CityLIGHTS
Jeste li čuli za “buvljakuše” i znate li čime se bave?
Buvljak u Velikoj Gorici, humanitarna akcija „Vješalica dobrote“, grupa na Facebooku VG Buvljak gdje mame mogu povoljno prodavati i kupovati odjeću za svoju djecu, ali i sebe, djelo je četiri velikogoričanke koje u trenutku „kliknu“ i ideja kreće u realizaciju.
Sandra Barić, Vesna Habjak, Ivana Krišto, i Gordana Lazić su naše kako su se same prozvale „buvljakuše“. Kad ih vidite čovjek bi rekao da su klapa iz vrtića koja se zajedno igrala u pješčaniku, ali to nije ni blizu istini. Sve četiri udružile su se tek unatrag godinu dana na drugom goričkom buvljaku.
Vesna je prva krenula u priču zvanu velikogorički buvljak, i to sasvim slučajno. Zahvaljujući njenim prodajnim objavama na „fejsu“, cure iz Zagreba pozvale su je na zagrebački buvljak i tada je, došavši u Voltino, sama sebi postavila pitanje. “Zašto Velika Gorica kao tako veliki grad ne bi imala ovako nešto?” I odlučila je krenuti – potpuno sama, bez ičije pomoći, proučila je što i kako učiniti, sama napravila i podijelila letke i prije gotovo godinu dana održala je prvi buvljak nakon kojeg u priču ulaze i ostale mame iz ove priče. Fokusirale su se na pronalaženje adekvatnog prostora, jer kako kažu, goričani vole komociju, i sve im treba biti nadohvat ruke.
Drugi buvljak su uspjele dogovoriti u Cabani, te su neizmjerno zahvalne vlasniku Romanu Bergmanu što im je ustupio prostor, kao i Nebojši i Vedranu koji su im također puno pomogli. Ambiciozne kakve jesu – i to im je bilo pretijesno! Ali nisu otišle puno dalje, ususret im je ušla Osnovna škola Eugena Kumičića, a da pokucaju na njihova vrata predložila je Goga, dok su ostale odmahivale rukom i govorile da nema šanse da im to uspije. Ali eto, već dva buvljaka, i to ne bilo kakva nego humanitarnog karaktera održana su upravo tamo. Tete spremačice su im kažu velika pomoć, i apeliraju na ljude da ne budu ljuti što se buvljak održava od 10-14 sati jer ni one nemaju srca tražiti više.
I dok se sve ovo čini vrlo jednostavno, ima tu jako puno posla. Ove mame mjesec dana prije buvljaka uz sve svoje redovne obveze oko svojih obitelji, ulažu dodatne napore kako bi sve bilo kako treba, a uz sve nemaju financijsku pomoć niotkuda, sve ide iz njihovog džepa, a među njima jedina zaposlena je Sandra. O svom trošku tiskaju i dijele letke, doživljavaju da ih ljudi čudno gledaju, ali to ih ne obeshrabruje. Ono što ih brine je to da je Velika Gorica uistinu velik grad, ali odaziv ljudi je neprimjetan. Kako kaže Ivana:“ Živimo lijepo, svi smo fini i ušminkani izvana, imamo kompleks kupovanja na buvljaku, a tu bi nam mogli pomoći ljudi koji ne žive taj kompleks i koji su malo dalje od grada.“
Očito je kažu da ljudi razmišljaju „što ako me netko vidi da kupujem na buvljaku?“, a to je zapravo potpuno nepotrebno jer djeca robu ni ne mogu iznositi, a ovo je prilika da se nešto proda i zaradi, ili kupi po smiješno niskim cijenama, pogotovo kada je riječ o markiranoj odjeći za koju u trgovačkim centrima treba izdvojiti daleko više novca.
Cijela ova priča poprimila je i humanitarni karakter,izdvaja se jedan simboličan iznos, prikupljena sredstva do sad su išla za kupnju školskih torbi za 250 prvašića, za projekt „Zmaj Anđelko pomaže djeci“, za svetog Nikolu..Taj humanitarni dio odrađuju s Darijom Zubek, kako bi sve bilo transparentno,kaže Sandra „da se zna koliko novca je skupljeno i u što je utrošeno“, a Vesna se nadovezuje „ poslije sve objavimo na stranici VG Buvljak, kako bismo zahvalile svima kome treba i sve je javno,nema skrivanja.“
Posljednja akcija koju su radile bila je „Vješalica dobrote“, i to je bio trenutni klik. „Ja sam to pročitala za Zagreb i bilo mi je dovoljno, zovem Gogu pitam je što misli da taj projekt bude i u Gorici, ona se odmah složila. Zovem Sandru –ma to će vam svi pokrasti, a Vesna je bila na putovanju.“ Prvo smo razmišljale gdje ćemo i što ćemo, u roku odmah smo našle lokaciju, donijele svoje vješalice, stavile natpis i kroz pola sata bilo je pet jakni gore.
Kažu kako je goričanima jako malo potrebno da se pokrenu, ali uvijek ih netko prvo mora pogurati. A za to su sad njih četiri u posljednje vrijeme itekako zaslužne.
Planiraju sljedeći buvljak u ožujku, i već znaju u koju humanitarnu svrhu će sve ići, ali za detalje ćete ipak morati pričekati, no svakako im se možete javiti, svaka pomoć je dobrodošla, a ove divne žene koje zrače pozitivom kažu kako nikako ne smiju zaboraviti na tate jer su oni „fizička snaga koju maksimalno iskoristimo, i često im ne kažemo ni hvala, ali ovo je prilika da im javno zahvalimo, potkovanih su živaca za nas, nećemo im to često priznati,ali je tako.“
Godina dana je iza naših „buvljakuša“, a napravile su već jako puno, na tome ne namjeravaju stati, nego već razrađuju nove ideje kojima će pokrenuti svoje sugrađane i sam grad.
CityLIGHTS
Head Spa? Ooo da! Evo kako me je čarobni relax spasio siječanjske mrzovolje
Nek me netko, molim vas, uštipne!
(Piše: Marija Vrbanus)
Početak godine uobičajeno sa sobom nosi pad raspoloženja i motivacije ili zamor nakon razdoblhja blagdana, a tu ne pomaže ni učestalo razmišljanje o hrpi obaveza koje sa sobom nose novi počeci.
Siječanj zato ima etiketu zlovoljnog mjeseca u godini, tijekom kojeg još uvijek nedostaje dovoljno dnevnog svjetla, hladnoća nas drži u zatvorenom i sa sjetom gledamo prosinac koji nam je zalupio vrata… No, zašto sami ne poduzmemo nešto, što bi ovaj period učinilo manje napornim, lakše prebrodivim i srcu dražem?
Da se mene pita, kronični nedostatak opuštajućih trenutaka tijekom dana trebalo bi zabraniti zakonom i negdje u Ustav ubaciti obavezni reset!
I zato vam predlažem, prema vlastitom iskustvu, opuštajući Head spa tretman koji mi je potvrdio da za sreću ne treba puno. Doživljaj u Velikoj Gorici po pristupačnim cijenama nudi Studio ljepote Lulu, pa se nadam da nemate ništa protiv da vas upoznam sa svojim iskustvom, nakon kojeg mi ruke same lete po tipkovnici 😊.
♥ Mmmmm, opuštanje.
To je garancija koju daje Head spa tretman tijekom kojeg ćete biti u nježnim rukama educiranih djelatnica salona, a sve kreće u posebnoj relax zoni, u ležećem položaju pod dekicom uz laganu glazbu.
Prvi korak je piling vlasišta kako bi ga temeljito očistili i “otvorili” za sve njegujuće sastojke luksuznih spa proizvoda – uputila me je uvodno vlasnica Helena, jer, kako je objasnila, pranje kose kod kuće miče površinske nečistoće, za razliku od pilinga, nakon kojeg vlasište “prodiše”.
To mi je bilo fora iskustvo, jer mi nikad nije nitko oprao kosu na ležećki! I još uz masažicu i poseban tuš koji u intervalima lijeva toplu vodu naprijed-nazad. Naježila sam se 😊.
Nakon što je sve čisto k’o suza, idu dva reda šamponiranja – uz laganu masažu posebnim alatima za vlasišteH – opet milina od osjećaja za sve nas koji obožavamo da nam netko “petlja” po kosi.
E sad ćemo kosu nahraniti! – obavijestila me Helena dok sam ja već padala u REM fazu sna! Moja glava je dobila “ručak” u tri slijeda – protox masku za duboku hidrataciju sa steam (parnom) terapijom, na lice mi je kliznula mirisna hidratantna maska, a nakon terapije na vlasište mi je nježno umasirana ampula na bazi placente za poticanje rasta kose…
Zvuči kraljevski? Da, i bilo je!
Još jedna dobra stvar je što postoji i “sensation desert” – završna masaža vlasišta, vrata, dekoltea i ramena dok ti na očima stoji “grijajuća” maska koja opušta to područje.
OK. Mislim si u tom trenutku: Nek me netko, molim vas, uštipne!
Jedina “mana” je što nakon toga moraš ići doma, a ostala bi do prekosutra. No, moram priznati da je ovo stvarno bilo ugodno, opuštajuće i prepuštajuće iskustvo koje je potpuno odradilo svoj posao – totalni relax.
Još jedan veliki plus, koji će razumjeti vlasnice pramenova, kosa mi je nakon sušenja – bez upotrebe četke – bila mekana, glatka i bez “zapetljanaca” – sve je odradio fen!
Svima kojima je potreban trenutak “stani na loptu”, ovo mogu upotrijebiti kao povratak u ravnotežu ili svojoj kosi dati luksuz koji zaslužuje. Dobra ideja je i kao poklon vašim najdražima za rođendan, zahvala za učinjeno dobro djelo ili kuc-kuc: Valentinovo!
Studio ljepote Lulu potražite na društvenim mrežama ili uživo u Zagrebačkoj 60/1
Velika Gorica.
CityLIGHTS
UKLJUČITE SE! 15 minuta čitanja kroz 15 dana – ulog u samostalnost budućeg malog čitača
Kreće nacionalni izazov poticanja čitanja djeci od najranije dobi.
Kreće kampanja „15 po 15 – cijela Hrvatska čita djeci“ koju je pokrenuo nacionalni program poticanja čitanja djeci od najranije dobi – Rođeni za čitanje, u koju se do sada uključilo više od 40 tisuća djece iz svih krajeva Hrvatske.
Riječ je o čitalačkom izazovu za djecu predškolske dobi kojim se potiče međusobno povezivanje roditelja i djece kroz čitanje na glas – 15 minuta dnevno kroz 15 dana.
Naime, čitanje je dokazani način kojim se potiče govor i izražavanje, proširuje rječnik i ostvaruje pažnja i koncentracija – ključne vještine za buduće školske obaveze.
No, ako uzmemo u obzir da ova navika potiče maštu, pamćenje i razumijevanje emocija, ulažemo u samostalnost budućeg malog čitača koji će znati razmišljati izvan okvira.
Pridružite se prijavnicom na poveznici: www.rodjenizacitanje.hr/15po15, kako bi i sami bili dio velike čitalačke zajednice koja će od 15. do 29. siječnja čitanjem obogatiti djetinjstvo svojoj djeci.
-Do sada je prijavnicu ispunilo više od 4.200 roditelja, skrbnika i članova šire obitelji, 732 vrtića, 148 knjižnica, 9 bibliobusa, jer svako dijete zaslužuje svoju priču! – stoji u pozivu na izazov.
⇒ „Kako sam bio velik, kada sam bio malen“ – Tin Ujević
CityLIGHTS
Telka je i dalje glavna – Hrvati tjedno pred televizorom provedu više od 9 sati, 66 posto nas posjeduje smart TV
“Ima se-može se”: Imamo gotovo najmodernije televizore u Europi, no gledamo ih puno manje od ostalih
Ukupno 81,5 posto hrvatskog stanovništva gleda televiziju svaki tjedan, no vremenski nešto manje od svjetskog prosjeka, pokazuju rezultati nove digitalne studije, piše Canonical SEO Agency.
Premda je televizija kao medij u padu, televizori su svejedno jedan od glavnih izvora zabave. Prema podacima platforme za usporedbu cijena Shoptok, televizori su i dalje u vrhu najtraženijih proizvoda u Hrvatskoj, a svjetske analize govore da se još uvijek najviše koriste u kućanstvima.
Hrvati tjedno provedu više vremena koristeći televizor u odnosu na bilo koji drugi uređaj, prosječno 9 sati i 30 minuta, donosi velika studija Digital 2026.
Taj rezultat nešto je manji od svjetskog prosjeka, koji iznosi 9 sati i 56 minuta, ali i znatno manji od velike većine zapadne Europe, koja na TV troši puno više vremena od Hrvata. Prosječni stanovnik Ujedinjenog Kraljevstva tako tjedno provede 16 sati i 30 minuta uz televizor, Danci 16 sati i 20 minuta, Francuzi 16 sati i 4 minute, a Španjolci 15 sati i 42 minute.
Ipak, Hrvati još uvijek gledaju televizor više od istočnijih europskih zemalja. Primjerice, Srbija je u toj kategoriji na 8 sati i 30 minuta tjedno, dok su Bugari na 9 sati i 22 minute. Općenito, razlika između europskog istoka i zapada u količini vremena provedenog pred TV-om vrlo je vidljiva.
Hrvatska ponešto kaska za svjetskim prosjekom i u gledanju streaming servisa. Te usluge koristi ukupno 85,6 posto hrvatske populacije, za 6,1 posto manje od svjetskog prosjeka. Prevedeno u dane, prosječni Hrvat na streaming tjedno potroši 2,32 dana, nešto manje od ostatka svijeta koji je na 2,67 dana.
Ta statistika ne čudi, dodaje Canonical, budući da je penetracija lokaliziranog streaming sadržaja manja nego na velikim tržištima, a jedan dio populacije, poput one starije, još uvijek ostaje vjeran linearnim TV kanalima.
Međutim, postoje i kategorije korištenja televizora u kojima je Hrvatska praktički u svjetskom vrhu. Ukupno 66,7 posto Hrvata posjeduje smart TV, što je drugi najviši rezultat u Europi iza Italije (68,1 posto) i Norveške (66,6 posto). Za usporedbu, svjetski rekorder je Brazil, u kojemu pametne televizore ima 74,7 posto populacije, dok je prosjek na 49,3 posto.
Shodno toj statistici, trendovi pokazuju kako Hrvati iznadprosječno koriste televizore u manje klasičnom smislu. Hrvati se više služe televizorima u svrhu konzumacije digitalnog sadržaja (OTT aplikacije, glazba, YouTube) u odnosu na ostatak svijeta. Svjetski prosjek korištenja TV-a s tom namjerom stoji na 31,6 posto, dok je Hrvatska na 42,8.
Hrvati, tako, tjedno provedu u prosjeku 14 minuta više koristeći TV za streaming, nego za klasično gledanje televizijskih kanala.
Sveukupno, hrvatskim građanima televizori su još uvijek jedni od najvažnijih uređaja u domu, no ne troše toliko vremena na njih u odnosu na neke druge europske zemlje. U tehnološkom smislu imaju moderniju opremu u odnosu na ostatak svijeta, ali je i ne koriste toliko intenzivno.
Također, vidljiva je namjera prema korištenju TV-a kao hibridnog uređaja za digitalne formate, što je svakako pospješeno širokom upotrebom pametnih televizora.
Hrvatska, dakle, spada u skupinu zemalja s visokom opremljenošću, no s umjerenijim navikama gledanja samog sadržaja.
-
Sportprije 2 danaRaj za golmane: Najveći talent u državi iz Dinama došao u Goricu!
-
Vijestiprije 2 danaObitelj u Glini ostala bez doma u požaru – “Odrecite se jedne kave, jednog malog dnevnog troška i pomozimo zajedno ovim ljudima”
-
prometprije 3 danaFOTO Novi semafor na ulazu u grad!
-
HOTNEWSprije 5 danaIN MEMORIAM Ivica Potočnik – njegova tišina sada je glasnija od svake melodije