Kultura
Glumica bez televizije: ‘Skupljam nagrade i čekam šansu u filmovima i serijama’
Dobila sam već drugu Nagradu hrvatskoga glumišta, ali tek čekam pravu šansu u filmovima i serijama. Iako, doduše, doma ni nemam televizor…, kaže Marija Kolb, nagrađivana velikogorička glumica. Priča o svojim snovima, strahovima, ambicijama…
Samo su odabrani u ovih 27 godina uspjeli ugurati se među dobitnike Nagrada hrvatskoga glumišta, koje se dodjeljuju od 1992. Samo su se posebni na toj listi našli više od jedanput. Među takvima, dvostruko priznatima, od kraja studenog je i Marija Kolb. Glumica koja se školovala na osječkoj Akademiji, ali i djevojčica koja je odrastala ovdje, kod nas, u Velikoj Gorici, uspješna mlada žena koja se nakon studija vratila ondje gdje je dom.
– Da, ovdje sam odrasla, u Velikoj Gorici, išla sam u OŠ Eugena Kumičića, Umjetničku školu Franje Lučića, baletnu školu… Tu sam upisala i srednju školu, prva dva razreda išla sam u Opću gimnaziju, a onda smo se preselili u Utrine. Tamo sam završila treći i četvrti razred, u jezičnoj gimnaziji, a nakon toga sam otišla na studij u Osijek. Kad sam i to završila, vratila sam se ovdje, u Veliku Goricu. Odrasla sam na Galženici, a sad živim u ‘osmom martu’ – uvodi nas u svoju priču Marija.
Sjedimo i razgovaramo, prigodno, u kafiću par stotina metara od njezina stana. Stigla je s predavanja na fakultetu, na kojem je već godinama u ulozi umjetničke suradnice, a mjesto susreta odabrala je metodom koju će mnogi nazvati stereotipno ženskom.
– Ajmo tamo, tu mi se najlakše parkirati…
A opet, teško je reći da je Marija tipična djevojka, uobičajena mlada žena. Jer i ovoga je puta, kao i uvijek, bila naoružana neobičnom energijom, govorila je vrlo ekspresivno i malkice teatralno, kako valjda i mora biti kod glumica koje žive svoj poziv, a za početak je sama objasnila razlog jedne kasnoposlijepodnevne kave s novinarom.
– Dobila sam Nagradu hrvatskoga glumišta za glumačko ostvarenje u radio drami. To je moja druga Nagrada hrvatskoga glumišta, prvu sam dobila 2009. za najbolju ulogu u predstavama za djecu i mlade, za predstavu ‘Pipi Duga Čarapa’, a radio drama za koju sam sad nagrađena zove se ‘Tuga’. Redateljica je Stephanie Jamnicky, a tema je obiteljska, u smislu gubitka voljene osobe. Brat nazove sestru kako bi joj priopćio da im je umro otac, što ona nikako ne može prihvatiti. Ostaje u tom svom balonu misli i emocija, bježi od istine i zatvara se u sebe, izgovara razne nebuloze, prestaje se javljati na telefon… – opisuje Marija.
I odmah će odbaciti priču koju često “prodaju” kolegice i kolege, onu kako nagrade nisu važne, kako je to samo još jedan predmet s kojeg treba brisati prašinu…
– Ma ne, puno mi znači ova nagrada. Pokazuje mi da sam na pravom putu, da je struka primjetila moj rad, da me se cijeni… Nije lako samostalnim umjetnicima, kad nisi dio ansambla teško se i rijetko dobivaju uloge, pogotovo glavne, vrijedne uloge. Glumice koje su dio nekog sustava imaju puno veće šanse za takve uloge, za velike komade s poznatim redateljima. Kao samostalni umjetnik sam si tražiš posao, a na nezavisnoj sceni dosta je teško izboriti se za prostor, kamoli za projekte i prilike koji nude šansu da budeš dio velikog ansambla. Naravno da mislim da je ona rezultat timskog rada, bez svih tih sjajnih kolega ovo ne bi bilo moguće.
Ova nagrada stigla je u kategoriji radio drame, umjetničke forme za koju je teško reći da je u svom najboljem trenutku. Još se teže, naime, mnogima od nas sjetiti kad smo posljednji put poslušali radio dramu…
– Jako volim tu formu, baš uživam u tome. Strašno mi je zanimljiva mogućnost da samo glasom pokažem cijeli spektar nečijih misli i osjećaja. To je i dosta zahtjevno, jer nemaš tijelo kao alat za izražavanje. Sve se radi uz pomoć mikrofona, što ima i svoja pravila, zadane okvire koje moraš jako dobro poznavati kako bi njima znao, možda je to ružno reći, ali manipulirati – objašnjava Marija, svjesna da se publika koja voli radio drame baš i ne broji u milijunima.
– Je, činjenica je da je to forma u izumiranju, ali s druge strane se javljaju naznake da se sprema veliki povratak audio knjiga. U inozemstvu se tržište totalno pomamilo za tim, ljudi žele slušati knjige, a sve to otvara i prostor za revitalizaciju radio drame. Ukratko, ima to svoju publiku, ali svjesna sam da ona nije velika.
Priča nam Marija dalje kako radio drame nastaju u specifičnim uvjetima, kako postoje prostorije koje simuliraju interijere i eksterijere, kako je mikrofon “partner” u igri i kako treba znati proizvoditi razne zvukove i pritom koristiti rekvizitu… Na prvu možda ne djeluje pretjerano zahtjevano, ali i ovoga puta prvi dojam vara.
– Događalo mi se da unutar jedne radio drame moram glumiti po četiri životinje i troje ljudi. E, to je urnebes! Jednom sam igrala Malu princezu, Gospođicu Neću, umišljenu Patku, Zmaja kričavca, Mamu koja se boji miševa, malo zaostalog Mirka i Kockicu šećera u jednoj priči… Sve to zahtjeva karakterističan glas i zvuk, a takve transformacije izazov su za glumca.
Iza nje je cijeli niz različitih uloga, no kad bi trebalo izdvojiti omiljenu, najdražu…
– Jako volim uloge heroina, junaka, u kojima se može prikazati cijeli spektar emocija. Često me takve uloge i zapadaju, poput Grete Meier u Unterstadtu, pa onda Pipi Duge Čarape… E, to je bila fizički i emotivno izuzetno zahtjevna uloga, ali mogu reći da sam puno naučila od te djevojčice, od najjače djevojčice na svijetu. Učim kroz sve uloge, tako se gradi i karakter – vjeruje Marija, pa već koju sekundu potom vraća priču na svoje same početke.
– Moram zahvaliti svojoj učiteljici Pavici Veselić iz OŠ Eugena Kumičića. Učitelji imaju važnu ulogu u prepoznavanju afiniteta i talenta kod djece, a ona je mene obilježila za cijeli život. To što me uzela u školsku predstavu, jednu, drugu pa treću, odredilo je moju karijeru. Za prvu predstavu odabrala me zato što sam već išla u glazbenu školu, prednost je bila što imam sluha, a jesam li joj s neke druge strane bila interesantna, scenična… Nemam pojma, bila sam premalena da bi to kužila. Išla sam u četvrti razred kad sam bila u prvoj predstavi, ‘Maloj princezi’. Bilo je tu i treme, a moram reći i da je učiteljica Pavica bila prilično stroga. Nismo to tek tako odrađivale, inzistirala je da sve to bude kako treba, od početka me ‘šarafila’ i ja sam joj na tome zahvalna. Zavoljela sam glumu već tad i ostala u tome do danas – prisjeća se Marija, dodajući kako se treme nije u potpunosti riješila sve do danas.
– Ma joj, svaki put imam tremu na sceni. To je više neki pozitivni adrenalin, ali moram priznati da na dan premijere uopće nisam svoja. Taj dan ne mogu jesti, ne javljam se nikome… Spavam do 15 sati, pa meditiram dva sata, jer sve to mi je jako veliki stres i moram se nekako smiriti. Nakon toga pojedem nešto, tek toliko da ne umrem, pa idu zadnje pripreme… Poslije predstave dugo ne mogu zaspati, iscrpi to, izmoriš se, a zapravo si i dalje jako budan. Po mojoj teoriji, to je i jedan od razloga zašto glumci vole popiti…
Ona, kaže, s tim nema problema, piće ili dva nakon stresne premijere ne spadaju u tu kategoriju, no postoje stvari koje su joj ipak problematične u svemu ovome. Kao, recimo, moguća golotinja na sceni…
– Ma joj, najrađe ne bih, ha, ha… – nasmijala se Marija pa pomalo sramežljivo nastavila:
– Bio bi mi to izazov, iako bih voljela da imam neku ‘escape’ tipku, da mogu prekinuti kad želim, ha, ha. Nisam baš toliko slobodna, koliko god sam svjesna da je to djelomično hendikep za glumicu. Ali sigurna sam da bih, da dođe do toga, hrabro pregrmila i takav izazov. Dosta je to zahtjevno, no moje tijelo i glas su moji alati, pa gledam na to kao na barikade u glavi koje se ruše tako da se s njima suočiš.
Igrala je u gotovo 30 predstava, radila predstave za djecu, briljira na radiju, sinkronizirala je i crtić… Jedino što joj zasad nedostaje su filmske i televizijske uloge.
– Iskreno, htjela bih se malo više okušati u filmu i na televiziji, jer dosad nisam imala puno prilika. Osječka akademija nema smjer režije i produkcije, zbog čega se nismo imali priliku upoznati s mladim ljudima koji kasnije postanu tvoji kolege, koji te zovu… Snimila sam jedan kratki film, glumila sam epizodnu ulogu u seriji ‘Luda kuća’ i to je to. A to me zanima, mislim da bih tu mogla puno dati. Sapunice? I one imaju svoje zakonitosti koje treba razumijeti i njima ovladati, mogla bih i to probati, zašto ne – kaže Marija.
Krenula je tu priča i na kvalitetu hrvatskih serija, filmova, ali tu je stiglo iznenađenje… Ona, naime, malo toga gleda.
– Ne, ne gledam baš… Iskreno, doma uopće nemam televizor – otkrila je Marija pa opisala kako je to živjeti bez TV-a…
– Odlično! Zadnji televizor mi je bila ona ‘kanta’, a kad je trebalo prijeći na tanke varijante, nikad ga nisam kupila. Ima već desetak godina, tu negdje, da sam bez TV-a. Skinem seriju na laptop, odem u kino, ali pažljivo selektiram sadržaj koji gledam.
Osim toga, nema Marija ni idole, uzore… Spomenut će Anthonyja Hopkinsa, Meryl Streep, a onda će i tu zastati. Omiljenoga glumca ili film ona nema.
– Ne, puno kolega cijenim i poštujem, ali teško mi je reći tko je najbolji. Nikad nisam ni lijepila postere po zidovima, nisam taj tip – kaže Marija, koja uživa živjeti u svome gradu.
– Volim Goricu zato što ima kilometre staza za rolanje, što ima bazen, na kojem sam triput tjedno… Grad je ugodan za život, miran, idealan za obitelj – misli Marija, koja je jedva dočekala pitanje je li i koliko glumila na goričkim daskama.
– Jesam, radila sam nešto, ali nadam se da ću u budućnosti raditi i više, i predstave za odrasle. Dosad sam radila dvije predstave za djecu, za šest uloga u predstavi ‘Dječak koji je tražio zmaja’ sam i nagrađena, a igrala sam i u ‘Uličnim skitačima’. Iako, šteta je da me nema u predstavama za odrasle, kad sam već tu, na dispoziciji, nema putnih troškova, ha, ha.
‘Joj, samo da se ne moram ljubiti…’
Ne mislim da sam manekenski tip ili seks bomba, ali smatram se ljepuškastom osobom, a nikad mi nisu dali da igram zavodnice! I hvala Bogu na tome, barem se nisam morala ljubiti na sceni, kroz smijeh kaže Marija, koja je svih ovih godina tek jednom bila blizu…
– Jednom sam se morala samo cmoknuti s Robertom Ugrinom na kraju predstave ‘Kroćenje goropadnice’, gdje sam igrala Katarinu, a on Petruccia, i to je to. Drago mi je što me to svo ovo vrijeme mimoilazi, ne znam kako bih to preživjela. Lijepo je na sceni vidjeti dvoje kako se vole, no ljubav i strast se mogu vidjeti i u pogledu, u oku – iskreno kaže Marija.
Pipi Duga Čarapa dubi na glavi i hoda na rukama…
Glumci moraju biti u jako dobroj fizičkoj kondiciji, jer to je jedini način kako se tijelo može odazvati na impulse koji mozak zamisli. Kad sam igrala Pipi Dugu Čarapu, morala sam tijekom predstave dubiti na glavi, hodati na rukama, napraviti špagu i premet, popeti se na kućicu visoku četiri metra u nekoliko sekundi… Ja se održavam kroz plivanje i rolanje, zasad mi je to dovoljno, priča nam Marija i dodaje:
– Općenito glumci moraju puno raditi na sebi, prije svega na glasu! Nije lako dobaciti do zadnjeg reda kazališta, to iziskuje posebnu razinu govora, nimalo sličnu običnom razgovoru kakav, recimo, mi sad vodimo. Za to te Akademija priprema, ali treba stalno raditi vježbe za glas, disanje i artikulaciju… I glas je mehanizam koji se bilda, koji mora biti u formi.
Kultura
VIDEO Zlata Lomnička: ‘Volim ljude i pomagat ću dok god budem mogla. To me ispunjava…’
Zlata Krznarić, dugogodišnja tajnica KUD-a Nova zora iz Donje lomnice, ali i goričke zajednice KUD-ova, primila je Povelju Zagrebačke županije za cijelih pet desetljeća aktivnosti, truda i volonterskog rada…
Te 1974. godine Josip Broz Tito proglašen je doživotnim predsjednikom SFRJ-a, Zagreb je šokirala strašna željeznička nesreća sa 167 poginulih, tamo negdje preko oceana svijet je ugledao Leonardo DiCaprio, a u Donju Lomnicu doselila se – Zlata Krznarić.
– Da, udala sam se u Lomnicu, ove godine bit će točno 50 godina otkad sam ovdje, u ovom selu – kaže Zlata, koja danas, cijelih pet desetljeća nakon što je stigla ovdje, ima jednako toliko društvenog djelovanja iza sebe.
– Čim sam došla, uključila sam se u društveni život sela, u društveni rad za zajednicu u kojoj živim. I to se nije promijenilo do dan danas. I dalje sam aktivna, iako sam službeno u mirovini. Zapravo, otkad sam u mirovini, imam još manje vremena nego prije, baš me ima na sve strane… – govori Zlata, koja je u svoj zgusnuti raspored morala smjestiti i dodjelu županijskih nagrada.
Za sav uloženi trud i angažman u cijelom tom razdoblju dobila je Povelju Zagrebačke županije, vrijedno priznanje koje je ponosom ispunilo i nju samu, ali i sve članove KUD-a Nova Zora, kao i cijelo mjesto.
– Zahvaljujem Zagrebačkoj županiji i ljudima koji su prepoznali moj rad, ono što radim za lokalnu zajednicu, za naš grad. Naravno da sam iznimno ponosna i sretna – kaže gospođa Krznarić, koju će Goričani najprije znati kao tajnicu lomničkoga KUD-a, ali i velikogoričke zajednice KUD-ova.
– Da, u više mandata bila sam tajnica Mjesnog odbora, tajnica sam i Zajednice, ali općenito sam aktivna u mjestu. Bilo da je riječ o humanitarnim akcijama, kakvu smo i nedugo imali, za jedno dijete s invaliditetom, bilo da se radi o crkvenom zboru, bilo čemu oko crkve, tu sam. Odnosno, mi smo tu, jer imam stvarno dobru ekipu oko sebe. Ne može čovjek ništa sam, mogu jedino biti kotač-pokretač, ali tu onda dolaze svi ti ljudi koji pomažu i sudjeluju u svemu tome – posebno naglašava Zlata.
Aktivna je u svemu u čemu se može biti aktivan kad je riječ o društvenom životu Donje Lomnice, ali nije tajna da je folklor najveća ljubav.
– Zlatu poznajem otkad je došla u Lomnicu, već 50 godina, i odmah se uključila u KUD Nova Zora. Bila je i predsjednica, u više mandata tajnica, i uvijek se pokazivala kao vrlo marljiva i vrijedna. Uvijek je davala sve za folklor. Iako je aktivna i kao vatrogasac, iako je uključena i u sve druge udruge, posebno je vezana uz folklor i uvijek je bila odličan član KUD-a – kaže predsjednik Nove Zore Mijo Jakunić.
Dodat će i kako je ona ta koja okuplja, organizira, planira… A ostali je prate.
– Jedni bez drugih ne bismo mogli, a tako se i ponašamo. Jako smo dobar tim, velikim dijelom zahvaljujući i našim voditeljima, a imamo ih čak četvoricu, budući da nas ima… Ovisno o razdoblju godine, u KUD-u nas je negdje između stotinu i 120 – kaže Zlata.
I nije gospođa Krznarić tajnica samo u KUD-u, Zajednici i Mjesnom odboru, tajnički posao bio je njezina svakodnevnica i tijekom radnog vijeka.
– Počela sam raditi 1974. godine u KBC Sestre milosrdnice, kod doktora Mladena Stojanovića, i bila sam tajnica predstojnika klinike cijeli život. Da, svugdje sam tajnica, i u mjestu, i u folkloru, pa sam tako bila i na poslu. Punih 45 godina provela sam tamo, do zadnjeg dana mojeg radnog vijeka – kaže Zlata, koja nije bila jedna od onih koji su jedva dočekali mirovinu.
– Uživala sam raditi tamo. Uvijek sam išla na posao sretna, uvijek sam uzimala zadatke koje i nisam trebala. Moj šef je, recimo, bio šef Hrvatskoga kardiološkog društva, pa sam se i tu uključila, pomagala sam u organizaciji konvencija i skupova, jednako kao i u Društvu za aritmije… Uvijek sam se uključivala tamo gdje sam mislila da mogu pomoći, a pritom me nikad nije vodio novac. Nisu me zanimale ni pohvale, ni nagrade, željela sam osjećati ono nešto u srcu i duši. Često znam reći i svojim folklorašima, važno mi je da smo svi dobri, da se slažemo, da se ne grupiramo, da smo svi zajedno. Tu se vidi snaga i veličina – vjeruje Zlata, koja je 2011. godine dobila i nagradu povodom Dana volontera.
– Koliko ću još držati ovaj ritam? Koliko će me zdravlje služiti! Volim pomagati, volim ljude. Sama ne mogu biti. Želim i volim biti s ljudima, među ljudima, i dok god budem mogla, dok me bude zdravlje služilo, dotad ću raditi i pomagati – sa smiješkom kaže Zlata i dodaje:
– Još uvijek imam entuzijazam, još uvijek imam volju, bez obzira na moje godine, još uvijek sam aktivna, jer to mi je jako pri srcu. Kad mogu nekoga usrećiti, kada mogu nekome pomoći, to mene ispunjava. Želim pomagati svojoj zajednici, da se čuje za našu Donju Lomnicu, za naše Turopolje!
KUD Nova Zora kontinuirano djeluje već dugih 105 godina, još od 1919., kad je osnovan, a ispada da gotovo pola od toga otpada na razdoblje sa Zlatom u važnoj ulozi kotača i pokretača.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
Kultura
FOTO Folkloraši iz Nove zore oduševili publiku na međunarodnom festivalu u Tunisu
Potpisali su i ugovor o jačanju međunarodne suradnje te razmjena kulturnih i umjetničkih karakteristika dvije države.
Ljetni period brojna kulturno-umjetnička društva koriste kako bi otputovala i prezentirala hrvatsku tradiciju na drugim krajevima svijeta. S tim ciljem, otputovali su i članovi Kulturno-umjetničkog društva ‘Nova zora’ iz Donje Lomnice koji su sudjelovali na 61. međunarodnom festivalu Aoussou u Tunisu.
Ovaj festival jedan je od najvećih u Tunisu i održava se u Sousseu, trećem po veličini tuniškom gradu, smještenom na Sredozemnom moru te poznatom po jednoj od najočuvanijih i najvećih medina u islamskom svijetu, koja je 1988. upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi.
Foto: FB KUD ‘Nova zora’
Članovi kulturno – umjetničkog društva su održali nekoliko nastupa u gradovima Sousse i Port El Kantaoui na kojima su oduševili brojnu publiku izvođenjem slavonskih napjeva, turopoljskih plesova te međimurskog intermezza. Festival je ovo koji se održava uzastopce više od 60 godina, a na njemu uz hrvatske predstavnike sudjeluju i ansambli i folklorne grupe iz Francuske, Poljske, Njemačke, Alžira, Libije i Maroka.
Foto: FB KUD ‘Nova zora’
U sklopu festivala KUD „Nova zora“ je potpisao Ugovor o twinningu i partnerstvu s predsjednikom Udruženja Aoussou karnevala, Walidom Ben Hacenom, koji je ujedno i direktor festivala u Sousseu. Cilj dokumenta je jačanje međunarodne suradnje te razmjena kulturnih i umjetničkih karakteristika dvije države, s posebnim naglaskom i na poticanje međusobne turističke razmjene i promotivnih aktivnosti. Ugovor je u ime KUD-a „Nova zora“ potpisala tajnica udruge, Zlatica Krznarić.
Foto: FB KUD ‘Nova zora’
Tijekom svog boravka u Tunisu, članovi KUD-a „Nova zora“ na najljepši način izvedbama tradicionalnih plesova, pjesama i skladbi predstavljaju Republiku Hrvatsku i Zagrebačku županiju s obzirom na veliku popraćenost tuniških medija ovog festivala, ali i brojnu publiku koja je oduševljena izvedbama tamburaša, pjevača i plesača.
Foto: FB KUD ‘Nova zora’
Umjetnički voditelj „Nove zore“ je Antun Leinveber koji je plesače pripremio za ove nastupe, dok je glazbeni voditelj Zoran Jakunić uvježbao svirače.
– Organizatori su iznimno zadovoljni nastupima, glazbom kao i bogatim nošnjama, a članovima ‘Nove zore’ će ova turneja ostati u lijepom sjećanju s obzirom na ljubaznost i dobru organizaciju domaćina – javili su nam iz KUD-a.
Foto: FB KUD ‘Nova zora’
Foto: FB KUD ‘Nova zora’
Mažoretkinje Plesnog kluba Barbara (Velika Mlaka) u 11. godini djelovanja kluba pokazuju svoju snagu na (naj)važnijim natjecanjima tako što su njihove prezentirane koreografije (skoro) uvijek plasirane na prva tri mjesta, odnosno nagrađene su medaljama zlatnog odnosno srebrnog odnosno brončanog sjaja.
Sisak, 03.03.2024. 8.Regionalno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sisak, 03.03.2024. 8.Regionalno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sisak, 03.03.2024. 8.Regionalno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Barbarice su bile uvjerljive pobjednice 8.regionalnog prvenstva mažoretkinja u organizaciji Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT, predsjednik Vlado Palac), održanog u Sportskoj dvorani Zeleni brijeg u Sisku (nedjelja, 03. ožujka 2024.). Izvele su u tri dobne kategorije (seniorke, juniorke, kadetkinje) sveukupno 32 koreografije i osvojile 30 medalja: 20 zlatnih, 11 srebrnih i 4 brončane, osvojeno je jedno 4. mjesto te jedna diskvalifikacija (napuštanje plesnog podija).
Velika Gorica, 25.-26.05.2024. Državno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 25.-26.05.2024. Državno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na Državnom prvenstvu mažoretkinja u organizaciji HUMT-a održanom pod pokroviteljstvom Grada Velike Gorice, u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici (25. do 26. svibnja 2024. godine), mažoretkinje PK Barbara ponovo su bile u vrhunskoj formi. Izvele su 42 koreografije i osvojile 39 medalja: 21x zlato, 11x srebro i 7x bronca te 3×4.mjesto.
Velika Gorica, 25.-26.05.2024. Državno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 25.-26.05.2024. Državno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Barbarice su se na Europskom prvenstvu u Srbiji (Pančevo, 28.do 30. lipnja 2024.) natjecale sa samo 22 koreografije, ali i taj broj je bio dovoljan da budu bolje od konkurencije. Njihovi nastupi nagrađeni su s 13 zlatnih, 5 srebrnih i 3 brončane medalje te jedno 6. mjesto.
Pančevo,29.-30.06.2024. Europsko prvenstvo mažoretkinja EMTA-e. Foto: PK Barbara
Pančevo,29.-30.06.2024. Europsko prvenstvo mažoretkinja EMTA-e. Foto: PK Barbara
Kada se podvuče crta ispod spomenutih brojeva na tri najvažnija natjecanja u prvoj polovici 2024. godine dobije se slijedeći rezultat: mažoretkinje PK Barbara prezentirale su 96 koreografija i osvojile 90 medalja!! Može li netko bolje?
Galerija fotografija
Kultura
Pozdrav s Novog Zelanda: ‘Ovo zlato je najzlatnije do sad. Uživamo u svakoj sekundi…’
S dalekog Novog Zelanda javila se Alina Haraminčić iz Jana, koje su do svog trećeg zlata na Olimpijadi zborova stigle s najviše bodova do sad. Uz to, stigle su cure zapjevati i iseljenicima, razgledavati, uživati, družiti se…
Vijesti s Novog Zelanda, o novom nevjerojatnom uspjehu Ansambla Jane, uljepšale su vikend iza nas. Gotovo dva tjedna nakon što se gorička glazbena ekspedicija otisnula s pleškog asfalta prema 18 tisuća kilometara udaljenom Aucklandu, Jane i njihovi Jankići ostvarili su svoj cilj. Zlatna medalja s Olimpijade zborova ponovno je oko vrata, već treći put…
– Naravno da je bilo nešto posebno uopće se pripremati za natjecanje poput Olimpijade, pogotovo doći ovdje i proživjeti sve što smo mi proživjele. Otišli smo na drugi kraj svijeta, u što smo uložili jako puno truda u svakom smislu toga izraza. Na kraju, očekivanja su nam se ispunila. Osvojile smo najveći broj bodova otkad se natječemo na Olimpijadi, tako da smo izrazito sretne. Ponosne smo na tako dobar rezultat na ovakvome mjestu, na najvećem svjetskom zborskom natjecanju – javila se Alina Haraminčić iz Jana s drugoga kraja svijeta.
– Odmah da naglasim, za one koji ne znaju, u pratnji su nam bili naši Jankići. Oni nisu samo svirali, u jednoj pjesmi su i pjevali s nama, pa je sve skupa bilo posebno i za njih i za nas. I njihovo pjevanje se bodovalo, i oni imaju svoj doprinos – ističe Alina.
Govorila je u ime cijele ekipe kad je opisivala dojmove prikupljene ovih dana.
– Bilo je jako puno djece, mladih, a samo iz Kine došlo je oko 80 zborova. Kategorija je bila vrlo zahtjevna, imali smo čak 25 zborova u konkurenciji, dok je u nekim drugim kategorijama bilo njih tri, četiri ili pet. Baš zato je to zlato još sjajnije. Ukupno su četiri zbora bila ispred nas, s nešto malo više bodova, no zborovi u Kini i SAD-u rade ovo profesionalno, zarađuju novac na pjevanju, a mi se s njima u tom smislu ne možemo uspoređivati. Unatoč tome, ostvarile smo ovakav rezultat i to je doista nešto nevjerojatno.
Pjevanje je, koliko god bilo primarno, samo dio sadržaja za ekipu iz Turopolja.
– Jako nam je lijepo, krajolik je drukčiji, nevjerojatan! Obišli smo Auckland, otišle pogledati gdje su se snimali Gospodari prstenova, posjetile i Queenstown… A kroz sve to čestitamo same sebi 20 godina postojanja! Uživamo u svakoj sekundi, a pogotovo smo presretne zbog tog zlata. Ovo je najzlatnije zlato do sad! Mislim da smo na lijep način prenijeli našu kulturu, kako Hrvatske, tako i našeg Turopolja – kaže Alina, dodajući kako natjecateljski nastupi nisu bili i jedini na Novom Zelandu.
– Imali smo prekrasan koncert u Aucklandu, u hrvatskom klubu, u kojem djeluje FA Kralj Tomislav, na čelu s . Ljudimam se jako svidio naš nastup, a neprocjenjiv je taj osjećaj kad svojom pojavom i pjesmom razveseliš nekoga svog u dalekom svijetu,. Jako puno mladih se zainteresiralo za hrvatsku tradiciju i folklor, generacije su to koje ni ne govore hrvatski, a sve to skupa trebalo bi očuvati našu kulturu i tradiciju i u sljedećim naraštajima – vjeruje Alina Haraminčić, koja je i aktualna predsjednika Ansambla Jane.
Za uvježbavanje repertoara kojim su Jane došle do zlata zadužena je voditeljica Ana Jaklinović, a brigu o sastavu, kao i o organizacijskim pitanjima, vodi Danijel Skrbin. Cijela ekspedicija uskoro se vraća kući s uspomenama za cijeli život.
Središnju proslavu blagdana Blažene Djevice Marije Karmelske (Gospe Karmelske) brojni mještani Kobilića obilježili su misnim slavljem, koje je predvodio vlč. Norbert Ivan Koprivec, u mjesnoj kapelici, jučer (nedjelja, 21.07.2022., početak u 11 sati).
Kobilić, 21.07.2024. Blagdan Gospe Karmelske. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 21.07.2024. Blagdan Gospe Karmelske. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Tri misna čitanja pročitali su Ana Marija Golub, Dorotea Posavec i Mario Lipovac.
Kobilić, 21.07.2024. Blagdan Gospe Karmelske. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 21.07.2024. Blagdan Gospe Karmelske. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 21.07.2024. Blagdan Gospe Karmelske. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 21.07.2024. Blagdan Gospe Karmelske. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Središnjoj proslavi prethodila je trodnevnica u Kobiliću.
Kobilić, 21.07.2024. Blagdan Gospe Karmelske. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 21.07.2024. Blagdan Gospe Karmelske. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vlč.Koprivec pozvao je mještane Kobilića da već sada počnu s pripremama za zlatni jubilej iduće godine – biti će svečano velikim slavljem obilježena 100. obljetnica izgradnje kapelice u Kobiliću.
Galerija fotografija
-
Sportprije 2 danaPromjena plana: Skupština poništena, HNK Lukavec je opet NK Lukavec!
-
Sportprije 2 danaGorički trojac u Paminjovim rukama: Brlek, Nezirović i Vuko posuđeni Karlovcu
-
Sportprije 2 danaTuropoljski nogometaš Neven Novosel živi i radi u Irskoj, a nogomet mu je još u fokusu zanimanja
-
Sportprije 4 danaNovi trener Marko Biljan s Mraclinom krenuo u pripremno razdoblje
