HOTNEWS

Ovisnosti u vezama i kako se nositi s njima

Imate li vi neku naviku? Priznajete li da je vaša navika opasnost?

Objavljeno

prije 2 godine

2. studenoga 2022.

Objavio/la

Nevena Skočić

Razmišljala sam o ovoj temi predugo i nisam sigurna da li joj je uopće mjesto u „vrućim temama“, ali nakon razgovora s nekim meni važnim ljudima, ipak je pala odluka da napišem koju „pametnu“.

Svi mi manje-više znamo što su ovisnosti. Kad govorimo o njima na pamet nam padaju ovisnosti o drogama, alkoholu, cigaretama, kocki, sexu, kupovini… Da, to su loše ovisnosti, pa čak i ova ovisnost o sexu nije dobra jer, budimo realni, ničega previše nije dobro. Zar ne?

I tako kroz razgovor s ljudima došli smo do zaključka da postoji još nešto što razara veze i brakove, a da to ne možemo nazvati ovisnošću. Riječ je o navikama.

Da, definitivno nećemo pisati o ovisnostima jer oni povlače negativnu konotaciju, a to nam nakon produženog vikenda ne treba. Sama činjenica da su neki od nas 4 dana bili slobodni provesti ih kako nam odgovara, dovoljna je da uspori užurbani povratak u okrutnu realnost ljudskih odnosa, koja nije uvijek tako lijepa ni ugodna.

Foto: pexels-kampus-production

Ajmo, priča. Tako ću vam najlakše objasniti o čemu govorimo.

Dakle, zamislite bračni par srednjih godina. Ona stalno negdje juri i žuri, hendla 3 djece, radi od kuće i misli da je to baš super fora jer nema vremena putovati do ureda i nazad, a ne kuži da bi joj to putovanje zapravo napravilo kontrolu u životu. Kako to mislim? Pa eto iz vlastitog iskustva. Kad sam radila od kuće, Zoom sastanci su se održavali u svim glupim i „van radnog vremena“ terminima i ja bi čekala pred mobitelom ili glupim laptopom da sastanak počne. Kuća bi bila uredna, ručak skuhan i sva ta robovanja koje si same namećemo, bila su odrađena, ali po cijenu čega? Po cijenu mog vremena. A od kad sam opet u uredu, na raspolaganju za posao u sam u stvarnom radonom vremenu od 8-16 sati i teško da ćete me nakon 16 sati čuti da pričam o poslu, jer posao ostavljam ispred vrata doma. Jer to tako mora biti.

Foto: pexels-william-fortunato

I tako naša, nazovimo ju Iva, juri bezglavo po kući misleći da ima sve pod kontrolom, dok zapravo nema.

Ima ona muža. O da. Zvat ćemo ga Boris. Boris radi u firmi od 9-17 sati, dođe doma s novinama pod pazuhom, pojede ručak koji je ona u pauzama bezglave jurnjave po kući napravila, ponekad prigovori, a rijetko pohvali i ode leći. Jer, to mu je navika. Malo odmoriti poslije posla i ručka. Bravo Boris, i ja bi tako. Ali, kriva je Iva, jer ga nije naučila drugačije. I sad, rekao bi čovjek, Boris kad digne dupe s kauča, oko kojeg nije smjelo biti dječje galame jer „tata je umoran i treba mu odmor“, pomoći će Ivi, pitat će ju što treba ili će po nekom ranije dogovorenom rasporedu znati da je njegovo vrijeme da razvozi klince na treninge i bez pitanja bi to trebao obaviti. Ali, ne. Ne treba naš Boris to, jer Iva će. Naime, ona radi od kuće, čoha se po cijeli dan i može naša Iva to bez problema, jer ona tako kaže. A tko je Boris da kaže Ivi da ona nešto ne može? Boris je pametan i odluči ne smetati. I sad naš Boris ima neke opcije kako ne bi smetao svojoj drago Ivi u bezglavoj jurnjavi životom. Može uključiti TV i bjesomučno upiti neku super važnu utakmicu neke ŽNJ lige koja je napeta dečkima s kojima se družili ili recimo prožvakati neku novu seriju na Netflixu ili recimo raspaliti gaming turnir u nekoj od poznatih igrica. E, to bi lijeni Boris napravio. Ovaj naš je aktivan i on voli nogomet i nema tu ništa loše, neka voli. I sad budući da Ive nema jer juri s klincima po treninzima, u nabavi je namirnica, plaća račune u pošti i možda, samo možda sjedne s frendicom na brzopoteznu kavu dok čeka klince da odrade obaveze, naš Boris oformi ekipu isto takvih Borisa koji nemaju obaveza kod kuće i dečki fino sebi iznajme teren i krenu druženja. Prvo, nogač jednom tjedno, pa ubrzo to bude dvaput i triput…Kužite kamo idem s ovime?

Foto: pexels-jeshootscom

Nemam ja ništa protiv da se dečki druže i da su fizički aktivni, jer pobogu, zdravlje je na prvom mjestu. Ali, imam puno protiv toga što im to postane navika. A navika se teško riješiti.

I tko je kriv što je Borisu 3-4 puta tjedno nogač (izbivanje od kuće i druženje s obitelji pri čemu se troše i određene količine novaca), postao navika u kojoj uživa?

E, pa dragi moji, kriva je Iva. Nitko drugi. Da samo mi odgajane tako da je muškarac tu ne samo da osigura krov nad glavom, već da sudjeluje u svom procesima koji se odvijaju u domu (ne kući), tada ne bi bilo Borisa s navikama koje s vremenom postaju problem. A da jesu problem ili će tek postati, to je neminovno. Ivi će kad-tad doći iz dupeta u glavu da je Boris tu samo sa žlicom u ustima i daljinskim u rukama i tad će početi ono što mi žene znamo najbolje – njurgati, zanovijetati, prigovarati. Da, da…majstorice smo u tome.

Foto: pexels-ron-lach

Ipak su nas nečemu dobrome naučili u životu, samo što mi to ne razumijemo dok nije prekasno.

Sve što radiš, radiš sebi! – meni je baka to često govorila.

Pametno je zborila i kad je rekla da muški znaju i opeglati i oprati i skuhati, ali pobogu, pa ja to mogu bolje. I gdje smo sad? Razvod do razvoda…

Ima puno navika koje baš zato što zahtijevaju ulaganje vremena baveći se nečime drugim, a ne obitelji, mogu razoriti obitelj.

Da vas čujem…Imate li vi neku? Priznajete li da je vaša navika opasnost?

I za kraj, nije samo Iva kriva. Kriv je i Boris jer je to dozvolio. Muški…

Do iduće srijede, ne zaboravite da je vrijeme nešto što nema cijenu, što ne možemo nikad vratiti i ako ga poklonite pravim ljudima i aktivnostima, bit će pametno utrošeno.

Voli vas vaša Nevena

Povezane teme:hotnews kolumna nevena skočić vruće teme

HOTNEWS

Poznati laureati „Turopoljske poculice”

„Prokleti propuh“ autorice Fani Frković iz Zagreba najbolja je kratka priča na standardnom hrvatskom jeziku.

Objavljeno

prije 14 sati

1. travnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Ogranak Matice Hrvatske Velika Gorica objavio je najbolje kratke priče pisane kajkavskim dijalektom ili hrvatskim standardnim jezikom pristigle na 16. Matičin književni natječaj „Turopoljska poculica”

Na natječaj je poslan 21 književni rad na standardu i 12 na kajkavskom narječju a Prosudbeno povjerenstvo odabralo je po jedan najbolji rad u obje kategorije, te po još dva rada užeg izbora.

Najbolja kratka priča na standardnom hrvatskom jeziku je „Prokleti propuh“ autorice Fani Frković iz Zagreba, dok su radovi užeg izbora priče „Margareta“, autora Franka Stipkovića iz Zagreba i „Piščeva osveta“ autorice Jelene Pavičić Vukičević iz Zagreba.

Najbolju kratku priču na kajkavskom dijalektu „Kak je to bilo kad je turopolski tur zestal vraga“ napisao je Boris Deverić iz Donje Lomnice, a radovi užeg izbora su priče „Čez kuruzu, čez me“ autora Darka Raškaja iz Lobora i „Jagica“ autorice Biserke Rozer iz Siska.

Najbolji radovi i njihovi autori bit će predstavljeni 3. travnja u Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica u 17 sati, a Ogranak će ih potom objaviti na svojoj web stranici i uvrstiti u svoj godišnji časopis LUČ u tiskanom obliku.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Odbojkaši Gorice pobijedili na oproštaju od sezone

Objavljeno

prije 15 sati

1. travnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

OK Gorica je u 18. kolu, posljednjem kolu ‘Prve odbojkaške lige 2024./2025. za seniore’, zabilježila osmu pobjedu za 7. mjesto u konačnom redoslijedu.