Sport
Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’
Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…
“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”
Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!
– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.
– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.
Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem
Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.
– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.
Međutim, ostala je u obitelji.
– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:
– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.
Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak
Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.
– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.
Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.
– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.
Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.
– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.
Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.
– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:
– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…
Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.
A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.
– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.
– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.
Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.
I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.
– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.
Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.
– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.
Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu
Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…
– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.
Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.
– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.
Zadnja dva kola II. Hrvatske šahovske lige za juniore odigrana su u Velikoj Gorici, u Hotelu Phoenix, 25. listopada 2025. godine. Ove godine na ovom natjecanju nastupilo je čak 20 ekipa iz Regije Centar. Pet vodećih ekipa natjecale su se u dva zadnja kola za prvo mjesto koje je značilo plasman u Prvu juniorsku ligu.
Velika Gorica, listopad 2025. 2.Hrvatska ahovska liga- zavrnica. Foto: K Polet
Pred odlučujuće mečeve na prvoj poziciji nalazili su se juniori Poleta, koji su u prethodna dva kola nastupili u najjačem sastavu i pobijedili juniore Koprivnice i Varaždina. Prije toga u prvom dijelu natjecanja juniori Poleta igrali su oslabljeni i ostvarili su tri minimalne pobjede i jedan poraz. Zbog toga su imali loš prvi dodatni kriterij pa je za plasman u I. Hrvatsku šahovsku ligu-Juniori bilo nužno izboriti pobjede u posljednja dva kola.
Velika Gorica, listopad 2025. 2.Hrvatska ahovska liga- zavrnica. Foto: K Polet
U odlučujuća zadnja dva kola za ekipu Poleta nije mogao nastupiti najbolji junior po rejtingu Dominik Delibašić. To ipak nije bio veliki hendikep za ekipu Poleta, jer je kao četvrti igrač nastupio iskusni junior Nikola Kos. U 7. kolu protivnik je bila ekipa ŠK Sesvete-Agroproteinka koju je Polet pobijedio s 3:1 te je Poletu u posljednjem kolu bio dovoljan neriješen rezultat za prvo mjesto.
Velika Gorica, listopad 2025. 2.Hrvatska ahovska liga- zavrnica. Foto: K Polet
Protivnik u posljednjem kolu bila je ekipa iz Križevaca. U vrlo neizvjesnom meču Polet je pobijedio minimalnim rezultatom 2,5:1,5. Kod rezultata 1,5:1,5 odlučujuću partiju igrala je Marta Trgovac, juniorska prvakinja Hrvatske do 19 godina. Marta se u središnjici partije našla u jako pasivnoj poziciji, ali je žrtvovanjem pješaka otvorila put za napad na protivničkog kralja i ostvarila vrijednu pobjedu.
Konačni poredak: 1. ŠK Polet (8 7 0 1 14 21.5), 2. ŠŠK Koprivnica (8 6 0 2 12 24.5), 3. ŠK Ivanec (8 5 1 2 11 18.5), 4. ŠK Končar Zagreb (8 5 0 3 10 19.0), 5. ŠK Stridon II Štrigova (8 4 2 2 10 17.5).
Velika Gorica, listopad 2025. 2.Hrvatska ahovska liga- zavrnica. Foto: K Polet
Za Polet su nastupili: Fran Rautner (5 bodova iz 6 partija), Nikola Kos (4,5/5), Marta Trgovac (3,5/4), Dominik Delibašić (3/4), Viktor Lukšić (3/4), Roko Gašparović (1,5/6), Rafaella Nevistić (1/1) i Elizabeta Ćiško Čulina (0/1).
Galerija fotografija
Utakmicama 12. kola (31.10./03.11.2025.) završena je jesenska polusezona 2025. Lige veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG).
Velika Gorica, 04.11.2025. Liga veterana NSVG-a, 12. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Jedino je još na rasporedu zaostala utakmica iz 7. kola Velika Mlaka – VG Boys, koja bi trebala biti odigrana u ponedjeljak, 10.11.2025. Utakmica Klas – Kurilovec prolongirana je na proljeće 2026. (16. ožujka 2026.).
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 12. kolo
Rezultati 12. kola (31.10./03.11.2025.): Lekenik – Buna (Mala Buna) 2:1, Dinamo (Novo Čiče) – Hruševec (Donji Hruševec) 9:0, Gradići – Posavec (Orle) 1:1, Lukavec – Velika Mlaka 1947 1:4, Vatrogasac (Kobilić) – Polet (Buševec) 4:0, Klas (Mičevec) – Kurilovec odgođeno, VG Boys slobodni.
Poredak nakon 12. kola: 1. Klas 26 (10 8 2 0 54:13), 2. Dinamo 25 (11 8 1 2 42:17), 3. VG Boys 24 (10 8 0 2 38:11), 4. Kurilovec 24 (10 8 0 2 35:11), 5. Vatrogasac 21 (11 7 0 4 25:17), 6. Lekenik 19 (11 6 1 4 28:27), 7. Velika Mlaka 1947 13 (8 4 1 4 22:19), 8. Lukavec 13 (11 4 1 6 17:19), 9. Buna 12 (11 4 0 7 14:21), 10. Polet 9 (11 3 0 8 14:28), 11. Hruševec 7 (11 2 1 8 10:42), 12. Posavec 5 (11 1 2 8 7:48), 13. Gradići 4 (10 1 1 8 7:40).
Sport
Super Gorica! Lude četiri minute, autogol za povijest i poker za “lokose”
Nogometaši Gorice pobijedili su Lokomotivu 4-1 na svome stadionu u posljednjoj utakmici 12. kola SuperSport HNL-a. Veliku utakmicu odigrao je Jurica Pršir, a autogol za pamćenje zabio je Aleks Stojaković…
Baš kao u slavnoj reklami, lakše se diše! Nakon što su se šesticom provozali kroz Rudeš, nogometaši Gorice u ponedjeljak navečer su dokazali da je kriza definitivno stvar prošlosti. Luda liga je taj HNL, sve se tu brzo okrene, ne treba poletjeti ni nakon ovih deset komada u dvije utakmice, ali definitivno je neusporedivo ljepše ići dalje nakon partije poput one u posljednjoj utakmici 12. kola HNL-a…
Mario Carević gradio je optimizam na tom raspucanom izdanju u osmini finala Kupa, iako svjestan da pet dana poslije slijedi potpuno drukčija utakmica, za nekoliko razina zahtjevnija. Tako je i pripremao momčad, pa na teren poslao Matijaša, ispred kojeg su bili Filipović, Leš i Čabraja. Trontelj i Vrzić držali su bokove, Pozo i Kavelj sredinu igrališta, a majstori Pršir i Fiolić nadirali su iza leđa isturenog Čuića.
Takva, nešto ofenzivnija varijanta, krenula se isplaćivati već u četvrtoj minuti. Iker Pozo oteo je jednu loptu Katiću na rubu kaznenog prostora, povukao metar naprijed i fenomenalno pogodio suprotnu malu mrežicu. Treći je to već gol u sezoni za sjajnog Španjolca, ponajveće pojačanje Gorice ove sezone.
Fešta među navijačima Gorice još se nije ni stišala, a dogodila se – povijest! Aleks Stojaković naumio je poslati loptu prema svome golmanu Josipu Posavcu, učinio je to sa svoje polovice, a učinio je to i prejako. Lopta je zaokružila golmana Lokomotive i završila u mreži, a mladi Slovenac Stojaković postao je igrač koji je zabio autogol iz najveće daljine u povijesti HNL-a. A i većine drugih liga diljem svijeta, jer bilo je tu više od 50 metara udaljenosti…
Međutim, tu ludilu nije bio kraj, jer samo dvije minute poslije, cijele četiri nakon Pozova gola, Stojaković je zabio i na drugoj strani! Ubacivanje je došlo s desne strane, u skoku su bili Stojaković i Filipović, lopta je odsjela na prečki, a onda se od leđa Davora Matijaša odbila u mrežu. Gol je upisan kao autogol Matijaša, što možda i nije najlogičnije, ali je po pravilima.
U svakom slučaju, Gorica je nakon nepunih osam minuta imala vodstvo 2-1 i dobar kapital za nastavak utakmice koja, naravno, nije mogla ići dalje u ovakvom ritmu. Veliku priliku imao je ponovno izvrsni Jurica Pršir u 18. minuti, no Posavec je obranio, a onda je krenula sasvim drukčija serija. Naime, do kraja poluvremena treneri su morali mijenjati čak trojicu igrača zbog ozljeda, počevši od promjene Perić za Leša u 20. minuti, dok je Jelavić morao mijenjati čak dvojicu do kraja poluvremena.
A do kraja poluvremena Gorica je i povećala svoju prednost. Tek smo ušli u 33. minutu kad je Žan Trontelj probio desni bok i poslao loptu u sredinu, gdje je glavom to ubacivanje dočekao kapetan Pršir. Jednostavno je loptu zakucao u mrežu i učinio goričku prednost kudikamo komfornijom. Šteta što Ivan Fiolić nije bolje zahvatio loptu pet minuta poslije, nakon bravure mladog Luke Vrzića, lijepo bi to zaokružilo jedno vrlo sadržajno poluvrijeme.
Jurica Pršir zabio je gol, asistirao, ali i dominirao travnjaku u dobrom dijelu utakmice… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Lokomotiva je u nastavku išla spasiti što se spasiti da, ali nisu Zagrepčani mogli ozbiljno zaprijetiti Gorici. Koja je sve riješila u 77. minuti, nakon još jedne bravure iz majstorske radionice Jurice Pršira. Lopta koju je poslao za Ognjena Bakića nogometna je poezija, a dobro je došlo i to što je Crnogorac u goričkim redovima loptu poslao u mrežu za konačnih 4-1.
I sve se, eto, brzo okrenulo. Praktički do jučer Lokomotiva je bila sjajna treća u prvenstvu, a Gorica nakon četiri uzastopna poraza u zabrinjavajućoj situaciji, bod od samoga dna. Danas, kako to već ide u svijetu HNL-a, Gorica je na samo dva boda do Lokomotive, na samo tri boda od trećega mjesta i na sigurnoj udaljenosti od slavonskog dvojca na dnu.
Na samome dnu je i dalje Vukovar, koji već u petak stiže u Veliku Goricu. Neće biti puno vremena za odmor, ali možda je tako i bolje. Možda će s novom utakmicom već za četiri dana i ovaj aktualni momentum ostati otprilike isti, pa da krenemo u novi, puno ljepši niz, taman prije reprezentativne stanke…
Sport
Od Obreža do HNL-a: Nesretan poraz u susjedstvu pa – utakmica godine!
Nogometaši Kurilovca povezali su dva poraza u prvenstvu, na gostovanju kod Dinama u Odranskom Obrežu završilo je 2-1 za domaćina, ali Kurilovčani su se brzo okrenuli sljedećem izazovu – spektaklu u osmini finala Kupa!
Nije trebalo tako završiti, svi nogometni zakoni govorili su da Kurilovec to ne može izgubiti, ali zato je nogomet ono što jest… Kurilovec je, dakle, izgubio prvenstvu utakmicu u Odranskom Obrežu, ostao bez bodova nakon 90 minuta u kojima smo vidjeli tri gola, od toga dva u mreži Leona Išeka, pravi mali festival kurilovečkih promašaja, ali i poneki poništeni gol.
Dobro je otvorio Kurilovec, krenuo hrabro prema naprijed i – kreirao. Da je do te 18. minute bilo 2-0, možda i 3-0 za Kurilovec, ne bi bilo nerealno, jer velike su prilike propuštene prije nego što je stigla dupla kazna. Borna Cerjak prvo je, nakon nepunih 18 minuta igre, poslao prvu loptu u kurilovečku mrežu, a Antonio Crnković to je ponovio iz drugog ozbiljnog dolaska pred gol, sedam minuta poslije. Praktički još nisu stigli ni prežaliti svoje šanse, a dečki s Udarnika gubili su 2-0!
Nastavili su momci trener Harambašića u istom ritmu i do kraja poluvremena, a ništa se nije bitno mijenjalo ni u nastavku. Kurilovec bolji, na trenutke i dominantan, uz osjećaj da bi jedan gol u mreži domaćeg Dinama puno toga promijenio. Jedan priznati gol, jer čak dvaput su Kurilovčani zabijali, ali sudac Sven Pintarić oba je puta te golove poništavao.
Uzalud se tako na trenutak poveselio Fran Vujnović, ali i Mateo Pršir, koji se ovom prilikom vratio kući. Dečko iz Obreža, zajedno sa svojim bratom Davidom, prvi je put s Kurilovcem gostovao u svom selu, šteta što to nije obilježio golom koji bi bio priznat. I koji je mogao biti priznat, budući da ovo definitivno nije bila predstavavna koju će sudac Pintarić moći biti ponosan…
Kad već nije uspio Mateo, zabio je David Pršir, no dogodilo se to ipak malo prekasno. Tek u prvoj minuti sudačke nadoknade Kurilovec je uspio smanjiti svoj zaostatak, a na tome je i ostalo. Nakon Samobora doma, povezao je tako Kurilovec i drugi poraz u prvenstvu, a sve to događa se u predvečerje utakmice sezone.
– Nismo bili dobri u Obrežu, treba to priznati, kao i reći da mi nismo bili jedini akteri utakmice koji nisu bili na razini… Nevjerojatno je što promašujemo, koliko toga propuštamo, čak i u situacijama koje su potpuno čiste. Nadam se samo da smo ispucali sve promašaje uoči Istre – sa smiješkom kaže trener Senad Harambašić.
A tako i treba biti. Unatoč kraćem postu od bodova, vedrina i optimizam nisu napustili nogometni Kurilovec. Dapače, već od ponedjeljka su Kurilovčani ulovili pravi zalet, jer u srijedu u 14 sati na redu je ogled s Istrom 1961 u osmini finala Kupa. Dva izvrsna izdanja u prethodna dva kola dovela su “udarnike” do prilike da peti put u recentnoj prošlosti zaigraju s klubom iz HNL-a. U osmini finala dosad su ispadali od Osijeka, Slaven Belupa i Gorice, ali i upravo Istre, kojoj su u jesen 2019. za prolazak bili potrebni produžeci.
– Budući da smo u Obrežu igrali u nedjelju, da se tek oporavljamo od te utakmice, dečki gotovo da nisu stigli biti “nabrijani” na Istru, ali naravno da je ovo posebna utakmica za sve nas. Drukčije su i pripreme, cijela organizacija, jer dolaze i televizijske kamere, za goste pripremamo i ručak, a očekujemo i dolazak gostujućih navijača. Prema informacijama iz Pule, trebalo bi ih doći 40-50. Ali dobro, imat ćemo i mi svoje navijače, naše “Red Boyse”, jedine navijače koji se u poluvremenu krijepe grickalicama – govori Senad, misleći na simpatične klince iz omladinskog pogona, koji su redovni na utakmicama seniora.
Ukratko, u srijedu od 14 sati, uz izravni televizijski prijenos, igra se utakmica za pamćenje.
– Naravno da se veselimo toj utakmici i da ćemo dati sve od sebe da se prezentiramo na što bolji način. Da, proći će samo tri dana od utakmice u Obrežu, ali ovo je utakmica u kojoj “ne mogu” ne postoji. Idemo uživati u svemu što nas čeka i pokušati napraviti što bolji rezultat – zaključio je trener Harambašić.
Nikad još Kurilovec nije uspio proći ovu stepenicu, iako je nekoliko puta bilo gusto za protivnike, ali zato nove prilike i postoje. Kurilovcu nova prilika stiže ove srijede… Vidimo se na Udarniku!
Meštrica je u 12. kolu Jedinstvene 1.ŽNL izgubila od Turopolja rezultatom 1:2 i to je bio njen 11. poraz u 12 odigranih utakmica.
Gornja Lomnica,02.11.2025. Jedinstvena 1.ŽNL – 12. kolo: Metrica – Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turopolje je došlo do prednosti nakon ubačaja i gužve u šesnaestercu najbolje se snašao Mario Kos i zatresao mrežu za 0:1. Obrana domaćih teško se branila od brzih bočnih akcija i u 33. minuti Antonio Lozić je pogodio donji kuta za povećanje vodstva – 0:2. Domaći su imali nekoliko obećavajućih situacija, ali bili su neprecizni i nisu do odlaska na odmor uspjeli smanjiti prednost gostujuće momčadi.
Gornja Lomnica, 02.11.2025. Jedinstvena 1.ŽNL – 12. kolo: Metrica – Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 02.11.2025. Jedinstvena 1.ŽNL – 12. kolo: Metrica – Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Početkom drugog poluvremena Meštrica je djelovala sigurnije i svoju bolju igru potvrdila je golom Maria Šimunovića u 54. minuti za 1:2. Izjednačenje je spriječio vratar Stjepan Sučić, koji je u 68. minuti paradom izbacio loptu ispod grede u korner.
Turopolje (12 5 4 3 24:19 19) je s 19 bodova na 7. mjestu prvenstvene ljestvice.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2025./2026., 12. kolo
NK Meštrica – NK Turopolje 1:2 (0:2)
Gornja Lomnica. ŠRC Gornja Lomnica. Gledatelja 40. Nedjelja, 02.11.2025., 18 sati. Sudac: Tihomir Čunčić. Pomoćni suci: Matej Mrkoci i Tihomir Bratković (svi iz Velike Gorice). Delegat: Zlatko Petrac (Velika Buna). Strijelci: 0:1 – Kos (10), 0:2 – Lozić (33), 1:2 – Šimunović (54).
MEŠTRICA: Đivanović, Košutić, Rimac, Prigorac, N.Šebek, Štuban, Jurina, Šimunović, Čorak, S.Šebek, Tretinjak. Trener: Romano Župetić.
TUROPOLJE: Sučić, Kapović, Ceković (od 25. Križanac), Jurić, Karlović, Perić (Jurišić od 44.), Lozić, Šutalo (od 90. Josić), Kos, Matošević (od 77. Zdunić), T.Lučić. Trener: Goran Smolčić.
-
Priča iz kvartaprije 4 danaDOBRO DJELO Gorička cvjećarnica izložila besplatne aranžmane!
-
Priča iz kvartaprije 2 danaVIDEO Ksenijini sendviči sa srcem i dušom – Sretan rođendan goričkoj kraljici najpoznatijeg gastro ‘izuma’!
-
CityLIGHTSprije 3 danaFOTO Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici
-
Sportprije 6 danaČudesna priča iz Gorice: ‘Treniramo triput tjedno, a imamo 25 pobjeda zaredom!’