Sport
Gorica opet u akciji! ‘Želimo završiti sezonu na četvrtome mjestu i u Europi’
Lovrić, Musa i Cherif propustili su prvi trening, petorica igrača došla su na probu, a trenirao je i novi igrač, 20-godišnji Litavac Paulius Golubickas. Trener Sergej Jakirović najavio je da se odmah kreće “ful gas”, a brušenje forme previđeno je za Medulin…
Još tamo od sredine prosinca kao da je započeo zimski dan na Gradskom stadionu. Igrači i stožer otišli su na odmor, tereni su se odmarali, a čak je i na Pevecovom kafiću stajao natpis – zatvoreno! I tako sve do dan nakon Tri kraja, kad je opet sve živnulo. Napunio se kafić, prvo je stigao trener Jakirović sa suradnicima, a zatim su počeli “kapati” i igrači. Prvi je dan priprema za izazovno proljeće, a energija je, dojam je, jako dobra.
– Odmorili smo se, predahnuli, i evo nas opet zajedno. Ja sam, između ostaloga, bio i u Austriji, na jednom turniru legendi. Bili su Sturm, GAK, Austria Beč, Rapid Beč, Bayern, Eintracht i mi, reprezentacija HNS-a. Idemo uvijek na turnire po Europi, kad god nam se ukaže prilika, a Austrijanci ovo jako lijepo organiziraju. Uspjeli smo to osvojiti, opravdati ulogu favorita, jer stvarno smo puno bolji od njih. Lijepo, ugodno druženje, vidio sam i puno svojih suigrača iz Austrije, i mogu vam reći da mi je drago što su se oni konstitucijski promijenili puno više nego ja, ha, ha – dobro je raspoložen Sergej Jakirović na startu svoje četvrte polusezone za kormilom Gorice.
– Nakon posljednje utakmice, 13. prosinca, imali smo osam dana pasivnog odmora, a od 23. su igrači imali program koji su morali odraditi. Pripreme su jako kratke, samo je 25 dana do prve utakmice, zato ćemo nakon uvodnog testiranja već od sutra krenuti ‘ful gas’, s dva treninga na dan – iznio je Jakir početni plan pa nastavio:
– Utakmicom protiv Lokomotive u subotu u 13 sati završavamo prvi tjedan, a u drugom ćemo biti u Velikoj Gorici do četvrtka, pokušat ćemo naći i protivnika za srijedu, budući da je ogled s Interom otpao, ali igrat ćemo međusobno ako ga ne nađemo. Nakon treninga u četvrtak krećemo za Medulin, gdje ćemo ostati deset dana i odigrati najmanje tri utakmice na Arena Cupu, možda i četvrtu, ako je izborimo. U Istri ćemo peglati formu, da već za Osijek 2. veljače na našem stadionu budemo u pravom izdanju.
Samo trojica igrača izostala su s prvog treninga.
– Gotovo svi su se pojavili, na moje veliko zadovoljstvo, ozbiljno su shvatili ono što smo se dogovorili na rastanku. Odsutni su samo Kristijan Lovrić, zbog djedova sprovoda, te Musa Muhamed, koji kasni iz tehničkih razloga. Cherif je sletio malo prije prvog treninga i ukupno sam stvarno zadovoljan što smo na broju – kazao je Jakirović.
Dovršava se i posao s mladim Litavcem, klincem s tri nastupa za reprezentaciju.
– Da, došao je i Paulius Golubickas, 20-godišnji Litavac iz Suduve. Koliko mi je poznato, došao je na posudbu na šest mjeseci, s mogućnosti otkupa. Gledao sam ga, ono što radi na poziciji prednjeg veznog jako je dobro. Naravno da je hrvatska liga jača od litavske, ali on je igrao i kvalifikacije europskih natjecanja, ima i tri nastupa za reprezentaciju Litve, a čak je i u tim utakmicama radio razliku. Nadam se da će to isto pokazivati i kod nas – rekao je Sergej i dodao:
– U igri su i još neka imena, poslovi su to koje naš sportski direktor Niko dovršava. Pomno smo te igrače probrali s tržišta, ali stvar je sad u uvjetima. Uvijek kažem da igrača nije problem pronaći, problem ga je platiti.
Petorica igrača došla su na probu, četiri iz trećeligaša i jedan iz inozemstva, do odlaska u Medulin pokušat će se nametnuti stručnom stožeru.
– S nama su Mateo Božić (19), koji stiže iz Vrapča, Matej Kelava (24) iz Kurilovca, Paolo Matteoni (21) iz HAŠK-a, Gojko Gadže (20) iz Jaruna i Andrej Gluić (22), koji je igrao u Austriji. Svi su veznjaci, mladi, razvojni igrači, želimo ih vidjeti na djelu. Tako smo doveli i Cherifa i Babeca, bilo bi super da nam barem jedan od njih pokaže da nam može pomoći – pojasnio je trener Gorice.
Jedini odlazak zasad je onaj Marija Marine u azerbajdžanski Sabah.
– Kako ćemo bez njega? Ha, sigurno ćemo imati manje kartona – nasmijao se Jakir i nastavio:
– Uzeli su ga suci na zub, ali zna se kako Marina igra i drago mi je što su i ljudi u inozemstvu prepoznali koliko je važan za momčad. Kad su mi rekli da postoji mogućnost njegova transfera u Azerbajdžan, odmah sam dao zeleno svjetlo. Bio nam je važan, ali bio sam i ja igrač, znam kako je to kad ti se ovako pojavi prilika, jednom u karijeri, da riješiš neke stvari u životu. Pogotovo kad imaš godina koliko on ima. U ovim godinama u Gorici dao je jako puno, svojim pristupom i profesionalnošću, zaslužio je priliku da mu je otvori prostor za odlazak. Želim mu puno zdravlja i sreće, da nastavi i tamo igrati kao što je igrao za Goricu.
Najbliže odlasku je, naravno, Kristijan Lovrić.
– O tome znam isto što i vi… Upita ima, mnogi se interesiraju svakodnevno, ali zna se kako to ide. Tko prvi donese pravu ponudu, taj će profitirati. Svjesni smo da je na zimu teže odraditi takav posao, a ja se samo nadam da ćemo biti spremni na njegov mogući odlazak. Na jesen nam je izravno donio 20 golova i ako nam ode, a ne reagiramo, imat ćemo problem – svjestan je Jakirović.
Spominjali su se još neki odlasci, napose igrača koji su imali manju minutažu, ali ta je priča na odgodi.
– Neću nikoga otpisati dok nekoga ne dovedemo, sve zavisi o pozicijama na koje će dolaziti novi igrači. Pokušat ćemo naći zamjenu za Marinu, ako ne uspijemo, pokrit ćemo se s unutarnjim rezervama. Potrebna nam je i konkurencija Musi na desnom boku i jedno desno krilo, koje bi donosilo barem 20 do 30 posto onoga što lijevo donosi Lovrić. Uspijemo li to dobiti, možemo ići gore i na tablici – uvjeren je Sergej.
Pa kad je već došao do toga, sudario se i s pitanjem je li Europa imperativ…
– Nije. Mi bismo željeli, naravno, ali neće biti lako. Borit ćemo se Lokomotivom za to peto mjesto, a pritom ćemo i jedni i drugi željeti prestići i ove ispred sebe. Tu treba imati na umu i da ćemo s petim mjestom u Europu jedino ako Lokomotiva ili Slaven Belupo ne osvoje Kup. U finalu će netko od njih sigurno igrati… Ali nema to veze, mi ćemo napraviti sve da budemo četvrti. Da, to je cilj, volio bih da budemo četvrti – jasan je Jakir.
Slično je nastupio i pred igračima, rekavši kako mu je “dosta priča o Europi, želim tu Europu igrati”, ali nešto će tu za reći imati i konkurencija.
– Osijek je dovođenjem Erosa Grezde pokazao da ima ozbiljne namjere čak i u borbi za drugo mjesto, a vjerujem da će se i dodatno pojačavati. Hajduk nastavlja dalje s Tudorom, trenerom koji se već više puta dokazao u Europi, Rijeka je zasad oslabljena, vidjet ćemo koga će oni sve dovesti, Lokomotiva je uzela Leškovića… Svi nešto ciljaju i neka je tako, bolje je kad se svi za nešto bore. A mi ćemo pokušati zadržati svoj nivo igre, i još ga podići – zaključio je Jakirović pa poveo igrače na prvi trening u 2020. godini.
Krenulo je, čeka nas vruće proljeće…
Juniori HNK Gorica pobijedili su u 10. kolu u Prvoj NL Centar 2025./2026. momčad Ponikve rezultatom 3:2, strijelci su bili Matej Krstanović, Dario Jakovac i Fran Rivić, za goste Gabrijel Dujmović i Patrik Dujmović.
Velika Gorica, 31.10.2025. Prva NL Centar Juniori 2025./2026.,10.kolo: HNK Gorica-NK Ponikve 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 31.10.2025. Prva NL Centar Juniori 2025./2026.,10.kolo: HNK Gorica-NK Ponikve 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prvo poluvrijeme obilježila je brza igra, napadalo se po bočnim pozicijama, nešto manje kroz sredinu. Obje momčadi su promašili po jednu veliku šansu, a onda je Gorica u 32. minuti došla u vodstvo. Visoku loptu ubačenu s desne strane na drugu stativu Krstanović je iz blizine glavom proslijedio u bliži kut za vodstvo.
Velika Gorica, 31.10.2025. Prva NL Centar Juniori 2025./2026.,10.kolo: HNK Gorica-NK Ponikve 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Raspoloženi Jakovac je neposredno pred odlazak na odmor u solo prodoru na lijevoj strani prošao do suparničkih vrata i skoro iz mrtvog kuta pogodio suprotnu vratnicu od koje se lopta odbila u mrežu – 2:0!
Velika Gorica, 31.10.2025. Prva NL Centar Juniori 2025./2026.,10.kolo: HNK Gorica-NK Ponikve 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 31.10.2025. Prva NL Centar Juniori 2025./2026.,10.kolo: HNK Gorica-NK Ponikve 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon petnaest minuta igre u drugom poluvremenu Rivić je povisio na 3:0 i činilo se da je Gorica siguran pobjednik. Ipak, Ponikve su ozbiljno odigrale do kraja i s dva pogotka G.Dujmovića odnosno P.Dujmovića dovele susret u neizvjesnu završnicu.
Velika Gorica, 31.10.2025. Prva NL Centar Juniori 2025./2026.,10.kolo: HNK Gorica-NK Ponikve 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gorica (10 5 1 4 17:16 16) je sa 16 bodova na 5. mjestu u trenutačnom poretku, a Ponikve (10 6 1 3 24:17 19) su s 15 bodova na 2. mjestu.
Galerija fotografija
Prva NL Centar Juniori 2025./2026., 10. kolo
HNK Gorica – NK Ponikve (Zagreb) 3:2 (2:0)
Velika Gorica. Gradski stadion (teren s umjetnom travom). Gledatelja: 40. Petak, 31.10.2025., 12 sati. Sudac: Stjepan Krizmanić (Zagreb). Pomoćni suci: Ivan Mirenić (Velika Gorica) i Fran Tomičić (Zagreb). Delegat: -. Strijelci: 1:0 – Krstanović (32), 2:0 – Jakovac (45) 3:0 – Rivić (61), 3:1 – G.Dujmović (69), 3:2 – P.Dujmović (89).
GORICA: Belčić, Fabijanić, Brodarić (od 51. Perić)), Dumančić (od 46. Volarević), Jakovac, Matulin (cap.), Krstanović (od 46. Gašparić), Rivić, Tomašić (od 61. Švenda), Nenadić, Dobronić. Trener: Marijo Ćorić.
PONIKVE: Ruščić, Novosel, Vukić (od 46. Celegin), Bungić, Hoxhaj, Milardović (Duilo), Čuljak (od 46. Milković), Dodig (od 46. Zriščak), G.Dujmović, Ljubej (od 61. Stepinac), Nišandžić (cap.)(od 46. P.Dujmović). Trener: Tomislav Orehovec.
Najave
Od Nindže do Neymara: Kultni nogometni kviz ovog petka u “Alkaru”
U petak u 20 sati u Caffe baru Alkar na adresi Matoševa 11 počinje kviz “Nogometne ikone”. Prvi put u našem će gradu gostovati kultni nogometni kviz, koji već godinama oduševljava šarmom, dinamikom, strukturom…
Sport
Baka, deda, tata pa – Niko! Rimac junior došao je odrastati u Goricu
Niko Rimac (19) novi je igrač KK Gorice, talentirani bek stigao je na posudbu iz prvoligaša Dubrave i u našem će klubu pokušati razviti svoj talent, koji je zapisan u genima ove košarkaške dinastije…
Sport
Čudesna priča iz Gorice: ‘Treniramo triput tjedno, a imamo 25 pobjeda zaredom!’
Odbojkašice HOK Gorice čudesan niz od maksimalne 22 pobjede u prošloj sezoni nadogradile su s nove tri na početku nove sezone, a o tajnama uspjeha priča nam dopredsjednica kluba Diana Breko. Ima tu i Azene, i infrastrukture, i planova…
Nekako u tišini, u zavjetrini, u sportskom životu našega grada događa se jedna gotovo nevjerojatna priča o uspjehu, odrastanju, strasti i – pobjedama. Priča je to koja dolazi iz odbojke, glavne role u njoj drže djevojke iz HOK Gorice, a radni naslov mogao bi biti “Naš savršeni niz”. Seniorke HOK Gorice, naime, u nizu su od 25 uzastopnih pobjeda u prvenstvenim utakmicama! Cijela prošla sezona prošla je u apsolutno pobjedničkom ritmu, bez ijednog pogrešnog koraka, a nastavilo se i ove sezone u istom tom ritmu.
I naravno da svaka takva priča u našem gradu vraća uspomene na neka prošla vremena, na doba kad je nikad prežaljena Azena žarila i palila hrvatskom odbojkom. Postoji najmanje nekoliko poveznica između tog romantičnog i ovog današnjeg, ponovno uspješnog odbojkaškog razdoblja, a jedna od najsnažnijih je Diana Breko. Nekoć Diana Reščić, ponajbolja tehničarka u državi, danas je pod novim prezimenom u novoj ulozi. Dopredsjednica je HOK Gorice, kluba kojeg je pokrenula zajedno s predsjednicom Katarinom Ćosić, i ima razloga uživati u trenutku.
– Prije tri godine, u vrijeme kad smo igrali 1. B ligu, ostali smo bez dvije-tri igračice iz seniorskog pogona, koje su otišle u Mladost. Budući da smo mi pogon koji isključivo radi sa svojom djecom, koju pokušavamo dovesti do seniorki, takav udarac bilo je teško podnijeti i ispali smo u niži rang. Tu godinu iskoristili smo za razvoj mlađih igračica, s planom da one dođu do razine na kojoj sad jesu – započela je Diana i dodala:
– Prošlu cijelu sezonu odigrali smo tako bez ijednog poraza, nisam sigurna jedino jesmo li izgubili jedan ili dva seta. Vratili smo se u rang više, u koji cijela ta naša generacija i pripada, a tu u prva tri kola imamo tri pobjede. I sve to s ekipom u kojoj samo dvije ili tri cure nisu iz Velike Gorice. To su djeca koja su kod nas odrastala, curice kojima smo prvi put vezale tenisice… A to je, kako mi gledamo na stvari, najveća vrijednost našega kluba.
Posljednja pobjeda u nizu bila je ona izborena u gradskom derbiju s OK Velikom Goricom, drugim goričkim klubom.
– Gradski derbi bio je prava utakmica za pogledati! Jako lijepa utakmica, popunjene tribine, s nekih dvjestotinjak gledatelja, što je jako puno s obzirom na popularnost odbojke kod nas već dugi niz godine. A derbi je bio super. Igrala se lijepa odbojka, a mi smo pokazali zrelost i odlučnost, pa je nama pripala pobjedi i trenutačni status prve ekipe u gradu. A to je uvijek lijepo – sa smiješkom kaže Diana.
Riječ je o trećem rangu natjecanja, daleko je to još od razine na kojoj je nekoć bila Azena, ali cure idu polako, korak po korak.
– Krenule smo 2013. godine. Sjedile smo na kavi Zrinka Zuanović, Katarina i ja, i nešto smo pričale… Taman je Azena bila pred raspadom i kroz to naše ćakulanje došli smo do toga da ne bi bilo loše osnovati klub i krenuti raditi s mladima. U nekih pola sata odlučile smo da idemo u to i krenule smo. Katarina je odradila najveći dio oko papirologije i počeli smo okupljati djecu i trenirati. Taj broj brzo je rastao, ukazala se potreba i za novim trenerima, pa smo uključili naše cure iz Azene: Ines Rendulić, Sandru Bašić, Unu Bogović… Za njih smo znale što su učile, koje vrijednosti su usvojile u ono naše doba. Primarna nam je želja da treneri koji dolaze slijede ono što smo mi prepoznale kao važno, ono kako mi želimo da naš klub izgleda. A to je briga za svakog člana, za roditelje, pri čemu rezultat nije uvijek u fokusu. Ni nama u vrijeme Azene rezultat nije bio imperativ – govori Diana.
Velikogoričani su brzo prepoznali dobar i kvalitetan rad s djecom.
– Od početka je to lijepo krenulo, jer za djevojčice od prvog do četvrtog razreda u Velikoj Gorici tad nije bilo velikog izbora sportskih aktivnosti. Kao da su ljudi jedva dočekali da se pojavi neka nova opcija. OK Velika Gorica tad je već postojala, ali mlađe dobne kategorije nisu imale formirane kao što imaju danas, tako da mi s brojem djece nikad nismo imali problema. Stalno se krećemo oko brojke od 150 članova, a imamo i četiri zaposlenika na puno radno vrijeme. Kažu nam mnogi da smo zbog toga jako hrabre, budući da mi četiri mjesečne plaće isplaćujemo do 15. u mjesecu, jer to je primarni izvor prihoda za te ljude. I na to smo ponosne – ističe.
Klub je posložen na najbolji mogući način s obzirom na okolnosti u kojima živi i djeluje, koje utječu i na sve buduće ambicije.
– Svakom klubu u nekom periodu sportskog razvoja, ako pričamo o seniorima, potreban je netko koga ćeš dovesti sa strane. Nemamo mi toliki pogon ni mogućnosti proizvoditi igračice kao na traci, igračice koje će puniti sve rupe koje u nekom trenutku nastaju. To ne može ni Mladost, koja ima prekrasne uvjete za rad, a nama najveću prepreku po pitanju većih sportskih ambicija predstavlja sportska infrastruktura – otvoreno kaže Diana.
Jako je puno klubova u našem gradu, jako puno potreba, a prostora i vremena nikad dovoljno.
– I nama dvjema koje vodimo klub, koje smo bivše sportašice, trebalo je vremena da shvatimo da neke stvari nisu u našoj moći. I da ih moramo prihvatiti takve kakve jesu. Nama seniorke treniraju tri puta tjedno, jednako kao i djevojčice od sedam godina?! A sve zato što želimo u terminima koje smo dobili na raspolaganje svima dati podjednako za iznos članarine koju roditelji plaćaju. Mislim da je tužno i žalosno da seniorke treniraju tri puta tjedno, i to u Šćitarjevu, a rekla bih i da je nevjerojatno da u tim okolnostima imaju 25 pobjeda zaredom – priča Diana i nastavlja:
– Termine za trening imamo u Gradskoj dvorani, u Novom Čiču, u Velikoj Mlaki, u OŠ Eugena Kvaternika i u Šćitarjevu… Imamo i taj problem da se termini u raznim dvoranama preklapaju, zbog čega moramo u klubu imati 90 lopti, a svaka stoji između 80 i 90 eura. Zato kažem, infrastruktura nam čini najveći problem ako pričamo o nekim budućim ciljevima, koje bismo mi vrlo rado sebi postavile u sportskom smislu.
Barem dio tih i takvih problema trebala bi riješiti balon dvorana koja samo što nije gotova.
– Voljela bih reći da hoće, ali bojim se da neće. Ta dvorana bit će za mlađe dobne kategorije, u njoj se ništa od natjecanja ne može igrati, budući da nema odgovarajuće gabarite. Puno je nas klubova, opet će biti navala na termine… A nama termin u 18 sati ne znači ništa, jer djeca su poslijepodne u školi. I tu ne mislim samo na nas, isto vrijedi za sve klubove, i zato se bojim da će ovo biti čista improvizacija. S druge strane, veselimo se školi u Kurilovcu, to će donijeti puno više prostora za sve.
Ukratko, teško je objasniti kako je moguće da ekipa koja trenira triput tjedno niže pobjede jednu za drugom…
– Naša je sreća što sve cure koje su u seniorskoj ekipi, kao i mi ostali u klubu, žive odbojku. Većina njih svoje obaveze na fakultetima slaže po odbojci, slobodne aktivnosti podređuju odbojci… Dio njih su i licencirani suci, pa nakon svoje utakmice ostaju suditi mlađim kategorijama. Svi žive za to, zajedno s trenerom Lukom Bišćanom, koji je već dugi niz godina s nama. U drugom mjesecu je na prijedlog nas iz HOK Gorice postao tajnik Županijskog odbojkaškog saveza, svoj posao radi odgovorno, vrijedan je i marljiv, i s njim i s trenerom mlađih kategorija Davorom Labašom super komunikaciju i odnos, a to je recept za ovakav uspjeh – zaključila je Dinama Breko dio razgovora o 25 pobjeda u nizu.
A onda se prebacila na ono što se događalo prije 25 godina. Uvijek se lijepo sjetiti slavnih dana Azene, vremena kad je ženska odbojka u serijama punila tribine “bakarića”, kad je grad s užitkom pratio Sennu Ušić, Bernardu Buđu, Ines Rendulić, Sandru Bašić, Unu Bogović, sestre Marinu i Margaretu Novosel… I Dianu Reščić.
– Da, uvijek se lijepo sjetiti toga. Bili su to prekrasni dani s Azenom, ali i s reprezentacijom. Bile smo kadetske prvakinje Europe, Senna je bila najbolja igračica, a ja sam proglašena najboljom tehničarkom, a to smo bile i godinu kasnije na Svjetskom prvenstvu – prisjeća se Diana.
– Na samom početku oformila se školska ekipa koju je pokrenula Snježana Ušić. Kroz godinu dana osnovan je klub i sve te cure prešle su u Azenu. Tu se negdje Kumičićem proširio glas da je klub osnovan, da traže nove djevojčice. Ja sam u to vrijeme igrala nogomet, na kvartu sam znala igrati i s Antom Budimirom i Nindžom Dvornekovićem, a čak sam otišla i na Radnik. Igrala se prijateljska utakmica, ja sam ušla i zabila dva gola! Maca Maradona zvala me da idem u Dinamo, ali tad sam se već počela baviti i odbojkom. Došla sam u jednom trenutku do našeg Brace, trenera, s idejom da bi se ja ipak radije bavila nogometom. Samo me pogledao i rekao: “Diana, molim te nemoj”. I to je bilo gotovo. Braco je tako rekao i ja o nogometu više nikad nisam ni razmišljala – prepričala je Diana, prebacivši se tako na posebno emotivnu temu.
Vladimir Janković Braco, legendarni trener Azene iz tih samih početaka, doktor odbojke, nekoć i prvak Europe s talijanskom Modenom, preminuo je krajem rujna.
– Braco je sve godine našeg odrastanja bio s nama. Bilo to fizički, preko telefona ili bilo preko bilježnica koje nam je dao u početku našega rada u klubu… Uvijek je bio uz nas, i kad smo bile djeca i u ovoj posljednjoj fazi. Kad pričamo o tim prvim danima, teško mi je sve to uopće objasniti… Njegove odluke nikad se nisu preispitivale. Nemali broj puta ja sam zbog svog dragog Brace i plakala, bila tužna, ali nikad nisam preispitivala njegovu odluku, znala sam da postoji razlog zašto sam na klupi, zašto ne igram. Danas točno znam da je imao razlog da to bude tako – opisuje omiljenog trenera Diana.
– Bio je toliko brižan prema nama… Pazi, to se događa u godinama kad se mi formiramo kao djevojčice, kad roditelji postaju manje važni u našem razvoju, kad čak i veći autoritet svima nama postaje trener. Kad bi on rekao da staviš kapu, nije bilo dileme hoćeš li je staviti. Ako kaže da banana mora biti u torbi za nakon treninga, uopće nije bilo priče o tome hoće li je biti ili ne. Ako pričamo o trenerskom dijelu, o znanju, mi smo mu apsolutno vjerovale. Čovjek je bio prvak Europe, a došao je u jedan mali klub, u jednu osnovnu školu, učiti sve nas osnovama. Koliko trebaš biti skroman da se spustiš na tu razinu, koliko moraš imati strpljenja za nas, curice koje traže puno, puno ponavljanja, odgajanja… A on je, zajedno sa Snježanom, Bakom i Dedom, odradio vrhunski. I tu ne mislim na znanje koje nam je prenio, puno više na vrijednosti koje nam je usadio. I koje mi danas pokušavamo prenijeti na nove generacije, djecu koja dolaze u naš klub.
Na posljednjem ispraćaju imala je i poseban zadatak.
– Držala sam govor na njegovu sprovodu, a kad sam ga pisala, poantu sam pronašla u sljedećem… Svi smo mi imali svoje obitelji kod kuće, ali mi u klubu bili smo jedna posebna zajednica, koja je živjela unutar onih zidova dvorane u Kumičiću. Živjeli smo kao jedna velika obitelj, pogotovo s obzirom na to da smo imali i Baku i Dedu, i Snježanu, i Bracu, i djecu… Prekrasna priča, obitelj po svim kriterijima.
Cure iz te generacije bliske su i danas.
– U kontaktu smo koliko nam dnevne obaveze dozvole. Većina nas ima djecu, uglavnom curice, tako da već slažemo ekipu za budućnost, ha, ha. Kad se uspijemo dogovoriti da se nađemo, ne treba nam puno vremena da se vrati energija iz 1999.! Nema tu puno uvodu, kao da samo nastavljamo ono što je počelo tada. Bili smo nedavno zajedno vani, to je bio show, a u klubu su nam djeca Ines Rendulić, Monike Jusup, Une Bogović, nećakinja Sandre Bašić… Ako se i ne vidimo privatno, srećemo se na utakmicama tih djevojčica – kaže Diana, sigurna da će se opet okupiti i na Memorijalu Antun Azenić Deda.
– Ove godine čeka nas osmo izdanje, planiramo opet napraviti turnir koji će trajati dva dana. Mogli bismo ga raditi i na tri dana, jer klubovi se već i sami pozivaju, javljaju da žele sudjelovati. Pitanje je samo termina u dvorani, nadam se da ćemo dobiti ta dva dana, da okupimo deset ekipa. Jedino o čemu razmišljamo je mjesto radnje. Za početak se nadamo da Gradska dvorana neće curiti, kao što je bilo prošle godine, pa smo se morali prebaciti u “bakarić”. I to nas je poljuljalo, jer atmosfera te dvorane ipak je drukčija, posebna. Svi koji su došli, koji su vezani za ondašnju Azenu, komentirali su da im je tamo ljepše, intimnije, da se bolje osjećaju. Tamo je Azena ostvarivala svoje pobjede, tamo je Sven predvodio navijače, tamo su se događali najveći uspjesi naše generacije.
Tamo su se zbližili i njihovi roditelji, koji su prijatelji i danas, toliko godina poslije.
Kako smo mi između sebe postale prava obitelj, povezali su se i naši roditelji, koji su sve to proživljavali s posebnom emocijom. Nažalost, danas su vremena drukčija, i što se tiče roditelja, ali i djece, koja ne provode vrijeme skupa kao mi nekad. Ines, Beba i ja bismo nakon treninga u “bakariću” prošetale do “ribice”, tamo bi kupile Tip-top i nakon nekih pola sata, kad bi ispričale sve što smo si imale za reći, otišle kući. I sutra sve ispočetka… Nažalost, toga danas fali – završila je svoju priču Diana.
Priču o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, u kojoj će te nove, drukčije generacije planirati kako ponoviti ono što su radile Didi, Senna, Ines, Beba, Una i ekipa. Za početak, bilo bi lijepo da što prije dobiju uvjete za uzlet. Dvoranu za odbojku, kakva je izgrađena u Zaprešiću, zasad možemo samo sanjati, ali pomacima prema naprijed treba se nadati. Pa će pomaka biti i u rezultatima…
Sport
FOTO Kamp raste iz dana u dan: Gradi se u petoj brzini, obrisi sve jasniji…
Radovi na kampu HNS-a napreduju jako dobro, radi se vrlo intenzivno, pa se uz Aveniju Pape Ivana Pavla II. već jasno vide kako će otprilike izgledati upravna zgrada, gdje će biti tribina malog stadiona…
Već neko vrijeme znamo da ćemo u našem gradu dobiti kamp Hrvatskog nogometnog saveza, zahvaljujući projekcijama i vizualizacijama znamo otprilike i kako bi sve skupa trebalo izgledati, a sad konačno imamo i pravi, stvarni dojam o budućem kampu za najbolje mlade nogometaše u državi. Naime, na nekadašnjoj livadi smještenoj na sjecištu zaobilaznice i Avenije Pape Ivana Pavla II. svakog se dana sve ljepše i bolje mogu vidjeti obrisi budućeg objekta.
Tijekom ljetnih mjeseci trajali su pripremni radovi, nakon njih i takozvani zemljani radovi, oni koji se ne mogu vidjeti sa ceste, okom prosječnog znatiželjnika, a činilo se da ni ritam radova nije baš u petoj brzini. S dolaskom jeseni to se promijenilo, gužva na gradilištu je ozbiljna i svakodnevna, a takav je i napredak. Uzdigle su se tako visoko iznad zemlje dvije građevine, prva bliže cesti, druga odmah do nje, a lijepo se može vidjeti i gdje će doći tereni…
Ta prva građevina, bliža cesti, zauzima impresivnih 1800 kvadrata, vidi se već i da će arhitektonsko rješenje biti prilično atraktivno, a u njoj će se smjestiti novo administrativno sjedište HNS-a. Bit će tu dovoljno prostora za ogroman broj ureda, poneku dvoranu za sastanke i još puno toga. Cijela unutrašnjost osmišljena je i isplanirana u dogovoru s djelatnicima, u skladu s njihovim potrebama, pa će biti jako zanimljivo vidjeti kako će sve to izgledati na kraju. Zasad je jasno da su gabariti zgrade zaista ozbiljni, da će upravna zgrada imati prizemlje i jedan kat, neće ići previše u visinu, pa su velike šanse da sve skupa bude – jako lijepo.
Usporedno s upravnom zgradom, gradi se i tribina malog stadiona u sklopu kampa, na kojem će svoje utakmice igrati razne selekcije. Na tribinama će se moći smjestiti 1500 gledatelja, u ispod nje bit će smještene svlačionice, kao i VAR soba, odnosno prostor koji će služiti za treniranje i pripremanje VAR sudaca.
U sljedećoj fazi gradit će se i veliki skladišni prostor, koji će biti lociran praktički u Rakarju, na krajnjem dijelu zemljišta predviđenog za kamp, a u međuvremenu će se raditi i na pripremi terena. U prvoj fazi u planu su tri terena, dok će prostor predviđen za četvrti biti iskorišten za nastavak radova, budući da su dio projekta i dvorana te medicinski centar. Sve to doći će na red kad se kraju privedu aktualni radovi, a dosadašnji ritam nudi veliku mogućnost da će rokovi biti ispoštivani.
Podsjetimo, plan je da kamp bude u funkciji sredinom 2027. godine, odnosno dvije godine nakon što su radovi krenuli.
-
Priča iz kvartaprije 1 danDOBRO DJELO Gorička cvjećarnica izložila besplatne aranžmane!
-
Sportprije 3 danaČudesna priča iz Gorice: ‘Treniramo triput tjedno, a imamo 25 pobjeda zaredom!’
-
Sportprije 5 danaFOTO Klas preuzeo vodstvo ispred VG Boysa i Kurilovca
-
Sportprije 3 danaFOTO Kamp raste iz dana u dan: Gradi se u petoj brzini, obrisi sve jasniji…