Vijesti
Danas nije godišnjica potresa, danas slavimo rođendan dobrote i humanosti
Mnogi će se nerado sjetiti tih trenutaka od prije točno godinu dana, no unatoč svim ružnim uspomenama, postoje i lijepe stvari kojih se isplati prisjetiti…
Iskreno, postojala je ozbiljna dvojba. Prisjećati se ili ne. Evocirati ružne uspomene ili se praviti kao da je 29. prosinca samo jedan običan zimski dan. Zabilježiti godišnjicu dana koji će, kakav god bio, ući u povijesne knjige i još dugo neće biti zaboravljen ili jednostavno prešutjeti…
Jer kako su nam god prošli ovi blagdanski dani, u epidemiološkoj situaciji neprikladnom druženju s bližnjima i “izljevu svinjetine u mozak” ili u borbi s uvijek aktualnom koronom u svijetu psihički ubojite samoizolacije, sasvim sigurno su ljepši i ugodniji nego lanjski. Počevši od 28. prosinca u rano jutro, kad je prvi put opasno zatreslo, pa zatim i prije točno godinu dana, 29. prosinca točno u 12:19 sati, a onda i serijom koja je slijedila u danima potom, trenuci su to koji kod mnogih lede krv u žilama.
I mnogi od vas možda su danas i pogledavali na sat, čekali da prođe tih kobnih 12:19, čisto da smo na sigurnom… Neće, naravno, opet udariti baš u istom trenutku, valjda neće, ma nemoguće da hoće, ali opet je dobro da prođe ta zlokobna minuta zlokobnog datuma od lani… I da još za milimetar izliječimo svatko svoj privatni potresni PTSP, koji kod mnogih neosporno postoji. Jer toga dana, prije točno godinu dana, nestalo je i struje, nije se vraćala sve do mraka, mnoge je to ostavilo i bez grijanja, što baš i nije neka kombinacija na dan kad se opali razoran potres.
I već istoga dana krenule su se zbrajati štete, provjeravati kod bližnjih je li sve ostalo čitavo, a u danima i tjednima koji su slijedili došli smo do velikih cifri, ogromnih, u skladu s razinom prirodne katastrofe koja nas je zadesila. I koja nam je donijela cijelu gomilu tužnih ljudskih sudbina. Onih čiji su članovi obitelji nastradali, onih koji su ostali bez svojih domova, pronašavši spas u kontejnerskim naseljima ili uz pomoć prijatelja i obitelji.
Foto: Zagrebačka županija
I već je tog prvog dana, užasnog i traumatičnog, počela tinjati nada kod svih tih ljudi.
– Dobro je, obnovit će nam domove i vratit ćemo se kući…
Godinu dana poslije, točno godinu poslije, još nije došlo to vrijeme. Ni izbliza. Obnova, točnije, nije još ni krenula, zapetljala se u mrežu birokracije i zakona, starih i novih, vode se razgovori na najvišem nivou. A za to vrijeme svi oni ljudi – sretan im Božić i nova godina – i dalje čame u kontejnerima, provode blagdane u najskromnijem mogućem obliku. Onako kako to i rade nesretnici koji su ostali bez svega, s razlogom ogorčeni na birokraciju, zakone i razgovore na najvišem nivou.
Velika Gorica i naš kraj također je ozbiljno osjetio ovaj potres, i ovdje su štete bile značajne. Kadrovi crkve Uzvišenja Svetog Križa u Kravarskom postali su viralni tih dana, jer šteta je bila takva da je crkva ubrzo i srušena. Toranj je nastradao i na crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije, ali i na mnogim drugim vjerskim objektima, kao i na školama i školskim dvoranama. Službe su nabrojale ukupno 645 slučajeva zabilježene štete, 68 objekata sa žutim naljepnicama, a 28 obitelji već je toga istoga dana spas potražilo u hotelu.
15.03.2021., Kravarsko – Zapoceli su radovi na uklanjanju crkve Uzvisenja Sv. Kriza Kravarsko urusenoj uslijed potresa 29. prosinca 2020. Photo: Marin Tironi/PIXSELL
Sve će to ostati zapisano kao ružna strana jedne istinske prirodne katastrofe, ali barem je ono što je slijedilo vratilo vjeru u ljude, u humanost. Mnogi su se aktivirali na najpogođenijim područjima, ponudili svoju pomoć, a velikogorički humanitarci u više su akcija pokazali veliko srce.
I ako se nečega treba sjetiti točno godinu dana poslije, možda je najbolje sjetiti se toga. Zajedništva, ljubavi, brige jednih za druge. Kao nikad prije naši sugrađani su, uostalom kao i cijela Hrvatska, pokazali da su u najtežim trenucima uvijek jedni uz druge, da su spremni žrtvovati se kako bi pomogli bližnjima, bez obzira dolazili oni iz Kravarskog, s Majskih Poljana, iz Petrinje ili iz, recimo, Ulice Slavka Kolara.
Ako je tako, sretna vam godišnjica…
Vesela i kreativna fašnička povorka od dvadeset udruga prošetala je jučer (subota, 07. veljače 2026., početak u 14 sati) Velikom Goricom na 117. Turopoljskom fašniku s puno smijeha, glazbe i kreativnih maski.
Velika Gorica, 07.02.2026. 117. Turopoljski fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 07.02.2026. 117. Turopoljski fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 07.02.2026. 117. Turopoljski fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 07.02.2026. 117. Turopoljski fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Udruge su predstavljale svoje kreacije na punktu u Zagrebačkoj ulici i onda su produžile na otvoreni prostor ispred Pučkog otvorenog učilišta. Glazba, smijeh i ples su bili konstanta maškara, pojedinačno i skupno.
Velika Gorica, 07.02.2026. 117. Turopoljski fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 07.02.2026. 117. Turopoljski fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 07.02.2026. 117. Turopoljski fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 07.02.2026. 117. Turopoljski fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 07.02.2026. 117. Turopoljski fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nagrade su dodjeljivane na bogato ukrašenoj bini, nakon što je smijenjen Princ fašnika i osuđen na ”spaljivanje”. Kao i uvijek, žiri je imao velike dileme pri ocjenjivanju i rangiranju udruga i grupa odnosno njihovih kreacija. Na kraju, svi se slože da su nagrade došle u najkreativnije ruke odnosno da su objektivno nagrađeni aktualnost teme i njena izvedba.
Velika Gorica, 07.02.2026. 117. Turopoljski fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 07.02.2026. 117. Turopoljski fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 07.02.2026. 117. Turopoljski fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 07.02.2026. 117. Turopoljski fanik. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nešto prije 18 sati, s nestrpljenjem isčekivana Lidija Bačić započela je sa svojim koncertom i to je bilo finale veselog i raspjevanog fašničkog dana.
Galerija fotografija
Velika Gorica. 117. Turopoljski fašnik 2026. godine
NAGRADE 01. mjesto: DVD Vrbovo s temom ”Eskimi s Posavine”, 2. mjesto: Grupa Visoki brijeg, Udruga ”Drvo života” – ”Policijska akademija umirovljenika”, 3. mjesto: KUD Slavuj Bukevje – ”(Po)savska rivijera”. Specijalna nagrada žirija: Društvo žena Novo Čiče – ”Torte u šetnji”; Udruga Gajske mačkare Sinj.
HOTNEWS
FOTO Ruže, crvene haljine i važna poruka o zdravlju
Gradonačelnik Ačkar pozvao građane na stručni skup o zdravim navikama protiv moždanog udara koji organizira Udruga VG Dijabetičar!
(Foto: Vanesa Miković)
Subotnje jutro obavijeno ružama, balonima, društvom i veseljem, ali i onim najvažnijim – brigom za zdravlje.
Društvo žena Novo Čiče organiziralo je crvenu povorku povodom nacionalnog dana protiv moždanog udara kod žena – Dana crvenih haljina, uz sudjelovanje Dinah Vodanović, članice organizacijskog odbora ove javnozdravstvene akcije. Nakon povorke građanima je omogućeno mjerenje arterijskog tlaka i glukoze u krvi.
– Kampanju smo započeli prije devet godina kako bi upozorili javnost na važnost pravovremene reakcije i prepoznavanja simptoma moždanog udara te sprečavanja posljedica poput invaliditeta i smrti – rekla je Vodanović i istaknula svoju ljubav prema ovome radu i posvećenost pacijentima.
– Ovu inicijativu provodimo već treću godinu, a velik interes žena za preglede pokazuje da radimo dobru stvar. U inicijativu su aktivno uključene i naše članice koje poruku šire i u svojim obiteljima. Zadovoljne smo dosadašnjim rezultatima i planiramo nastaviti te još dodatno proširiti ovu hvalevrijednu inicijativu – istaknula je Vera Stepančić, predsjednica Društva žena Novo Čiče.
Povorci se tradicionalno pridružio gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar kako bi podržao ovaj događaj i naše organizatorice.
– Zahvaljujem ženama iz Novog Čiča koje već tradicionalno organiziraju Dan crvenih haljina i svojim angažmanom podižu svijest o moždanom udaru kod žena. Grad Velika Gorica daje punu podršku ovoj hvale vrijednoj inicijativi te stoji uz sve koji se suočavaju s teškim zdravstvenim izazovima – istaknuo je gradonačelnik te pozvao sve građane na stručni skup o zdravim navikama protiv moždanog udara koji organizira Udruga VG Dijabetičar, u POUVG, ponedjeljak 9. veljače u 18:00 sati.
FOTO GALERIJA:
Sport
Bijes na Maksimiru: Skandalozno suđenje, teški kiksevi i promašeni penali…
Nogometaši Gorice poraženi su 3-0 na gostovanju kod Lokomotive u Maksimiru u 21. kolu SuperSport HNL-a, u utakmici koju ćemo željeti, ali teško da ćemo moći brzo zaboraviti…
Bizarno. Sramotno. Nevjerojatno. Suludo. Neshvatljivo. Frustrirajuće.
Svi su ti jednodjelni opisni pridjevi u ponudi, ali jako je teško odabrati odgovarajući, onaj koji će točno opisati sve ono što se događalo u utakmici između Gorice i Lokomotive na Maksimiru ovog petka. Utakmica je završila pobjedom domaćina 3-0, bio je to najuvjerljiviji poraz Gorice ove sezone, u sudaru s protivnikom kojeg su Goričani jesenas oba puta pobijedili, bila je to druga proljetna pobjeda “lokosa”.
Bio je to, prije svega, kompletni cirkus od utakmice! S dva glavna “junaka”…
– Ovo jednostavno nije bio naš dan. Promašili smo dva penala, pogodili stativu, promašivali i mrtve šanse sa dva metra… Nervozna utakmica koja je od samog početka krenula u smjeru u kojem je očito trebala ići – jedino je što je trener Gorice Mario Carević izgovorio u analizi utakmice koju je vodio samo do njezine polovice.
Pa, krenimo redom…
Minuta je jedanaesta, čeka se prva prilika, Lokomotiva dobiva slobodnjak, a u živom zidu je, između ostalih, i Ante Kavelj. Lopta ga je na putu prema golu pogodila u lakat i sudac Zdenko Lovrić je pokazao da je to – penal! Kavelj se čudio, Carević je poludio, Goričani su se međusobno zbunjeno pogledavali, a Marko Pajač namjestio je loptu na bijelu točku. I pogodio.
Pokušala se vratiti Gorica što je prije moguće, zaprijetila preko Čuića, ali već u 22. minuti evo i drugoga gola za “lokose”. Stojaković je pucao, golman Gorice Davor Matijaš odbio ravno prema natrčalom Blažu Boškoviću i to je šokantnih 2-0, a još nije ni polovica poluvremena.
U ostatku prvog dijela prijetila je Lokomotiva dvaput, Gorica također, preko Filipovića i Vrzića, a kad smo došli do treće minute nadoknade, cirkus je i službeno počeo! A ulogu klauna preuzeo je sudac Lovrić.
Odredio je čovjek dvije minute nadoknade, pa pustio igru još i 40-ak sekundi duže, sve dok Pajač nije krenuo driblati Čuića. Ovaj mu je uzeo loptu, vjerojatno uz prekršaj, kojeg Lovrić nije dosudio. Kad već nije, Goričani su jurnuli prema naprijed, došli s loptom do centra u situaciji dva na jedan, a onda je Lovrić – svirao kraj?!?!
Carević je, pogađate, potpuno poludio, a gospon sudac samo ga je čekao. Crveni za trenera Gorice, uz sadržajnu razmjenu mišljenja…
– Bacio sam jaknu od bijesa kad je prekinuo tu kontru dva na jedan, a on je rekao da mi je zbog toga dao crveni karton. Zato što sam nakon što je poluvrijeme već završilo bacio jaknu pokraj aut-linije. I to je to – rekao je vidno uznemireni Carević.
Kao da sve to nije dovoljno, već na otvaranju nastavka, u 47. minuti, svoju je točku odlučio izvesti Davor Matijaš. Vratar Gorice pokušao je u jednostavnoj situaciji ići u dribling, pritom je izgubio loptu, pa je Aleks Stojaković pogodio za 3-0 bez ikakvih poteškoća…
Davor Matijaš, najblaže rečeno, nije imao svoj dan ovoga petka… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Ali polako, nije tu kraj, jer vjerovali ili ne, Gorica je unatoč svemu tome do kraja mogla i – dobiti utakmicu!
Krenulo je u 52. minuti, kad je u kaznenom prostoru Lokomotive srušen Pozo, da bi Lovrić tek nakon poziva iz VAR-a pokazao na bijelu točku. Loptu je na nju namjestio Jurica Pršir, trebao je to biti taj “okidač” za veliki povratak, ali – pokraj gola! Ne događa se Juri često, ali bio je to takav dan…
Bio je to, zapravo, duplo takav dan. Dobila je Gorica još jedan penal, u 72. minuti, ovoga puta zbog igranja rukom igrača Lokomotive, a novi izvođač bio je Filip Čuić. Gorička devetka namjestila je loptu, trebao je to biti gol kojim će se pokušati uloviti nekakav zadnji vlak, ali – Posavec brani!
Bilo je tu još nekoliko velikih prilika, Nigerijac Wisdom u svom je debiju pogodio stativu iz ozbiljne šanse, prijetili su Goričani i glavom i nogom, i izdaleka i izbliza, ali jednostavno nije išlo. Čak 20 udaraca uputili su prema golu protivnika, ali sve je, kao što je i trener rekao, od početka krenulo u krivom smjeru…
Luda utakmica, očajan ishod, idealno za što brže zaboraviti. I okrenuti se onome što slijedi, jer ono što slijedi iznimno je važno. Sljedeće nedjelje, naime, u Veliku Goricu dolazi Vukovar…
A Lovrić? Jedino logično bilo bi da njega čeka malo duži odmor od suđenja.
Sport
‘Bila je ovo prilika koja se ne propušta! A u odijelu me nećete gledati…’
Damir Milanović, u velikogoričkim nogometnim krugovima poznatiji kao Milka, u petak od 16 sati i službeno započinje svoj mandat u ulozi glavnog trenera Širokog Brijega, i to gostovanjem u Prijedoru…
Nepunih mjesec dana prošlo je od trenutka koji je pošteno iznenadio velikogoričke nogometne krugove. Koji dan ranije s klupe Širokog Brijega, naime, otišao je Dean Klafurić, da bi tog 8. siječnja iz kluba s Pecare objavili kako je njegov nasljednik – njegov donedavni pomoćnik! Damir Milanović je s navršene 43 godine, s nekoliko godina iskustva i gomilom znanja prikupljenim kroz suradnju s Klafom, iznenađujuće dobio priliku na velikoj sceni.
– Da se ne lažemo, da je situacija u klubu bila imalo bolja, trener ne bih bio ja nego netko od iskusnijih kolega. Svjestan sam toga, ali svjestan sam i prilike koja se otvorila. Prilike koju nisam mogao odbiti – javio se Milka iz Širokog uoči svog službenog debija, okršaja s Rudarom u Prijedoru na otvaranju proljetnog dijela sezone u Premijer ligi BiH.
– Kako sam završio na klupi Širokog? Rekao bih, sasvim slučajno. Bio sam tu prošle sezone, sudjelovao u tom osvajanju petog mjesta i finalu Kupa, a bio sam tu i u prvih pet kola jesenskog dijela. Nakon toga smo se razišli, bio sam doma, ali ugovor je i dalje trajao. Kad se dogodilo ono što se dogodilo ove zime, pozvali su me, ponudili mi mjesto trenera i ja sam prihvatio izazov. Znamo svi koliko je u Hrvatskoj kao trener teško “izaći” iz četvrtog ili trećeg ranga, koliko se teško probiti na tom tržištu i zato nisam dvojio. Velika je prilika uzeti klub u prvoj ligi kao glavni trener, bez obzira na sve poteškoće koje tu postoje, na sve eventualne nedostatke. Smatram ovo prilikom za koju sam spreman i siguran sam da ću u ovoj priči profitirati kao trener, kako god ona završila – kaže Milka.
Klub je u proteklom razdoblju doživio brojne promjene, kako u upravljačkoj strukturi, tako i u svlačionici, koju je ove zime napustio velik broj igrača.
– Mi smo momčad u slaganju, ali i klub u slaganju, tako da je sve to normalno. Da, bilo je dosta odlazaka, imali smo i dva izlazna transfera, a nakon svega je realno reći da smo možda nešto slabiji nego što smo bili na jesen. Iskreno, uoči prvoga kola ni sami se znamo što očekivati od samih sebe, pogotovo zato što nam većina novih igrača još nije registrirana. Ali dobro, imamo mi i svojih mladih igrača, imamo dobre temelje od jeseni i ja sam optimističan. Dečki koji su tu imaju svoju priliku, tako i komuniciramo cijelu ovu situaciju, a na njima je da tu priliku iskoriste – ističe trener Milanović.
Uozbiljio se malo s novom funkcijom, ispalit će poneku foru manje, ali nije to ni loše. Zapravo, pokazatelj je to da je potpuno unutra, sto posto posvećen novoj ulozi, najvažnijoj u dosadašnjoj trenerskoj karijeri. Vodio je ranije samostalno kadete Gorice, Mraclin i Jelačić, ali ovo je ipak nešto drugo.
– Je, ovo mi je prvo ovakvo iskustvo na ovoj razini i mogu reći da je to iskustvo vatreno. S obzirom na okolnosti, puno je tu preslagivanja, bavim se s puno toga što baš i nema izravno veze s trenerskim poslom, najmanje s trenerskim poslom. Iz tog razloga tijekom dana zna biti stresno, budući da se moram baviti stvarima o kojima prije nisam razmišljao, a trening mi u svemu tome dođe kao ispušni ventil. Tu sam ja doma, tu se najbolje osjećam – govori Milka.
Iako za nijansu ozbiljniji, u suštini se nije promijenio.
– Ma ne, nema razloga. U neku ruku i dalje se ponašam kao da sam asistent, i dalje slažem treninge, radim puno toga što sam radio i ranije, ali u cijelom procesu mi jako puno pomažu i dečki iz stožera. Postavili smo stvari tako da smo svi isti, da sve radimo zajedno, pri čemu svatko ima svoja zaduženja. Puno komuniciramo, dogovaramo sve detalje, a s pomoćnikom Markom Đorđevićem čak sam i u istom stanu, tako da smo zajedno 24 sata na dan – kaže Milka prije nego što će odgovoriti na ključno pitanje.
Je li spremno odijelo za vođenje utakmica?
– E, to od mene nećeš doživjeti, ha, ha… Gledaj, bio sam radni igrač, da ne kažem vodonoša, red je da budem i radni trener. Prema tome, kao što sam i maloprije rekao, ništa se neće promijeniti, na klupi ćeš me gledati u radnoj trenirci!
Ništa drugo, realno, nismo ni očekivali.
-
Vijestiprije 4 danaHitna mijenja rutu – pacijenti iz Velike Gorice privremeno preusmjereni u KB Dubrava
-
Vijestiprije 5 danaVIDEO Gužva na ulazu u Veliku Goricu, kolona duga kilometar, vozi se jednim trakom
-
Sportprije 6 danaPolet polijeće: Ludnica na tablici, show u najavi i jedna želja – titula!
-
Vijestiprije 6 danaNovi detalji slučaja iz Lukavca! Osobe sa snimke nisu odgovorne za smrt štenaca