Povežite se s nama

Vijesti

Zahvaljujući Tomislavu egzotični gušteri i zmije žive i u Čičkoj Poljani

Njegovo golemo znanje i iskustvo donijeli su mu posao iz snova – u zagrebačkom ZOO-u radi kao timaritelj za otrovne životinje

Objavljeno

na

Obitelj Šarić iz Čičke Poljane živi s neobičnim životinjama. Njihovi ljubimci su bradate i vodene agame, leopard i dnevni gekoni, afrički debelorepi gekoni, crveni tegu, kukuruzne zmije, poljarice i par pitona. Tomislav oduvijek voli egzotične životinje, godinama ih je skupljao i uzgajao, a u jednom trenutku imao ih je više od 150. Sada ih je 30-ak, ali za one kojima se kosa diže na glavi i od same pomisli na zmiju ili se naježe na ideju da dotaknu guštera – i to je previše. Egzotične životinje definitivno nisu za svakoga, ali ako, poput Tomislava, uživate u prekrasno uređenim terarijima u kojima ćete vidjeti zanimljive guštere iz različitih dijelova svijeta, zasigurno ste već bacili oko na neke od njegovih životinja.

– Nekad je bilo puno više toga, ali se sada malo smanjilo zbog ovog mališana (1.5-godišnji sin Jakov, op.a.) jer više nemamo mjesta u njegovoj sobi. Nekada sam u našoj spavaćoj sobi imao regal samo sa zmijama. Tamo je bilo preko 200 zmija – priča nam 33-godišnji Tomislav koji je svoje prve zmije kupio kada se iz Zagreba s obitelji preselio u Čičku Poljanu, tamo negdje 1997.

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

– Još kao klinac sam zavolio egzotične životinje. Kad sam kupio prvih par zmija od prijatelja iz Zagreba roditelji su malo ‘gunđali’ da ne nosim to u kuću, ali malo po malo broj životinja je rasao. Par mjeseci nakon zmija nabavio sam i prve guštere. Neko vrijeme sam imao u prostoriji, koja je sada garaža, složene terarije. Nažalost, oni su 2010. otišli u poplavi. Morali smo i sve životinje iseliti. Dio ih je, nažalost, i uginuo. Bila je dosta hladna voda jer je bila kasna jesen. Nakon toga neko vrijeme nisam ništa nabavljao, a onda sam polako počeo tu gore na katu. U podrumu sad više nema životinja, sve je tu gore – ispričao je ovaj veterinarski tehničar koji sam radi sve nastambe za svoje životinje – terarije i akvarije, a uzgaja i biljke koje krase životni prostor njegovih gmazova te patuljaste kozice koje su ukras akvarija.

Osim toga, kako bi si osigurao i konstantnu i najpovoljniju opskrbu, jer u trgovinama za kućne ljubimce često je nestašica, Tomislav sam uzgaja i hranu za svoje životinje – crve, skakavce, žohare i miševe.

– Meni je kod ovih životinja posebno to što nisu pitome kao mačke i psi. Nije to za svakoga. Većina ljudi se ježi od toga, ali mislim da je to onaj biblijski strah od takvih životinja, a ne realan strah. Slikaju se ljudi sa zmijama, pa poslije komentiraju da nije to tako strašno ili ‘da sam znala probala bi i prije’. Većina ljudi ni ne zna zašto se boje. I roditelji im govore kada vide zmiju da ne idu blizu, a u principu zmija može nanijeti manje štete nego da dijete vani pas ugrize – priča Tomislav čiji sin zasigurno nikada od svojih roditelja neće čuti upozorenje da ne prilazi zmijama ili gušterima.

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

Pa tako ni maleni Jakov nema straha od njih. Uživa maziti guštere, a nekoliko njih živi u i njegovoj sobi. Jako se voli za njih brinuti, kažu njegovi roditelji, a svoje ‘gugije’ hrani cvrčcima i zelenom salatom.

– Dešavalo se da pobjegnu. Imali smo prošle godine u ljeto jednu zmiju koja se taman bila okotila i imala je 14 mladih. Bili su u Jakovljevoj sobi, ali on tada još nije išao u nju. No, taj put je ušao za nama. Ostao je dvije-tri minute duže unutra i odlijepio vrata terarija. Idući dan kad sam ušao u sobu u terariju su bile dvije zmije od njih 14. Trebalo nam je par dana da ih sve nađemo. Morali smo raskopati ormare kako bi ih pronašli – prisjeća se naš ljubitelj egzotičnih životinja i dodaje kako životinje zapravo ne mogu izaći iz svojih nastambi, ukoliko se vrata dobro zatvore.

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

– Jedna zmija je mami pala na glavu. Bila je već veća, sigurno je imala skoro 1,5 metar i nisam dobro zatvorio terarij pa je pobjegla dok sam bio na poslu. Mama je došla nešto raditi i sa zavjese joj je na glavu pala zmija. Bila je cijeli dan u strahu – priča nam Tomislav.

Njegovo golemo znanje i iskustvo u brizi za egzotične životinje prepoznali su i drugi stručnjaci. Kada je prije pet godina dobio posao višeg timaritelja za otrovne zmije u zagrebačkom Zoološkom vrtu, bilo je to ostvarenje njegovih snova. Do tada je ovaj veterinarski tehničar radio u pet shopu i uzgajao svoje životinje kod kuće.

– Od početka radim s otrovnim životinjama, zmijama, gušterima i ribama. Zapravo sam timaritelj za sve otrovno. Tome sam se nadao i čekao sam taj posao. To je upravo ono što sam htio raditi. Osim toga, radim i akvaristiku, s morskim i slatkovodnim ražama i svim ostalim što ima veze s akvarijima. Kad radiš s otrovnim životinjama moraš biti čist u glavi. Ako se ne osjećaš dobro, taj dan nemoj ići kod njih. Pusti ih, jedan dan im neće biti ništa – priča Tomislav koji se u ZOO-u brine za hranjenje životinja, uređivanje njihovih nastambi, priprema ih za hibernaciju i parenje, brine za mladunce…

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

Budući da toliko zna o ovim vrstama životinja, lako će objasniti zašto su dobri kućni ljubimci. Naravno, za one koji ih se ne boje.

– Danas ljudi imaju sve manje vremena i za sebe, a ovi ljubimci ne zahtijevaju puno vremena. Ne morate ih voditi u šetnju i maziti. Niti jedan od ovih ljubimaca neće pokušati ugristi, može se izvaditi van i eventualno pomaziti s njim, makar su to male životinje, egzotične, nisu naviknute na takav pristup, pa to ne treba prečesto raditi. Pozitivno je i što nema alergija jer nema perja, prašine i dlaka. Zapravo bi jako veliki broj ljudi mogao imati takve životinje, samo da se probije taj strah. Nema toliko brige koliko za psa ili mačku i nećete doći doma popodne i naći razbacane stvari po stanu, izgrižene tenisice, dlake na kauču… Oni su u terariju i to je njihov životni prostor – objašnjava Tomislav i dodaje kako gušteri i zmije nemaju miris.

Tomislav Šarić iz Čičke Poljane uzgaja egzotične životinje. Foto: Vanj Stanojević/Cityportal.hr

– Izmet se jedini može osjetiti, ali kod pustinjskih životinja se to jako brzo osuši i uopće se ne osjeti, čak da netko to i ne počisti tjedan ili dva. Zapravo se jednom tjedno treba čistiti, u usporedbi sa psom ili mačkom je to malo. Zmije mogu bez problema 10 dana ostati doma dok ste na godišnjem, samo je bitno da imaju dovoljno vode i da im je temperatura ok, hranu ne trebaju – objašnjava.

Foto: Tomislav Šarić

Također, terarije u kojima stanuju ove životinje može se jako lijepo urediti, u njima može biti i različito živo bilje. Unutra je posebna mikroklima, a za svaku životinju se trebaju napraviti posebni uvjeti.

– Svaki terarij je drugačiji. Na primjer, vodene agame su iz Azije, a leopard gekon iz Saudijske Arabije, tegu je iz Južne Amerike. Dolaze s različitih strana svijeta i sve to zahtijeva i određenu količinu vlage i temperaturu i uvjete – kaže Tomislav koji svo znanje o gmazovima ima u ‘malom prstu’.

Tomislav će nastaviti u Čičku Poljanu dovoditi egzotične životinje, a možda će baš zahvaljujući njemu i Turopoljci shvatiti o kakvim se zanimljivim stvorenjima radi te da je strah od njih zapravo bezrazložan. Ono što ove životinje pak mogu biti jest nezahtjevni i zanimljivi kućni ljubimci, čija će nastamba u svakom domu napraviti zanimljiv egzotični kutak.

Foto: Tomislav Šarić

Moja županija

Bruno je prikovan za invalidska kolica – svakih 6 mjeseci mora na liječenje u Bankok, a školski kolege organiziraju humanitarku

Cijena jednog odlaska zajedno s terapijom, smještajem i putnim troškovima iznosi između 45.000 i 50.000 eura…

Objavljeno

na

Mladi Samoborac Bruno Babić sa svojih 18 godina ostao je prikovan za invalidska kolica, nakon što je skokom u more zadobio prijelom vratnih kralježaka C4 i C5 te teško oštetio leđnu moždinu.

Nakon 2 godine borbe, pronašao je nadu u Bangkoku i tamo započeo svoje liječenje koje mu daje stvarne rezultate. No, mora se vraćati svakih pola godine. Cijena jednog odlaska zajedno s terapijom matičnim stanicama, smještajem i putnim troškovima iznosi između 45.000 i 50.000 eura.

Kako su troškovi enormni, mladi glazbenik Luka Korpar i Udruga ‘Prijatelji glazbe’ pokrenuli su organizaciju humanitarnog koncerta kojim žele prikupiti novac za Brunu.

-Mislim da je ovo odličan razlog da dođete na izlet do Samobora, dobro se zabavite a i što je najvažnije od svega, svakom prodanom ulaznicom od 7 i pol eura, Bruno je korak bliže do cilja. Podržimo naše mlade ljude koji su velikog srca odlučili pomoći svom školskom kolegi. Ako i niste u mogućnosti doći na koncert već i kupnjom karte ste napravili puuuuno – poručuje Luka.

Humanitarni koncert „Korak Bliže Cilju“ održat će se u subotu, 8. studenog u Centru za mlade Bunker u Samoboru s početkom u 20 sati, a gosti koncerta su popularni: Zsa Zsa i Roko Vušković.

Ulaznice je moguće kupiti preko sustava Entrio ili na Entrio prodajnim mjestima.

Nastavite čitati

Moja županija

Samoborski Dom zdravlja u zamahu obnove – obavljeno više od polovice poslova

Zagrebačka županija iz vlastitog proračuna osigurala 3,65 milijuna.

Objavljeno

na

Energetska obnova kompleksa ispostave Doma zdravlja Zagrebačke županije u Samoboru vrijedna 5,3 milijuna eura napreduje planiranom dinamikom, a obnavljaju se četiri pripadajuća objekta.

Stupanj izvedenosti radova kreće se od 60% na ‘glavnoj’ zgradi, do 95% na zgradi ravnateljstva Doma zdravlja a radovi obuhvaćaju izvedbu toplinske fasade, toplinsku izolaciju ravnih krovova, zamjenu postojeće vanjske stolarije novom, aluminijskom te izvedbu nove, energetski učinkovitije rasvjete.

Na krovove zgrada postavljaju se fotonaponski paneli buduće solarne elektrane snage 251 kW. U tijeku je i obnova kotlovnice, u kojoj će se postojeća strojarska oprema zamijeniti energetski učinkovitijom.

Dodatni radovi uključuju održavanje dotrajalih dijelova građevine, a kojima će se povećati i potresna otpornost zgrada, zatim postavljanje ‘gusjeničara’ za savladavanje arhitektonskih barijera, te krajobrazno uređenje okoliša zgrada.

Ovaj projekt sufinancira se sredstvima Nacionalnog plana oporavka i otpornosti iz kojega je bespovratno dobiveno 1,69 milijuna eura, dok je preostali iznos od 3,65 milijuna osigurala Zagrebačka županija iz vlastitog proračuna.

Uz korištenje obnovljivih izvora energije, energetska obnova doprinijet će osjetnoj uštedi energenata. Projektirana godišnja ušteda energije za grijanje iznosi nešto više od 58%, a primarne energije čak 98%. Prema specifičnoj potrebnoj energiji za grijanje kompleks zgrada će iz energetskog razreda “F” prijeći u energetski razred “C”.

 (Foto: Dražen Kopač)

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Obrazovanje

Brat i sestra Koren dobitnici Rektorove nagrade – svatko po dvije, a Lucianu ste upoznali i u našoj FM Ordinaciji!

“Moja primarna ideja za medicinom bila je zbog jedne želje za empatijom, za altruizmom i za brigom za one pacijente kojima je to najpotrebnije…”

Objavljeno

na

Luciana i Andro Koren osim što su blizanci, dobitnici su i Rektorove nagrade – i to svatko po dvije. Njihov nevjerojatan uspjeh prati ovih dana cijela Hrvatska, jer osim što su briljirali na maturi i prijemnom, zajedno su upisali Medicinski fakultet u Zagrebu. Dobitnici su i Dekanove nagrade, a sada su na šestoj godina faksa.

No, to nije sve. Proteklih pet godina studija prošli su s 5.0!

Inače, tu je i nagrada za projekte „U nijansama hrabrosti – Priče iza platna“ i „Zdravlje srca za sve“. Prvi projekt bio je izložba u suradnji s udrugom „Sve za nju“ koja je  predstavila radove žena oboljelih od raka dojke, koji su skrenuli pažnju na marginalizirane skupine pacijenata.

Tako je i na poziv urednice Matee Brenčić, Luciana u lipnju gostovala u programu City radija u emisiji o zdravlju „FM Ordinacija“, u kojoj je zajedno Liljanom Vukotom, izvršnom direktoricom udruge „Sve za nju“ i slikaricom Lydijom Pataftom, progovorila o Svjetskom danu preživjelih od malignih bolesti, kroz snagu umjetnosti uz spomenutu prateću Izložbu „U nijansama hrabrosti – Priče iza platna”.

-Iz Studenske sekcije za onkologiju, kako je u emisiji objasnila, primijetili da imamo jednu veliku odgovornost i veliku čast htjeti biti više od liječnika i shvatili smo da imamo priliku obilježiti međunarodni, ali i nacionalni dan preživjelih od malignih bolesti i na jedan poseban način povezati se s onima koji su nama medicinarima najvažniji – pacijenti. I to specifično pacijentice koje su prošle zaista veliku borbu s malignom bolesti, te smo organizirali ovu stvarno lijepu priču zajedno sa udrugom Sve za nju, koja godinama njeguje holistički pristup prema pacijentu – ispričala je Luciana, iz čega je odmah postalo jasno kako je ova mlada buduća liječnica korak ispred uvriježenom pristupu liječenju.

Foto: Udruga žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU

Na pitanje voditeljice zašto je odabrala onkologiju, Luciana je priznala kako ju to svi pitaju i pokušavaju ju maknuti od te ideje.

-Moja primarna ideja za medicinom bila je zbog jedne želje za empatijom, za altruizmom i za brigom za one pacijente kojima je to najpotrebnije i koji su najteži. Sama onkologija činila mi se vrlo zanimljiva zbog kompleksne patofizijologije, ali isto tako zbog psihološkog aspekta koji je nekad nedovoljno naglašen, ali iznimno važan. To je ujedno bila i poveznica s ovom izložbom i ideja da na jedan način povežemo taj zanemareni pristup prema pacijentu,  dakle taj emotivni spektar koji nekad ostane sa strane i koji mi liječnici u našoj brzini često zaboravimo – odgovorila je Koren.

Dodajmo kako je izložba okupila umjetnička djela žena koje su prošle kroz dug i bolan proces borbe s karcinomom – iskustvo koje je teško riječima dočarati i u potpunosti razumjeti.

– Vjerujem da zajedničkom ambicijom, empatijom i inicijativom, poručuje Luciana, možemo graditi suosjećajnije društvo i potaknuti promjene koje nadilaze akademske okvire.

Foto: Privatni album obitelji Koren

Osim toga, kako je ispričala za portal Srednja.hr, Luciana i njen brat Andro pronalaze vrijeme i za dodatne aktivnosti, poput nogometa, modelinga, stranih jezika i rada u studentskim sekcijama.

Kako su najavili, očekuje ih specijalizacija. Lucianin interes osim onkologije, vezan je i uz reumatologiju i dermatologiju, dok je Andro bacio fokus na kirurške struke.

Brat i sestra Koren, morate priznati, inspiracija su po akademskom uspjehu, ali i angažmanu u medicinskoj struci u kojoj pomiču granice i integriraju drugačiji pristup pacijentima – s puno uvažavanja i empatije.

Samo hrabro – vi ste promjena koja nadahnjuje!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Umjetna (ne)inteligencija – HGSS imao neočekivanu akciju spašavanja

Dok god u jednadžbi spašavanja postoji čovjek u nevolji u formuli mora ostati i čovjek koji ide po njega – poručuje HGSS.

Objavljeno

na

Tijekom nedavne akcije spašavanja na Sljemenu, spašavatelji iz Stanice Zagreb naišli su na neuobičajenu situaciju…

Naime, osoba koja se izgubila nije odmah kontaktirala 112, već je pomoć pokušala potražiti putem umjetne inteligencije!

-Chatbot joj je, savjetovao da krene niz potok, što ju je dovelo u još teži teren i u veće probleme. Zabrinjavajuće je to što joj chatbot niti u jednom trenutku nije savjetovao da nazove broj 112. Srećom, osoba je pronađena ubrzo živa i neozlijeđena – javlja HGSS.

U trenucima panike ljudi često pokušavaju pronaći najbrže rješenje ono koje im se čini logičnim i dostupnim. Tehnologija nam svakodnevno nudi privid sigurnosti, ali u prirodi vrijede drukčija pravila: baterija se prazni, signal nestaje, a pogrešna odluka može značiti ozbiljan problem, upozoravaju spasioci.

 

U akcijama spašavanja presudni su iskustvo, procjena i ono što nijedan algoritam ne može izračunati ljudska odluka.

Dakle,

  • Kad se izgubiš zovi 📞 112!
  • Ostani na mjestu, slijedi upute spašavatelja i čuvaj bateriju mobitela.

-Umjetna inteligencija će mijenjati svijet, ali dok god u jednadžbi spašavanja postoji čovjek u nevolji u formuli mora ostati i čovjek koji ide po njega – poručuje HGSS.

(Foto: HGSS)

Nastavite čitati

Sport

Ivan Prelec stiže kući: Drugi pokušaj u Danskoj završio neočekivano brzo

Velikogorički trener Ivan Prelec više nije trener danskog Vejlea. Ostaje zapamćen kao treći najdugovječniji trener u povijesti toga kluba, najdugovječniji stranac na klupi Vejlea, ali presudili su mu loši rezultati

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je ovog proljeća stigla ponuda iz Vejlea, kluba kojeg je vodio dvije i pol godine, u kojem je odradio najbolji mogući posao u tom trenutku, Ivan Prelec dugo je razmišljao. Dvojio je, kombinirao, kalkulirao pa odlučio: idem pokušati! Znao je da će to biti rizik s obzirom na sve okolnosti, ali veselio se novoj prilici, svemu što će ga dočekati na poznatome mjestu…

Početkom studenog, međutim, druga epizoda u Vejleu neslavno je završila. U ponedjeljak je sve dogovoreno, a u utorak je i objavljeno da Prelec više nije trener posljednjega kluba danske Superlige. Dan ranije još je jedna utakmica otišla u potpuno krivom smjeru i završila onako kako ih je završila većina ove sezone: Vejle je u gostima kod Sonderjyskea vodio 1-0, da bi strijelac toga gola u 37. minuti dobio crveni karton, u završnici poluvremena domaćin je izjednačio, a novi poraz Prelecova momčad doživjela je u 93. minuti.

U tih je zadnjih 90 i nešto minuta zapravo stalo sve što se događalo posljednja tri-četiri mjeseca. Prelec iz Vejlea tako odlazi sa samo jednom pobjedom u 14 odigranih kola, uz čak devet poraza, iako je sve skupa moglo biti i nešto drukčije. Preuzet će i sam svoj dio krivnje, svjestan da je sve ovo dobra škola za njega kao i dalje jako mladog trenera, ali naravno da ovakve priče nikad nisu crno-bijele.

Prelec je povratak u Dansku dogovorio nakon promjene vlasničke strukture u klubu, u trenutku kad je bilo vrlo izvjesno da će Vejle ispasti iz najvišeg ranga. Na kraju je domaći trener, klupska igračka legenda, izveo mali pothvat i uspio osigurati ostanak, pa je Prelecov ranije dogovoreni dolazak u startu naljutio navijače, ali i danske medije. Od prvog dana novog mandata pritisak je tako bio iznimno jak, kritike su pljuštale sa svih strana i kad je za to bilo potrebe i kad nije, a budući da rezultata nije bilo, Prelec i uprava kluba došli su do zida.

Nije pomoglo ni to što je ovog ljeta građena potpuno nova momčad, s 15-ak novih igrača, što Prelec sa svojim suradnicima iz raznoraznih razloga nije uspio posložiti. Otkaz ga zato nije iznenadio, ali poznavajući njega, sve što je doživio samo će ga osnažiti. I, vjerujemo, učiniti još boljim trenerom.

Ovih dana vratit će se kući, supruzi i kćerkicama, koje će se posebno razveseliti što je ova danska epizoda završila i što će tata opet biti doma. Barem neko vrijeme, jer trenerski posao bio je i ostao vrlo nepredvidljiv. Nove prilike će se otvarati, prije ili kasnije, ali za početak će se trebati dobro odmoriti.

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.

Facebook

Izdvojeno