Povežite se s nama

Kultura

Glumica bez televizije: ‘Skupljam nagrade i čekam šansu u filmovima i serijama’

Dobila sam već drugu Nagradu hrvatskoga glumišta, ali tek čekam pravu šansu u filmovima i serijama. Iako, doduše, doma ni nemam televizor…, kaže Marija Kolb, nagrađivana velikogorička glumica. Priča o svojim snovima, strahovima, ambicijama…

Objavljeno

na

Samo su odabrani u ovih 27 godina uspjeli ugurati se među dobitnike Nagrada hrvatskoga glumišta, koje se dodjeljuju od 1992. Samo su se posebni na toj listi našli više od jedanput. Među takvima, dvostruko priznatima, od kraja studenog je i Marija Kolb. Glumica koja se školovala na osječkoj Akademiji, ali i djevojčica koja je odrastala ovdje, kod nas, u Velikoj Gorici, uspješna mlada žena koja se nakon studija vratila ondje gdje je dom.

– Da, ovdje sam odrasla, u Velikoj Gorici, išla sam u OŠ Eugena Kumičića, Umjetničku školu Franje Lučića, baletnu školu… Tu sam upisala i srednju školu, prva dva razreda išla sam u Opću gimnaziju, a onda smo se preselili u Utrine. Tamo sam završila treći i četvrti razred, u jezičnoj gimnaziji, a nakon toga sam otišla na studij u Osijek. Kad sam i to završila, vratila sam se ovdje, u Veliku Goricu. Odrasla sam na Galženici, a sad živim u ‘osmom martu’ – uvodi nas u svoju priču Marija.

Sjedimo i razgovaramo, prigodno, u kafiću par stotina metara od njezina stana. Stigla je s predavanja na fakultetu, na kojem je već godinama u ulozi umjetničke suradnice, a mjesto susreta odabrala je metodom koju će mnogi nazvati stereotipno ženskom.

– Ajmo tamo, tu mi se najlakše parkirati…

A opet, teško je reći da je Marija tipična djevojka, uobičajena mlada žena. Jer i ovoga je puta, kao i uvijek, bila naoružana neobičnom energijom, govorila je vrlo ekspresivno i malkice teatralno, kako valjda i mora biti kod glumica koje žive svoj poziv, a za početak je sama objasnila razlog jedne kasnoposlijepodnevne kave s novinarom.

– Dobila sam Nagradu hrvatskoga glumišta za glumačko ostvarenje u radio drami. To je moja druga Nagrada hrvatskoga glumišta, prvu sam dobila 2009. za najbolju ulogu u predstavama za djecu i mlade, za predstavu ‘Pipi Duga Čarapa’, a radio drama za koju sam sad nagrađena zove se ‘Tuga’. Redateljica je Stephanie Jamnicky, a tema je obiteljska, u smislu gubitka voljene osobe. Brat nazove sestru kako bi joj priopćio da im je umro otac, što ona nikako ne može prihvatiti. Ostaje u tom svom balonu misli i emocija, bježi od istine i zatvara se u sebe, izgovara razne nebuloze, prestaje se javljati na telefon… – opisuje Marija.

I odmah će odbaciti priču koju često “prodaju” kolegice i kolege, onu kako nagrade nisu važne, kako je to samo još jedan predmet s kojeg treba brisati prašinu…

– Ma ne, puno mi znači ova nagrada. Pokazuje mi da sam na pravom putu, da je struka primjetila moj rad, da me se cijeni… Nije lako samostalnim umjetnicima, kad nisi dio ansambla teško se i rijetko dobivaju uloge, pogotovo glavne, vrijedne uloge. Glumice koje su dio nekog sustava imaju puno veće šanse za takve uloge, za velike komade s poznatim redateljima. Kao samostalni umjetnik sam si tražiš posao, a na nezavisnoj sceni dosta je teško izboriti se za prostor, kamoli za projekte i prilike koji nude šansu da budeš dio velikog ansambla. Naravno da mislim da je ona rezultat timskog rada, bez svih tih sjajnih kolega ovo ne bi bilo moguće.

Ova nagrada stigla je u kategoriji radio drame, umjetničke forme za koju je teško reći da je u svom najboljem trenutku. Još se teže, naime, mnogima od nas sjetiti kad smo posljednji put poslušali radio dramu…

– Jako volim tu formu, baš uživam u tome. Strašno mi je zanimljiva mogućnost da samo glasom pokažem cijeli spektar nečijih misli i osjećaja. To je i dosta zahtjevno, jer nemaš tijelo kao alat za izražavanje. Sve se radi uz pomoć mikrofona, što ima i svoja pravila, zadane okvire koje moraš jako dobro poznavati kako bi njima znao, možda je to ružno reći, ali manipulirati – objašnjava Marija, svjesna da se publika koja voli radio drame baš i ne broji u milijunima.

– Je, činjenica je da je to forma u izumiranju, ali s druge strane se javljaju naznake da se sprema veliki povratak audio knjiga. U inozemstvu se tržište totalno pomamilo za tim, ljudi žele slušati knjige, a sve to otvara i prostor za revitalizaciju radio drame. Ukratko, ima to svoju publiku, ali svjesna sam da ona nije velika.

Priča nam Marija dalje kako radio drame nastaju u specifičnim uvjetima, kako postoje prostorije koje simuliraju interijere i eksterijere, kako je mikrofon “partner” u igri i kako treba znati proizvoditi razne zvukove i pritom koristiti rekvizitu… Na prvu možda ne djeluje pretjerano zahtjevano, ali i ovoga puta prvi dojam vara.

– Događalo mi se da unutar jedne radio drame moram glumiti po četiri životinje i troje ljudi. E, to je urnebes! Jednom sam igrala Malu princezu, Gospođicu Neću, umišljenu Patku, Zmaja kričavca, Mamu koja se boji miševa, malo zaostalog Mirka i Kockicu šećera u jednoj priči… Sve to zahtjeva karakterističan glas i zvuk, a takve transformacije izazov su za glumca.

Iza nje je cijeli niz različitih uloga, no kad bi trebalo izdvojiti omiljenu, najdražu…

– Jako volim uloge heroina, junaka, u kojima se može prikazati cijeli spektar emocija. Često me takve uloge i zapadaju, poput Grete Meier u Unterstadtu, pa onda Pipi Duge Čarape… E, to je bila fizički i emotivno izuzetno zahtjevna uloga, ali mogu reći da sam puno naučila od te djevojčice, od najjače djevojčice na svijetu. Učim kroz sve uloge, tako se gradi i karakter – vjeruje Marija, pa već koju sekundu potom vraća priču na svoje same početke.

– Moram zahvaliti svojoj učiteljici Pavici Veselić iz OŠ Eugena Kumičića. Učitelji imaju važnu ulogu u prepoznavanju afiniteta i talenta kod djece, a ona je mene obilježila za cijeli život. To što me uzela u školsku predstavu, jednu, drugu pa treću, odredilo je moju karijeru. Za prvu predstavu odabrala me zato što sam već išla u glazbenu školu, prednost je bila što imam sluha, a jesam li joj s neke druge strane bila interesantna, scenična… Nemam pojma, bila sam premalena da bi to kužila. Išla sam u četvrti razred kad sam bila u prvoj predstavi, ‘Maloj princezi’. Bilo je tu i treme, a moram reći i da je učiteljica Pavica bila prilično stroga. Nismo to tek tako odrađivale, inzistirala je da sve to bude kako treba, od početka me ‘šarafila’ i ja sam joj na tome zahvalna. Zavoljela sam glumu već tad i ostala u tome do danas – prisjeća se Marija, dodajući kako se treme nije u potpunosti riješila sve do danas.

– Ma joj, svaki put imam tremu na sceni. To je više neki pozitivni adrenalin, ali moram priznati da na dan premijere uopće nisam svoja. Taj dan ne mogu jesti, ne javljam se nikome… Spavam do 15 sati, pa meditiram dva sata, jer sve to mi je jako veliki stres i moram se nekako smiriti. Nakon toga pojedem nešto, tek toliko da ne umrem, pa idu zadnje pripreme… Poslije predstave dugo ne mogu zaspati, iscrpi to, izmoriš se, a zapravo si i dalje jako budan. Po mojoj teoriji, to je i jedan od razloga zašto glumci vole popiti…

Ona, kaže, s tim nema problema, piće ili dva nakon stresne premijere ne spadaju u tu kategoriju, no postoje stvari koje su joj ipak problematične u svemu ovome. Kao, recimo, moguća golotinja na sceni…

– Ma joj, najrađe ne bih, ha, ha… – nasmijala se Marija pa pomalo sramežljivo nastavila:

– Bio bi mi to izazov, iako bih voljela da imam neku ‘escape’ tipku, da mogu prekinuti kad želim, ha, ha. Nisam baš toliko slobodna, koliko god sam svjesna da je to djelomično hendikep za glumicu. Ali sigurna sam da bih, da dođe do toga, hrabro pregrmila i takav izazov. Dosta je to zahtjevno, no moje tijelo i glas su moji alati, pa gledam na to kao na barikade u glavi koje se ruše tako da se s njima suočiš.

Igrala je u gotovo 30 predstava, radila predstave za djecu, briljira na radiju, sinkronizirala je i crtić… Jedino što joj zasad nedostaje su filmske i televizijske uloge.

– Iskreno, htjela bih se malo više okušati u filmu i na televiziji, jer dosad nisam imala puno prilika. Osječka akademija nema smjer režije i produkcije, zbog čega se nismo imali priliku upoznati s mladim ljudima koji kasnije postanu tvoji kolege, koji te zovu… Snimila sam jedan kratki film, glumila sam epizodnu ulogu u seriji ‘Luda kuća’ i to je to. A to me zanima, mislim da bih tu mogla puno dati. Sapunice? I one imaju svoje zakonitosti koje treba razumijeti i njima ovladati, mogla bih i to probati, zašto ne – kaže Marija.

Krenula je tu priča i na kvalitetu hrvatskih serija, filmova, ali tu je stiglo iznenađenje… Ona, naime, malo toga gleda.

– Ne, ne gledam baš… Iskreno, doma uopće nemam televizor – otkrila je Marija pa opisala kako je to živjeti bez TV-a…

– Odlično! Zadnji televizor mi je bila ona ‘kanta’, a kad je trebalo prijeći na tanke varijante, nikad ga nisam kupila. Ima već desetak godina, tu negdje, da sam bez TV-a. Skinem seriju na laptop, odem u kino, ali pažljivo selektiram sadržaj koji gledam.

Osim toga, nema Marija ni idole, uzore… Spomenut će Anthonyja Hopkinsa, Meryl Streep, a onda će i tu zastati. Omiljenoga glumca ili film ona nema.

– Ne, puno kolega cijenim i poštujem, ali teško mi je reći tko je najbolji. Nikad nisam ni lijepila postere po zidovima, nisam taj tip – kaže Marija, koja uživa živjeti u svome gradu.

– Volim Goricu zato što ima kilometre staza za rolanje, što ima bazen, na kojem sam triput tjedno… Grad je ugodan za život, miran, idealan za obitelj – misli Marija, koja je jedva dočekala pitanje je li i koliko glumila na goričkim daskama.

– Jesam, radila sam nešto, ali nadam se da ću u budućnosti raditi i više, i predstave za odrasle. Dosad sam radila dvije predstave za djecu, za šest uloga u predstavi ‘Dječak koji je tražio zmaja’ sam i nagrađena, a igrala sam i u ‘Uličnim skitačima’. Iako, šteta je da me nema u predstavama za odrasle, kad sam već tu, na dispoziciji, nema putnih troškova, ha, ha.

‘Joj, samo da se ne moram ljubiti…’

Ne mislim da sam manekenski tip ili seks bomba, ali smatram se ljepuškastom osobom, a nikad mi nisu dali da igram zavodnice! I hvala Bogu na tome, barem se nisam morala ljubiti na sceni, kroz smijeh kaže Marija, koja je svih ovih godina tek jednom bila blizu…
– Jednom sam se morala samo cmoknuti s Robertom Ugrinom na kraju predstave ‘Kroćenje goropadnice’, gdje sam igrala Katarinu, a on Petruccia, i to je to. Drago mi je što me to svo ovo vrijeme mimoilazi, ne znam kako bih to preživjela. Lijepo je na sceni vidjeti dvoje kako se vole, no ljubav i strast se mogu vidjeti i u pogledu, u oku – iskreno kaže Marija.

Pipi Duga Čarapa dubi na glavi i hoda na rukama…

Glumci moraju biti u jako dobroj fizičkoj kondiciji, jer to je jedini način kako se tijelo može odazvati na impulse koji mozak zamisli. Kad sam igrala Pipi Dugu Čarapu, morala sam tijekom predstave dubiti na glavi, hodati na rukama, napraviti špagu i premet, popeti se na kućicu visoku četiri metra u nekoliko sekundi… Ja se održavam kroz plivanje i rolanje, zasad mi je to dovoljno, priča nam Marija i dodaje:
– Općenito glumci moraju puno raditi na sebi, prije svega na glasu! Nije lako dobaciti do zadnjeg reda kazališta, to iziskuje posebnu razinu govora, nimalo sličnu običnom razgovoru kakav, recimo, mi sad vodimo. Za to te Akademija priprema, ali treba stalno raditi vježbe za glas, disanje i artikulaciju… I glas je mehanizam koji se bilda, koji mora biti u formi.

Kultura

Poziv umjetnicima: Izložite svoje radove u Galeriji Trumbetaš

Svoje prijedloge možete dostaviti do 21. lipnja.

Objavljeno

na

Galerija Trumbetaš do sada je ugostila mnoge umjetnike koji su svoje radove predstavili velikogoričkoj publici. Sada je raspisan natječaj za izlaganje umjetničkih djela i radova u 2025. godini, pa pozivaju neafirmirane i manje afirmiranih likovne umjetnike, likovne amatera, ali i  organizacije udruga te obrazovnih ustanova da pošalju svoje prijedloge za izlaganje.

Umjetnici mogu podnijeti jedan prijedlog, a udruge, organizacije i ustanove do maksimalno tri prijedloga. Popis odabranih umjetnika bit će objavljen na mrežnoj stranici Pučkog učilišta do 1. rujna 2024.

– Prednost pri odabiru imat će umjetnici, udruge, umjetničke organizacije i obrazovne ustanove s područja grada Velika Gorica. Pučko će odabranim izložbenim projektima ustupiti galerijski prostor na dogovoreno vrijeme, tehničku podršku za postavljanje i skidanje izložbe, organizacijsku podršku, te dizajn i print promotivnih materijala. Troškove produkcije izložbe snose autori, prijavitelji programa. Autor predgovora teksta u deplijanu izložbe i kustos su u organizaciji prijavitelja izložbe – ističu iz Učiišta.

Rok prijave je 21. lipnja.

 

 

Nastavite čitati

Kultura

Matičin četvrtak o urbanizmu u Velikoj Gorici

Matičin četvrtak je sutra u 19:30 sati u knjižnici Galženica.

Objavljeno

na

Problematika urbanizma – povijesni uzroci tema su 301. Matičinog četvrtka na kojoj će svoj stručni osvrt na aktualno stanje u gradu s naglaskom na moguće uzroke i posljedice dati inženjer Ivica Leder. Inače, Leder je na Arhitektonskom fakultetu diplomirao s radom Urbanistički razvojni plan centra Velike Gorice.

Godine 1995. u svojstvu prvog predsjednika Gradskog vijeća grada Velike Gorice sudjeluje u definiranju ustroja gradskih službi, poglavito Odjela za prostorno planiranje i Odjela za zaštitu okoliša.

U mandatu 2001. – 2002. obavlja i dužnost pročelnika Odjela za prostorno planiranje grada. Nakon 2002. god. potpuno se posvećuje radu u vlastitom projektnom uredu gdje izrađuje urbanističke planove, a nekoliko njih i za grad Veliku Goricu.

Matičin četvrtak je sutra u 19:30 sati u knjižnici Galženica.

Nastavite čitati

Kultura

Pjevački susret u Šiljakovini: Jane, zbor Franjo Lučić i FA Šiljakovina idu na županijske susrete

U nekoliko kategorija nastupilo je šest izvođača.

Objavljeno

na

Pjesma se orila Društvenim domom u Šiljakovini gdje su održani 7. Susreti malih vokalnih sastava i zborova Grada Velike Gorice. Za plasman na županijske susrete borilo se nekoliko goričkih vokalnih sastava, zborova i pjevačkih društava.

Nastupili su Ansambl Jane, VIS Danice, HPD Kučani, KUD Velika Mlaka, Gradski zbor ‘Franjo pl. Lučić’, KUD Mičevec i FA Šiljakovina. Izvodile su se pjesme u nekoliko kategorija, slobodnih stilova, žanrova, izvorne pučke glazbe, klasične glazbe te kategoriji folklornih sastava.

Veliku Goricu će na Susretima pjevačkih zborova i malih sastava Zagrebačke županije, svako u svojim kategorijama, predstavljati Ansambl Jane, Gradski zbor “Franjo pl. Lučić” i FA “Šiljakovina”.

Foto: FA Šiljakovina

Foto: FA Šiljakovina

Nastavite čitati

Kultura

Gorička književnica Zdenka Mlinar na Festivalu ‘Dobar primjer’ u talijanskoj prijestolnici kulture Pesaru

Zdenki je ovo drugi odlazak u Pesaro jer je prije dvije godine od Udruge “VerbumlandiArt” imenovana veleposlanicom mira, pravde i zaštite okoliša te gradnje mostova ljubavi.

Objavljeno

na

Naša sugrađanka i književnica Zdenka Mlina sudjelovala je na festivalu umjetnosti “Dobar primjer” u Pesaru, talijanskoj prijestolnici kulture.

Organizatori Festivala bili su Međunarodna kulturna udruga “VerbumlandiArt”, osnivačice i predsjednice Regine Resta, predsjednik žirija Alessandro Nani Marcucci Pinoli, prevoditeljica i književnica Mirjana Dobrilla Romanello te predsjednik Festivala prof. dr. Francesco Lenoci, koji je i dekan Bogoslovnog fakulteta u Milanu.

Foto: Zdenka Mlinar

Zdenki je ovo drugi odlazak u Pesaro jer je u toj prijestolnici kulture, prije dvije godine, od iste Udruge imenovana veleposlanicom mira, pravde i zaštite okoliša te gradnje mostova ljubavi.

– Bila mi je velika čast sudjelovati na tako značajnom Festivalu umjetnosti, nazvanog i prigodnim imenom “Dobar primjer” koji slavi život kroz stvaralaštvo i činjenje dobra kroz osobnu i pozitivnu nadogradnju pojedinca, a samim tim i društva u kojem živi, jer samo takvi možemo biti primjer drugima i drugačijima, mlađim i manje iskusnim prijateljima, susjedima i općenito zajednici u kojoj živimo – rekla nam je sudionica ovog “grande” Festivala, Zdenka Mlinar, koja je jedina iz Hrvatske ovom prigodom pozvana od ugledne talijanske Međunarodne kulturne udruge “VerbumlandiArta”.

Foto: Zdenka Mlinar

Inače, cilj festivala bio je slaviti i promovirati kulturnu, umjetničko-kreativnu i društvenu izvrsnost koja nadahnjuje i stvara pozitivan utjecaj u društvu, ali i u svijetu, slaviti inovacije i promicati održivu i uključivu budućnost za sve.

– Festival je bio izvanredna prilika za okupljanje likovnih umjetnika, pisaca, pjesnika, stručnjaka za društvena pitanja, aktivista i lidera javnog mišljenja iz cijeloga svijeta. Kroz otvorenje likovne izložbe, koja ostaje otvorena do 30. svibnja i dodjelu nagrada, certifikata, pehara, diploma i priznanja umjetnicima svih profila, pruženo je okruženje za razmjenu ideja, međusobno inspiriranje i stvaranje značajnih kontakata – istaknula je Mlinar.

 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

‘Dan D!’ danas otvara program Goričkih večeri, a večeras plešete uz Marekovića i Swingers!

‘Dobrodošli su i ljubitelji ‘militarije’, a i hipiji i pacifisti! Željno vas očekujemo i vidimo se u što većem broju!’, u svom su zafrkantskom stilu posjetitelje pozvali članovi OTK Turopolje. Vidimo se na Tuđmancu!

Objavljeno

na

Objavio/la

Nedjeljni program Goričkih večeri, koje su svečano otvorene u petak, i danas nudi i to besplatno – sjajne doživljaje, pa svakako računajte na poslijepodnevno-večernju gužvu u središnjem gradskom parku Franje Tuđmana! U dnevnom dijelu programa ove najdugovječnije manifestacije Pučkog otvorenog učilišta VG središnji događaj je izložba oldtimera na otvorenom pod nazivom ‘Dan D’!

– I na ovogodišnjim Goričkim večerima ljubitelji starih automobila imat će prilke posjetiti izložbu povijesnih vozila. Oldtimer klub Turopolje će u Parku dr. Franje Tuđmana izložiti vozila, od predratnih skupocjenih primjeraka do novijih oldtimera iz ’80-ih – najavili su iz POUVG-a.

Foto: Oldtimer klub Turopolje – izložba u sklopu Goričkih večeri 2024.g./19.05. Park dr.F.Tuđmana/OTK Turopolje

Dolazak prvih oldtimera na Tuđmanac očekuje se već oko 13 sati, a iz samog kluba pozivaju sve posjetitelje da dođu i razgledaju doista jedinstvene i rijetke primjerke, a članovi OTK Turopolje i njihovi gosti drage volje će im pojasniti sve što ih zanima.

– Uz naglasak na obilježavanje 80-te godišnjice dana D i uprizorenje vojnog kampa, bit će izložena i civilna povijesna vozila. Dobrodošli su i ljubitelji ‘militarije’ kao i hipiji i pacifisti.  Željno vas očekujemo i vidimo se u što većem broju! – u svom su zafrkantskom stilu pozvali posjetitelje članovi OTK Turopolje.

Foto: OTK Turopolje

Oko 18 sati u drugom dijelu gradskog parka kreće program, umjetnička animacija, pod nazivom Pantomima Classic. 

A za više nego odličan kraj vikenda energijom za novi radni tjedan će vas napuniti koncert s početkom u 20 sati, gdje će na velikoj pozornici nastupiti zvijezde nedjeljne večeri – Robert Mareković i Swingers!

Krajem devedesetih godina u Americi se dogodio revival swing glazbe iz 30-tih i 40-tih godina prošlog stoljeća. Nije trebalo dugo da Robert Mareković, sjajni vokalist i karizmatični frontman legendarnog zagrebačkog benda ‘Fantomi’ u svom rodnom gradu Zagrebu 1999.godine osnuje novi band pod nazivom ‘Swingers’. Osim što su osvojili publiku diljem Hrvatske, nastupaju i na brojnim pozornicama eminentnih klubova i hotela diljem Europe.

Čagica na otvorenom pod zvjezdanim goričkim nebom (barem tako kaže prognoza) uz ritmove swinga, jivea, rockabillya, i garantirano dinamičan nastup, večeras od 20 sati na Tuđmancu – vidimo se!

Program događanja Goričkih večeri do 30.svibnja provjerite na webu Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica ili klikom OVDJE.

 

Naslovna fotografija: Izložba OTK Tuopolje u sklopu Goričkih večeri /arhivska/POUVG

 

Nastavite čitati

Reporter 437 - 23.05.2024.

Facebook

Izdvojeno