Povežite se s nama

Vijesti

Štafeta povodom Dana mladosti ubrzala građenje današnjeg Trga Stjepana Radića

Kumice su na jednoj klupi prodavale svoje proizvode, te su isticale da je trg zato, da se na njemu trguje.

Objavljeno

na

Svaki dio našeg grada, naše Velike Gorice poseban je na svoj način. Da bi svaki njen dio izgledao onako kako treba, sa smislom, bili su potrebni ljudi koji su radili projekte i osmišljavali sve do najsitnijeg detalja, i to velika većina njih u vrijeme kad je puno teže bilo projektirati nego danas.

Hrvojka Paljan danas je u mirovini, ali i dalje s istim žarom priča o Galženici čiji je dio upravo ona osmislila. Bila je tada mlada, tridesetogodišnja arhitektica kada je dobila zadatak, od neuglednog prostora napraviti urbano naselje. Riječ je o Projektu arhitektonskog i urbanističkog rješenja stambenog naselja Gorica III – Galženica-jug koji je nastao sredinom 70-tih godina prošlog stoljeća u vrijeme intenzivne stambene izgradnje.

Prema projektnom zadatku trebalo je osmisliti naselje s otprilike 1260 stanova različite veličine, odnosno naselje za otprilike četiri tisuće  stanovnika. Investitor (G.P. Industrogradnja, Zagreb), postavio je projektantu vrlo stroge tehnološke zahtjeve, vezane uz industrijski način izgradnje, što je značilo obaveznu primjenu industrijski proizvedenih građevinskih elemenata, kao što su montažni fasadni elementi, montažna stubišta i kupaonica.  Smatralo se naime, da je ovaj način izvedbe jeftiniji od klasične, što nažalost nije bilo posve točno. Za projektanta je primjena tih elemenata u projektu, bila je više od zahtjeva, bila je to zapovijed.

-Za mene, tada vrlo mladu arhitekticu, bio je to veliki izazov, a ujedno i šansa da se na konkretnom projektu primjene i znanstvene spoznaje iz područja urbane sociologije, koje su upozoravale na veliki nedostatak naselja „spavaonica“, a to je nedostatak prostora javnog okupljanja, gdje odraslim stanovnicima pružena mogućnost višeg oblika socijalizacije. U povijesti to je bio trg. Zadatak koji sam samoj sebi postavila, bio je osmisliti urbano naselje, ne „ spavaonicu“ i ukloniti nedostatke na koje su sociolozi upozoravali. – prisjeća se Paljan.

Kako bi se izbjegla monotonija naselja, nastala primjenom istih industrijski proizvedenih elemenata ( isti montažni parapeti na pročeljima), predloženo je bilo da svaki stambeni blok u naselju bude i horizontalno i vertikalno razveden, a cijela ploha trga stavljena je na raspolaganje umjetnicima i stanovnicima za njihovo kreativno izražavanje.

Prema prijedlogu, naselje sastoji se od 6 stambenih blokova, formiranih oko unutrašnjih dvorišta s igralištima za djecu, a da bi se postigao traženi urbanitet, stambeni blokovi br.1, br.2 i br.3 formiraju TRG,-centar naselja.  Trg kao takav, bio je nepoznat u tadašnjoj urbanističkoj praksi.

– Širom grada nicala su dječja igrališta, parkovi i sl., međutim trg, kao mjesto odraslih, koliko je meni poznato, nije bio nigdje projektiran, a kamoli izveden. –kaže Paljan.

Trg u očima -djevojčice

Iako je prijedlog, kao takav bio je usvojen, pri realizaciji projekta odmah su se pojavile prve poteškoće vezane uz financiranje. Nitko nije htio snositi troškove realizacije trga, ni Velika Gorica, niti  G.P. „Industrogradnja.“  Nakon puno pregovaranja napokon je bilo odlučeno da“Industrogradnja“ snosi troškove realizacije, ali se na nju dugo čekalo..

– Onda je potpuno neočekivano došao je zahtjev, da trg mora biti izveden do Dana mladosti, kada je s trga trebala krenuti štafeta u čast Titovog rođendana. To je značilo da su za izvedbu ostala samo nepuna tri mjeseca.

Uz ogromne napore taj rok je održan. Nažalost, uz ionako oskudnu ponudu građevinskog materijala, od kojih neke nije bilo moguće dobiti u potrebnim količinama i nemoguće kratkog roka izvedbe, pojavili su se mnogi problemi.

– U zadnji su tren, tako, prvobitno predviđene klinker pločice morale biti zamijenjene keramičkim pločicama, za koje se doduše tvrdilo da služe i za vanjsku upotrebu, što se nažalost nije pokazalo točnim. Od najjeftinijih pločica tražile su se još jeftinije. Štafeta je „slavno“ krenula s Trga na Dan mladosti, ali su uskoro pločice počele otpadati. Ploha Trga ubrzo je morala biti sanirana. Umjesto keramičkih pločica, ugrađene su betonske ploče. U kazetama za cvijeće zasađeno je bilo najjeftinije zimzeleno grmlje, čime je trg je izgubio svaku estetsku vrijednost. Bilo je to doslovce „ projektiranje u skromnim uvjetima“. – prisjeća se Paljan.

Tlocrt trga 1981.

Trg se u to vrijeme zvao Trg Veljka Vlahovića, i usprkos nedaćama, ubrzo je zaživio pravim urbanim životom. Događaji na trgu izmjenjivali su se jedan za drugim (održavale su se proslave Novih Godina, razni politički skupovi, koncerti,smotre folklora, lutkarske priredbe za djecu (PIF), itd.)

– Kumice su na jednoj klupi prodavale svoje proizvode, te su isticale da je trg zato, da se na njemu trguje.

U jednom od stambenih blokova na trgu predviđen je bio Dom kulture, i to ne kao zasebna zgrada (monument), nego kao dio stambene zgrade, kako bi bio jednostavno pristupačan stanovnicima.  U realizaciji i ove ideje bilo je također problema, naravno, financijske prirode.

-Nakon puno pregovaranja, bilo je dogovoreno da se prostor predviđen za Dom kulture, tretira kao prostor “za nepoznatog korisnika“ s naglaskom da sadržaji budu isključivo s područja kulturnog djelovanja (kao npr. dvorana za više svrha, biblioteka, galerija slika i. sl.) Krajnji korisnik ovog prostora postalo je Narodno sveučilište „Juraj Kokot“ iz Velike Gorice, tako je konačna distribucija sadržaja po etažama, kao i njihova veličina, izvedena  prema njihovom programu. Zahvaljujući zaposlenicima, Dom je ostvario vrlo dobru suradnju stanovnicima. U Domu je otvorena prva galerija slika u Velikoj Gorici, poznata „ Galženica“, koja je u međuvremenu postala pravi “ brand“ Velike Gorice . Započela je s radom biblioteka i čitaonica, a u Dvorani za više svrha održavale su se gotovo svakodnevno kazališne predstave, koncerti ili prigodne priredbe.- kaže Paljan.

Tlocrt trga 2002.

U međuvremenu trg je promijenio ime i danas se zove Trg Stjepana Radića.

Tijekom godina oštećenja na plohi trga postala su sve veća, urbani inventar počeo je propadati, a zelenilo djelovalo krajnje zapušteno. Odlukom Gradskog poglavarstva Grada Velike Gorice, 2002. godine pristupilo izradi projektne dokumentacije za rekonstrukciju i sanaciju Trga.

-Krajem 2015 g., održana je proslave 35-godišnjice rada galerije „Galženica“. Proslava se proširila na proslavu rada cijelog Doma kulture i protegla na gotovo tjedan dana. Svoju proslavu imao je svaki sadržaj zasebno. Svoju proslavu imala biblioteka i knjižnica, svoju proslavu imala je i mala Dvorana za više svrha. Za mene je ovo bilo potpuno neočekivano iskustvo. Znam da se slave sportski uspjesi, ali da netko „slavi“ rad Doma kulture, nisam čula. –oduševljeno govori Paljan.

 

U svijetu spektakla kojim nas svakodnevno bombardiraju mediji, jedan je mali trg, nastao u skromnim uvjetima, ispunio svoju zadaću. Stanovnicima je pružena prostorna mogućnost da postanu uspješni građani, da se druže, zajedno vesele, stvaraju „umjetnička“djela i da zajedno sa sadržajima u Domu kulture zadovolje svoje kreativne, i kulturne potrebe.

-U samoj realizaciji projekta bilo je uključeno najmanje 1000 sudionika, projektanti raznih struka, građevinski radnici, obrtnici i drugi. Tisuću radnih mjesta, rekli bi danas političari. Sa zahvalnošću prisjećam se svih koji su pomogli pri realizaciji ovog projekta, posebno onih, koji su mi omogućili mi, da se kao vrlo mlada arhitektica „upustim“ u rješavanje ovako kompleksne problematike kao što je projekt stambenog naselja, a nadasve dragog, nažalost prerano preminulog kolege i prijatelja Đure Thota iz Zavoda za komunalnu djelatnost, planiranje i urbanizam općine Velika Gorica, koji mi je bio velika podrška u realizaciji ideje “urbano naselje, ne spavaonica“.-zaključila je Paljan.

Želite li doznati više o ovom projektu, moći ćete to iz prve ruke doznati od arhitektice Hrvojke Paljan, 10.prosinca u Galeriji Galženica kada će biti održano predavanje ”Projektiranje u skromnim uvjetima” o arhitektonsko-urbanističkom razvoju naselja Galženica u Velikoj Gorici.

 

Vijesti

Dva sata besplatnih pregleda u Domu zdravlja – mjeri se tlak i šećer, dijele se savjeti

„Naše sestre, naša budućnost. Osnažene sestre spašavaju živote“

Objavljeno

na

Objavio/la

Povodom Međunarodnog dana sestrinstva, Patronažna služba Doma zdravlja Velika Gorica u utorak, 12. svibnja, organizira javnozdravstvenu akciju za građane, koja će se održati u predvorju Doma zdravlja od 8 do 10 sati.

Građani će tijekom akcije moći besplatno izmjeriti krvni tlak i razinu šećera u krvi, a patronažne sestre bit će dostupne i za savjete vezane uz zdrav način života i prehranu.

Cilj akcije je potaknuti građane na brigu o zdravlju te podsjetiti na važnost prevencije i ranog otkrivanja zdravstvenih rizika.

Nastavite čitati

Kultura

Mičevec poziva na “Turopoljsku glazbenu šetnicu” – stižu gosti iz Karlovca i Novigrada

Sve će pratiti i tradicionalna Štrudlijada Udruge žena Mičevec.

Objavljeno

na

Objavio/la

Kulturno-umjetničko društvo Mičevec, u nedjelju, 24. svibnja, organizira koncert pod nazivom „Turopoljska glazbena šetnica“, koji počinje u 17 sati u Hrvatskom domu Mičevec na adresi Trg kardinala Alojzija Stepinca 7.

Na koncertu će, uz domaćine, nastupiti i Folklorni ansambl Matija Gubec iz Karlovca te Pjevački zbor Lavanda iz Novigrada.

Događaj se održava u sklopu manifestacije Štrudlijada, koju organizira Udruga žena Mičevec, pa će posjetitelji uz glazbeni program imati priliku osjetiti i dio lokalne tradicije koja se u ovom kraju njeguje godinama.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Dan branitelja grada Velike Gorice: ‘Oni su ti koji su omogućili slobodu našega grada’

Veliko hvala za sve što ste učinili, za našu Veliku Goricu, za Turopolje, za Republiku Hrvatsku.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal

Velika Gorica danas je obilježila Dan branitelja grada Velike Gorice. Datum posvećen svim sudionicima obrane Hrvatske i stvaranju temelja suvremene države i grada.

Program obilježavanja započeo je jutarnjom svetom misom u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije, nakon koje su kod spomen-obilježja „Golubica“ položeni vijenci i zapaljeni lampioni u znak sjećanja na poginule i preminule branitelje. Uz predstavnike braniteljskih udruga, obilježavanju su nazočili predstavnici Grada Velike Gorice i Gradskog vijeća. Tom prilikom istaknuta je važnost zajedništva koje branitelji njeguju od početka Domovinskog rata pa sve do danas.

Neven Karas, zamjenik gradonačelnika Velike Gorice, poručio je: „Danas, ono što je najbitnije, svi naši branitelji pokazuju zajedništvo i jedinstvo. Kao što smo bili jedinstveni 1991. tako smo i danas i to je ono što me najviše čini ponosnim.“ Predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić naglasio je kako Dan hrvatskih branitelja nadilazi političke podjele te predstavlja datum oko kojeg postoji zajednički stav svih političkih opcija u gradu: „Čestitka svim braniteljima u ime Gradskog vijeća, svih naših političkih stranaka od lijevog spektra pa do desnog spektra, vladajuće koalicije do oporbene koalicije. Svi zapravo stojimo iza ovog datuma naših branitelja grada Velike Gorice. Upravo kao što je zamjenik rekao, svi smo ponosni na ono što su oni napravili u domovinskom ratu. Omogućili su nam ovu prekrasnu slobodu i zapravo slobodu našeg grada, koji se razvija u europskom stilu kako su oni to i zamislili 1991.“ rekao je Bekić.

Emotivno se prisjetio ratnih dana i dragovoljac Domovinskog rata Dražen Uzelac.

– Evo današnji dan, 10. svibnja je dan Hrvatskih branitelja grada Velike Gorice i to meni kao branitelju jako puno znači. To je jedan dan sjećanja koji podsjeća na to da smo mi krenuli u obranu Hrvatske kada se to veliko zlo diglo na nas. Nismo dvojili ni trenutka, nego smo krenuli u obranu naše domovine i hvala Bogu, uspjeli smo je obraniti. Današnji dan nas sjeća na te dane slave i ponosa.

Nakon službenog dijela programa i odavanja počasti  braniteljima, druženje je nastavljeno uz prigodnu okrepu u Društvenom domu Pleso, a tom prilikom, gradonačelnik Krešimir Ačkar, zahvalio je braniteljima na doprinosu slobodi i razvoju Hrvatske.

– Veliko hvala za sve što ste učinili, za našu Veliku Goricu, za Turopolje, za Republiku Hrvatsku. Teške godine koje ste prošli, mladost koju ste ostavili, sloboda koju ste izvojevali, je nešto čemu se možemo samo diviti i reći jedno veliko hvala.

Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal

Nastavite čitati

HOTNEWS

Započinje nova utrka za najbolji hrvatski OPG: prijave otvorene

Prijave su otvorene do 15. lipnja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Aleksander Dumała/Pexels

Do 15. lipnja traju prijave za 13. izdanje izbora najboljeg obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva „Zlata vrijedan”, projekta koji već više od desetljeća ističe najuspješnije domaće poljoprivrednike.

Natječaj zajednički provode Večernji list, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva i Hrvatska radiotelevizija s naglaskom na promociju poljoprivredne proizvodnje i prepoznavanje gospodarstava koja donose inovacije i razvoj ruralnih područja.

Sustav izbora temelji se na županijskoj zastupljenosti. U finale ulazi 21 OPG, po jedan iz svake županije i Grada Zagreba. Iz tog kruga stručni žiri potom bira tri najbolja gospodarstva, koja osvajaju i novčane nagrade. Uz glavnu konkurenciju, projekt uključuje i posebnu kategoriju za mlade poljoprivrednike. Ondje se iz troje kandidata bira najbolja mlada nada u poljoprivredi, koja također dobiva financijsku nagradu.

Dodatni element izbora čini glasovanje publike. Čitatelji Večernji list svojim glasovima odlučuju o jednom od dobitnika posebne nagrade.

Organizatori pozivaju sve nositelje OPG-ova koji žele javno predstaviti svoje gospodarstvo i rad na selu da se prijave u natječaj i ispune obrazac. Prijave su otvorene do 15. lipnja.

Nastavite čitati

Vijesti

Mama Marina otkriva kako izgleda život s osmero djece? “Peremo tri veš mašine dnevno, a u kući je uvijek kreativan nered”

Kila špageta, dvije kile mesa i tri veš mašine dnevno.

Objavljeno

na

Objavio/la

Razgovarali: Gianna Kotroman i Matko Mihaljević

Majčin dan danas će mnogi obilježiti ručkom, buketom cvijeća ili kratkim posjetom mami. Tim povodom, naši Gianna i Matko ugostili su Marinu Hrkač, majku osmero djece, pet djevojčica i tri dječaka, a raspon godina u obitelji ide od 11 mjeseci do gotovo 18 godina.

“Ljudi nas često prebrojavaju kad nas vide”, počinje kroz smijeh, svjesna da prizor velike obitelji i dalje izaziva znatiželju gdje god se pojave.

Najstariji su dječaci, najmlađa je djevojčica, a u kući trenutno ima pet školaraca i jednu buduću školarku. Iako brojka zvuči kao logistički izazov, Marina kaže da su se uhodali i da djeca puno toga rješavaju međusobno, posebno kad je riječ o školi.

Po struci je magistrica farmacije. Radila je, no nakon što su djeca počela dolaziti, ona i suprug donijeli su odluku da ostane kod kuće.

“Evo 18 godina sam na porodiljnom, ali radno vrijeme mi je 0-24”, kaže Marina.

Prvo dijete rodila je s 26 godina, a osmo s 42. Sve porode imala je prirodnim putem, a priznaje da strah nikad ne nestaje potpuno, ali da svaki put postane lakše.

Iako bi mnogi pomislili da je s osmero djece nemoguće “izdržati dan”, Marina ima zanimljivu teoriju, ponekad je s jednim djetetom teže nego s osmero.

“Kad je jedno, onda je sav fokus na jedno dijete i ono na mene. Kad ih je dvoje, već imaju neku svoju interakciju. A kad ih je više, stalno se netko ubacuje u ekipu”, objašnjava.

Naravno, to ne znači da je sve jednostavno. Najteže su, kaže, svađe i sukobi, pogotovo kad se u kući istovremeno događa i pubertet i dječje faze.

Dvije do tri veš mašine dnevno i kuhanje “na veliko”

Perilica rublja radi svakodnevno. “Peremo dvije do tri veš mašine dnevno”, kaže Marina.

A kad se kuha, kuha se ozbiljno. U njihovoj kući ručak nije za četiri osobe nego za deset. Za bolonjez ide između kilu i dvije mesa, a špageta cijela kila. Enchilade, koje djeca posebno vole, radi u količini koja bi mnogima bila dovoljna za manje slavlje, 36 komada.

A kad dođe Božić? Marina radi kolače u količinama koje mnogi rade za cijelo susjedstvo, ali kaže da do Štefanja uglavnom više nema ničega.

No, u obitelji Hrkač sve funkcionira jer se posao dijeli. Svako veće dijete ima svoj dan za određene obaveze, nošenje veša, slaganje perilice suđa i slične kućanske poslove.

Kad je Marina bila u rodilištu, suprug je, kaže, uveo pravilo da svaki dan netko mora smisliti što će se kuhati i funkcioniralo je.

Upravo suprugu pripisuje veliku zaslugu za dječju samostalnost. Dok bi ona, priznaje, sve odvozila i svima popuštala, tata je taj koji im daje strukturu.

“Mama zvuči toplije i bliže, ali tata im daje kičmu”, kaže Marina.

Dva auta i zidovi puni crteža

Za prijevoz koriste dva automobila sa sedam sjedala, iako rijetko idu svi zajedno na isto mjesto u isto vrijeme. Djeca imaju aktivnosti, cure idu u glazbenu školu, jedan sin trenira hrvanje, mlađe cure voze na likovne radionice, a put često odrađuju biciklima.

Putovanja su, priznaje, uvijek logistički izazov. Prisjeća se godine kada su imali petero djece i uspjeli ugurati kofere i sjedalice, iako ni danas ne znaju kako. Prošle godine nisu išli na more, ali ove planiraju i već unaprijed razmišljaju kako će sve organizirati.

Žive na katu kuće od oko 130 kvadrata. Starije cure imaju svoju sobu, dječaci svoju s krevetima na kat, a beba je s roditeljima. A kuća? Ona izgleda baš kako biste očekivali u domu s osmero djece.

“Bude dosta pošaranih zidova, često imamo krečenje, ali uvijek brzo svanu novi crteži. To je jedan kreativan nered”, smije se Marina.

Jedna velika obitelj

U svemu im pomaže i šira obitelj. Marina dolazi iz obitelji gdje velike brojke nisu iznimka, brat ima šestero djece, sestra četvero. I krug prijatelja i kumova također je sličan. Majka joj ima ukupno 19 unučadi, no Marina kaže da je stvar često drugačija nego što ljudi zamišljaju.

“Svi se boje kad vide puno djece, misle da su svi mali i skaču okolo, ali nisu svi mali. Generacijski su podijeljeni”, objašnjava.

Marina kaže da je svu djecu dojila, a doji i danas. Djecu doji otprilike do godine i pol. Još kod petog djeteta izračunala je da iza sebe ima šest godina dojenja te je oko pet tisuća puta dijete stavila na prsa, a danas je ta brojka, jasno, još veća.

“Strah ne bi trebao biti zapreka”

Na kraju razgovora, Marina ne pokušava idealizirati majčinstvo. Kaže otvoreno, nijedna obitelj nije savršena.

“Nema savršenih roditelja ni djece. Ja se svaki put bojim poroda, ali svaki put mi bude lakše”, kaže.

Ipak, njezina poruka je da strah ne bi trebao biti razlog da se odustane.

“Isplati se. To je ulaganje u budućnost. Na kraju se uvijek sve isplati”.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno