Na Gradskom stadionu zavladao je mir, tako i obično bude na razmeđi dviju sezona, kad seniorska momčad ode na odmor, ali specifično je ovo vrijeme u životu kluba. Vrijeme u kojem umjesto kopački po travnjacima gaze valjci, bageri i slično društvo, jer vrijeme je ovo za radove na unaprijeđenju kluba. Iskopano je tako pomoćno igralište, poboljšava se sustav navodnjavanja terena na kojem trenira seniorska momčad, a počeli su i radovi na glavnom igralištu, koje bi se trebalo kompletno zamijeniti.

Radovi su u tijeku, dakle, po pitanju infrastrukture, ali radovi su u tijeku i kad je u pitanju momčad za sljedeću sezonu. I upravo zato odmor je u tijeku samo za igrače, jer trener/sportski direktor Mario Carević i dalje je u pogonu, na stadionu, u razgovorima s vodećim ljudima kluba, u prvom redu sa savjetnikom za sportska pitanja Boštjanom Blažinčičem. Rade u tišini, bez potrebe da se zasad javno izlazi s imenima onih koji će otići i onih koji će doći, i logično je da je tako, ali neke se stvari ipak mogu iščitati između redaka. I iz ugovora.

U ugovorima igrača piše da oni najvećem dijelu igrača istječu, pri čemu se dijele na one kojima istječe ugovor s klubom i one kojima istječe ugovor o posudbi. Na objedinjenom popisu onih koji više nisu vezani s Goricom su Banić i Krizmanić, koji su se već oprostili s Goricom, ali i Štiglec, Šlogar, Sagna, Fall, Gurlica, Steenvoorden, Bralić, Sikošek, Fiolić, Krešić, Žarkov, Majstorović, Halilović, Ndockyt, Elezi, Pajaziti, Jojić, Matković, Čaić i Gashi.

Da ne morate sami brojati, izbrojali smo mi: 22 igrača! Odnosno, cijela momčad…

Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Ima u tom društvu nekoliko skupina igrača. Pod A, oni koji žele ostati, a koje ujedno u klubu žele zadržati. Pod B, oni koji bi ostali, ali na njih se više ne računa. I pod C, oni koji ne žele ostati. Razgovori s ovima iz skupine C već su odrađeni, s ovima iz grupe B možda neće ni biti odrađeni, a s ovima iz skupine A dogovori još traju.

Sudeći po prikazanom, po igračkoj kvaliteti, perspektivi, ali i po onome što se može saznati o njihovim stavovima, u nama daleko najvažniju skupinu A sasvim sigurno spada Ivan Fiolić, koji će ostati dio goričke svlačionice, a pridružiti bi mu se mogli i Tibor Halilović, Medin Gashi, Matthew Steenvoorden, možda i Agon Elezi, eventualno i Martin Šlogar, Valentino Majstorović te Vito Čaić. Pajazitija će, realno, biti nemoguće zadržati, koliko god to u klubu željeli, a ne bi bilo iznenađenje da ostanu i igrači poput Bralića ili Sikošeka.

Upitnika je još jako puno, a zasad sigurno znamo jedino da će se oni koji ostanu i dalje družiti s dečkima koji i dalje imaju važeće ugovor. Na tom popisu su Marko Kolar, Dino Mikanović, Mateo Leš, Karlo Žiger, Mateo Bašić, Luka Vrzić, Jurica Pršir, Ante Erceg, Antonio Ilić, Filip Čuić i Luka Kapulica. Ukupno 11 igrača, plus Fiolić, plus još nekolicina s one prethodne liste, plus povratnici s posudbe David Sim, Luka Brlek, Patrik Jug, Vinko Skrbin, Lovro Nezirović…

Brojčano, kadar je praktički popunjen, ima tu dovoljno igrača, ali naravno da će biti prometno i po pitanju dolazaka. Neslužbene najave kažu da Gorica slaže momčad koja bi trebala izbjeći sve priče o borbi za ostanak i pokušati vratiti klub na razine na kojima je nekad bio – u borbi za europske pozicije. Kapital je stigao u klub, investitori su vrlo aktivni, proces preoblikovanja je u tijeku, a to otvara i mogućnost da se krene u izgradnju konkurentne momčadi.

U njoj će za početka, osim uigranosti, nedostajati i domaćeg štiha, igrača koji dobro poznaju sredinu, jer uvijek je tako kad dolazi velik broj novih igrača, kad se radi rekonstrukcija kadra ovakve vrste. U tom smislu romantično zvuči opcija da se u Goricu vrati Marijan Čabraja, koji je u završnici sezone trenirao s momčadi Marija Carevića. Njegov povratak svakako je opcija ako se stvari poslože, ali nije Čabi i jedini bivši igrač koji bi se u nekim kombinacijama mogao vratiti.

Podsjetit ćemo u tom smislu da Kristijan Lovrić slobodan igrač, samim time i jedna od opcija za Goricu, a na pamet padaju i još neki bivši igrači, koji su ovdje kao doma. Josip Mitrović, primjerice, igrač je kojeg bi se isplatilo pokušati vratiti iz Nizozemske ako je to ikako moguće, po dobrome pamtimo i Antu Mateja Jurića, nije sve idealno ni u statusu Momčila Raspopovića…

Foto: Josip Regović/PIXSELL

Ovo je, naravno, samo navijačko nabrajanje, ne mora biti nimalo u skladu s idejama onih koji grade novu momčad Gorice, ali zašto se ne zabavljati i na taj način u iščekivanju konkretnih vijesti. Dosad je jedini dolazak dosadašnji stoper Šibenika Stefan Perić, igrač kojeg Carević jako dobro poznaje i koji svakako ima kvalitetu, a upravo u Šibeniku moglo bi se pronaći i još ponekog igrača za goričku budućnost, od mladih Morissona, Laće, Kavelja i Kulušića, sve do iskusnijih Gržana, Božića, Filipovića ili jako teško dostupnog Santinija.

Trebat će Gorica nove ljude na praktički svim pozicijama, a jedno od ključnih pitanja je tko će zamijeniti Ivana Banića između vratnica. Karlo Žiger i dalje je pod ugovorom, ali pojačanje će se tu svakako tražiti. Filipović iz Šibenika svakako bi mogao biti opcija, a pregled golmana u HNL-u u fokus bi mogao staviti i Lučića iz Hajduka, i Čavlinu iz Dinama, možda i još ponekog zanimljivoga golmana. Tipova koji odgovaraju tom opisu ima i u inozemstvu, što među hrvatskim golmanima, što među strancima, a odabir će ovisiti o puno faktora.

Kako se može doznati, prva je opcija dovoditi domaće igrače, iz HNL-a i eventualno iz najbližeg okruženja, pri čemu se u prvom redu misli na Sloveniju i BiH, a tek nakon toga bi se išlo na “prave” strance, no to je samo polazna točka i naravno da će stanje na tržištu utjecati i na konačne odluke.

U svakom slučaju, prilično je izvjesno da Gorica do početka priprema, koji je zakazan za 23. lipnja, neće imati kompletiran kadar. Puno toga će se događati i u drugom dijelu ljeta, tako to ide s klubovima ovoga ranga platežne moći, jer s početkom sezone slobodnim igračima padaju cijene, ali svakako treba očekivati da će pojačanja početi “kapati” već u sljedećim danima.

Pred nama je dugo toplo ljeto u svijetu HNK Gorice…

Odbojkaška bajka iz Kravarskog, priča o dječacima iz petih i šestih razreda koji su imali svoj san, doživjela je svoj happy end. Kao i svaka bajka koja drži do sebe, uostalom… Dobro, nije završilo potpuno savršeno, ali ono što su mali odbojkaši iz OŠ Slavka Kolara doživjeli ove srijede u Vinkovcima definitivno će u njihovim sjećanjima “živjeti sretno do kraja života”.

Dečki koje vodi uporni, vrijedni i ambiciozni profesor tjelesnog Leon Levar, uz pomoć svog prijatelja, kolega i prethodnika Matije Ribića, sanjali su svoj san posljednje dvije godine. Bili su dječica kad su dočekivali svoje starije kolege, tada iz sedmih i osmih razreda, nakon osvajanja nevjerojatnog drugog mjesta na državnom školskom natjecanju u odbojci. Divili su se, ali i pronašli motivaciju u svemu tome.

Ta generacija, uostalom, dobila je svoju uokvirenu fotografiju u školskom holu.

– Želimo da naša fotografija bude pokraj njihove – složno je poručila ova sjajna skupina klinaca.

Put do ostvarenja snova bio je dug i zahtjevan, na njemu nije bilo prostora za krive korake, ali oni se nisu ni događali. Želja je bila prevelika, motivacija sve veća svakim novim uspjehom. Osvojili su gradsko natjecanje, zatim i županijsko, nakon toga i međužupanijsko. I završili na državnoj završnici, na kojoj su također željeli otići do kraja.

Koncept je bio takav da se igraju polufinala, a zatim utakmica za treće mjesto i finale. Jasno, opet nema prava na pogrešku. U polufinalu su dečki iz OŠ Slavka Kolara iz malenog Kravarskog išli na splitsku OŠ Žnjan, veću i moćniju po svim parametrima. Osim u odbojci. Djeca Kravarskog pomela su parket s vršnjacima iz Splita, slavili 25-10 i 25-7 kroz dva laka seta te izborili borbu za zlato.

Tamo je čekao OŠ Zrinskih iz Nuštra, momčad sastavljena od klinaca koji su koji dan ranije postali klupski prvaci Hrvatske u toj generaciji sa svojim klubom, čiji su svi članovi, a to je ipak bila malo previsoka prepreka. Prvi set Nuštar je dobio 25-21, u drugom se Kravarsko vratilo s 25-19, pa je odlučivao treći set. U njemu je bilo 15-9 za OŠ Zrinskih, nove prvake Hrvatske, dok su sjajni klinci iz Kravarskog oko vrata stavili srebro.

Grandiozan je to uspjeh, gotovo nevjerojatan, ali ponešto će o svemu tome reći i suze koje su potekle nakon poraza u finalu. Ova sjajna djeca željela su otići do kraja, željala su se popeti na sami vrh, a u tome i leži dio tajne njihova uspjeha. Najveći dio, naravno, otpada na predan i naporan rad, zajedno s profesorom Levarom, ali ima nešto i u gardu, stavu, hrabrosti i odvažnosti.

Fotografija je već spremna, završit će na zidu brzo nakon što se odradi i njihov doček, ovog četvrtka od 13 sati ispred škole…

Ekipu OŠ Slavka Kolara činili su sljedeći igrači:

Gabriel Cavrić, Luka Domitrović, Stjepan Grdenić, Mihael Ilijević, Jakov Kolarec, Luka Kolarec, Luka Kordić, Emanuel Lovrić, Leon Miković, Ivan Posavec, David Vlahovac, Lovro Vranešić

Bravo, klinci, bravo profesore!

Hrvatski rukomet već godinama je doma u Istri, kako kroz državne završnice u Poreču, tako i kroz kamp za mlađe kategorije u Umagu. Točnije, riječ je o Janaf HRS Kampu, koji okuplja najbolje mlade rukometaše i rukometašice, a s njima rade najbolji i najuspješniji treneri i trenerice iz klubova iz cijele Hrvatske. Najčešće su to stručnjaci iz najvećih hrvatskih klubova, ali dogodi se da poziv u to društvo zasluži i poneko iz manjih klubova…

Kao što ga je ove godine zaslužila i trenerica iz našeg Udarnika – Martina Vugrinović! Ukupno se tu radi o 18 trenerica i trenera, ima na tom popisu i nekih dobro poznatih imena, a u tim je krugovima dobro poznato i Martinino ime. Riječ je o trenerici koja je ove sezone vodila dvije selekcije Udarnika, koja se sa svojim ekipama već udomaćila na državnim završnicama, koja je prošle sezone vodila i prvu ekipu.

“Riječ je o stručnjacima koji nesebično dijele svoje znanje, iskustvo i ljubav prema rukometu s mladim nadama iz cijele Hrvatske. Njihova predanost i entuzijazam ono su što Kamp čini mjestom inspiracije, razvoja i stvaranja budućih generacija hrvatskog rukometa. Sve trenerice i treneri dijele naš zajednički cilj, a to je pružiti mladim generacijama ne samo kvalitetan trening, već i potporu, motivaciju i prave sportske vrijednosti”, objašnjeno je u objavi HRS-a.

Uz trenere, bit će tu i ozbiljan liječnički tim, kao i dobro posložen logistički dio, a taj će turnus Kampa trajati od 22. do 28. lipnja. Našoj Martini bit će to prilika da pokaže što zna, ali i da skupi nova znanja i iskustva, pa se još bolja vrati kući, u svoju Veliku Goricu, u svoj Udarnik.

Iz Velike Mlake, u ovom ili onom obliku, nogomet nikad nije otišao. Radilo se s djecom,ili u sklopu nogometne škole HNK Gorica, ili akademije Kreše Marušića, ili na neki treći način, no pravi, istinski povratak nogometa u ovaj dio našega kraja dogodio se prošloga ljeta. NK Velika Mlaka 1947, naime, krenula je u natjecanje sa seniorima, na taj način nadograđena je priča koja je krenula kroz rad s mlađim kategorijama, ljudi su se opet počeli okupljati na jednom od kultnih mjesta turopoljskog nogometa…

– Ljudi u ovom našem kraju vole nogomet, tu postoji bogata nogometna tradicija, moja generacija odrastala je uz nekadašnji NK Napredak, koji je igrao i drugi rang hrvatskog nogometa, a i danas ljudi vole pratiti nogomet, željni su nogometa, pogotovo dobrog nogometa – kaže predsjednik kluba Dubravko Flegar, prvi među jednakima u ekipi koja se prihvatila projekta povratka nogometa u Veliku Mlaku.

Prva sezona seniora došla je do same završnice, ostalo je odigrati još jednu utakmicu, nakon čega će  Velika Mlaka završiti na drugome mejstu.

– Jako smo zadovoljni. Iza nas je prva sezona seniora, u najnižem, osmom rangu, a završili smo je na drugome mjestu, s velikim šansama da napredujemo u viši rang. Budući da smo krenuli prije godinu dana doslovno od nule, svi smatramo da je to velik uspjeh – kaže predsjednik Flegar.

Obećavajuće je sve skupa izgledalo još od prvoga dana, spojila se velika količina želje i energije, a to se vidjelo i na terenima diljem 2. ŽNL.

– Bilo nas je 25 na treningu u sedmome mjesecu, a to nas je sve oduševilo. Bitno je tu reći da su to sve domaći dečki, iz Velike Mlake, Velikog Polja i okolice, da je to čisti amaterizam, svi igraju isključivo iz ljubavi. Krenuli smo jako, udarnički, s velikom energijom, ali naravno da je u nekom trenutku došlo i do malog pada u tom smislu. Ipak tu ima odrastanja, nedostajalo je možda i iskustva, ali stabilizirali smo se i na kraju je završilo dobro. Nadamo se da će završiti i još malo bolje, odnosno da ćemo uspjeti otići u viši rang – poželio je Flegar.

Posebno su u Velikoj Mlaki ponosni na rad s mlađim kategorijama.

– Imamo blizu 200 djece, ponosni smo što jedini osim Gorice i Kurilovca imamo sve selekcije, a uspjeli smo ih i podići, pa će sljedeće sezone svi igrati najviši županijski rang. Na to smo ponosni, jer mlađi i stariji pioniri su nam prvi, limači također, dižemo se, osigurali smo dobar trenerski kadar, tako da i taj dio priče lijepo napreduje. Naravno, mi imamo i ogroman potencijal, naša sredina raste, kako Velika Mlaka, tako i Veliko Polje, tu već sad živi 6500 ljudi, a na nama je da osiguramo infrastrukturu i trenerski kadar koji će nam stalno osiguravati napredak – ističe predsjednik kluba.

Nekad je tu stanovao Napredak, danas je u fokusu napredak, a tome će pomoći i ono što će se dogoditi u petak. U finalu županijskoga kupa sučelit će se naš Kurilovec i jedini županijski “trećeligaš” Dugo Selo, dva trenutačno najbolja i najuspješnija niželigaša iz Zagrebačke županije, a organizacija te utakmice pripala je upravo Velikoj Mlaki.

– Dodjeljivanje domaćinstva finala pokazuje da smo popravili infrastrukturu, da je teren u prihvatljivom stanju, da su i svlačionice takve da su prikladne za natjecanje i u višem rangu. Hvala ljudima iz vodstva županijskog saveza koji su nam pružili ovakvu priliku, što smo uspjeli dovesti po rangu bolji nogomet u Veliku Mlaku. Održavamo sastanke, dogovaramo sve detalje, od šanka, preko VIP lože, koridora za kretanje, ušminkavanja terena, do osiguravanja prostora za navijače… Ukratko, sve što je potrebno da posao odradimo kako treba. I da svima kod nas bude ugodno, i igračima, i trenerima, i sucima, i navijačima – kaže Flegar.

Očekuju se navijači oba finalista, a neće taj događaj propustiti ni susjedi Mlake i Polja.

– Doći će i domaći ljudi, nema dvojbe. Pa mi imamo do stotinjak ljudi na utakmicama i u zadnjem rangu, što jasno govori da su ljudi željni praćenja nogometa. Samo ga treba dovesti, odnosno vratiti u Veliku Mlaku, a na tome mi i radimo – zaključio je Dudo Flegar.

Da skratimo priču, vidimo se u petak u Velikoj Mlaki! Finale kreće u 18 sati…

Ponedjeljak je trebao biti “dan D” za budućnost brojnih nogometnih niželigaša. Za prvi dan ovoga tjedna najavljena je odluka o tome koliko će koja liga brojiti klubova, koji će klubovi igrati u kojem rangu, za što će se tko morati početi pripremati… Međutim, nije ispalo baš tako, jer proces je toliko kompliciran da je moralo doći do odgode od dan ili dva prije konačne odluke.

Zasad je jasno da će u SuperSport HNL-u i dalje igrati deset klubova, pri čemu će Vukovar 1991 zamijeniti Šibenik. Klub sa Šubićevca, koji je i ove i pretprošle sezone bio glavni rivali Gorici u borbi za ostanak, neko vrijeme to sigurno neće biti, jer Šibenčani iduće sezone neće igrati u drugom rangu, nego u četvrtom, odnosno u 3. NL Jug. Budući da je i Zrinski Osječko nestao s hrvatske nogometne mape, promjene su se automatski povlačile i prema trećem rangu, ali za početak treba smisliti što s drugim…

Prijedlog je bio da se druge momčadi Dinama i Hajduka, koje se vraćaju u pogon, krenu vraćati iz četvrtoga ranga, da bi se potom rodila ideja da to ne bi imalo previše smisla i da je logičnije da Dinamo II i Hajduk II krenu iz drugog ranga. Samim time SuperSport 1. NL bi se s 12 klubova povećala na 16, a budući da u njoj ne bi bilo ni Šibenika, otvorila bi se dva dodatna mjesta za klubove koji dolaze iz trećega ranga. Dugopolje ne bi u tom slučaju moralo igrati kvalifikacije s Karlovcem, koji bi se kao drugoplasirani pridružio prvaku Hrvacama.

Uz njih, u drugi rang ovakvim bi se raspletom plasirala i dva bjelovarska kluba, NK Bjelovar i NK Mladost Ždralovi, čime bi se kompletirala brojka od 16 klubova. Problem je nastao što svi klubovi iz 1. NL moraju na ovakvu opciju pristati, a to nije bio slučaj u prvom pokušaju. Sporno je to što je prvotna ideja uključivala odredbu po kojoj druge momčadi Dinama i Hajduka ne bi mogle ispasti iz lige, prema čemu postoji otpor. S druge strane, naša dva najveća kluba financijski moraju popratiti priliku da krenu iz drugoga ranga, što im u slučaju mogućeg ispadanja i nije baš neka opcija…

Uglavnom, dođe li do dogovora o proširanju, u SuperSport 1. NL igralo bi sljedećih 16 klubova:

Opatija, Orijent, Sesvete, Dubrava Tim Kabel, Cibalia, Rudeš, BSK, Croatia Zmijavci, Jarun, Dugopolje, Hrvace, Karlovac, Bjelovar, Mladost Ždralovi, Dinamo II, Hajduk II

Dođe li do ovakve vrste preslagivanja, to će se izravno reflektirati i na treći rang, odnosno 2. NL. U toj je ligi i dosad bilo 16 klubova, toliko bi ih trebalo biti i dalje, ali svim nabrojenim pretumbacijama, kao i ispadanjem porečkog Jadrana i Grobničana, tu se otvara puno prostora. Točnije, traži se čak sedam novih klubova u ovom natjecanju!

Budući da prvaci pet skupina u 3. NL ne bi morali igrati kvalifikacije, oni bi popunili četiri mjesta. Ne i svih pet, budući da Halubjan nema ambiciju ići u viši rang. Preostaje, dakle, posljednja tri mjesta popuniti s klubovima iz četvrtoga ranga koji su dobili licenciju, a ujedno imaju i plasman do trećega mjesta. To su NK Zadar s juga, požeška Slavonija s istoka i – naš Kurilovec!

Tu pričamo o mogućnosti koja je i dalje otvorena, o prilici koja zvuči fenomenalno. Na Udarniku žele u viši rang, žele pokušati iskoračiti, a kad već to nisu uspjeli učiniti osvajanjem prvoga mjesta u 3. NL Centar, nije nimalo nerealno da se to dogodi na ovaj način, kroz sva ta preslagivanja… Vijesti iz HNS-a se osluškuju, nada postoji, a u sljedeća 24 sata trebali bismo doznati i koliko je ova opcija realna.

Prema nekim izvorima, u ovom trenutku najrealnija je opcija da sve ostane onako kako je i bilo dosad, a da druge momčadi Dinama i Hajduka krenu od četvrtoga ranga, što će donijeti i kvalifikacijske okršaje za ulazak u drugi, odnosno treći rang, pa bi se tu još štošta mijenjalo, ali najbolje je pričekati još malo i doznati konačnu odluku.

Bude li na kraju “po našem”, u trećem rangu igrali bi sljedeći klubovi:

Jadran Ploče, Solin, Radnik Križevci, Kustošija, Uljanik, Trnje, Segesta, Hrvatski dragovoljac, Dugo Selo, Varteks, Đakovo Croatia, Uskok, Lučko, Kurilovec, Zadar, Slavonija Požega

Ovakav bi rasplet, nema nikakve sumnja, bio dobar i za HNK Goricu, koja kreće u novu fazu suradnje s Kurilovcem. Bude li klub s Udarnika u trećem rangu, bit će to jako dobar poligon za mnoge mlade igrače koji su na rubu ulaska u prvu momčad Gorice, a takvih uvijek ima. Jasno, sve je to kudikamo složenija priča nego što možda djeluje na prvu, ali kao ideja na papiru zvuči jako dobro.

Čekamo “bijeli dim” iz HNS-a…