Sport

Kronologija rivalstva: Noć za povijest, crna mačka, jedna “bomba” i kobna šestica…

Snažne su veze i poveznice naše Gorice i splitskog Hajduka, aktualnog lidera i četvrte momčadi prvenstva, koji se u nedjelju od 17.30 sati susreću 25. put. Puno je tu ljudi, utakmica i događaja koji spajaju dva kluba, po našem izračunu njih 15!

Objavljeno

prije 2 godine

1. prosinca 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Tradicija nije za usporedbu, jednako kao ni broj trofeja, ni zajednička povijest nije preduga, traje tek nepunih pet i pol godina, ali nema spora da imamo pravo reći: Gorica i Hajduk razvili su rivalstvo! Koje će svoj novi nastavak dobiti u nedjelju od 17.30 sati na poljudskom travnjaku…

Otkad je Gorica ušla u najviši rang hrvatskog nogometa, niti jedanput nije sezonu završila ispred Hajduka, iako su na trenutku presuđivale i nijanse. A opet, Splićani nikad nisu oduševljeni kad znaju da im je s druge strane klub iz srca Turopolja. Iako su znali i visoko pobjeđivati, iako su preko Gorice ostvarivali neke važne ciljeve, teško je povjerovati da se u Hajduku vesele ovoj utakmici.

Bit će to, statistički gledano, 25. međusobni ogled Hajduka i Gorice, pri čemu su 22 odigrana u prvenstvu, a tri u kupu. Hajduk ima deset pobjeda, Gorica devet, a pet utakmica završilo je bez pobjednika. Brojke, dakle, kažu da je Gorica “tu negdje” sa Splićanima, koji su dvaput ostajali bez bodova i na svome stadionu. Doduše, posljednja pobjeda na domaćem terenu bila je i prva gorička u nakon deset okršaja s Hajdukom, među koje spada i čak osam poraza…

A kroz sve te brojke prošao je i čitav niz likova koji veze između dva kluba čine posebno snažnima. Od igrača, preko trenera, sve do vodećih ljudi kluba, poveznica je koliko ti srce želi… Smjestile su se tu i brojne utakmice, među njima i brojne koje ostaju zapamćene i godinama poslije, iz ovih ili onih razloga.

VEZA BR. 1 Na Poljudu se te noći ispisala povijest…
Topla splitska ljetna noć, četiri dana nakon Velike Gospe, četvrto kolo HNL-a, na Poljud stiže novak u ligi, tamo neka Gorica. Skupila je jedan bod u prva tri kola, tražila svoj put u premijernoj prvoligaškoj sezoni… I sanjala prvu pobjedu. Lako je moguće da bi u recentnoj povijesti našega kluba puno toga bilo drukčije da Gorice te kolovoške večeri nije pobijedila 2-0 golovima Miye i Zwolinskog. Uz prvu pobjedu u prvoj ligi u klupskoj povijesti stigla je i gomila samopouzdanja, vjere u svoje mogućnosti, i sve je nakon toga bilo puno lakše. Da se nije dogodila ta pobjeda, pitanje je bi li, između ostaloga, Kristijan Kahlina ikad završio tamo gdje je završio, jer poznato je da bi poraz u toj utakmici doveo do promjene na golu, priliku bi dobio Laurentiu Branescu. Ovako, sve se okrenulo u najboljem mogućem smjeru.

VEZA BR. 2 Debitanti upropastili hajduku sezonu
Te prve sezone Gorica je odmah postala “crna mačka” za Hajduk. Na tu poljudsku pobjedu nadovezala se i ona uvjerljiva (3-0) u Velikoj Gorici u završnici sezone, a između njih dvije smjestila su se i dva remija. Od mogućih 12, Hajduk je tako iz četiri ogleda s Jakirovićevom Goricom izvukao samo dva boda, što je novaka u ligi instantno pretvorilo u hajdučkom puku mrskog protivnika.

VEZA BR. 3 Misija izvršena: Dijete grada vratilo se kući!
Dugo su trajali pokušaji predsjednika Črnka i sportskog direktora Nikoličiusa da vrate u Goricu našeg Velikogoričanina Darija Špikića. Nakon prvih koraka u Udarniku, pa nogometne škole u Dinamu, Špika je godinu i pol ranije otišao u Hajduk. Bio je dio druge momčadi, kucao i na vrata prve, pa shvatio da je dosta čekanja. I u siječnju 2020. postao je prvi igrač Hajduka koji je prešao u Goricu, prvi transfer na relaciji ova dva kluba. U koji je uključeno, treba i to spomenuti, i Hajdukovih 40 posto od iduće prodaje. Samo mjesec dana poslije, u Goricu je na mala vrata došao i u Hajduku otpisani Anthony Kalik…

VEZA BR. 4 Šestica na Poljudu kao oproštaj od Jakira
U prvih 13 međusobnih ogleda, Hajduk je svoju “crnu mačku” uspio pobijediti samo dvaput, no oba puta bilo je to vrlo uvjerljivo. U jesenskom dijelu druge prvoligaške sezone Gorica je na Poljudu pala bez pravog otpora (0-3), a još duplo ružnije to je izgledalo u veljači 2021. Hajduk je slavio 6-0, nanio Gorici najteži prvoligaški poraz, a treneru Sergeju Jakiroviću potpisao otkaz. Svoj uspješan mandat u Gorici Jakir nije završio samo zbog tog poraza, ali u velikoj je mjeri kumovao konačnoj odluci vodstva kluba. Za nastavak ovog niza važno je reći i da ga je već dan kasnije naslijedio čovjek iz Litve, Valdas Dambrauskas…

VEZA BR. 5 Misija izvršena, drugi dio: I Jura se vratio kući…
Listopad te 2020. donio je novi transfer na relaciji Hajduk – Gorica. Nakon Špikića, u Turopolje se iz Hajduka vratio i njegov prijatelj, dugogodišnji suigrač Jurica Pršir. Dečko iz Odranskog Obreža bio je sa Špikom i u Dinamu i u Hajduku, pa odlučio da zajedno nastave i u Gorici. Ove nedjelje, dvije i nešto godine poslije, s desetkom naleđima, predvodit će Goričane u Splitu, kojim se često muva. Iako, ne toliko zbog nogometa, koliko zbog ljubavi, jer njegova je djevojka Splićanka, najveći Jurin dobitak iz hajdučkog dijela karijere.

VEZA BR. 6 Kad Gorica na Poljud dođe kao – favorit!
Igralo se zadnje kolo jesenskog dijela treće goričke prvoligaške sezone, pet dana prije Božića, u doba korone, pred praznim tribinama, a Gorica je na Poljud došla u statusu favorita! Prvi i jedini put, Goričani su s pravom imali takav status u Splitu, jer pod Valdasom su igrali briljantno, borili se za drugo mjesto, dok je Hajduk bio – šesti. I u potpunom rasulu. Potvrdilo se to i pobjedom Gorice 4-2, posljednjom na Poljudu do danas.

Predsjednik Nenad Črnko i sportski direktor Mindaugas Nikoličius iz Hajduka su kući vratili Juricu Pršira… Foto: HNK Gorica

VEZA BR. 7 Odjeknula je “bomba”: Niko u Hajduku!
Ostajemo i dalje u tim danima, idemo dva tjedna dalje… Bio je četvrti dan 2021. godine kad je mnoge šokirala vijest koja je stila: Mindaugas Nikoličius napušta Goricu i postaje novi sportski direktor Hajduka! Rastanak nije prošao najljepše, daleko od toga, nije se Niko došao ni propisno pozdraviti s igračima i ljudima iz kluba, a tim je trenutkom ispisana možda i najzvučnija stranica u priči o jednom posebnom rivalstvu. I opet, zbog nastavka ovoga niza, važno je reći da je praktički istovremeno Goricu napustio i Valdas Dambrauskas, koji je prihvatio ponudu bugarskog Ludogoreca.

VEZA BR. 8 Novi početak s bivšim trenerom – Hajduka
U Gorici su tako u samo nekoliko dana ostali bez trenera i sportskog direktora. Ovu drugu ulogu preuzeo je predsjednik Črnko, koji je nakon konzultacija sa suradnicima odlučio okrenuti broj jednog bivšeg trenera – Hajduka! Siniši Oreščaninu upravo je Hajduk bio posljednji klub u kojem je radio prije Gorice, klub iz kojeg je otišao nakon što je ušao u klupsku povijest ispadanjem iz Europe od malteške Gzire. U Gorici se Siks nije proslavio, iako je izbacio Hajduk iz kupa s visokih 3-0. Sve do posljednjega kola Gorica je bila na europskim pozicijama, svih 35 kola, da bi na kraju izgubila u Rijeci i četvrto mjesto prepustila, pogađate, Hajduku.

VEZA BR. 9 Niko dogovarao, Niko se razočarao…
Nije se Nikoličius pošteno ni smjestio u poljudske urede, a već se dogodio slučaj koji ga je uzrujao. I njega i sve bliske Hajduku. Dinamo je te veljače 2021. odlučio kupiti Darija Špikića i Marijana Čabraju u paketu, a dogovorena je cijena od 2,5 milijuna eura. Pojedinačno gledano, kažu dostupni izvori, Čabraja je otišao za dva, a Špikić za pola milijuna… I to je ono što je naljutilo Splićane. Onih 40 posto Hajdukova dijela, postotak kojeg je Nikoličius dogovarao kao sportski direktor Gorice, ovim se manevrom bitno smanjio, pa su u Hajduku bili uvjereni da su – izigrani.

VEZA BR. 10 Za prekid trofejne suše zovi bivšeg trenera Gorice
Deset mjeseci nakon što je iz Gorice otišao u Ludogorec, početkom studenog 2021. u Hajduku su mijenjali Jensa Gustafssona i odabrali – Valdasa Dambrauskasa. Opet su se spojili Niko i Valdas, a ta litavsko-gorička kombinacija odvela je Splićane i do prvog trofeja nakon devet godina, Kupa Hrvatske.

VEZA BR. 11 Kapetan kadeta Hajduka radije odabrao – Goricu!
Luka Kapulica bio je kapetan kadetske momčadi Hajduka, jedan od igrača koji su označeni najperspektivnijima u omladinskom pogonu splitskog kluba, ali u travnju 2022. mladi reprezentativac je šokirao vodstvo Hajduka. Prihvatio je ponudu Gorice, pronašao se u projektu kluba u kojem je brže i lakše mogao do prilike, a strastveni navijači Hajduka to su doživjeli kao “krađu”. Goričani, pak, taj transfer i dalje doživljavaju kao jako, jako dobar posao…

VEZA BR. 12 Hajduk na listu, Hajduk u srcu, Gorica kao slamka spasa
Kad je Anthony Kalik dvije i pol godine ranije došao iz Hajduka u Goricu, imao je status prinove. Igrač s određenim potencijalom, ali i dečko koji nije prošao u Hajduku, koji je s Rudešom ispao iz lige… U Gorici se afirmirao, dobio priliku i povjerenje, kao i veliku količinu strpljenja sa svih strana, a pritom nikad nije krio da mu je u srcu samo Hajduk. Otkrivala je to i tetovaža na nozi, ali i svaki razgovor s njim, pa i ne čudi da je u veljači 2022. inzistirao da se prihvati ponuda Hajduka. Splićani su ga zvali natrag, o tome je sanjao i Gorica ga je jednostavno morala pustiti. Za simboličnu odštetu, jer ugovor mu je ulazio u zadnju polusezonu, kao prvi i zasad jedini transfer iz Gorice u Hajduk.

VEZA BR. 13 I kad se slavi, ovdje su veze snažne…
Nije navijačima Gorica baš najbolje sjela scena slavlja nakon pobjede protiv Varaždina u pretposljednjem kolu prošle sezone. Gorica je nakon ludog i nezaboravnog proljeća slavila 5-2 i osigurala ostanak u ligi, a rezervni golman Božo Radošević to je proslavio u – dresu Marka Livaje! Bila je tu i poruka Šibenčanima, poslana iz kuta navijača Hajduka, uz nezgodan dodatak da je taj navijač Hajduka ujedno i igrač Gorice… Splićanima se, naravno, ova objava na Instagramu neobično svidjela.

VEZA BR. 14 Legenda Hajduka opet doma, i to u Gorici
Da Radošević, koji je otišao pa se brzo i vratio u Goricu, ne bi bio sam, na početku priprema za novu sezonu stigao je Mario Maloča. Zagrepčanin koji je nosio kapetansku traku u Hajduku, bio na Poljudu dugih sedam godina, vratio se nakon sedam godina inozemstva u HNL, i to potpisom za Goricu. Nije od početka krio da je veliki navijač Hajduka, da bi u jednom trenutku otišao i koračić predaleko, pa izjavio da bi “volio da Hajduk bude prvak” u ligi u kojoj se natječe i njegov klub… Ali dobro, platio je večeru suigračima i riješio stvar.

VEZA BR. 15 Igrao i radio u Splitu, gradi u Velikoj Gorici
Piće je tom prilikom platio Mario Brkljača. I sportski direktor je nešto pričao o Hajduku, nešto je i izvučeno iz konteksta, pa je i oko toga nastao mini problem. Potpuno nevažno, ali i završni detalj u priči o vezama Hajduka i Gorice. Brkljača je u djetinjstvu bio navijač Hajduka, kasnije i igrač splitskoga kluba, po završetku karijere i šef skautske službe… Danas je, međutim, milijun posto u goričkom projektu, kroz koji se i etablirao, profilirao, dokazao. Prvo proljetos, a onda i ove jeseni.

I sve će se to, sve ove pričice, uz još poneki dodatak – Ivan Banić dijete je Hajduka, mladi bek Ino Vuko također… – spojiti ove nedjelje na Poljudu. U derbiju kola, u okršaju lidera i četvrte momčadi lige, u sudaru klubova koji imaju svoj privatni rivalitet.

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 3 sata

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 5 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 6 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.