Moja županija

VIDEO ‘Najbolji sam kuglač na svijetu! Uz to, radim u McDonaldsu…’

Alen Kujundžić je prvi na pojedinačnoj svjetskog kuglačkoj rang listi, on je hrvatski reprezentativac rodom iz Subotice, u koju su njegovi otišli iz Imotskog… Uz sve to, on je i zaposlenik McDonaldsa u Zaprešiću, u kojem i igra

Objavljeno

prije 8 mjeseci

29. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na velikoj fešti županijskog sporta u Jastrebarskom, dodjeli priznanja najboljima u 2023. godini, u jednoj od glavnih rola našao je mladih koji nastupa za klub iz Zaprešića, a dolazi iz – Subotice. Alen Kujundžić, kuglač KK Zaprešića, primao je nagradu u trenucima dok su njegovi najbliži, tamo petstotinjak kilometara daleko, pucali od ponosa.

– Svaku nagradu je jako lijepo primiti, bio je to poseban osjećaj i ovoga puta, pogotovo kad znaš da dolaziš i “malog” sporta, iz svijeta u kojem nema previše svjetala reflektora. I učinit ću sve da i sljedeće godine ponovno budem na istome mjestu, u istoj ulozi – kaže Alen, hrvatski reprezentativac i najbolji kuglač na svijetu!

S obzirom da njegovo ime široj javnosti ne zvuči osobito poznato, netko će možda podići obrve u čuđenju, ali Alen Kujundžić je doista svjetski broj jedan. Prvi je na pojedinačnoj svjetskoj rang listi, na lanjskom pojedinačnom svjetskom prvenstvu osvojio je broncu, kao i u ekipnoj konkurenciji, na svjetskom klupskom prvenstvu bio je srebrni… I sve to nije mu dovoljno.

– Pokušat ću u ovoj godini napraviti korak naprijed u svakom smislu, svaki dan radim da bi tako i bilo, ali naravno da tu nema garancija. Uživam u svemu radim, praktički svaki dan sam u kuglani, maksimalno sam posvećen sportu kojeg volim, a bez toga bi ionako bilo nemoguće napraviti sve ono što sam si zacrtao. Želim jednog dana biti najbolji od najboljih i spreman sam na sva odricanja da bih u tome uspio – odlučno ističe Kujundžić, koji je svoju životnu priču ispričao gostujući u posljednjem izdanju emisije “Sport Zagrebačke županije”.

Priču koja je istovremeno i neobična, i inspirativna, i zadivljujuća…

– Rođen sam u Subotici, ali moje je porijeklo iz Imotskog. Djed i baka od tamo su otišli u Njemačku, a nakon što su naslijedili zemlju u Subotici, odlučili su tamo se i nastaniti, a tamo su rođeni i moji roditelji, kao i ja – počinje Alen, koji je u Hrvatsku preselio čim je završio srednju školu, i to zbog kuglanja.

– Moj djed bio je jako dobar kuglač, jedan od desetorice najboljih u Jugoslaviji u svoje vrijeme, a i tata se bavio kuglanjem, iako na nešto nižoj razini. I tako sam ja već kao klinac počeo ići s djedom na utakmice, a kad nisam išao s njim, išao sam s tatom. Vrlo rano sam se zaljubio u kuglanje, u taj čaroban osjećaj kad kugla poruši čunjeve, a drži me i danas.

Geni idealni za kuglanje poklopili su se s voljnim momentom i mali Kujundžić brzo je počeo skupljati trofeje, titule i medalje, ali sve to događalo se u uvjetima toliko skromnim da je već kao srednjoškolac počeo tražiti neki drugi put.

– Čim sam završio srednju školu, preselio sam se u Hrvatsku, odnosno u Split. Uvjeti u Srbiji u tom trenutku nisu bili dovoljni da bih se nastavio razvijati i odabrao sam odlazak u KK Mertojak. Bio sam nakon toga i u Zadru, Šibeniku, kuglao za sve klubove koji su sad konkurenti Zaprešiću, u kojem sam na koncu i završio – priča Alen.

Upravo je u dresu Zaprešića, u jednoj od najljepših kuglana u Europi, krenuo na put prema samom vrhu, na koji je i službeno stigao preuzimanjem prvoga mjesta na svjetskoj rang-listi. Čovjek je najbolji na svijetu u onome što radi, da je Nijemac bio bi velika zvijezda, a kod nas je Alen daleko od toga.

On je jedan od nas, običan dečko koji na treninge dolazi nakon što odradi smjenu u McDonaldsu.

– Da, već dvije godine radim u McDonaldsu u Zaprešiću i moram ovom prilikom zahvaliti mojim kolegama i šefovima, koji mi maksimalno izlaze u susret. Znaju čime se bavi i daju mi podršku, a to znači da su svjesni da mene subotom obično nema. A subotom McDonalds “gori” – govori svjetski broj jedan i zaposlenik lanca brze prehrane.

– Radim sve, od posluživanja, primanja narudži, pripreme… Od kuglanja se, nažalost, na ovim prostorima ne može živjeti, nitko od nas nije profesionalac i nema druge nego raditi. Ja imam sreću da sam našao jako dobar posao, u dobrom okruženju, pa se mogu posvetiti kuglanju. I da, dogodi se ponekad da me netko prepozna kao kuglača, ali u pravilu se to odnosi na ljude koji imaju nekakve veze s kuglanjem. Inače me baš i ne progone fanovi, ha, ha…

Njegovim angažmanom došlo je do toga da se ispred zaprešićkog McDonaldsa stalno vrti reklama za kuglački klub, a to je uvod u dio priče koji ga posebno smeta.

– Premalo se radi na promociji kuglanja i zato imamo status kakav imamo. Na zapadu je kuglanje jako popularan sport, a kod nas kao da je taj segment u padu. Ponekad razmišljam da za deset godina doslovno neću imati s kim kuglati… Ima mladih, nije da nema, no situacija općenito nije obećavajuća. A mislim da bi moglo biti bolje, da ima dovoljno ljudi koji mogu i žele pomoći da se hrvatsko kuglanje podigne, problem je jedino što ne mogu doći do pozicija… – zaključio je Alen.

Moja županija

‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’

Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 2 sata

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.

– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.

– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.

U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.

– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.

Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.

– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.

Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.

– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.

– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.

Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…

– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.

Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati

– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.

S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…

Nastavite čitati

Moja županija

Što je zima bez – sarme?

Ime smo u dalekoj prošlosti preuzeli od Turaka na čijem jeziku riječ sarmak znači oviti, poviti, saviti.

Objavljeno

prije 3 sata

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marija Vrbanus

Sarma je, složit ćete se, nezaobilazni „gost“ za našim stolom tijekom zimskih mjeseci, tradicionalno oko Božića ili Nove Godine. Najvjerojatnije smo ideju pripremanja ovoga jela pokupili pod utjecajem turskih osvajanja na našim prostorima, budući da riječ sarmak na turskom znači oviti, poviti, saviti.

Modificirali smo sastojke u skladu s našim podnebljem, i još ako kupus ili zelje, koji obavija tradicionalno punjenje od mesa, raste u našem susjedstvu – tim je gurmanski doživljaj bolji i veći. To svakako znaju u Udruzi proizvođača marke kiselog zelja Laktec jer nam za ovu subotu pripremaju tradicionalnu manifestaciju Sarmijada u Laktecu.

Na 18. Sarmijadu u Vatrogasnom domu Laktec, u okolici Svetog Ivana Zeline, dođite u subotu s početkom u 18 sati, poziva predsjednik Udruge Mario Kelebuh.

–Imat ćemo natjecanje u kuhanju jela sa kiselim zeljem, s tim da prijavljene ekipe imaju tri člana a zadatak im je kao prvo jelo pripremiti sarmu, i još jedno jelo po izboru. Popis jela koje uključuje kiselo zelje je zaista dugačak, tijekom ovih svih godina održavanja manifestacije prikupili smo čak 60 recepata, s tim da su inovacije i dalje dobrodošle – kaže Kelebuh, uz napomenu da na ovaj festival kiselog zelja dolaze ekipe iz svih krajeva Zagrebačke županije.

Foto: TZ grada Sveti Ivan Zelina

Podsjetimo da je Zagrebačka županija još 1999. godine prva u Hrvatskoj krenula s brendiranjem prehrambenih proizvoda koji se proizvode na poljoprivrednim gospodarstvima, a jedan od proizvoda koji nosi oznaku zaštićene županijske robne marke je i zelje Laktec.

Na pitanje po čemu je ono posebno, Kelebuh odgovara kako i sa stručne strane drže sve pod kontrolom.

–Naš proizvod specifičan je po tome jer se nakon fermentacije radi analiza proizvoda. Ako nakon analize naše kiselo zelje zadovolji sve propisane parametre tek tada se može pakirati i prodavati pod markom kiselog zelja Laktec. Naše zelje je iz lokalnog uzgoja, a trenutačno Udruga proizvođača marke kiselog zelja Laktec broji 15 proizvođača – kaže nam sugovornik.

No, vratimo se na početak! Festival koji slavi sarmu i ovog će vikenda zaintrigirati gurmane da dođu u zelinski kraj kušati najbolje primjerke, i možda doznati pokoju tajnu ili dodatak u pripremi, jer znamo da gastronomija otkriva majstore u nama.

–Za dobro pripremljenu sarmu osnovno je, po meni, imati vrhunsko zelje a naravno da ja preporučam naše iz Lakteca, jer garantiramo kvalitetu svojom oznakom. Punjenje varira ali je isto važno odabrati kvalitetno meso, i uz zamotanu sarmu ja volim da se krčka špek hamburger ili malo pancete, a dobro je i u samu „filu“ ubaciti sitno nasjeckane pancete ili špeka jer kad se okusi povežu dat će jedan poseban „šmek“! – otkrio je Kelebuh.

Preporuka je da na ovaj festival zelja dođete gladni, jer će na 18. Sarmijadi u Laktecu biti velik izbor delicija od ili sa zeljem, a možda vam vrsni majstori šapnu i pokoji tajni sastojak, kako biste i sami za nadolazeće blagdane, iznenadili svoje goste – vrhunskom sarmom.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Županijski vatrogasci studeni iskoristili za osposobljavanje i školovanje

Prema statistici oko 70 posto intervencija čine brojne tehničke intervencije, stoga županijski vatrogasci moraju biti spremni na sve.

Objavljeno

prije 24 sata

21. studenoga 2024.

Objavio/la

Petra Škrinjarić

Županijski vatrogasci studeni su posvetili učenju i osposobljavanju. Iako se vatrogastvo često percipira kroz gašenje požara, prema statistici oko 70 posto intervencija čine brojne tehničke intervencije kao što su prometne nesreće, spašavanje iz ruševina, intervencije s opasnima tvarima ili spašavana s visina i dubina. Upravo kako bi vatrogasci bili spremni na sve i pomogli stanovništvu u nevolji, svakodnevno prolaze obuke, uvježbavaju različite scenarije te se školuju.

Tako je nedavno održano osposobljavanje županijskih vatrogasaca za 12 pripadnika iz šest Vatrogasnih zajecica, od kojih su Velika Gorica, Dugo Selo, Vrbovec, Samobor, Zaprešić i Jastrebarsko. Na lokaciji Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica vatrogasci su prolazili obuku za Spašavanje iz dubina i visina 2. stupanj. Osposobljavanje je provodio Marijo Paluh, inače pomoćnik glavnog vatrogasnog zapovjednika za kontinent.