Lukavečka nogometna bajka, prema svemu sudeći, došla je do svoga kraja. Najljepši dani u povijesti kluba iz mjesta s dvorcem, kažu dobro obaviješteni izvori, završit će u srijedu poslijepodne. Dojavio je to našoj redakciji jedan bivši igrač, razočaran razvojem situacije u najavi…

– Cijelo vodstvo kluba odlazi, sve se raspada… To sam ja i govorio, kako su došli, tako će i otići…

Pod sintagmom “vodstvo kluba” mislio je, zapravo, na dvojicu ključnih ljudi. Svi recentni uspjesi lukavečkog nogometa, kluba koji je stigao do gornje polovice četvrtog ranga hrvatskog nogometa, mjesta u koje je počela dolaziti i nacionalna reprezentacija, vezani su uz dosadašnjeg predsjednika Gorana Gutešu i sportskog direktora Tomislava Gligoru. Ako je vjerovati pričama koje dolaze iz Lukavca, na izvanrednoj skupštini kluba u srijedu obojica će završiti svoje mandate.

Potrajalo je sve tu skupa čak i duže nego što se moglo očekivati, jer Guteša je kao predsjednik vukao posljednjih pet i pol godina, kao dio uprave još i nešto duže, a sad je očito došao trenutak da se malo makne od svega. U amaterskom nogometu sve je teže raditi, nove generacije baš i nisu lude za angažmanom takve vrste, a to iz onih koji se odluče na takvo što izvlači još više energije, pa se ona brže i potroši. Upravo to se i ovdje dogodilo, jer u Lukavcu, kako doznajemo, nema nikakvih trzavica. Jednostavno je Guteša odlučio da je došao trenutak za nekog drugog.

Slično vrijedi i u slučaju direktora Gligore, koji je također ulagao veliku volju, želju i energiju, i njemu idu velike zasluge za sve dobre stvari koje su se događale u NK Lukavcu posljednjih godina. Cijelo je to vrijeme blisko surađivao s predsjednikom Gutešom, pri čemu je svatko radio svoj dio posla, a sad će zajedno i otići. Svatko svojim putem, više ili manje vezano za nogomet…

Što čeka NK Lukavec bez njih dvojice? Kako sad stvari stoje, život na nešto nižim razinama. I nešto realnijima, dodali bismo… Nije mali broj onih koji će ustvrditi kako sredini poput Lukavca i nije prijekopotrebno igrati ovako visok rang, ulagati tolika sredstva, a svi takvi i neće biti pretjerano razočarani mogućnošću da Lukavčani od sljedeće sezone budu članovi Jedinstvene županijske lige.

Iz četvrtog ranga klub bi se, ako je vjerovati takvom scenariju, spustio dva ranga niže, pa nastavio natjecanje u društvu lokalnih rivala poput Turopoljca, Poleta, Lomnice, Klasa… Povuklo bi to sa sobom, logično, i radikalne promjene u momčadi, ali ne zvuči ni tako loše igrati derbije u Kučama, Buševcu ili Mičevcu umjesto u Bistri, Strmcu ili Maču.

Hoće li sve biti baš tako, doznat ćemo u srijedu poslijepodne. U svakom slučaju, što god se dogodilo, nogomet će se u Lukavcu i dalje igrati. I zato, nije baš da se išta raspada u nogometnom Lukavcu, točnije bi bilo reći da počinje nova era…

Nakon gotovo 15 godina u sustavu HNK Gorice, s kojom je vezao još od ranih osnovnoškolskih dana, Jan Paolo Debijađi (24) više nije igrač našeg prvoligaša. Započeo je pripreme, odradio prvi tjedan, jer ugovor mu je istjecao s 30. lipnjem, a priča je završila s dolaskom ponedjeljka.

– Od danas više nisam na pripremama, to je to – potvrdio je Jan, s primjetnom dozom sjete.

Nije mu lako, logično je da nije, iako je bilo i dosad faza njegove karijere kad fizički nije bio u Gorici. Dvije sjajne sezone odradio je u Kurilovcu, na posudbe je išao i u Lučko, Hrvatski dragovoljac i Dubravu, upisao je i jedan nastup u HNL-u za svoj klub, onomad na gostovanju u Puli, u porazu 1-2… I cijelo to vrijeme bio je igrač HNK Gorice, član kluba u kojem je i počeo svoj nogometni put, u svom nogometnom domu.

Nakon izlaska iz juniora, najčešće je u Gorici bio u ulozi trećega golmana, čuvao je leđa i Kahlini, i Kotarskom, i Baniću, i Radoševiću… Kako to često i biva u životu golmana, prilika se nije otvarala, nikako nije dolazio njegov red, pa je zapravo bilo i očekivano da će se ovoga ljeta dogoditi rastanak. Postajala je sve do prošlog vikenda i opcija da se po tom pitanju nešto promijeni, ali sad je potpuno jasno da će Jan Paolo Debijađi krenuti svojim putem, a Gorica svojim.

Nema dvojbe da će biti interesa za golmana njegovih kvaliteta, 191 centimetar visokog i za tu visinu vrlo pokretljivog, ali jasno je da će Jan u ovoj fazi svoje karijere morati napraviti korak ili dva unatrag. Dovoljno je mlad, za golmane 24 godine znače nešto drugo nego za igrače u polju, a i neka iskustva iz bliskog okruženja kažu da nikad nije kasno. Kristijan Kahlina najbolji je primjer, i on je tek s 27 uspio doći do velike scene, a danas je ozbiljan golman s jako lijepom karijerom…

Debijađi će tako ići dalje na svoj način, a Gorica će nastaviti dalje s onim što je ostalo. A ostala su tri golmana, trojac čija će imena dati i pojašnjenje zašto se Debijađi više nije uklapao u tu priču. Ivan Banić i dalje drži “jedinicu”, u klubu je i dalje iskusni Božo Radošević, a s posudbe u Sesvetama vratio se Karlo Žiger, dugogodišnji golman Chelseaja. Nije nemoguće da Banić napravi transfer, uvijek ga se spominje kao potencijalno zanimljiv eksponat iz goričkog izloga, ali ni to vjerojatno ne bi dovelo do potrage za novim golmanom. U tom bi slučaju, kako sad stvari stoje, priliku dobio upravo Žiger, uz podršku Radoševića, a u toj bi soluciji Debijađi, i da je ostao, opet bio tek treća opcija.

Ovako, nakon što nađe klub u kojem će biti prva opcija, imat će i priliku dokazati koliko doista vrijedi. I koliko stoji ona Valdasova rečenica: “Pa ovaj dečko je mali De Gea!”

Jedan je rođen u gradu Eidsvollu, skupio je točno stotinu nastupa za Norvešku, igrao je 66 puta za veliki Manchester United, pod monumentalnim Alexom Fergusonom uzeo jednu nezaboravnu Ligu prvaka i dva Premiershipa, a prije i nakon toga bio je član i Blackburna, Glasgow Rangersa…. Čovjek se zove Henning Berg i danas ima 54 godine.

Drugi je rodom iz Gullspånga, ikona švedskog, ali i svjetskog nogometa. Za reprezentaciju Švedske upisao je 117 nastupa, a najveći dio igračke karijere proveo je u Aston Villi. Vrhunac karijere dogodio se jednom sezonom u Juventusu, a prošao je i Villarreal, Olympiacos, Kopenhagen… Ime mu je Olof Mellberg, po pitanju stila odjevanja briljira i u 47. godini.

Treći je bio kapetan kadetske reprezentacije Hrvatske. Ozljede su mu vrlo rano usmjerile karijeru, koja je zbog toga iz Dinama vodila prema Udarniku i Poletu iz Buševca, a malo potom i do rekreativnog nogometa kod Panadića. U najboljem slučaju. Što i nije ispalo loše, jer tu se počela rađati neka druga, zasad vrlo zanimljiva priča… On je Ivan Prelec, došao je “već” do 36. rođendana.

E sad, kakve to sve skupa ima veze jedno s drugim, odnosno trećim? Kako javljaju skandinavski mediji, moglo bi imati…

Ivan Prelec, znat će svi imalo upućeni, već dvije i pol godine vodi danskog superligaša Vejle (usput rečeno, izgovara se “Vajle”, dobro će ta informacija doći barem kladioničarima). Došao je u klub, dakle, kao 34-godišnjak, potpuni anonimac za dansku nogometnu javnost, u trenutku kad je već bilo jasno da će Vejle ispasti iz najvišeg ranga. U završnici sezone, ipak, stvari su se posložile malo drukčije i na kraju je jedan bod nedostajao Prelecovoj momčadi da ostane u ligi.

Ipak, Vejle je ispao. A Prelec ostao, jer zato je i došao, da vrati klub tamo gdje je bio. Učinio je to sa stilom, Vejle je u drugoj ligi bio vodeći od prvog do posljednjega kola i nekoliko kola prije kraja bilo je jasno da se momčad vraća u Superligu, u društvo Kopenhagena, Midtjyllanda, Brondbyja… I da Prelec, naravno, ostaje.

U sezoni koja je slijedila, onoj iza nas, Vejle nije dobio pojačanja, samo se popunio na nekim pozicijama i, kako će to upućeni jako dobro oslikati, krenuo u rat s pištoljem na vodu. Prelec je, međutim, kombinirao, radio, vjerovao, prenosio to na svoje igrače i – uspio! Vejle je sačuvao status u ligi 12 iz koje ispadaju dva kluba, a na kraju su detalji dijelili Preleca i njegove igrače, klub s drugim najmanjim budžetom u ligi, od prvog mjesta u Ligi za ostanak i utakmice za iskorak u europska natjecanja!

Prelec je sezonu u takvim okolnostima otvorio s pet poraza, da bi iz vodstva kluba odgovorili – novim ugovorom. Toliko su cijenili sve što radi, bili su toliko zadovoljni viđenim, da im nije padalo napamet puštati ga bilo gdje. Sama činjenica da je jedan mladi hrvatski trener u državi poput Danske već pune dvije i pol godine govori dovoljno sama za sebe, a sve govori da čelnici Vejlea nisu i jedini koji su svjesni u koliko se dobrog trenera razvija 36-godišnji Velikogoričanin.

Naime, nakon sezone u kojoj se njegov klub borio za ostanak u ligi, Prelec navodno ima nekoliko ponuda! Interes su, koliko se može doznati iz skandinavskih medija, pokazali neki klubovi iz vrha danskog nogometa, ali i iz inozemstva. Najdalje je s tim interesom, pišu Šveđani, otišao je AIK iz Stockholma. Toliko daleko da se već navodno dogovaraju opcije raskida Prelecova ugovora s Vejleom, što bi lako moglo dovesti do toga da Šveđani plate Dancima ozbiljnu odštetu za dečka s adresom u Kurilovcu!

I tu se negdje vraćamo na početak… Donedavno je trener AIK-a, kluba koji je 12 puta bio prvak Švedske, bio Henning Berg. Nekadašnji trener Legije, Videotona, Skjaerna i dva ciparska kluba otišao je iz Stockholma sredinom lipnja, a od tad traje i potraga za njegovim nasljednikom. Kako tvrde švedski portali, Prelec je iskočio kao glavni favorit za tu poziciju, a protukandidat mu je Olof Mellberg, osebujni Šveđanin koji je prošle sezone radio u domovini, vodio prvoligaša Brommopojkarnu.

Mellbergova prednost, kako doznajemo, bit će to što za njega nije potrebno plaćati odštetu, dok u Prelecovu ugovoru nema fiksne odštete, nego nju treba tek dogovoriti. Spomenut će neki izvori u toj priči i moguću “milijunsku odštetu”, pri čemu nije navedeno radi li se o krunama ili eurima, ali tu neke velike razlike ionako nema. Poanta je u tome da je vrlo realna mogućnost da jedan klub drugome isplati odštetu za trenera, što nije baš svakodnevna praksa u svijetu nogometa, i to nakon što je taj trener u jednom klubu proveo dvije i pol godine…

Ukratko, Ivan Prelec je na štihu. Trenerska karijera razvija mu se fantastično, kroz Goricu, koju je uveo u prvu ligu, a zatim i Legiju, Istru i Dinamo II dobio je dovoljno prostora da sazrije kao trener, a sad polako dolazi vrijeme za puno veće i važnije stvari. Koje će, nekako se čini, također biti samo jedna od stanica na putu prema još i puno većim dosezima, koji će doći u godinama pred nama…

Uz Preleca su u Vejleu, a bit će i u AIK-u ako se stvar realizira, i još dva naša čovjeka. Damir Grlić, u nogometnom puku poznatiji kao Cico, prvi je njegov suradnik, a Mario Škrablin brine o fizičkom pripremi njihove momčadi.

Dečki, bravo!

Caffe bar DM Kuče pobjednik je 9.memorijalnog malonogometnog turnira Nikole Gmižića 2024, koji je organizirala Udruga mladih Frajer iz Poljane Čičke. Na turniru je sudjelovalo 12 ekipa, koje su prvo igrale u tri eliminacijske skupine po 4 ekipe.

Poljana Čička, 30.06.2024.  9.Memorijal Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Poljana Čička, 30.06.2024.  9.Memorijal Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Susreti po kup sustavu (na ispadanje) bili su siromašni golovima, izuzetak je bila pobjeda CB DM Kuče protiv Šankera (4:0). Sudili su i događanja na terenu držali pod kontrolom mladi i ozbiljni suci Luka Kelihar i Stjepan Sučić.

Poljana Čička, 30.06.2024.  9.Memorijal Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Poljana Čička, 30.06.2024.  9.Memorijal Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Najboljim igračem turnira proglašen je Adrian Perić, najbolji vratar je Patrik Crnolatec (obadva Caffe bar DM Kuče), najbolji strijelac (5 pogodaka) je Luka Sandelj (MNK Čehi). Nagrade su uručivali gospođa Ljubica Gmižić te organizatori Mladen Matanović i Miroslav Bogović.

Poljana Čička, 30.06.2024.  9.Memorijal Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Odziv posjetitelja i gostiju na memorijal vrlo dobar, veći broj mladih pokazatelj je opravdanosti organiziranja ovakvog turnira.

Poljana Čička, 30.06.2024.  9.Memorijal Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Poljana Čička, 30.06.2024.  9.Memorijal Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Exotic band je svirkom i pjesmom (od 17 sati) dodatno podigao raspoloženje posjetitelja i sudionika turnira.

Galerija fotografija

9.malonogometni memorijalni turnir Nikole Gmižića 2024

REZULTATI (Poljana Čička, 30.06.2024.)  Četvrtfinale: Caffe bar DM Kuče – Šankeri 4:0, Caffe bar Stari Rim – Dukarić Gradnja 0:1, MNK Čehi – Pekara Novo Čiče 2:1, Jagodno – Ilba Graditeljstvo 0:2. Polufinale: Caffe bar DM Kuče – Dukarić Gradnja 0:0 (4:3-7m), MNK Čehi – Ilba Graditeljstvo 1:1 (4:5-7m). Za 3. mjesto (7m): Dukarić Gradnja – MNK Čehi 1:3. Finale: Caffe bar DM Kuče – Ilba Graditeljstvo 1:0 (Perić).

Lijepa su vremena u tijeku za ŽRK Udarnik, najljepša u klupskoj povijesti, i to gdje god pogledaš. Seniorke su se ustabilile u gornjem dijelu druge lige, s povremenim pogledom prema mogućnosti da se jednog dana pokuša napasti i elita, a u mlađim kategorijama sve frca od rada, talenta, uživanja u rukometu. I to donosi i rezultate, kao što su dva sedma mjesta na državnoj završnici, što je gotovo nestvaran doseg s obzirom na sve objektivne okolnosti…

I onda, na kraju jedne takve sezone, dođe velika, prekrasna nagrada. Spakirana u jedan povijesni e-mail, u kojem stoji:

“Vaša igračica LUNA GOJAK pozvana je u hrvatsku U-15 reprezentaciju!”

I povijest je, tim jednim mailom, ispisana. Imala je Velika Gorica u brojnim sportovima reprezentativce, sportaše koji su iz goričkih klubova dolazili do nastupa za reprezentaciju, ali u goričkom rukometu takvo nešto dosad nismo imali prilike vidjeti. Sve do Lune Gojak i poziva kojeg je poslao izbornik Ivan Jerković.

Nešto manje od četiri godine nakon što je počela trenirati rukomet Luna će tako zaigrati u hrvatskom dresu. Prve dvije godine prolazila je kroz ruke Martine Vugrinović, da bi u posljednje dvije njezinu generaciju vodila Ljiljana Ivaci, što će reći da su njih dvije ekspresno uspjele stvoriti igračicu koju izbornik reprezentacije nije mogao zaobići.

I to je odmah shvatio. Pozvao je Ivan Jerković na kamp reprezentacije 36 igračica, među njima je bila i Leona Lilić, također igračica Udarnika, i podijelio ih u dvije skupine. U grupi A njih 18, u grupi B preostalih 18. Već nakon prvog treninga Luna Gojak je prebačena iz B skupine u skupinu A, koja je kasnije i ispala ekipa za otvoreno prvenstvo Europe u Švedskoj, koje se igra u sklopu čuvenog Partille Cupa. Turnir je počeo u ponedjeljak ujutro, na rasporedu su dvije utakmice, a Luna će se kući nedvojbeno vratiti s uspomenama za cijeli život…

Svjesni su njezine kvalitete i u klubu, dali su joj jako puno prostora i u seniorskoj ekipi u drugom dijelu sezone, a tako će sasvim sigurno činiti i dalje.

– Uz roditelje, mamu Sandricu i tatu Dubravka, koji su najponosniji na svijetu, i svi mi u klubu iznimno smo ponosni na Lunu. Ona je sjajna igračica, vrlo talentirana, a uz je i redovita na svakom treningu, posvećena rukometu… Uz to, u školi reda sve petice, prošla je s 5.0 i upisala goričku gimnaziju! I seka joj trenira kod nas, ona je na golu – predstavila nam je Martina Vugrinović ukratko Lunu, Udarnikovu reprezentativcu.

Zvuči jako dobro, baš jako dobro, ali iz ovog neobičnoga kluba svejedno će poslati ovakvu poruku:

“Bit će toga još…”