 30 – dodaje Ribica.

Foto: Privatna arhiva

Već desetu godinu za redom utrku osvajaju Marokanci, kojima je utrka i teren potpuno prirodno okruženje.

– Oni doslovce pretrče maraton. Kreću sat i pol vremena iza nas. Ono što smo mi odradili za 19 sati, oni to odrade za 7. Mi se s konopom spuštamo niz planinu, a oni ju preskaču. Jednostavno Supermani – naglašava ovaj naš uspješan maratonac.

Foto: Privatna arhiva

Bilo je teških i kriznih situacija s kojima se na svom putovanju suočio Velikogorički dvojac, no ipak su na kraju zajedničkim snagama uspjeli sve izdržati i prebroditi.

– Problem je bila hrana, jer su temperature iznimno visoke. Nismo mogli nositi bilo što. No, svaki dan je bio uspjeh. Najponosniji smo na to što smo uspjeli izdržati najtežu etapu. Zadnji dan, bez obzira na bolove, svi potegnu i trče da stignu do cilja – dodao je Ribica.

Foto: Privatna arhiva

Gradonačelnik Ačkar zahvalio im je što na ovako pozitivan način promoviraju hrvatske branitelje, Veliku Goricu, ali i Hrvatsku za čiju su se slobodu borili.

– Dali ste i ostavili svoju mladost u ratu, ali nakon toga ste odlučili biti heroji u miru. Ovi izazovi koje vi prolazite vjerujem kako mnogim drugima daju motivaciju. Toliko ste pozitivni i ova priča je motivirajuća za mnoge mlađe generacije koje možda toliko i ne znaju o ratu. Ovo je najbolji mogući svijetli primjer prezentacije Domovinskog rata i branitelja u svjetskim okvirima – istaknuo je Ačkar te im uručio prigodne poklone Turopoljsku podgutnicu i Turopoljski leksikon.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Oni su uvijek tu kada ih trebate! Nacionalni je dan hitne medicinske službe

Djelatnicima goričke Hitne danas je njihov dan čestitao i gradonačelnik Krešimir Ačkar.

Objavljeno

prije 2 dana

30. travnja 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Hitna medicinska služba prva je karika u lancu zbrinjavanja hitnog pacijenta, odnosno svih onih kojima je zbog bolesti, stradanja ili ozljede neposredno ugrožen život ili teško narušeno zdravlje. Stoga 30. travnja obilježavamo Nacionalni dan hitne medicinske službe, a djelatnicima goričke Hitne danas je njihov dan čestitao i gradonačelnik Krešimir Ačkar.

– Veliko hvala svim djelatnicima hitne medicine, koji su toliko puta pomogli našim sugrađanima u brojnim situacijama, na njihovom profesionalnom i predanom radu. Želim im što manje intervencija i što više lijepih trenutaka u njihovom poslu, iako su oni na žalost zbog naravi posla, vrlo rijetki – istaknuo je gradonačelnik Ačkar.