Nogometaši Gorice ostavili su prvi tjedan priprema iza sebe, subota je bila posljednji radni dan uoči slobodne nedjelje, a za kraj im je stožer upriličio i jednu međusobnu utakmicu. Plavi protiv Crvenih igrali su tri puta po 20 minuta, uz neke promjene između momčadi tijekom same igre, a na kraju su Crveni slavili 2-1.

Crveni su nastupili u ovom sastavu: Radošević (Žiger od 21.) – Matković, Maloča, Gurlica (Leš od 41.), Štiglec – Mrzljak, Pršir – Kapulica (Lazarov od 21.), Nezirović, Vrzić (Majstorović od 21.) – Majić (Vujnović od 21.)

Među Plave raspoređeni su sljedeći igrači: Banić (Debijađi od 21.) – Josić (Sim od 21.), Krizmanić, Leš (Gurlica od 41.), Brlek – Jug, Skrbin – Lazarov (Kapulica od 21.), Majstorović (Vrzić od 21.), Cruz – Vujnović (Majić od 21.)

Mario Matković je pogodio za 1-0, izjednačio je Toni Majić, novi igrač koji je stigao na posudbu iz Dinama, da bi pobjedu Crvenima donio Nikola Vujnović. Neki su ovaj ogled i preskočili, a punu minutažu dobio je i Filip Mrzljak, koji se sredinom tjedna priključio pripremama, iako i dalje bez potpisanog novog ugovora. Onaj stari i dalje mu je važeći, traje do isteka lipnja, a lipanj istječe u nedjelju… Službene vijesti i dalje čekamo, no njegovo priključivanje trebalo bi značiti da su šane za ostanak kudikamo veće…

Što se dolazaka novih igrača tiče, zasad je sve stalo na stoperu Jakovu Gurlici i napadaču Toniju Majiću, dvojcu koji je stigao iz Dinama, a u tijeku je potraga za desnim bekom, napadačem, možda čak i dva krilna igrača… U tu zadnju kategoriju, među krila koja bi bila pojačanja od formata, spada i igrač čije se ime ovih dana puno provlačilo medijskim prostorom. I s više izvora ispadala je rečenica u stilu “u Gorici ne bi imali ništa protiv da im se vrati…”

Kristijan Lovrić, naime, u potrazi je za novim klubom. U Osijeku su ga označili prekobrojnim, rekli mu da ne računaju na njega, da ne mora dolaziti na pripreme i da može potražiti drugi klub. Dvije i pol godine, jednu tešku i nekoliko lakših ozljeda nakon što su ga u Osijeku navijači dočekali bakljama i pjesmom, kao veliku zvijezdu, dvije i pol godine nakon što je Gorica za njega dobila ozbiljnu odštetu, završila je njegova osječka era. Ostavio je iza sebe 64 nastupa, po 11 golova i asistencija te 15 žutih kartona, ali i ogromnu količinu upitnika.

U Osijeku, u to nema nikakve dvojbe, nije pokazao sve što može, unatoč povremenim bljeskovima i naznakama da je to i dalje onaj igrač koji je moćno harao ligom u dresu Gorice, došavši do zapanjujućih brojki: 120 nastupa, 56 golova, 28 asistencija! Iz ovih ili onih razloga, spletom raznih okolnosti, u Osijeku nije mogao doći do te razine i novi sportski direktor, Portugalac Jose Boto, odlučio je da je najbolja opcija da se Kiki i Osijek rastanu.

I logično je da se u toj priči odmah zavrtjela Gorica, jer nedvojbena je činjenica da je Lovrić upravo u Gorici igrao najbolji nogomet svoje karijere. Uostalom, u Gorici je ušao i u povijest kluba kao prvi igrač koji je iz našeg prvoligaša došao do reprezentacije, upisavši i onaj jedan nastup protiv Malte na Rujevici. U Gorici je, ukratko, uživao. Ne uvijek i ne u svakom trenutku, jer on ni nije takav tip, ali danas se vjerojatno rado prisjeti dana kad je trpao iz svih pozicija, pio kavu s Pevecom i – igrao nogomet života.

Međutim, u svemu tome, u cijeloj ideji o povratku Lovrića na mjesto sreće, ima i jedna otegotna okolnost. Osijek bi, naime, volio nešto i zaraditi, tako da će prednost imati oni koji se eventualno pojave i ponude kakvu-takvu odštetu. Gorica je u ovom trenutku sasvim sigurno ne može ponuditi, pa ostaje jedina opcija da se – sve poklopi. I da na značajne ustupke pristanu i Lovrić i Osijek… U bilo kojoj drugoj situaciji, Kikijev povratak u Goricu nije realna solucija.

Zašto nije? Prije svega zato što će pokušati pronaći neku lukrativniji sredinu, klub koji može puno više platiti igrača njegovih kvaliteta, jer to je u 29. godini vrlo važan, ako ne i presudan kriterij. Teško je vjerovati da neće biti zainteresiranih za igrača Lovrićeve razine, i u HNL-u i u cijelom svijetu, pa zapravo ostaje uzdati se samo u emociju…

Lovrić bi Gorici u ovom trenutku, nogometno gledano, jako dobro došao. Donio bi kvalitetu više, došao bi u poznato okruženje i prilagodba bi mogla biti ekspresna, a samim time bi i učinak mogao biti barem na tragu onoga iz prvog mandata. Kroz asistencije i prije svega golove, koji su Gorici nedostajali praktički od njegova odlaska.

Gorica bi Lovriću u ovom trenutku, nogometno gledano, također jako dobro došla. Ako se ne pojavi neka vrhunska ponuda, iz kategorije onih koje izuvaju iz cipela, ako je sportski motiv dovoljno jak, a uvijek je bio, ne bi bilo loše možda i žrtvovati ponešto novca i pokušati se u okruženju u kojem se dobro osjeća vratiti na stare staze. I, zašto ne, preko Gorice ostvariti još jedan transfer… Kako god bilo, maštati možemo.

A stvarnost, s druge strane, kaže da će Gorica iduće subote odigrati prvu prijateljsku utakmicu, protiv bugarskog Hebara od 18.30 sati na glavnom terenu Gradskog stadiona. Bez Lovrića, vidjet ćemo da li s Mrzljakom.

Učenicima završnih razreda Ekonomske škole Velika Gorica, generacija 2020./2024., svečano su uručene svjedodžbe o položenom završnom ispitu jučer (petak, 28.06.2024.) u holu Srednjoškolskog centra. Tim svečanim činom učenici su i simbolično okončali srednjoškolsko obrazovanje.

Velika Gorica, 28.06.2024. Uručene svjedodžbe učenicima završnih razreda Ekonomske škole. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 28.06.2024. Uručene svjedodžbe učenicima završnih razreda Ekonomske škole. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon intoniranja državne himne u uvodnom govoru ravnateljica Ekonomske škole Vesna Brkljačić izrazila je veliko zadovoljstvo rezultatima ove generacije maturanata, jer je završni ispit položilo 96 od 98 učenika završnih razreda: 75 – smjer ekonomist i 21 – smjer komercijalist. Naglašeno je kako su pandemijske godine obilježile školovanje ove generacije, koja je zbog online nastave te epidemioloških mjera zakinuta za mnoga lijepa događanja.

Velika Gorica, 28.06.2024. Uručene svjedodžbe učenicima završnih razreda Ekonomske škole. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 28.06.2024. Uručene svjedodžbe učenicima završnih razreda Ekonomske škole. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 28.06.2024. Uručene svjedodžbe učenicima završnih razreda Ekonomske škole. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Spomenuti su izvrsni rezultati koje je ova generacija tijekom školovanja ostvarila na županijskim i državnim natjecanjima u znanju, struci i sportu. Prigodni kulturno glazbeni program ispunila učenica pjesmom zajedno s nastavnikom gitaristom Ivanom Veljačom.

 

Velika Gorica, 28.06.2024. Uručene svjedodžbe učenicima završnih razreda Ekonomske škole. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 28.06.2024. Uručene svjedodžbe učenicima završnih razreda Ekonomske škole. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 28.06.2024. Uručene svjedodžbe učenicima završnih razreda Ekonomske škole. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Svim učenicima završne svjedodžbe uručila je i čestitala ravnateljica Brkljačić, uz asistenciju razrednica i razrednika.  Nakon upisa u ‘Ljetopis maturanata Ekonomske škole Velika Gorica’ i okončanja službenog dijela svečanosti, uslijedilo je zajedničko fotografiranje učenika, profesora i roditelja te druženje.

Velika Gorica, 28.06.2024. Uručene svjedodžbe učenicima završnih razreda Ekonomske škole. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 28.06.2024. Uručene svjedodžbe učenicima završnih razreda Ekonomske škole. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 28.06.2024. Uručene svjedodžbe učenicima završnih razreda Ekonomske škole. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Svakako treba naglasiti da je uručivanje maturalnih svjedodžbi učenicima Ekonomske škole istinska svečanost. Ravnateljici i kompletnom nastavničkom vijeću uvijek iznova uspijeva napuniti hol, ne samo maturantima, nego i roditeljima. Taj veliki odziv roditelja je istinska čestitka maturantima, koji disciplinirano čekaju do kraja da svi dobiju svoje svjedodžbe, a onda slijedi zajedničko fotografiranje.

Galerija fotografija

U ponedjeljak će se ispisati još jedna crtica u povijesnim knjigama našega grada. Ostat će zapisano da je Velika Gorica 1. srpnja 2024. postala prvi grad u Hrvatskoj koji je omogućio svojim građanima besplatan komunalni linijski prijevoz. Uz to, našim će krajem od prvog dana srpnja prometovati autobusi koji su oslikani u prepoznatljive turopoljske motive, što će dodatno uljepšati cijelu sliku.

Svi ti novi autobusi, prigodno ukrašeni, prometovat će onako kako su to u anketi tražili sami građani, a jedna od novih linija je i ona koja vodi prema Mičevcu. Nije, naravno, i jedina, budući da će po novome postojati i linije koje povezuju centar grada i željeznički kolodvor, kao i poslovnu zonu Meridian 16, Veliku Mlaku…

Iako će prijevoz biti besplatan, putnici će na svih 16 lokalnih linija morati imati voznu kartu. Po odredbama Zakona o komunalnom linijskom prijevozu ona je nužna i zato će putnici na raspolaganju imati dva jednostavna rješenja.

– Da, prijevoz je besplatan, subvencioniran je od Grada u stopostotnom iznosu, ali svejedno je potrebno imati voznu kartu. Tako nalaže zakon i toga se moramo držati, a dobro je imati kartu ili Arriva karticu i zato što je to ujedno i osiguranje u slučaju bilo kakve nesreće. Karticu je moguće preuzeti kod vozača ili u gradskoj upravi, nije na ime i prezime i nema rok trajanja. Osiguranje se aktivira svaki put kad se putnik prijavi da je ušao u autobus, što je radnja od jedne sekunde – objašnjava Ante Nakić iz Arrive.

Neće biti kontrole, ni vozači neće inzistirati, ali…

– Vozači će upozoravati putnike da bi trebalo imati vozne karte, ali nije baš da ćemo raditi probleme s ljudima. Za svakog putnika je bolje da ima tu kartu – kaže Nakić.

Da ne bi bilo zabune, na linijama od Zagreba do Velike Gorice i dalje će voziti ZET-ovi autobusi, a svi Arrivini bit će na okupu u ponedjeljak u 9 sati, kad i građani mogu doći na naš Autobusni terminal, posvjedočiti jednom povijesnom trenutku.

U životu Deana Klafurića ovog se ljeta stvari odvijaju filmskom brzinom. “Prekjučer” na odmoru, miran i spokojan, u iščekivanju svadbe najstarijeg sina Marka, još “jučer” u burnom i neobičnom razlazu s mostarskim Veležom, a danas već u – Bačkoj Topoli! Planovi su tu da bi se mijenjali, kaže stara ironična, ali baš da se ovako promijene…

Kući na odmor, nakon sezone u kojoj je uzeo treće mjesto u Premijer ligi BiH s mostarskim Veležom, vratio se zadovoljan i spokojan, pun motiva. S približavanjem početka priprema, rasla je i nervoza, bilo je jasno da stvari ne funkcioniraju onako kako je želio trener i sportski direktor Klafurić, koji se pojavio u Mostaru samo da bi rekao: “Tako ne želim raditi!” Popularni trener Veleža tako je postao bivši trener Veleža, što je razbijesnilo navijače, kod kojih je Klaf uživao veliku popularnost, a posljednično i donijelo probleme za predsjednika Senada Kevelja. Koji i dalje traži trenera…

Potrajalo je razduživanje stana i automobila, rješavanje svih papira, zadržao se Klaf u Mostaru još koji dan, kad je konačno došao doma – produžio je dalje! Poziv je stigao iz Bačke Topole, s oznakom “hitno”, jer i u tamošnjem TSC-u došlo je do iznenadne promjene na klupi. Uspješni trener Žarko Lazetić, koji je momčad prošle sezone dovukao do trećeg mjesta u srpskoj Superligi, prihvatio je poziv izraelskog Maccabija i TSC je tražio trenera. Sportski direktor kluba iz Bačke Topole je Ivan Kepčija, čovjek koji zna što Klaf može i sve se posložilo samo od sebe.

– Da, mogu potvrditi da sam novi trener TSC-a. Sve se dogodilo jako brzo, klub je iznenada ostao bez trenera, započeli smo razgovore i uspjeli se dogovoriti. Veselim se novom izazovu – kratko se javio Klaf iz Bačke Topole, nekoliko sati prije nego što se biti i službeno predstavljen kao novi trener hit kluba u Srbiji.

TSC je desetljećima bio niželigaš, klub koji je izbacio igrače kao što su Dušan Tadić, Nikola Žigić, Zvezdan Terzić, Andrija Kaluđerović… Međutim, u ovo što je danas klub se počeo pretvarati ulaskom u najviši rang 2019. godine, da bi se ekspresno ustabilili i u samom vrhu srpskog nogometa, u izlascima u Europu, uključujući i jedne kvalifikacije za Ligu prvaka.

Poklapa se to, naravno, s ulaskom kapitala iz susjedstva u klub, jer Bačka Topola je pod snažnim mađarskim utjecajem. Prvi čovjek kluba tako je Janos Zsemberi, pod čijim je ravnanjem izgrađen i novi stadion, bombončić za 4500 gledatelja, a uz to je i prekrasan trening centar, na kojem mora biti užitak raditi.

Klafa, u prijevodu, čeka veliki izazov. I nešto sasvim drukčije od onoga što ga je mučilo u Mostaru. Neće biti lako držati rezultate na toliko visokoj razini, ali preduvjeti su tu. Klub je uređen, stabilnih financija i visokih ambicija, s uvjetima na ozbiljnoj razini.

Preostaje samo krenuti raditi, a to je ono što Klaf i najviše voli.

Ulica Slavka Kolara, jedna od najpoznatijih u gradu, prostor Folklornog ansambla Turopolje, katedrala baštine ovoga kraja, i – dvoje umjetnika. Upravo tu, u ulici s potpuno prikladnim nazivom, okruženi tradicionalnim turopoljskim nošnjama, zajedno stvaraju naša cura iz Buševca i koreograf čije ime zvoni.

Ulazimo polako, pozdravljamo samo kimanjem glavom, jer Ana Katulić i Žak Valenta upravo su u stvaralačkom zanosu. Rasprava koja se vodi na trenutke dosiže i ozbiljnu žustrinu, izmjenjuju se mišljenja, propitkuju stvari, slažu se kockice jedne predstave u nastajanju.

– Radimo priču o Roži, liku iz Kolareva komada “Svoga tela gospodar”. Nemamo zasad još ni radni naziv, u procesu smo “rađanja” predstave, najtežem kad su takve stvari u pitanju, no svaki put se to u jednom trenutku otvori, posloži i sjedne na svoje mjesto. Eto, tako mi je najlakše opisati ono što si upravo vidio, raspravu koju si pratio – kaže Ana, sveprisutna umjetnica iz Velike Gorice.

Originalno je Buševčanka, već godinama s adresom u centru grada, a u istom tom gradu pokrenula je i teatar koji će se prvi put u ovom smislu predstaviti upravo monodramom koja tek nastaje.

– Neće ovo biti prva produkcija našega teatra, jer radili smo već neke stvari, uključujući i komade od Čehova, pa i “PiaMia i čudesan safari”, ali ovo će biti prva cjelovečernja produkcija novoosnovanog “Štos teatra” iz Velike Gorice. I poželjela sam, kao izvođačica, kao voditeljica teatra, kao Velikogoričanka, kao cura iz Buševca, pozabaviti se upravo likom Rože. Taj lik mi nije stran, Rožu sam već igrala u Pučkom kazalištu u Buševcu, kad su oni postavili predstavu “Svoga tela gospodar”, a od tad mi se Roža nekako i mota po mislima – predstavlja Ana svoj tok misli i nastavlja:

– Uvijek sam mislila kako je, među svim tim Kolarevim ženskim likovima, Janica iz Breze nekako najistureniji lik. Ona je uvijek dobivala jako puno pažnje, dok je Roža malo ostala u zapećku. Kolar je, uostalom, tako i opisuje, kao curu iz zapećka, koja je šepava, koja ima falingu, nije pretjerano ni zgodna… Budući da tu nikad nije bila, ja sam je, takvu kakva jest, poželjela staviti u prvi plan.

Roža je u Kolarevoj komediji djevojka koja živi u Vukomeričkim goricama u razdoblju između dva rata, u Bikovskom Vrhu, danas Kravarskom, a iz toga kraja dolazi i Anina baka.

– Da, ta neka fiktivna Roža mogla je doslovno biti moja baka. I inače se moj rad često bavi pitanjem žene, a ja se često bavim pitanjem svog identiteta. Kad sam razmišljala o timu, o ljudima koje bih željela uključiti, odmah sam se sjetila Žaka Valente. On je moj dugogodišnji suradnik, prijatelj, izvrstan koreograf i autor, njegovu estetiku pokreta jako volim i cijenim. Željela sam njega jer smo već radili zajedno, zato što znam da Žak donosi različitost, svježinu, osuvremenjavanje. Roža jest klasičan komad, ali i Žak i ja želimo je staviti u današnje vrijeme, jer i ja se mogu zapitati koliko sam ja Roža u današnjem vremenu.

Žak Valenta tu će svakako moći pomoći, i to u svom povratničkom projektu.

– Zadnje dvije godine živio sam u Švedskoj i završavao master na Stockholm University of Arts, a ovo mi je prvi projekt nakon povratka u Hrvatsku. Jako mi je drago da je to baš s Anom, koja vrlo intimno i nepretenciozno, kroz svoj vrlo autorski rad, pokušava napraviti hommage svojim precima, odnosno ženskoj liniji svojih predaka. Ujedno je to i hommage svome kraju, zajednici u kojoj živi. Super mi je što se iz tog “svjetskog” života vraćam u neki mali, lokalni milje, pogotovo zato što uvijek mislim da je lokalno zapravo globalno – priča nam Valenta dok Tomica s kata donosi kavu glumcima, kao i svaki dan.

– U ovom predivnom prostoru bavimo se jednim ženski likom kroz koji, osim što želimo napraviti hommage kraju i Aninim precima, dužnost nam je progovoriti i o poziciji žena danas. I vidjeti gdje smo danas, koliko smo daleko odmaknuli. Više ja tu njoj služim kao neko zrcalo, kao sugovornik, suradnik koji zajedno s njom razmišlja i propitkuje tematiku – ističe Umažanin Žak.

Tu negdje, u istom prostor, nalazi se i kostim krave, jer Roža je svom suprugu Ivi prodana za kravu, a kako će točno ovu priču ispričati publici, zasad nisu do kraj sigurni ni sami kreatori.

– To neće biti predstava “Svoga tela gospodar”, iako će biti nekih scena iz te priče. Ovo će biti baš “Roža”. Gledamo njezinu perspektivu, donijet ćemo neke običaje, duh vremena, neka vjerovanja, a pritom je zavrtjeti, ovisno o dramaturgiji, kroz suvremeni dio. Dotaknut ćemo se pitanja patrijarhata, feminizma, ekonomije braka… – predstavlja projekt Ana.

Uz nju i Žaka, na predstavi radi u Mia Štark, koja je suradnica za pokret, inače umjetnica vrlo širokih interesa, a za kravu i ostatak scenografije zadužen je Matej Vuković, dok će se glazbom baviti Ivan Grubenski, glazbenik iz Koprivnice koji voli otići u etno.

– Povezati Rožino vrijeme s ovim današnjim svakako je izazov. Treba pokazati i tradiciju, i pretke, ali i naše vrijeme, kao i dati do znanja da postoje generacije iza nas, koje potpuno drukčije promišljaju odnose. Vidjet ćemo kako je najbolje prijeći put od tradicionalnog, ugovorenog braka, do vremena u kojem mi živimo, kad je kompletno dekonstruiran odnos muškarca i žene – kaže Žak.

Premijera je u planu negdje u listopadu, oko Dana europske baštine, i to na Sceni Gorica, koja će do tad biti renovirana. I time će gorički “Štoos teatar” iskoračiti u novu fazu svoga djelovanja.

– “Štoos teatar” nije se dogodio na moju, nego na inicijativu Mirela Huskića, mog dragoga kolege, te Luka Kuzmanovića. Obojica su glumci iz Velike Gorice, a zajedno imamo puno i želja i planova. U prvoj smo godini djelovanja i zasad ispada da nam ne ostaje previše vremena za “Štoos”, a htjeli bismo jako puno toga. Neke programe i planove stavili smo na papir, a sad je do egzekucije i realizacije, kad ćemo se toga primiti. Na nezavisnoj sceni mi najčešće radimo volonterski, tu nema novca, sve je nentuzijazam. A da bi on cvjetao i rastao, negdje drugdje moramo osigurati egzistenciju. To je začarani krug, no svakako ćemo se više posvetiti našim projektima. Imamo i podršku Grada, želimo obrađivati i promovirati djela domaćih autora i tematike vezane uz naš kraj – zaključuje Ana.